*Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020., koje je predano Hrvatskom saboru u veljači 2021. Izvješće možete preuzeti ovdje.

Slično kao i prethodnih godina, pritužbe branitelja najviše su se odnosile na dužinu trajanja postupka
utvrđivanja materijalnih i ostalih prava, (ne)priznavanje statusa hrvatskog branitelja i hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, ostvarivanja prava prednosti pri zapošljavanju, probleme pri stambenom zbrinjavanju te teško socijalno stanje.

Prema podatcima svih UOŽ i Grada Zagreba, do 30. studenoga 2020. zaprimljeno je 1.408 zahtjeva
za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida. Pritužbe koje smo zaprimili ukazuju da ti
postupci traju predugo, a o razlozima, koji su i normativne i organizacijske prirode, opširnije smo pisali u Izvješću za 2019. Prema podatcima MHB-a, postupci u prosjeku traju više od godinu i pol, što je svakako predugo, osobito imajući u vidu podatke o smrtnosti hrvatskih branitelja. Naime, iako MHB svake godine unapređuje sustav zdravstvene skrbi, od 2017. u prosjeku godišnje umire 4.600 hrvatskih branitelja.

Slijedom toga, potrebno je pojednostaviti i ubrzati postupak utvrđivanja statusa HRVI iz Domovinskog rata uvođenjem jednostavnijeg modela vještačenja. Primjerice, branitelj s prebivalištem u Vukovarsko-srijemskoj županiji još je u siječnju 2018. podnio državnom uredu zahtjev za utvrđivanjem statusa HRVI, a prema podatcima UOŽ iz lipnja 2020., cjelokupni spis se od studenog 2019. nalazi na Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom u Osijeku, nakon čega, a prije donošenja prvostupanjskog rješenja, treba biti još poslan Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom u Zagrebu na revizijsko vijeće.

Osim toga, dio braniteljske populacije još nije, ili nije na odgovarajući način, riješio status i pripadajuća prava, o čemu govori i 3.638 novih zahtjeva za ostvarivanje statusa hrvatskog branitelja podnesenih MORH-u 2020., dok su MUP-u podnesena 252 takva zahtjeva.

Ostvarivanje prava prednosti branitelja pri zapošljavanju u praksi je i dalje jako teško ostvariti,
obzirom da se ZHB ne primjenjuje dovoljno jasno i transparentno, a branitelji i članovi njihovih obitelji
često nisu dovoljno educirani o svojim pravima, o čemu smo više pisali u Izvješću za 2018. U pogledu
nadzora primjene prava prednosti pri zapošljavanju, Inspektorat rada je, prema preliminarno prikupljenim podatcima za 2020., donio 32 rješenja u kojima su utvrdili povredu prava prednosti,
radi čega su nadležnim sudovima podnijeli 30 optužnih prijedloga.

Nažalost, dio branitelja i članova njihovih obitelji i dalje je u teškoj ekonomskoj i socijalnoj situaciji i
svakodnevno se suočavaju s ozbiljnim problemima u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba, dok
potrebe za stambenim zbrinjavanjem nadilaze institucionalne mogućnosti. Potrebe za programima
psihosocijalne podrške veće su od postojećih kapaciteta, osobito ako se uzme u obzir da je
Prijedlogom zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, predviđeno da će se u Centrima
za psihosocijalnu pomoć pružati podrška i za civilne žrtve rata u većem opsegu nego do sada.

Sudbina nestalih i nasilno odvedenih
osoba u Domovinskom ratu i dalje je
najsloženije otvoreno pitanje posljedica
rata u Hrvatskoj, a obitelji nestalih imaju
pravo znati istinu o sudbini svojih najbližih.

Iako smo Izvješću za 2019. pohvalili pokretanje pilot projekta Doma hrvatskih veterana u Lipiku, preporučili MHB-u da nastavi s osnivanjem veteranskih centara te ih rasporedi po cijelom području RH, tijekom 2020. nije osnovan niti jedan veteranski centar. Kako ovakvi projekti predstavljaju kvalitativan iskorak u razvoju sustava brige i skrbi za branitelje utemeljen na priznanju njihovog doprinosa, društvenoj solidarnosti te njihovim stvarnim potrebama, trebalo bi ne samo ubrzati njihovo formalno osnivanje, nego i stavljanje u rad.

Do tada, ali i nakon toga, bilo bi korisno potpore OCD-ima u provođenju projekata vezanih uz
socijalno osnaživanje te podizanje kvalitete života branitelja i članova njihovih obitelji, uvjetovati i
provođenjem aktivnosti koje će im pomoći u društvenom uključivanju, usvajanju novih znanja i
vještina, jačanju samopouzdanja te podizanju kvalitete života. Ovakve aktivnosti proklamira i Vlada
u Nacrtu prijedloga Nacionalne strategije RH do 2030.

Sudbina nestalih i nasilno odvedenih osoba u Domovinskom ratu i dalje je najsloženije otvoreno
pitanje posljedica rata u Hrvatskoj, a obitelji nestalih imaju pravo znati istinu o sudbini svojih najbližih.
Prema službenim evidencijama još se 1.468 osoba vodi kao nestale, a aktualan je i 401 zahtjev za
traženje posmrtnih ostataka poginulih osoba za koje nije poznato mjesto ukopa. Podatci o
nacionalnoj pripadnosti nestalih osoba kojima raspolaže MHB su okvirni i nisu dostupni javnosti.
Ipak, podatke o žrtvama, vremenu, mjestu i okolnostima njihova stradanja, pa i o nacionalnoj
pripadnosti, bilo bi korisno učiniti dostupnima, kako bi cijelo društvo bilo upoznato s događajima iz
Domovinskog rata. U tom kontekstu, ohrabruju aktivnosti koje Vlada planira provesti u području
prava civilnih žrtava rata prema Operativnim programima za nacionalne manjine 2021.-2024., među
kojima je i novo izdanje Knjige nestalih osoba s inkluzivnom metodologijom te javnim informiranjem.

U odnosu na 2019., Uprava za zatočene i nestale MHB-a je pojačala napore za pronalaskom nestalih
osoba unapređenjem prikupljanja saznanja o nestalim osobama i prikrivenim grobnicama, istraživanjem mogućih mjesta masovnih i pojedinačnih grobnica te nabavkom modernije opreme, no obzirom da je pronalazak nestalih prioritetno humanitarno pitanje, potrebno je uložiti dodatne napore koji će zaista rezultirati pronalaskom što većeg broja nestalih, kako bi obitelji saznale istinu o sudbini svojih članova.

Godinu je obilježila i izrada Prijedloga zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata. Naime,
Vlada ga je u prosincu 2020. podnijela Hrvatskom saboru, nakon provedenog javnog savjetovanja.
Unatoč velikom interesu javnosti i zainteresiranih dionika, Izvješće o provedenom savjetovanju nije
bilo objavljeno, nego je samo dostavljeno Hrvatskom saboru kao prilog Prijedloga zakona.

Prethodnih godina preporukama MHB-u ukazivali smo na nužnost donošenja sveobuhvatnog
zakona o pravima civilnih žrtava, s obzirom da je Zakon o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, kojim
su regulirana prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata, do sada mijenjan 12 puta, što je za
posljedicu, osim nesnalaženja samih građana, često imalo i neažurnost državnih institucija u
odlučivanju o njihovim pravima. Uvažavajući da su se tim zakonom nastojala iznaći sveobuhvatna i
dugoročno održiva rješenja, pri njegovoj izradi s osobitom pozornošću treba razmotriti sve
prijedloge zainteresirane javnosti, kako bi se doista i u odnosu na sve civilne žrtve riješili izazovi
nastali tijekom i nakon Domovinskog rata. Naši konkretni prijedlozi tijekom javnog savjetovanja
većinom su uvaženi i uvršteni u tekst Prijedloga zakona.

Osim toga, Odlukom Ustavnog suda U-III/3875/2019 iz 2020. učinjen je značajan iskorak od ustaljene
sudske prakse u slučajevima u kojima su članovi obitelji civilnih žrtava gubili sporove protiv RH tražeći
naknadu štete zbog stradavanja civila od strane vojnih i redarstvenih snaga. Njome je Ustavni sud
utvrdio da se povreda prava na život iz čl. 21. Ustava ne odnosi samo na smrtne slučajeve, nego i na
one kada osoba, čije je pravo povrijeđeno, nije usmrćena, te da postoji odgovornost RH u slučajevima u kojima je pripadnik vojnih ili redarstvenih snaga počinio kazneno djelo u uniformi i sa službenom iskaznicom, iako nije počinjeno u vrijeme kada je bio na dužnosti i nije utvrđeno je li koristio osobno ili službeno oružje te ukoliko je žrtva, obzirom na sve okolnosti, osnovano mogla smatrati da počinitelj obavlja službene poslove.

U tom kontekstu, Vlada bi trebala pronaći način otpisa potraživanja RH s osnova dosuđenih parničnih
troškova za osobe koje su tužile RH temeljem Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija i Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata, kako je to i predvidjela Operativnim programima za nacionalne manjine 2017.-2020., o čemu smo opširnije pisali u Izvješću za 2018.

Prema podatcima iz Izvješća predsjednika Vrhovnog suda o stanju sudbene vlasti za 2019., na
županijskim sudovima koji odlučuju u predmetima ratnih zločina u Rijeci, Osijeku, Splitu te Zagrebu
tijekom 2019. primljeno je 20 novih predmeta, 24 ih je riješeno, 99 se vodi kao neriješeno, a prosječno
vrijeme rješavanja je 1.063 dana. Zbog toga je dojam stradalnika, ali i šire javnosti, kako nema bitnijeg
napretka u procesuiranju počinitelja.

 

Preporuke:

102. Ministarstvu hrvatskih branitelja, da nastavi s osnivanjem Veteranskih centara na cijelom području RH;

103. Ministarstvu hrvatskih branitelja, da izradi prijedlog izmjena i dopuna Zakona o hrvatskim
braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji kojima će se uvesti novi model
vještačenja u postupku utvrđivanja statusa HRVI.

 

Vezane teme iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020:

Statusna prava građana

Socijalna skrb

 

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2020. pronađite ovdje.