Vlasnik pizzerije iz Samobora koji je pogrdnim i uvredljivim porukama izjavio da ne želi radnike određene boje kože, etničke pripadnosti ili nacionalnog podrijetla, nije samo prešao granicu dobrog ukusa i civilizirane komunikacije, već i zakona.

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter upozorila je vlasnika pizzerije kako njegova objava predstavlja izravnu diskriminaciju prilikom zapošljavanja, koja je zabranjena. Točnije, u Hrvatskoj je zaštita od rasne ili etničke diskriminacije zajamčena Ustavom, međunarodnim ugovorima, pravom Europske unije, kao i nacionalnim zakonodavstvom, prvenstveno Zakonom o suzbijanju diskriminacije.

To je dodatna pravna dimenzija ove priče, uz pitanje nedozvoljenog javnog izražavanja povodom čega, prema informacijama iz medija, već postupa i policija.

Naime, jedini zakoniti kriterij kojim se poslodavac može voditi kod zapošljavanja je činjenica imaju li kandidati tražena znanja i vještine za radno mjesto, ne i njihova boja kože, etnička pripadnost, nacionalno podrijetlo ili neka druga osnova iz Zakona o suzbijanju diskriminacije.

Ovaj primjer dobra je prilika za podsjetiti kako se zabrana diskriminacije, suprotno čestim zabludama, itekako odnosi i na vlasnike obrta, tvrtke ili neke druge djelatnosti, kao i na fizičke osobe, poput stanodavaca. Tako je protuzakonito birati i klijente, podstanare i slično prema boji kože, etničkoj pripadnosti, nacionalnom podrijetlu ili nekoj drugoj osnovi iz Zakona o suzbijanju diskriminacije.

Pri tom, u ovom slučaju nije važno je li došlo do situacije da vlasnik ugostiteljskog objekta nije zaposlio kvalificiranu osobu samo zbog ovih karakteristika, jer njegove izjave mogu snažno obeshrabriti neke kandidate da se uopće prijave za posao, čime se ometa njihov pristup tržištu rada. I prema praksi Europskog suda pravde, ovakve izjave dovoljne su za pretpostavku da postoji politika zapošljavanja koja je izravno diskriminatorna.

Tako je u predmetu Feryn (C-54/07) pred Europskim sudom pravde utvrdio izravnu diskriminaciju u izjavama glavnog direktora kako tvrtka nije sklona zapošljavati „imigrante“ jer im kupci ne vjeruju, bez obzira što nije bilo konkretnog tužitelja koji uistinu nije bio zaposlen zbog svog podrijetla.

 

Što je diskriminacija?

Pojam „diskriminacija“ se u javnosti često koristi kako bi se opisale različite vrste nepravde ili nejednakog postupanja. No, Zakon o suzbijanju diskriminacije definira diskriminaciju kao postupanje kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, ako je to postupanje uvjetovano jednom ili više diskriminacijskih osnova navedenih u Zakonu, odnosno kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa stavlja osobe u nepovoljniji položaj zbog neke od diskriminacijskih osnova (osim ako se može opravdati sukladno zakonu), a diskriminacija je i uznemiravanje ili seksualno uznemiravanje.

Osnove diskriminacije su: rasa ili etnička pripadnost ili boja kože; spol; jezik; vjera; političko ili drugo uvjerenje; nacionalno ili socijalno podrijetlo; imovno stanje; članstvo u sindikatu; obrazovanje; društveni položaj; bračni ili obiteljski status; dob; zdravstveno stanje; invaliditet; genetsko nasljeđe; rodni identitet i izražavanje; spolna orijentacija.

Područja u kojima je diskriminacija osobito (ali ne jedino) zabranjena su: rad i radni uvjeti; obrazovanje, znanost i šport; socijalna sigurnost; zdravstvena zaštita; pravosuđe i uprava; stanovanje; javno informiranje i mediji; pristup dobrima i uslugama te pružanje istih; članstvo i djelovanje u sindikatima, organizacijama civilnog društva, političkim strankama ili bilo kojim drugim organizacijama; i sudjelovanja u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu.

Više o diskriminaciji na raznim osnovama i u različitim područjima možete pronaći u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2021.