Objavljeno povodom Međunarodnog dana starijih osoba, koji se obilježava u utorak, 1.10.2024. godine

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter predložila je Vladi Republike Hrvatske da žurno izmijeni pravilnik koji uređuje isplatu naknade troškova prijevoza za liječenje. Naime, pokazalo se da uvođenje pilot-projekta besplatnog željezničkog prijevoza za starije od 65 godina i umirovljenike, inače dobrodošla pozitivna mjera, proizvodi i neke negativne posljedice za starije koji idu na liječenje.

Otkako je ovaj projekt pokrenut, stariji od 65 i umirovljenici više nemaju pravo na naknadu troškova prijevoza za liječenje. Smatra se da im je sada prijevoz osiguran, iako u stvarnosti nije svima odnosno ne adekvatan.

Prvo, javni prijevoz općenito, pa ni vlak, nije dostupan onima koji žive daleko od željezničkog kolodvora ili idu u zdravstvenu ustanovu daleko od kolodvora. Drugo, vozni red može biti potpuno neprikladan za zakazani termin što onda znači neprimjereno dugo čekanje za starije koji idu na liječenje. I treće, kod nekih zdravstvenih stanja nije ni preporučljivo koristiti javni prijevoz, a i sami uvjeti u vlakovima u Hrvatskoj nisu uvijek prikladni za  starije osobe s ozbiljnim zdravstvenim problemima.

Time su stariji od 65 i umirovljenici stavljeni u nepovoljniji položaj od drugih osoba kojima se i dalje odobrava ova naknada troškova prijevoza na liječenje, jer moraju sami snositi troškove odlaska liječniku – troškovi im se ne snose jer im je prijevoz “na papiru” osiguran, ali prijevoz vlakom im je neadekvatan, pa ipak sami plaćaju troškove prijevoza na liječenje. Tako ovaj projekt, pokrenut kako bi financijski rasteretio starije, zapravo nekima donosi dodatni financijski teret i dovodi do diskriminacije koja je zabranjena Zakonom o suzbijanju diskriminacije.

Pučka pravobraniteljica je prijedlog Vladi uputila nakon što su joj se obratili građani u ovoj situaciji.

Među njima je onkološka pacijentica koja je nedavno operirala karcinom debelog crijeva i jetre te putuje na kemoterapiju i kao imuno kompromitirana osoba ne bi smjela koristi javni prijevoz. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje joj je odbio nadoknaditi trošak prijevoza upućujući na Pravilnik i Pilot projekt Vlade kojim joj je osigurano besplatno korištenje vlaka.

Primjer je i pacijent kojemu je indicirana dnevna fizikalna terapija zbog otežanog kretanja u ustanovi izvan mjesta njegovog prebivališta, a koji bi putujući s vlakom dnevno morao pješačiti sveukupno 12 kilometara ili platiti prijevoz za tu udaljenost, kako bi od kuće došao do kolodvora, pa do zdravstvene ustanove i istim putem natrag kući.

Do ovakve prakse dovodi trenutni Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Prema njemu, osigurana osoba nema pravo na naknadu troškova javnog prijevoza ako je „prema posebnim propisima odnosno drugim aktima nadležnih tijela u cijelosti oslobođena njihovoga plaćanja (npr. priznato pravo na besplatan prijevoz: djece do određene dobi, učenika, osoba starijih od 65 godina i sl.).

Trenutan način definiranja naknade za trošak prijevoza za liječenje neprimjeren je i zbog iznosa i zbog uvjeta za njezino priznavanje vezano za kilometražu, na što je pučka pravobraniteljica upozorila i u analizi stanja prava na zdravlje u svom Izvješću za 2023. godinu. Prijedlog za žurnu izmjenu Pravilnika pučka pravobraniteljica Vladi je uputila u ožujku, no za sada nije došlo do potrebnih promjena.