Uporaba sredstava prisile jedan je od najčešćih razloga zbog kojeg nam se građani obraćaju pritužbama, posebno nakon događaja u kojima se nad njima koristila tjelesna snaga i koji su rezultirali oduzimanjem slobode, a primjeri takvog policijskog postupanja nerijetko imaju i snažan odjek u javnosti. U ovoj analizi donosimo pregled relevantnih propisa i prakse Europskog suda za ljudska prava, informacije o načinima zaštite ljudskih prava građana koji misle da su im ona u ovakvim situacijama povrijeđena, kao i primjere pritužbi te preporuke pučke pravobraniteljice iz godišnjih Izvješća Hrvatskom saboru.

Pregled propisa, međunarodnih dokumenata i prakse Europskog suda za ljudska prava (ESLJP)

Prema Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima, sredstva prisile smiju biti uporabljena radi zaštite života ljudi, svladavanja otpora, sprječavanja bijega, odbijanja napada i otklanjanja opasnosti, ako je vjerojatno da se mjerama upozorenja i naredbi neće postići cilj. Pri tom, policijski službenik uvijek mora uporabiti najblaže sredstvo prisile kojim se postiže cilj i to samo u nužnoj mjeri i do prestanka trajanja razloga zbog kojih su sredstva primijenjena, odnosno dok ne dovede pod kontrolu osobu koja se ponaša nasilno i/ili agitirano. S posebnim se obzirom primjenjuju prema djetetu, osobi s invaliditetom, osobi čije je kretanje znatno otežano, trudnici u vidljivom stadiju trudnoće, te osobi koja je očigledno bolesna. Također, pri postupanju je nužno poštovati dostojanstvo, ugled i čast svake osobe kao i druga temeljna prava i slobode čovjeka, na što obvezuje i Zakon o policiji, prema kojem su službenici dužni poslove obavljati u skladu sa zakonom, drugim propisima i pravilima struke, uz poštivanje odredbi Etičkog kodeksa policijskih službenika.

Uporaba sredstava prisile na sličan je način regulirana i međunarodnim dokumentima – UN-ovim Kodeksom ponašanja policijskih službenika, Temeljnim načelima primjene sile i vatrenog oružja policijskih službenika, Deklaracijom o policiji te Europskim kodeksom policijske etike.

Prema praksi ESLJP, treba postojati apsolutna nužnost pri upotrebi sile te se mora primjenjivati načelo stroge razmjernosti. Tako se u predmetu McCann protiv UK (1995) navodi da primijenjena sila mora biti strogo proporcionalna postizanju svrhe, dok je u predmetu Nachova i drugi protiv Bugarske (2005.) zaključeno da nužnost ne može postojati kada se zna da osoba koja se uhićuje ne predstavlja prijetnju životu ili tijelu i nije osumnjičena za kazneno djelo nasilja.

Vrste sredstava prisile

Policijski službenik je ovlašten uporabiti tjelesnu snagu radi svladavanja otpora osobe koja remeti javni red i mir ili koju treba dovesti, privesti, zadržati ili uhititi; sprječavanja samoozljeđivanja osobe; odbijanja napada na sebe ili drugu osobu ili na objekt ili prostor koji osigurava; sprječavanja samovoljnog udaljavanja osobe s određenog mjesta. Primijenit će se onaj oblik tjelesne snage s kojim se s najmanje štetnih posljedica postiže cilj njezine primjene. Uporaba palice dozvoljena je ako je tjelesna snaga bezuspješna ili ne jamči uspjeh, a sredstva za vezivanje radi privođenja ili dovođenja uhićene osobe, sprječavanja otpora osobe ili odbijanja napada usmjerenog na policijskog službenika, bijega osobe; samoozljeđivanja ili ozljeđivanja druge osobe, pri čemu se vezanoj osobi ne smije nanositi nepotrebna tjelesna bol ili ozljede. Također, ne smije se vezati maloljetna osoba, trudnica u vidljivom stanju trudnoće, starija i vidljivo bolesna ili nemoćna osoba i teški invalid, osim ako izravno ugrožava vlastiti odnosno život policijskog službenika ili druge osobe.

Kontrola uporabe sredstava prisile

Temeljno je načelo vladavine prava, kao ustavne vrednote, da se zakon primjenjuje na sve građane, dakle i na one koji provode zakon. Iznimke mogu biti opravdane samo razlozima odgovarajućeg obavljanja policijskog posla, stoga je potrebno preispitati svaku uporabu sredstva prisile kao posebnog razloga isključenja protupravnosti. Također, kako u slučaju prekoračenja može doći do povrede nekih od vrednota zaštićenih Ustavom, ispitivanje svih okolnosti mora učinkovito i otkloniti svaku sumnju u neovisnost istrage.

Jedna od kontrola provodi se unutar policijskog sustava. Tako je nadležni rukovoditelj dužan u roku 24 sata od prijema pisanog izvješća o uporabi sredstava prisile donijeti ocjenu njihove opravdanosti i zakonitosti.

Drugi postupak moguć je temeljem Zakona o policiji, prema kojem fizička ili pravna osoba koja smatra da su djelovanjem ili propuštanjem djelovanja policijskog službenika u primjeni policijskih ovlasti povrijeđena njezina prava ili slobode, ima pravo MUP-u podnijeti pritužbu u roku od 30 dana od dana saznanja za povredu. Ako je pritužitelj nezadovoljan očitovanjem, može podnijeti prigovor Službi za unutarnju kontrolu MUP-a, a nakon toga i Povjerenstvu za rad po pritužbama.

Ovaj postupak ne isključuje korištenje drugih pravnih sredstava za zaštitu prava i sloboda. Prema Ustavu, zajamčena je sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti, a Zakon o općem upravnom postupku predviđa kako osoba koja smatra da joj je postupanjem javnopravnog tijela, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo ili pravni interes, može izjaviti prigovor čelniku tijela sve dok traje takvo postupanje ili njegove posljedice. O prigovoru se odlučuje rješenjem protiv kojeg postoji mogućnost tužbe nadležnom Upravnom sudu. Građanin koji smatra da mu je nezakonitim ili nepravilnim radom policije nanesena šteta može pokrenuti parnicu za njezinu naknadu, koja se vodi sukladno Zakonu o parničnom postupku, a štetu nadoknađuje Republika Hrvatska.

Pri provođenju učinkovite i neovisne istrage osobito je važna uloga Državnog odvjetništva, koje treba istražiti sve navode te odlučiti o pokretanju istrage, radi utvrđivanja da li je došlo do prekoračenja policijskih ovlasti i ostvarenja obilježja kaznenog djela koje se provodi po službenoj dužnosti. Kaznenu prijavu može podnijeti i svaki građanin koji smatra da su uporabom sredstava prisile policijski službenici počinili kazneno djelo, mogu podnijeti kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu.

Prema praksi ESLJP kod pritužbi na policijsko nasilje, Državno odvjetništvo treba istražiti navode o neljudskom postupanju, pri čemu se ne smije oslanjati isključivo na dokumentaciju policije. Tako je npr. ESLJP u Odluci Štitić protiv RH (2018.) utvrdio da nije bilo učinkovite istrage jer Državno odvjetništvo i sud nisu uložili ozbiljne napore, ograničivši se na izjave policajaca. U Odluci ESLJP V.D. protiv RH (2011.), Sud je također utvrdio da nije bilo neovisne istrage, budući da se temeljila isključivo na radnjama i dokazima policije, pa je sukladno toj Odluci nadležno Državno odvjetništvo ponovilo istragu. Novom Odlukom iz 2018., ESLJP je utvrdio je kako je nova istraga bila neovisna jer ju je vodilo Državno odvjetništvo, ne oslanjajući se samo na podatke koje je dostavila policija, već su poduzete i istražne radnje koje su bile adekvatne, učinkovite i mogle su dovesti do razjašnjenja situacije i utvrđenja odgovornosti.

Također, prema praksi ESLJP, država treba argumentirano dokazati da uporaba sredstava prisile nije bila prekomjerna, a ovi slučajevi, osobito kada postoje vidljive ozlijede i nije odmah uslijedio liječnički pregled, mogu ukazivati na njihovu neosnovanu ili nezakonitu primjenu, ali i na moguće mučenje, neljudsko ili ponižavajuće postupanje.

Pritužbe građana i preporuke pučke pravobraniteljice

Pritužbe građana pučkoj pravobraniteljici pokazuju da do prekoračenja uporabe sredstava prisile najčešće dolazi u trenutku uhićenja i savladavanja otpora.

Primjer prekoračenja je građanin prema kojem su policijski službenici primijenili tjelesnu snagu i sredstva za vezivanje te su ga priveli u policijsku postaju radi neopreznog upravljanja biciklom, dok on tvrdi kako je samo upozorio policijske službenike, koji su bili u civilnoj odjeći i vozilu bez službenih oznaka, da su prošli kroz raskršće dok je na semaforu bilo crveno svjetlo i da je do njihovog postupanja došlo samo zato što nisu mogli podnijeti njegovu reakciju. U ovom slučaju, protiv policijskih službenika je proveden disciplinski postupak zbog nerazmjerne uporabe sredstava prisile.

Primjer je i postupanje nad 71-godišnjakom potpuno lišenim poslovne sposobnosti koji je, kako je navedeno u izvješću MUP-a, dok je skupljao boce vrijeđao policijske službenike pa je uz uporabu sredstava prisile priveden u policijsku postaju. Za to vrijeme, drugi 71-godišnjak vikao je kako ne odobrava takvo postupanje prema starijim osobama te su i nad njim uporabljena sredstva prisile. Okupljeni građani glasno su negodovali i ukazivali na neprimjerenost ovakvog postupanja pa su evidentirana još dva postupanja policije, što ukazuje kako nije bilo izravnog ugrožavanja života policijskog službenika ili druge osobe, a time ni potrebe za uporabom sredstava prisile nad starijim osobama.

Na osnovu provedenih ispitnih postupaka, pučka pravobraniteljica u godišnjim izvješćima daje preporuke za snažniju zaštitu ljudskih prava u ovakvim situacijama. Tako je MUP-u i Ravnateljstvu policije preporučila da se uporaba sredstava prisile koristi samo razmjerno i nužno da bi se osobe koje se ponašaju nasilno dovele pod kontrolu, kao i da se primjenjuju policijske ovlasti kojima se u najmanjoj mogućoj mjeri zadire u ljudska prava, a prema ranjivim skupinama postupa s posebnim obzirom. Među preporukama je i ona da se u postupku ispitivanja pritužbi građana na postupanje policije izjave uzimaju i od samih pritužitelja te drugih svjedoka konkretnog događaja, u cilju osiguravanja učinkovitosti ispitnog postupka, kao i da se u odgovorima na pritužbe koje se dostavljaju strankama navodi pravo podnošenja prigovora Službi za unutarnju kontrolu MUP-a.

Zaključno

Policijski službenici imaju specifične ovlasti koje, ukoliko nisu proporcionalne i osnovane, mogu dovesti do neljudskih ili ponižavajućih postupanja. Zato je uporaba sredstava prisile detaljno propisana nacionalnim zakonima i međunarodnim dokumentima, a jasni standardi utvrđeni su i praksom Europskog suda za ljudska prava. Sve navode o njihovoj prekomjernoj uporabi nužno je adekvatno istražiti kako bi se građane zaštitilo od kršenja njihovih prava, a policijske službenike od neutemeljenih navoda o prekoračenju ovlasti.