Analizu pripremila: Ksenija Bauer, savjetnica pučke pravobraniteljice za zaštitu ljudskih prava

Osobe s duševnim smetnjama jedna su od najranjivijih skupina u društvu. Njihove živote još uvijek obilježava snažna stigmatizacija – od šutnje i skrivanja bolesti unutar obitelji, preko straha i zazora okoline, do izolacije i socijalne isključenosti. Sve ovo čini ih izloženijima kršenju ljudskih prava.

Nakon što smo 2014. nenajavljeno obišli pet najznačajnijih psihijatrijskih ustanova, u posebnom Izvješću o ljudskim pravima osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijskim ustanovama upozorili smo na dio problema. Naše preporuke su se, između ostalog, odnosile i na nužne izmjene koje bi trebao donijeti novi Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (ZZODS), koji je tada bio u pripremi. Njegovo donošenje pozitivan je korak u odnosu na prethodni zakon, jer sadrži snažnije kontrolne mehanizme prava osoba s duševnim smetnjama. Dio novina su, primjerice, obveza dobivanja pismenog pristanka na dobrovoljni smještaj, kao i pozivanja prisilno zadržane osobe na raspravu na kojoj se odlučuje o prisilnom smještaju u psihijatrijsku ustanovu, a koja se tu, prema novom Zakonu, i održava.

No i dalje ima prostora za poboljšanja ZZODS-a. Iako mu je naziv Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama te je u 1. čl. navedeno da se njime propisuju načela, zaštita prava te uvjeti za primjenu mjera i postupanje prema osobama s duševnim smetnjama, on se u najvećem dijelu ipak bavi smještajem te liječenjem osoba s duševnim smetnjama u zdravstvenim ustanovama. Ustanove socijalne skrbi spomenute su samo u jednom članku (67.), i to u dijelu u kojem su propisane mogućnosti primjene mjera prisile prema osobama s težim duševnim smetnjama smještenima u tim ustanovama. ZZODS se ne bi trebao odnositi samo na psihijatrijske ustanove, već i na ustanove socijalne skrbi.

Pored toga, u čl. 48. samo načelno se upućuje da će se pri otpustu iz psihijatrijske ustanove osobu s duševnim smetnjama, koja nije sposobna brinuti se o sebi niti ima druge osobe koje su po zakonu obvezne i mogu se brinuti o njoj, zbrinuti prema propisima kojim se uređuje socijalna skrb. No kako je u tijeku deinstitucionalizacija korisnika socijalne skrbi te se smanjuje kapacitet domova i korisnici se postupno razmještaju u udomiteljske obitelji ili druge oblike izvaninstitucionalnog smještaja, osobe s duševnim smetnjama kojima više nije potrebno bolničko liječenje vrlo često bezrazložno ostaju u zdravstvenoj ustanovi, jer nemaju gdje biti otpuštene. Takvih je, primjerice, prilikom naših obilazaka 2014. bilo više od 40, a najpoznatiji je nedavni slučaj muškarca koji je u Psihijatrijskoj bolnici Rab proveo više od 30 godina, iako za to nije bilo medicinskih razloga. Zbog toga bi trebalo snažnije propisati obvezu sustava socijalne skrbi da na odgovarajući način zbrine ove osobe.

Tijekom obilazaka utvrdili smo i da se osobama s duševnim smetnjama koje nemaju dopunsko zdravstveno osiguranje naplaćuje participacija tijekom prisilnog smještaja u psihijatrijske ustanove, ako njihova dijagnoza nije na popisu onih čije se liječenje u cijelosti pokriva obveznim zdravstvenim osiguranjem. U pravilu su to slučajevi akutnih psihijatrijskih bolesti. Samo je u Klinici za psihijatriju Vrapče tijekom 2015. bilo prisilno zadržano 70 osoba s takvim dijagnozama, od kojih 20 nije imalo dopunsko zdravstveno osiguranje. Prisilno hospitaliziranoj osobi se, bez obzira na dijagnozu, niti u kojem slučaju ne bi smjelo naplaćivati sudjelovanje u troškovima liječenja. Stoga je nužno ZZODS-om propisati da se u državnom proračunu osiguravaju sredstva i za troškove smještaja svih prisilno smještenih u psihijatrijske ustanove, bez obzira na njihovu dijagnozu, te uskladiti opće propise koji uređuju participaciju u troškovima liječenja. Budući da je to predviđeno u novom nacrtu prijedloga izmjena i dopuna Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, očekujemo da će vrlo skoro u ovom dijelu biti izjednačene sve osobe oboljele od psihijatrijskih bolesti.

Nužno je i ZZODS-om propisati vrste, svrhu i uvjete primjene mjera prisile prema osobama s težim duševnim smetnjama smještenima u psihijatrijske ustanove, kao i eventualna ograničenja u njihovoj primjeni, primjerice prema djeci ili trudnicama, dok se sam način primjene ovih mjera može propisati pravilnikom. Naime, podzakonskim aktom ne bi trebalo propisivati vrste mjera prisile, jer se pravilnicima ne uređuju odnosi, već samo detaljnije razrađuju pojedine odredbe zakona radi njihove primjene. Naposljetku, uređivanje ove materije zakonom u skladu je i s načelom pravne sigurnosti.

Nadalje, sa ZZODS-om je potrebno uskladiti Zakon o izvršavanju kazne zatvora (dalje: ZIKZ). Člankom 4. ZZODS-a propisano je da se njegove odredbe na odgovarajući način primjenjuju i na osobe s duševnim smetnjama koje su na izdržavanju kazne zatvora, dok je čl. 112. ZIKZ-a propisano da će sudac izvršenja, ako zatvorenik za vrijeme izdržavanja kazne zatvora duševno oboli ili pokaže teške duševne poremećaje, pokrenuti postupak sukladno zakonu koji propisuje zaštitu osoba s duševnim smetnjama. Ako je liječenje dovršeno prije isteka kazne, poduzet će radnje radi izvršenja kazne, dok se vrijeme provedeno na liječenju uračunava u kaznu. Kako ovaj postupak nije preciznije uređen u praksi, zatvorenike koji za izvršavanja kazne zatvora duševno obole ili pokažu teške duševne poremećaje, sprovode na liječenje u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu. S obzirom da Zatvorska bolnica nije zdravstvena ustanova već kaznionica zatvorenog tipa i nije ustrojena sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, ne može se reći da se zatvorenicima koji duševno obole ili pokažu teže duševne poremećaje osigurava liječenje i zdravstvena zaštita kvalitetom i opsegom istovjetna onima koja je osigurana u javnom zdravstvu osobama iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

Sve navedene zapreke ostvarivanju prava ove ranjive skupine zasigurno otežavaju i koordinirani rad svih uključenih službi, ali i – u konačnici – smanjenje društvene stigme i diskriminacije na koju nailaze ove osobe.

 

* Cijelo Izvješće o ljudskim pravima osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijskim ustanovama, nakon što smo 2014. nenajavljeno obišli pet najznačajnijih psihijatrijskih ustanova, možete pronaći ovdje.