Svjetski dan Roma obilježava se 8. travnja, u spomen na održavanje prvog Svjetskog kongresa Roma u Londonu 1971. godine, na kojemu su usvojene odluke o romskoj zastavi i prihvaćen naziv “Rom”, što na romskom jeziku znači čovjek.

U okolnostima epidemije koronavirusa, odgovorno je, važno i u skladu s načelima zaštite ljudskih prava, među kojima su i prava na život i zdravlje, osobitu pažnju posvetiti onima koji se i inače svakodnevno suočavaju s teškoćama koje izravno ugrožavaju njihova temeljna ljudska prava.

Podaci vezani za zdravstveni sustav ne vode se po nacionalnoj ili etničkoj pripadnosti stanovnika pa ni Hrvatski zavod za javno zdravstvo niti Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ne raspolažu informacijama o zdravstvenoj zaštiti Roma.

No, istraživanje Centra za mirovne studije pokazuje kako Romi u Hrvatskoj uglavnom žive u slabo opremljenim kućanstvima, u gusto napučenim i izdvojenim romskim naseljima, u kojima nema zdravstvenih ustanova, a često su bez reguliranog zdravstvenog osiguranja. Čak 50% ih nema kupaonicu s tušem ili kadom, a 54% nema WC u kući/stanu, dok kuhinju nema petina od 1.550 romskih kućanstava. Osim toga, u prosjeku raspolažu s tri puta manjom stambenom površinom po članu kućanstva od opće populacije, a oko četvrtine domaćinstava ne posjeduje hladnjak (26,6%) ni zamrzivač (27,7%). S obzirom da 68% romskih kućanstava ne posjeduje automobil, da je ukinut javni prijevoz te je zabranjeno napuštanje mjesta prebivališta i stalnog boravka bez propusnice, dostupnost medicinskoj skrbi i trgovinama sa namirnicama i higijenskim potrepštinama drastično im je smanjena. Kada tome pridodamo i ukorijenjene predrasude i diskriminaciju prema romskoj manjini, evidentno je kako im je nužna pomoć i potpora, jer bi se u protivnom posljedice krize izazvane pandemijom COVID-19 osobito teško mogle odraziti na romsku zajednicu.

Zato je osobito važno da tijela lokalne i državne vlasti pažnju posvete podizanju razine zdravstvenih usluga i sanitarne zaštite u romskim obiteljima i naseljima, kao i da se pobrinu da su im dostupni pitka voda i sredstva na dezinfekciju. O tome smo uputili niz upita jedinicama lokalnih samouprava u kojima žive osobito ranjive romske obitelji i zajednice, neke čak i usred šume bez dostupne pitke vode, kako bismo podsjetili na važnost pružanja podrške u vrijeme epidemije. Osim što je to nužno za zaštitu pripadnika romske nacionalne manjine, pružanje pomoći i podrške najizloženijima u interesu je svih, jer se time čuva i štiti opće zdravlje i dobrobit.

Također, kako čak 80% romske djece živi u kućanstvima bez osobnog računala, laptopa ili tableta te su im digitalni sadržaji nedostupni, upitno je njihovo sudjelovanje u nastavi organiziranoj na daljinu. Početkom ožujka školama su dostavljene upute da se treba izvršiti procjena broja učenika slabijeg socijalno-ekonomskog statusa, kako bi im se dostavili tableti ili osigurala dostupnost interneta, no u ovom trenutku nije nam poznato je li do toga uistinu i došlo. Osim toga, iako se u sklopu Škole na Trećem organizira i realizira televizijski posredovana nastava, ovi sadržaji ne obuhvaćaju pripremnu nastavu hrvatskog jezika za djecu koja ne znaju ili nedovoljno poznaju hrvatski jezik, a upravo romska djeca vrlo često ga ne poznaju, jer se u svojim domovima i u zajednicama u kojima žive služe materinskim jezikom.

Iz postupanja u predmetima vezanima uz pripadnike romske nacionalne manjine te suradnje s romskim udrugama, vijećima i predstavnicima, vidljivo je da je najveća prepreka s kojom se romski učenici susreću u redovnom školskom sustavu upravo posljedica izražene jezične barijere, jer se mnogo djece s hrvatskim jezikom susreće tek s početkom pohađanja jednogodišnjeg predškolskog programa, a u većoj mjeri tek s polaskom u osnovnu školu. Zbog siromašnog vokabulara i nedostatnog razumijevanja jezika, teško prate redovne nastavne procese, što im znatni otežava savladavanja gradiva, ali i ograničava i njihove komunikacijske i socijalne vještine.

Ukoliko izostane pripremna nastava hrvatskog jezika za djecu predškolskog uzrasta, romskoj će djeci biti još teže, vjerojatno i nemoguće, nadoknaditi zaostatke u poznavanju hrvatskog jezika. Time bi se prolongirala nejednakost njihovih početnih pozicija u odnosu na neromske vršnjake, koja bi vjerojatno ostavila trag tijekom cijelog školovanja, utjecala na rano napuštanje škole te mnoge Rome ostavila u siromaštvu i društvenoj isključenosti.