Ljudska prava, dostojanstvo i vladavina prava temeljne su vrijednosti Europske unije – na njima je nastala i one bi trebale biti vidljive u svakoj odluci i javnoj politici, od lokalne do europske razine vlasti. To je bila ideja ujedinjenja Europe, čime je trebao biti otvoren put prema izgradnji društva u kojem su solidarnost i pravda dio svakodnevnog života. Nastavak je to rada na stvaranju svijeta bez strahota kakve su se događale u Drugom svjetskom ratu, zbog čega je i kreiran međunarodni okvir zaštite ljudskih prava. Kad je riječ o migracijama, to se odnosi i na pravo na traženje azila i zabranu prisilnog udaljenja ili vraćanja (non-refoulment), o kojima, između ostalih, govore UN Konvencija o statusu izbjeglica iz 1951., Povelja EU o temeljnim pravima i Zakonik o Schengenskim granicama.

No, navedene vrijednosti i pravni okvir zanemareni su u politici Europske unije prema izbjeglicama i migrantima, čemu smo svjedočili tijekom nedavnog dolaska tisuća muškaraca, žena i djece na grčko-tursku granicu. Tako je Grčka suspendirala pravo na azil, iako je ono zajamčeno međunarodnim pravom, dok su reakcije vođa EU i država članica usmjerene isključivo na očuvanje vanjske granice EU. I iako države imaju suvereno pravo štititi svoje granice, to moraju činiti u skladu s međunarodnim obvezama zaštite ljudskih prava, pa tako Zakonik o Schengenskim granicama propisuje kako njegova primjena ne može dovoditi u pitanje prava izbjeglica i osoba koje traže međunarodnu zaštitu, posebno vezano uz načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (non-refoulement).

„Bilo je samo pitanje vremena kada će do ovakve humanitarne krize doći jer, unatoč svemu što se događalo od 2015. do danas, EU nije kreirala politike kojima bi mogla adekvatno odgovoriti na ponovni dolazak tako velikog broja ljudi na granice. Rješenje se tako svodilo na dogovor s Turskom, koji je često služio kao sredstvo pritiska na EU, a plan preseljenja izbjeglica u različite članice ne samo da je postigao zanemarive rezultate, već i doveo do oštrog protivljenja nekih zemalja pa su pregovarali tko će primiti manje, a tko više izbjeglica, umjesto da rade na rješavanju ili barem ublažavanju problema od kojih oni i bježe. Također, do danas nije došlo ni do dogovora oko reforme zajedničkog sustava azila, što je odavno trebalo biti učinjeno“, ističe pučka pravobraniteljica Lora Vidović. I iako otvaranje granica za sve koji dođu nije dugoročno održivo rješenje, to nije ni plan koji se bazira isključivo na fizičkoj zaštiti vanjskih granica EU, koji je pri tom i nehuman.

„Nedužni ljudi plaćaju cijenu neuspjele diplomacije, nevoljkosti država da međusobno surađuju i korištenja izbjeglica i migranata u političke svrhe“, upozorio je Visoki povjerenik UN-a za migracije Filippo Grandi i zaključio kako „zaštita granica bez zaštite ljudi neće riješiti niti jednu izbjegličku krizu“.

UNHCR je pozvao vlasti u Grčkoj i Turskoj da se suzdrže od poduzimanja bilo kakvih koraka koji bi mogli povećati patnje ranjivih osoba, a jasno je i poručio da prestanak zaprimanja zahtjeva za azilom, što je Grčka odmah učinila na razdoblje od mjesec dana, nema pravnog uporišta. UNHCR napominje i kako države imaju pravo čuvati svoje granice i upravljati iregularnim kretanjima, ali ne mogu suspendirati međunarodno prepoznato pravo na traženje azila i principa non-refoulment, koji su dio europske pravne stečevine.

Reagirala je i Grčka nacionalna komisija za ljudska prava (GNCHR), opširnim dokumentom u kojem poziva grčku Vladu da ukine odluke o prestanku zaprimanja zahtjeva za azilom te o automatskom vraćanju svih koji uđu u Grčku. Komisija je pozvala i zemlje članice da revidiraju politike EU o migracijama i azilu, u kontekstu de facto prestanka važenja dogovora s Turskom, kao i da napuste politiku delegiranja kontrole migracija i postupaka vezanih uz azil trećim zemljama. Europske institucije, dodaju, pozivaju da nastave s reformom zajedničkog sustava azila, posebice Dublinske uredbe, uspostavljanjem stalnog mehanizma za preseljenje, u skladu s principima solidarnosti, pravedne raspodjele odgovornosti među državama članicama i u potpunom skladu s međunarodnim pravom.

Na hitnu akciju, ali i strukturne promjene, pozvala je i povjerenica za ljudska prava Vijeća Europe Dunja Mijatović, nazivajući ovu situaciju neviđenom humanitarnom krizom. „Solidarnost među državama članicama je potrebnija nego ikad, a trebala bi uključivati izgradnju kapaciteta za nepristrano i pravovremeno procesuiranje zahtjeva za azilom, kao i podjelu odgovornosti za primanje onih kojima je potrebna zaštita. Tijekom godina su izbjeglice, tražitelji azila i migranti korišteni kao pijuni za postizanje geopolitičkih ciljeva mnogih država. To je neetično u odnosu na ideju ljudskih prava i vrijednosti koje nas ujedinjuju. Odgovor koji danas vidim prijeti urušavanjem sustava zaštite koji je Europa desetljećima gradila, no još nije kasno za promjenu tog smjera i očuvanje ljudskosti i dostojanstva“, zaključila je Mijatović.

Tek posljednjih dana pojavila se inicijativa Europske komisije, o premještaju djece bez pratnje, koja se trenutačno nalaze na grčkim otocima, u države članice. Pohvalno je što će u njoj sudjelovati i Hrvatska, prihvatom određenog broja djece, za koju je nužno osigurati prikladan smještaj, zdravstvenu skrb, obrazovanje, ali i druge uvjete, poput dostatnog broja prevoditelja, kulturnih medijatora ili skrbnika educiranih za rad s ovom posebno ranjivom skupinom.

Na kraju, veliki problem migracijskih tokova je nedostatak legalnih puteva, što su brojne države prepoznale podržavajući usvajanje tzv. Marakeške deklaracije, koja kao jednu od mjera predviđa i povećanje opcija za legalan dolazak u sigurnu zemlju. Također, mit je da sve izbjeglice žele doći u Europu, kao i da ih susjedne zemlje ne prihvaćaju, s obzirom da ih više milijuna živi u, primjerice, Libanonu i Pakistanu.

S obzirom na sve, ne smijemo zaboraviti da je u središtu migracija ljudski život, kao i da bez poštivanja ljudskih prava ne može biti očuvana ni sigurnost. Ljudska prava, vladavina prava i ljudsko dostojanstvo temeljne su vrijednosti na kojima je nastala EU, što znači da one trebaju živjeti u svim odlukama i politikama, bez obzira koliko je složen put do njih.