Pučka pravobraniteljica Lora Vidović je 26. i 27. lipnja u Torontu sudjelovala na godišnjoj konferenciji Međunarodnog udruženja povjerenika za jezike (IALC – International Association of the Language Commissioners) koja se ove godine održala po šesti puta. Dvodnevno događanje na temu „Zaštita jezičnih manjina, izgradnja jačeg društva“ okupilo je visoke predstavnike međunarodnih organizacija i državnih tijela, kao i jezične povjerenike, pravobranitelje te ostale stručnjake iz područja zaštite manjnskih jezika i ljudskih prava iz mnogih zemalja širom svijeta. Osnovni cilj konferencije je dijalog i razmjena iskustava o ključnoj ulozi povjerenika za jezike i pravobranitelja u području zaštite manjinskih jezika, kao neizostavnog alata društvene integracije, prevencije sukoba i izgradnje mira u multietničkim i višejezičnim sredinama.

Kao jedna od sudionica rasprave na temu učinkovitog zastupanja jezičnih manjina kroz neovisne institucije, pravobraniteljica Vidović predstavila je rad Pučkog pravobranitelja u Hrvatskoj, kao i važnost ove institucije u području zaštite i promicanja prava nacionalnih manjina. Posebno se osvrnula na korištenje manjinskih jezika u jedinicama lokalne samouprave u kojima pripadnici nacionalnih manjina čine najmanje trećinu stanovništva, a u svom izlaganju istaknula je da je zaštita prava nacionalnih manjina bila jedan od uvjeta i za međunarodno priznanje Republike Hrvatske, kao i za pristupanje naše zemlje Europskoj uniji. Upravo iz tih razloga, današnji zakonski okvir zaštite manjinskih prava u Hrvatskoj, po razini prava i stupnja društvene i političke integracije nacionalnih manjina koja su njime zajamčena, smatra se jednim od opsežnijih i cjelovitijih europskih modela.

Međutim, iako je postojeći zakonski okvir dobar, njegova provedba često nije, a to je posebno vidljivo u odnosu na pripadnike srpske i romske nacionalne manjine. Iako je u nekim područjima, poput kulturne autonomije, postignut visok stupanj implementacije manjinskih prava, izazovi su vidljivi u području zastupljenosti pripadnika manjinskih naroda u javnoj upravi i sudstvu te u području javnog korištenja manjinskih jezika i pisma, gdje se s poteškoćama suočavaju upravo pripadnici srpske manjine.

Što se tiče prava na službeno korištenje manjinskog jezika i pisma, zakonski je regulirano da se ono ostvaruje u onim zajednicama u kojima najmanje trećinu stanovništva čine pripadnici neke nacionalne manjine, a prema posljednjem popisu stanovništva, u Hrvatskoj taj uvjet ispunjava 27 jedinica lokalne samouprave. No, hoće li ta prava u stvarnosti biti realizirana uvelike ovisi i o dijalogu, toleranciji i uvažavanju između pripadnika većinskog naroda i nacionalne manjine pa su u različitim dijelovima naše zemlje vidljive velike razlike. Tako u nekim jedinicama lokalne samouprave, primjerice u Istri, postoji dvojezičnost i službeno korištenje talijanskog jezika, iako ona nije obvezna, a slični primjeri mogu se pronaći i u drugim dijelovima zemlje za češki i mađarski jezik. S druge strane, srpski jezik i ćirilično pismo i dalje su stigmatizirani, pogotovo u područjima pogođenim ratom, te ih se smatra provokacijom unatoč zadovoljenju svih propisanih zakonskih odredbi o njihovom korištenju.

Stoga je upravo edukacija o ljudskim pravim i važnosti uvažavanja različitosti, tolerancije i dijaloga, i to na svim obrazovnim razinama, od vrtićke dobi do fakulteta, kao i stručnjaka koji zakone primjenjuju tijekom profesionalne karijere, temelj poštivanja ne samo zajamčenih prava nacionalnih manjina, nego svih ljudskih prava općenito.