Prava starijih osoba

* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2023. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2024. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji. Više o temama vezanima uz starije osobe možete doznati i u drugim poglavljima Izvješća, u popisu na dnu ove stranice.

 Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

• Socijalna sigurnost starijih osoba

• Domovi za starije i nemoćne

• Obilasci domova za starije i nemoćne osobe

• Nasilje nad starijima

• Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju

• Mirovinsko osiguranje

Socijalna sigurnost starijih osoba

Prema Procjenama stanovništva za 2022., koje je u rujnu 2023. objavio DZS, 22,61% stanovništva RH ima 65 ili više godina, a najviše starijih živi u Šibensko-kninskoj županiji (27,6%), Ličko-senjskoj (26,1%) te Primorsko-goranskoj županiji (26,0%). Stopa rizika od siromaštva za stare nastavila je rasti, pa je u 2023. godini iznosila 34,8% (za žene 38,8%), no za starije osobe u jednočlanom kućanstvu, kojih je prema popisu stanovništva za 2021. nešto više od 201.000, stopa rizika od siromaštva iznosila je čak 59,9%, što predstavlja velik i kontinuiran porast u odnosu na prethodne godine.

Od 1. siječnja 2023. obiteljske mirovine porasle su 10%, a najniže mirovine 3%, a dijelu umirovljenika omogućeno je da uz vlastitu primaju i dio obiteljske mirovine iza preminulog bračnog druga, o čemu više pišemo u dijelu o mirovinskom osiguranju.

U 2023. nastavljen je rast cijena osnovnih živežnih namirnica, što je poseban izazov za najsiromašnije umirovljenike, zbog neadekvatnosti mirovina koje pokrivaju samo dio životnih troškova. Posljedica je to formule usklađivanja mirovina, pa je pučka pravobraniteljica već u svojem izvješću za 2022. godinu MRMSOSP-u uputila preporuku da razmotri izmjenu formule za usklađivanje mirovina, kako bi usklađivanje mirovina u većoj mjeri pratilo rast troškova života. Prema dostupnim informacijama  Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije  nastavilo je razgovarati o promjeni formule.

Tijekom 2023. Vlada RH donijela je više odluka o isplati jednokratnog novčanog primanja korisnicima mirovina radi ublažavanja posljedica rasta troškova života, čime su ova jednokratna primanja postala jednim oblikom stalne pomoći umirovljenicima koja im se isplaćuje nekoliko puta godišnje.

U 2023. proširen je krug primatelja te su jednokratna novčana primanja od svibnja isplaćivana i umirovljenicima sa prebivalištem u RH koji ostvaruju samo inozemnu mirovinu, a od jeseni 2023. i umirovljenicima koji rade do polovice radnog vremena, a čiji zbroj plaće i mirovine ne prelazi gornju granicu cenzusa od 700,00 EUR. Prema podacima HZMO-a, jednokratno novčano primanje umirovljenicima na temelju Odluke Vlade RH od 21. prosinca 2023., isplaćeno je za 791.477 korisnika.

Usprkos donošenju ovih mjera, stopa rizika od siromaštva kontinuirano raste u odnosu na starije osobe, a posebno u odnosu na one starije osobe koje žive same u jednočlanim kućanstvima. Stoga, preporučamo MRMSOSP-u, da provede detaljnu analizu stanja u cilju  razvijanja mjera radi zaustavljanja rasta siromaštva starijih osoba, posebno onih u jednočlanim kućanstvima.

Osobe koje do 65. godine života nisu ostvarile najmanje 15 godina mirovinskog staža pod određenim uvjetima mogu ostvariti pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe, koja je u 2023. iznosila 120,71 EUR te je prema podacima HZMO-a, u prosincu 2023. isplaćena za 7.244 korisnika, prosječne dobi 73 godine.

Najviše korisnika nacionalne naknade živi u Gradu Zagrebu, Splitsko-dalmatinskoj i Osječko-baranjskoj županiji, dok je najniži broj korisnika nacionalne naknade evidentiran u Ličko-senjskoj, Međimurskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, gdje su korisnici nacionalne naknade prosječno i najstariji (76 godina).

Od 3.610 podnesenih zahtjeva za nacionalnu naknadu za starije osobe, pozitivno je riješeno njih 47,1%, a najčešći razlozi za odbijanje zahtjeva su prihod kućanstva podnositelja zahtjeva koji prelazi utvrđeni cenzus prihoda, okolnosti da podnositelj zahtjeva nema prebivalište u RH u neprekinutom trajanju od 20 godina, da ne ispunjava propisani uvjet dobi, da se radi o korisniku ZMN-a, da je podnositelj korisnik mirovine u RH ili u inozemstvu, da je u osiguranju u RH, da nije hrvatski državljanin te zbog sklopljenih ugovora o uzdržavanju.

U prošlogodišnjem izvješću pučka pravobraniteljica je MRMSOSP-u preporučila da pripremi izmjene Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe kojim bi se povećao iznos nacionalne naknade za starije osobe, skratila duljina prebivališta te omogućila isplata putem pošte. Izmjenama tog zakona koje su stupile na snagu 1. siječnja 2024. povećan je iznos nacionalne naknade za starije osobe na 150,00 EUR.

Također su ublaženi uvjeti za njeno ostvarivanje,  odnosno smanjen je uvjet prebivališta sa 20 na 10 godina, a povećan je i prihodovni cenzus po osobi u kućanstvu te je ostvarivanje ovog prava omogućeno i u slučajevima kada je pokrenut postupak za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništenje ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Izmjenama Zakona uvedena je i mogućnost dostave naknade korisnicima poštom, čime je ispunjena preporuka pučke pravobraniteljice.

Odredbu prema kojoj se nacionalna naknada korisnicima mogla isplaćivati isključivo na račune kod banaka, čiji su trošak vođenja korisnici sami snosili, kritizirao i Sindikat umirovljenika Hrvatske, navodeći da se radi o pogodovanju bankama te da se ovime na indirektan način smanjuje priliv korisnika, jer se najčešće radi o osobama koje žive u izoliranim područjima bez dostupnosti javnog prijevoza, banaka/bankomata i pošte.

Iako korisnici nacionalne naknade za starije osobe nemaju pravo na isplatu jednokratnih dodataka koji su tijekom 2023. isplaćivani umirovljenicima, i oni su posredno, kao osobe kojima je priznat status ugroženog kupca energenata, obuhvaćeni jednokratnim novčanim primanjem korisnicima prava u sustavu socijalne skrbi, mirovinskome sustavu i sustavu skrbi o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata radi ublažavanja posljedica rasta troškova života.

Ipak, nacionalna naknada i dalje ne predstavlja „propusnicu“ za druga prava u sustavu socijalne skrbi te za naknade na lokalnoj razini – poput troškova stanovanja i ogrijeva, a kako je to u slučaju ZMN-a koji za stariju osobu i osobu potpuno nesposobnu za rad iznosi 172,54 EUR.

Stoga bi, u svrhu obuhvaćanja što je moguće većeg broj starijih osoba koje nisu ostvarile pravo na mirovinu nacionalnom naknadom, korisnicima iste trebalo omogućiti ostvarivanje naknada na lokalnoj razini, kao i pojedinih prava u sustavu socijalne skrbi.

Domovi za starije i nemoćne

„Liječnica bolnice … zove mamu i govori kako je (iz doma) deda došao u teškom stanju te da je po nalazima vidljivo kako je  bio sustavno zanemaren, imao je toliko malo urina da nije bilo moguće izdati pouzdane nalaze fizikalno-kemijskog pregleda. Moj je djed u bolnicu stigao žedan i gladan, teško narušenog općeg stanja… moj je djed zbog posljedica svega toga umro“ 

Uz državne i decentralizirane domove za starije i nemoćne osobe, u RH djeluju još i privatni domovi čiji su osnivači udruge, vjerske zajednice i pravne osobe te obiteljski domovi, koji će sa danom 31.12.2026. prestati djelovati u postojećem obliku.

Prema posljednjim dostupnim podacima u RH djeluju 3 državna i 45 decentraliziranih domova za starije i nemoćne osobe, ukupnog kapaciteta 11.383 korisnika. Prema podacima MRMSOSP-a na dan 1. srpnja 2023. djelovalo je 378 obiteljskih domova, a brisana su njih 32, dok udruga „starKA“ procjenjuje da je do sada vrlo mali broj obiteljskih domova promijenio svoj oblik zbog skupoće procesa te obveze zapošljavanja stručnih osoba kojih na tržištu rada nema.

Cijene smještaja u domovima za starije i nemoćne uglavnom su rasle, pri čemu se kao opravdanje za poskupljenje navodi rast ulaznih troškova, prije svega energenata i namirnica.

Tako su u Domu u Splitu cijene porasle za gotovo 30%, uz uvođenje dodataka koji korisnici apartmana u Domu prethodno nisu plaćali, a koje se desilo preko noći i pritom šokirao korisnike, pa smo se obratili Splitsko-dalmatinskoj županiji. Naime, SDŽ ima osnivačka prava nad Domom i  imenuje tri od pet članova upravnog vijeća koje je donijelo novi cjenik.

Prema navodima pročelnice SDŽ, analiza održivosti poslovanja u domovima za starije i nemoćne osobe u SDŽ pokazala je da bi ekonomska cijena smještaja u decentraliziranim domovima za starije trebala biti 70% do 90% veća od trenutne te da dio problema predstavljaju i niski iznosi koji se Domu isplaćuju od strane države za smještaj korisnika koji su u dom smješteni temeljem rješenja HZSR-a (ranije CZSS).

Iako cijene smještaja u privatnim domovima za starije i nemoćne osobe uglavnom nisu objavljene na internetskim stranicama domova, iz pritužbi je vidljivo da se radi o cijenama od 1.000,00 EUR i više mjesečno po korisniku, što većina umirovljenika iz svojih mirovina ne može platiti. Umirovljenici sa niskim primanjima takav će smještaj morati financirati ili iz vlastite imovine ili uz pomoć djece, a korisnicima privatnih domova na svojem području smještaj sufinanciraju i neke JRS, primjerice Karlovačka županija.

Stvarno stanje i kvalitetu usluge u domovima za starije i nemoćne otkrivaju nadzori koje provode inspektori MRMSOSP-a. Tako temeljem pritužbi koje zaprimamo tražimo provođenje inspekcijskog nadzora MRMSOP-a, kako bi utvrdili stanje u pojedinom domu. Istovremeno, temeljem ovlasti utvrđenih Zakonom o pučkom pravobranitelju, Zakonom o nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja i Zakonom o suzbijanju diskriminacije nenajavljeno obilazimo domove, o čemu više pišemo u posebnom poglavlju.

Na zahtjev pučke pravobraniteljice inspektori su proveli inspekcijski nadzor u jednom obiteljskom domu, gdje je utvrđeno da je u više spavaonica prisutna vlaga te da se kao spavaonica koristi prostorija bez mogućnosti prirodnog prozračivanja, koja danju nije osvjetljena prirodnom svjetlošću jer prozori gledaju u privatni prostor predstavnika doma, radi čega su rolete spuštene, pa korisnice borave u mraku.

Povodom pritužbe na jedan privatni zagrebački dom za starije koji djeluje na dvije lokacije, među ostalim i u stambenoj zgradi, inspektori su utvrdili da se u domu primjenjuju mjere prisile tzv. humanog sputavanja, a da nije donesen Protokol o humanom sputavanju. Pri tome upozoravamo da je u ovakvim situacijama potrebno postupati sukladno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, u kojem se navodi da ustanove socijalne skrbi mogu primjenjivati mjere prisile prema osobama s težim duševnim smetnjama pod uvjetima i na način propisan odredbama tog Zakona.

Sukladno čl. 62. ZZODS-a odluka o primjeni mjere prisile donosi psihijatar koji i nadzire njezinu primjenu. Iako postoji mogućnost zbog iznimne hitnosti da odluku donese medicinska sestra ili drugo zdravstveno osoblje, potrebno je odmah obavijestiti psihijatra koji će pregledati osobu i odlučiti o daljnjoj primjeni mjere prisile.  Istovremeno, inspektori su utvrdili da je u domu zaposlena jedna medicinska sestra (umirovljenica bez licence), zaposlena na 4 sata dnevno i koja vodi brigu o zdravlju 59 korisnika na dvije lokacije. Nadalje, u spavaonicama korisnika na pojedinim prozorima nedostaju zavjese, da se rolete ne mogu namjestiti ili ih nema, da su jastučnice dotrajale ili ih nema, da nedostaju plahte na madracima i druge okolnosti. Postupanje u ovom slučaju i dalje je u tijeku.

Inspekcijskim nadzorom provedenim u jednom decentraliziranom domu utvrđeno je da ne postoje posebni dijabetički jelovnici, iako su na smještaju korisnici koji boluju od dijabetesa, a u tom istom domu spavaonice, kupaonice i sanitarni čvorovi nemaju dojavne uređaje povezane sa prostorijom za dežurstvo. Domu je naređeno da u roku 60 dana uvede sustav dojave, no prema navodima sada već bivše ravnateljice Dom u navedenom roku, bez financijske pomoći osnivača (županije), nije bio u mogućnosti osigurati potrebna financijska sredstva, niti provesti postupak javne nabave i izvođenja radova te je zatraženo produljenje rokova.

„pišem Vam ovaj mail u nadi da će netko od viših istanci reagirati jer je dom štićen od strane gradskih i seoskih starješina te im se nikako ne može stati na kraj … Kao prvo nema uvjete za teže pokretne pacijente jer ima dva kata i potkrovlje, a nema lift niti drugi način na koji bi se starije osobe spustile dolje na druženje te im je opcija trunuti u sobi. Također, dom od toliko štićenika pokriva samo JEDNA ili rijetko 2  medicinske sestre. Nema njegovatelja. Štićenici leže mokri, uneređeni. Nije ni strano ružno ponašanje osoblja prema njima. Hrana je nekvalitetna, ne mjeri im se šećer, tlak. Znači oni samo grabe novac od očajnih obitelji, a ne rade svoj posao. Kako se jedna sestra može brinuti za toliko štićenika? Zatočeni u svojim sobama, izolirani, mokri, osuđeni na brzu smrt odmah nakon što stignu tamo. Molim vas poduzmite nešto jer njihovo ponašanje je ODVRATNO“

U većini decentraliziranih domova za starije i nemoćne osobe, pa tako i u Domu za starije osobe Peščenica, koji je pučka pravobraniteljica obišla u rujnu 2023., prisutan je manjak medicinskih sestara – na raspisane oglase za posao u decentraliziranim domovima se javlja  mali broj kandidata zbog niskih plaća i zahtjevnih uvjeta rada, a svemu dodatno pridonosi i činjenica da je medicinsko osoblje u sustavu socijalne skrbi slabije plaćeno nego u sustavu zdravstva.

Decentraliziranim domovima teško je pronaći i druge kadrove – primjerice njegovateljice ili kuhare, koji na obali mogu više zaraditi u restoranima. S obzirom na alarmantni manjak kadra, osnivači bi trebali aktivno poduzimati mjere radi privlačenja i zadržavanja djelatnika bez kojih domovi za starije i nemoćne ne mogu funkcionirati i to kroz, primjerice osiguravanje smještaja koji je, posebno u turističkim mjestima na obali, nepriuštiv i time odvraćajući faktor za doseljavanje kvalificiranih djelatnika.

S obzirom na velik broj stranih radnika u drugim djelatnostima, za očekivat je i njihovo zapošljavanje u dugotrajnoj skrbi o čemu već govore prvi primjeri domova koji ih zapošljavanju, poput Doma za starije osobe Peščenica ili Doma za starije i nemoćne osobe Vis. Izazov je svakako dugotrajan proces priznavanja kvalifikacija, ali i nepoznavanje jezika.

Do velike dodatne potrebe za kvalificiranim kadrom svakako će doći i nakon što se izgradi planiranih osamnaest centara za starije osobe, a koji će, uz niz izvaninstitucionalnih usluga poput dostave obroka, pomoći u kući i organiziranih dnevnih aktivnosti, osigurati smještaj za korisnike kojima je potrebna dugotrajna skrb, i to u obliku integrirane socijalne i zdravstvene skrbi na primarnoj razini.

Konačno, treba istaknuti da i dalje iznimno zabrinjava rad ilegalnih pružatelja usluge smještaja osoba, čiji rad najčešće prijavljuju treće osobe. Povodom anonimne prijave da su u korisnici u objektu u Splitsko-dalmatinskoj županiji zatvoreni od 0-24, da nema ni medicinske sestre ni njegovateljice te da pet dana jedu istu hranu, pučka pravobraniteljica zatražila je provođenje inspekcijskog nadzora. Nadzorom je utvrđeno da se usluga pruža bez licence, i to za 13 starijih i nemoćnih osoba.

Pritom se ilegalni pružatelj usluge smještaja na svojim moderno dizajniranim internetskim stranicama reklamira kao „dom za starije i nemoćne … s predivnim pogledom na more“, iz čega se ni po čemu ne bi moglo zaključiti da isti nema licencu za pružanje usluge smještaja starijim i nemoćnim osobama. Pritom je važno istaknuti, da niti prekršajne kazne za pružatelje usluge smještaja, a koje su pooštrene novim Zakonom o socijalnoj skrbi, ne mogu imati dovoljno snažan odvraćajući učinak ako, nakon što inspektori podnesu optužni prijedlog, u predmetu nastupi zastara prekršajnog progona, a kao što se to dogodilo u slučaju ilegalnog doma u Zadarskoj županiji, koji je nastavio sa radom suprotno izrečenom rješenju inspektora.

Uz to, mnogi korisnici koji su smješteni kod pružatelja usluge smještaja koji nema licencu ili kojem je zabranjen rad ili članovi njihovih obitelji o navedenom često nemaju nikakva saznanja, niti znaju gdje bi i kako provjeriti radi li se o ilegalnom pružatelju usluge smještaja. Mnogi se, naime, u potrazi za smještajem vode usmenom preporukom te informacijama objavljenim na internetskim stranicama domova, a koje uređuju sami domovi i koji ne prolaze nikakvu provjeru.

S tim u vezi, pučka je pravobraniteljica u svojem Izvješću za 2022. godinu MRMSOSP-u uputila preporuku da objavi i redovito ažurira lako dostupne informacije o domovima koji imaju potrebnu licencu, uz osiguravanje da na listi nema onih kojima je izrečena mjera zabrane rada, koju ponavljamo.

U odnosu na obiteljske domove, ZSS-om iz veljače 2022. propisana je nova obveza JRS da jednom godišnje provode kontrole kod pružatelja socijalnih usluga kojima su ranije izdali licencu te da u slučaju osnovane sumnje na nepravilnosti bez odgode obavijeste MRMSOSP.

Prema podacima koje su nam dostavile same županije, većina njih je tijekom 2022. godine započela s kontrolama, a nastavila u 2023. godini no uz velike razlike u pristupu i tempu provođenja te u tumačenju sadržaja svoje nove obveze. Posljedica je to činjenice da nije donesen poseban pravilnik koji bi propisivao kako bi se kontrole trebale provoditi.

Tako je na primjer Zagrebačka županija provodila kontrole kod svih pružatelja usluge smještaja za starije i nemoćne, u Primorsko-goranskoj županiji kontrole su provođene samo kod pružatelja usluge smještaja kojima je županija osnivač, dok je Koprivničko-križevačka županija kontrole provodila samo u „najrizičnijim“ domovima.

U Istarskoj su županiji nepravilnosti utvrđene kod svih pružatelja usluge smještaja, u Karlovačkoj nisu uočene niti kod jednog, Osječko-baranjska županija je MRMSOSP-u prijavljivala sve nepravilnosti uočene prilikom kontrole, Splitsko-dalmatinska samo pojedine, a u Ličko-senjskoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji kontrole do srpnja 2023. uopće nisu provođene, s obrazloženjem nedostatka kapaciteta i povećanog obujma posla. I ostale županije opisuju probleme u organizaciji rada, jer službenici uz kontrole obavljaju i niz drugih zadataka, pri čemu je važno dodatno educirati službenike uključene u nadzore.

Iako u RH kapaciteta za oboljele od Alzheimera kronično nedostaje, a značajan dio domova za starije i nemoćne takvim kapacitetima uopće ne raspolaže. Pravilnikom o mjerilima za pružanje socijalnih usluga propisani su posebni uvjeti prostora i opreme, te je predviđen veći broj zaposlenika, no iz pritužbi je vidljivo da obitelji oboljele od Alzheimera smještaju i u domove koji za takav smještaj nemaju niti uvjete niti licencu za pružanje usluge smještaja za osobe oboljele od Alzheimera, te su u takvim domovima korisnici bez odgovarajuće skrbi te nerijetko izloženi zanemarivanju, vezivanju i zaključavanju.

Navedeno potvrđuje i slučaj korisnika koje su inspektori zatekli na katu jednog obiteljskog doma u središnjoj Hrvatskoj, gdje su korisnici bili sami i zaključani sa vanjske strane te su sa balkona skinute kvake. Rješenjem inspektora naređeno je predstavniku obiteljskog doma da prestane pružati uslugu smještaja korisnicima IV. stupnja usluge te mu je zabranjeno primjenjivati mjere prisile i ograničavati slobodu smještenim korisnicima.

Obilasci domova za starije i nemoćne osobe

Tijekom 2023. godine provedena su dva redovita obilaska i to Doma za starije osobe Pešćenica, Zagreb (u daljnjem tekstu: Dom Pešćenica) i Doma za starije i nemoćne osobe Vinkovci (u daljnjem tekstu: Dom Vinkovci) kako bi se utvrdila razina poštivanja ljudskih prava osoba starije životne dobi u institucionalnoj skrbi. Sagledani su segmenti značajni za život u institucijama koje skrbe o starijim i nemoćnim osobama i to u odnosu na uvjete smještaja korisnika, njihovu zdravstvenu zaštitu i zdravstvenu skrb kao i način provedbe pojačane njege nepokretnih/slabije pokretnih i dementnih osoba te su svakom domu upućene preporuke za unapređenje prava starijih osoba.

Nedostatak osoblja predstavlja jedan od krucijalnih problema, a to je posebice vidljivo u Domu Pešćenica u kojemu je sistematizacijom radnih mjesta predviđeno 23 medicinske sestre/tehničara, a u vrijeme obilaska poslove toga radnog mjesta obavljalo je samo 8 izvršitelja.  Postojeće stanje nameće pitanje razine kvalitete i učinkovitosti zdravstvene skrbi i zdravstvene zaštite u ustanovi.

Također, u sistematizaciji radnih mjesta predviđeno je da poslove njegovatelja/ice obavlja 35 izvršitelja, a u vrijeme obilaska te poslove u Domu je obavljalo 17 njegovateljica pa je upitna dnevna realizacija pomoći i njege korisnicima u odnosu na vrtu i stupanj usluge. Taj problem pokušava se riješiti na način da se zapošljavaju umirovljenici  na pola radnog vremena, kroz suradnju sa Zdravstvenim veleučilištem čiji studenti obavljaju praksu u Domu kao i kroz zapošljavanje stranih radnika.

U Domu Vinkovci u odnosu na postojeću sistematizaciju nedostaje 5 medicinskih sestara/tehničara i 11 njegovatelja/ica. Nedostatan broj angažiranog osoblja posebno je problematičan kada je jedan dio djelatnika  na bolovanju ili koristi godišnji odmor što se odražava na kvalitetu i učinkovitost usluge prema korisnicima te je stoga potrebno popuniti sistematizirana radna mjesta, kako bi se osigurali uvjeti za pružanje adekvatne njege i zdravstvene zaštite.

Uvjeti smještaja

Temeljem provedenih obilazaka utvrđene su određene zajedničke značajke u pogledu propisanih standarda smještaja korisnika, ali i određene  razlike u odnosu na propisana međunarodna i nacionalna mjerila, pri čemu je bitno naglasiti kako uvjeti smještaja imaju veliku važnost  jer  osobe  smještajem u dom mijenjaju svoju životnu sredinu, ali  i određene životne navike  te da svaka promjena životne sredine može predstavljati  određenu nelagodu što kod starijih i/ili nemoćnih osoba ima posebnu dimenziju.

Oba su doma pozicionirana na pristupačnim terenima s nesmetanim prilazom prijevoznim sredstvima  kao i pješačkim prilaznim putevima pa se nesmetano mogu kretati i  korisnici smanjene pokretljivosti kao i korisnici koji se koriste pomagalima za pokretljivost. Lokacije navedenih ustanova omogućuju organiziranje i korištenje usluga  zdravstva, kulture i drugo budući da postoji dobra prometna povezanost s ostalim gradskim četvrtima kao i mogućnost korištenja organiziranog javnog prijevoza što, posebice pokretnim korisnicima, omogućuje održavanje i prijašnjih društvenih veza.

Korisnici oba doma imaju mogućnost koristiti velika predvorja koja imaju obilježja prostranih dnevnih boravaka i koji su opskrbljeni dovoljnim brojem stolova i stolica, ormarićima i sjedećim garniturama i koji kao prostor imaju funkciju odmora i razonode korisnika. Prostori su personalizirani u smislu da se u njima mogu izlagati slike, fotografije i suveniri štićenika te se štićenici u okviru istih slobodno druže, prate TV programe i igraju društvene igre. U objektima su instalirana dizala za potrebe korisnika koja su prilagođena i teže pokretnim osobama.

Sve sobe u domovima su prozračne te osvijetljene prirodnim i  umjetnim svjetlom, s ispravnom i novijom stolarijom, dok je zaštita od izravnog prodiranja sunčevih zraka osigurana postavljanjem zavjesa ili roleta. U sobama je osigurano zagrijavanje prostorija tijekom zimskog perioda putem  sustava za centralno grijanje i  radijatora, dok su klimatizacijski uređaji  instalirani samo na hodnicima ili samo u pojedinim sobama pa  visoke  temperature tijekom ljetnog razdoblja mogu nepovoljno  djelovati na njihovo raspoloženje i zdravstveno stanje.

Sobe stacionarnih dijelova u obje institucije imaju najviše do dva kreveta, što predstavlja visoki standard i primjer dobre prakse budući da spavaonice velikog kapaciteta mogu imati negativan terapeutski i de-personalizirajući efekt na korisnike te kompromitirati njihovu privatnost i opstruirati stvaranje poticajnog okruženja. Pored navedenog, sobe u stacionarima pružaju domaće, individualizirano okruženje te nude određeni stupanj privatnosti, imajući u vidu da su ih korisnici u mogućnosti personalizirati  budući da na policama i komodama te zidovima slobodno izlažu svoje fotografije, slikarske i druge radove kao i religiozne i druge osobne predmete te da slobodno koriste sva tehnološka sredstva s kojima raspolažu.

Imajući u vidu navedeno preporučamo županijama, odnosno Gradu Zagrebu da uvjete smještaja na stacionarnim odjelima za sve decentralizirane domove usklade s Pravilnikom o mjerilima za pružanje socijalnih usluga.

Tijekom obilazaka utvrđena je razlika u higijenskim standardima domova, odnosno u mogućnosti da korisnici smješteni na stacionarnom dijelu higijenu održavaju u svojim sobama. Svaka soba stacionarnog dijela Doma Pešćenica ima vlastitu kupaonicu i sanitarni čvor, ali isti nisu funkcionalni jer  nisu prilagođeni nepokretnim ili teže pokretnim osobama. Obzirom na navedeno te prostorije služe kao skladišni prostori,  a korisnici se jednom tjedno, pomoću toaletnih stolica i toaletnih kolica, prevoze u  postojeće prilagođene kupaonice koje se nalaze na nekoliko mjesta u domu, odnosno u adaptirane kupaonice u okviru pojedinih soba drugih korisnika, što smo ocijenili kao moguće narušavanje njihove privatnosti.

Opisana situacija otežava  održavanje higijene korisnika i izravno utječe na smanjenu redovitost i učestalost  kupanja korisnika.  CPT standardi naglašavaju važnost održavanja higijene u smislu postojanja izvora tople vode koji će omogućiti tuširanje korisnika barem dvaput tjedno, a po potrebi i češće. Kupaonice u Domu Vinkovci prilagođene su i  omogućavaju da i teže pokretne osobe redovito održavaju higijenu, dok je potpuno nepokretnim osobama na raspolaganju posebno prilagođena pokretna kada na kotačima koja se može unijeti u svaku prostoriju kako bi se korisnicima  omogućilo redovito kupanje što smatramo primjerom dobre prakse.

Korisnicima oba doma na raspolaganju su  dvorane koje služe za individualnu ili grupnu fizikalnu terapiju koje provode fizioterapeuti s ciljem jačanja mišića, povećavanja cirkulacije te  smanjivanja reumatskih i drugih tegoba. Međutim, tijekom obilaska uočena je velika razlika u opskrbljenosti potrebnim rekvizitima i adekvatnom aparaturom pa smo tako u dvorani Doma Pešćenica uočili samo švedske ljestve, strunjače i lopte za  pilates dok u Domu Vinkovci postoje i  prilagođeni aparati za magnetoterapiju, elektrostimulatori mišića, uređaji za ultrazvučnu terapiju i drugo.  Osim toga, u dvorani Doma Vinkovci zamijetili smo  znatno bolju opskrbljenost u pogledu sprava za kretanje i vježbanje  koje im služe za medicinsku gimnastiku te  vježbe rasterećivanja kod smanjene pokretljivosti ili bolnih pokreta.

Kao posebnu pogodnost i primjer kvalitetne skrbi o korisnicima ističemo da je na raspolaganju korisnicima Doma Vinkovci i aparat za magnetsko liječenje tj. brže zacjeljenje ozljeda i umanjenje kroničnih oboljenja, koji radi na principu niskofrekventnih magnetskih polja koja stimuliraju pojačan radi stanica organizma, a koja metoda ima u praksi visoke rehabilitacijske učinke.

Njega nepokretnih i dementnih osoba (stacionarni odjel)

Na dan obilaska u Domu Pešćenica bilo je smješteno oko 40% korisnika trećeg stupnja (kojima je potrebna pomoć druge osobe u zadovoljenju svih potreba u punom opsegu) koji su se nalazili na 3. i 4. katu objekta. Korisnici su u najvećoj mjeri bili u svojim krevetima nakon provedene njege ili kupanja. Zaposlenici Doma potvrdili su da korisnici izlaze samo kada im dolaze članovi obitelji jer nema dovoljno djelatnika koji bi pomagali korisnicima u izlasku i boravku na svježi zrak.

Prema informacijama medicinskog osoblja u Domu se nalaze i korisnici četvrtog stupnja koji su tijekom boravka razvili demenciju te su smješteni u sobama s nepokretnim ili polupokretnim korisnicima. Imajući u vidu potrebe dementnih osoba te standarde koji se nalažu u čl. 75.  Pravilnika o mjerilima za pružanje socijalnih usluga (NN 110/22, dalje: Pravilnik o mjerilima), potrebno je provesti postupak ishođenja licence za pružanje usluga četvrtog stupnja te opremanje posebne smještajne jedinice, u kojoj može biti najviše 20 korisnika i koja treba osigurati unutarnje uređenje koje uključuje poticaje za orijentaciju.

U Domu Vinkovci je tijekom obilaska zatečeno više od 50% korisnika u kategoriji trećeg i četvrtog stupnja, a od njih najveći broj su dementne osobe (95 korisnika su sa potvrđenom dijagnozom demencije od ukupno 120 korisnika koji se nalaze na stacionarnom odjelu). Korisnici trećeg i četvrtog stupnja su smješteni na stacionarnom odjelu te ne postoji posebni izdvojeni odjel za dementne osobe. Stoga je potrebno povećanje kapaciteta, odnosno opremanje posebne smještajne jedinice u kojoj bi bile osobe s demencijom te povećanje broja medicinskog osoblja koje bi se brinulo o njima. Dementne osobe u Domu Vinkovci se ne zaključavaju nego su pod pojačanim nadzorom te se mogu slobodno kretati i izlaziti na svježi zrak uz pratnju medicinskog osoblja, što je pozitivna praksa u postupanju prema korisnicima Doma.

U odnosu na oba Doma je potrebno osigurati dovoljan broj djelatnika u domovima za starije i nemoćne osobe kako bi se osigurala kvalitetna zdravstvena zaštita i redovna njega korisnika na stacionarnim odjelima te ustrojiti posebne smještajne jedinice za pružanje usluga osobama oboljelim od Alzheimerove demencije i drugih demencija.

U razgovoru sa korisnicima Doma Pešćenica koji se nalaze na stacionarnom odjelu nisu bile zaprimljene pritužbe na neljudsko ili ponižavajuće postupanje, međutim bilo je primjedbi na obavljanje njege te grubo postupanje djelatnika prilikom kupanja. Većina korisnika je potvrdila da im je kupanje organizirano jednom tjedno te da se pelene mijenjaju po potrebi. Međutim bilo je primijećeno da se njega ne odvija potpuno te je potrebno istu provoditi temeljito uključujući redovno održavanje noktiju i kose te umivanje tekućom vodom.

Prema informacijama uprave Doma u obavljanju njege su uključeni strani radnici koji nemaju potrebnu edukaciju, međutim u ovom trenutku su neophodni zbog nedostatka osoblja, a problem dodatno pogoršava i povećavanje broja korisnika 3. stupnja. Ujedno strani radnici nedovoljno poznaju i govore hrvatski jezik te je potrebno za njih organizirati tečaje kako bi se mogli lakše sporazumijevati sa korisnicima Doma.

U Domu Vinkovci nije bilo primjedbi na postupanje djelatnika te su korisnici izrazili zadovoljstvo njegom iako su svjesni da nedostaje djelatnika koji bi se brinuli o njima. Kupanje se odvija jedan put tjedno dok se pelene mijenjaju redovito i to najmanje četiri puta na dan. Jedan dio korisnika je prigovorio na to što hrana nije sitno isjeckana imajući u vidu da većina ima težih dentalnih problema.

Tijekom obilaska Doma Pešćenica je primijećeno da se vrata soba ne zatvaraju niti koriste paravani prilikom provođenja njege korisnika. Iz razgovora s korisnicima je utvrđeno da njima ne smeta što se ne koriste paravani, međutim sukladno načelima poštivanja dostojanstva starijih osoba potrebno je koristiti paravane i zatvarati vrata kada se obavlja njega kako bi se poštivalo pravo dostojanstva i privatnosti korisnika. Ista praksa je bila zamijećena i u Domu Vinkovci pa ukazujemo kako je prilikom njege potrebno poštivati pravo privatnosti korisnika.

U Domu Pešćenica se ne primjenjuju mjere sputavanja korisnika. U situacijama kada korisniku nisu u mogućnosti pružiti sigurnost za njega i okolinu poziva se Hitna medicinska pomoć (HMP) i korisnika se po potrebi hospitalizira u zdravstvenu ustanovu. Dom ne koristi sredstva za vezivanje radi zaštite od pada, nego se koriste ograde na krevetima što predstavlja primjer dobre prakse.  I u Domu Vinkovci se koriste ograde na krevetima kako bi se  korisnici zaštitili od mogućeg pada, međutim koriste se i sredstva za tzv. humano vezivanje u iznimnim situacijama.

U ovakvim situacijama ukazujemo da je potrebno postupati sukladno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, u kojem se navodi da ustanove socijalne skrbi mogu primjenjivati mjere prisile prema osobama s težim duševnim smetnjama koje su smještene u tim ustanovama, pod uvjetima i na način propisan odredbama tog Zakona.

O događanjima u Domu i drugim važnim pitanjima, korisnici u Domu Peščenica se informiraju putem brojnih oglasnih ploča koje se nalaze na svakom katu zgrade. U ovom Domu korisnici mogu dostaviti pritužbe pisanim putem, ubacivanjem u poštanski sandučić ili predajom osoblju, putem e-maila, međutim zaprimljene pritužbe se ne evidentiraju redovito u Knjigu prigovora i pritužbi. Imajući u vidu zatečeno stanje upozorili smo da sukladno CPT standardima treba postojati učinkovit interni mehanizam za ulaganje pritužbi, a pritužbe upućene upravi ustanove treba zabilježiti u posebnom registru. U Domu Vinkovci korisnici mogu dostaviti pritužbe direktno ravnatelju ili putem ubacivanja u poštanski sandučić. Pritužbe se evidentiraju te se najčešće problemi rješavaju razgovorom.

Zdravstvena zaštita i provođenje zdravstvene njege

U sklopu Doma Pešćenica nalazi se ordinacija liječnika obiteljske medicine koji zajedno sa medicinskom sestrom obavlja zdravstvenu zaštitu korisnika, a po potrebi, kada liječnik nije u Domu poziva se HMP. Za svakog korisnika vodi se zdravstveni karton, no zbog manjka djelatnika se ponekad zahtjevi za preglede dostavljaju sa zakašnjenjem nadležnom liječniku. Korisnicima je omogućena ginekološka zaštita u ustanovi, a za potrebe psihijatrijske dijagnostike se upućuju na specijalističke preglede te je stoga potrebno osigurati psihijatra koji bi dolazio po potrebi i vršio preglede u Domu imajući u vidu razvoj demencija i drugih bolesti.

Dinamika zdravstvene njege i obilaska korisnika u Domu Pešćenica prema navodima osoblja vrši se po potrebi budući da ne postoji plan zdravstvene njege. Plan nije izrađen zbog preopterećenosti poslom glavne sestre ustanove, pa je tako primjerice na dan obilaska ustanove glavna sestra radila poslove odjelne smjenske sestre jer nije bilo medicinske sestre u jutarnjoj smjeni. Ujedno, u Domu Pešćenica ne upisuje se podjela terapije i provedene intervencije. Stoga je potrebno izraditi plan zdravstvene njege za sve korisnike te da se na dnevnoj razini upisuju provedene intervencije, uključujući podjelu terapije uz obaveznu ovjeru od strane liječnika.

Zbog nedostatka medicinskih sestara nekada u noćnoj smjeni ostaju samo njegovateljice te upozoravamo da je sukladno CPT standardima potrebno osigurati dovoljan broj osoblja na odjelima tijekom noćnih smjena kako bi se pružila odgovarajuća njega i sigurno okruženje svim korisnicima, a barem jedna medicinska sestra treba biti nazočna u svakom trenutku, uključujući i noću.

U Domu Vinkovci zdravstvena zaštita  pruža se u ambulanti obiteljske medicine te liječnica dolazi u Dom jednom tjedno što prema djelatnicima Doma nije dostatno u odnosu na brojne zdravstvene tegobe korisnika. Također, u odnosu na zdravstvenu skrb, odnosno mentalne probleme korisnika, Dom je angažirao i psihijatra koji na intervencije dolazi po potrebi. Utvrđeno je da se zdravstvena evidencija vodi uredno od strane glavne medicinske sestre te da se u grupnim listama evidentiraju provedene intervencije i podjela terapije.

Nasilje nad starijim osobama

„potrebna mi je pomoč. Naime živim na imanju koje pripada sinu, ja i moji bivši suprug sad pokojni ,gradili, ulagali. Sve šta smo zaradili radom u tuđini smo ulagali u te odvojene objekte ,svatko svoj ulaz. Sad je nastala situacija da me vlastiti sin maltretira i psihički uništava. Počelo je sa zatvaranjem vode, zatvaranjem ulaza u dvorište ,zatvaranjem pomočnih objekata gdje se nalaze stvari koje su pripadale nama,sad je došlo da če mi promjeniti brave da nemogu uči u taj dio ,gdje sam živjela i gdje su sve moje stvari. Ja sam invalid imam 63god. nemam nikakve druge mogučnosti za riješiti stabeno pitanje i na kraju krajeva zašto. Sve je tu uloženo. Sva moja ljudska prava mi gazi i uništava. Meni osobno je ovo šta vam pišem toliko sramotno i ponižavajuče. Ovo šta mi se događa od vlastitog dijeteta nikada nebih ni pomislila, nažalost nikada nismo ništa pismeno ( čak nisam niti tu prijavljena nitko nije razmišljam da se ovako nešto može dogoditi) napravili. Eto to šta sam Vam napisala je žalosna istina.“

O raširenosti problema nasilja nad starijima govore i rezultati Istraživanja Povjerenstva za ravnopravnost spolova Grada Zagreba o iskustvu i stavovima o nasilju prema osobama starije životne dobi, prema kojem je čak 19,3% građana Zagreba starije životne dobi doživjelo neki oblik nasilja. Svaki treći s iskustvom doživljenog nasilja navodi da je riječ o psihičkom nasilju (34%). Svaki peti ističe zanemarivanje (23%), a u stopu ga prati i ekonomsko nasilje najčešće kao uskrata sredstava za život. Fizičko nasilje navodi 7,8 % ispitanih.

Kao počinitelje nasilja ispitanice i ispitanici navode supružnike ili izvanbračne partnere (27,2%), a odmah nakon toga sinove (17,7%) te kćeri (14,6%), pa se može zaključiti da čak 60 % nasilja koje dožive osobe starije životne dobi počine njima bliske osobe, iz najužeg kruga obitelji. 5% ispitanika je kao počinitelje nasilja navelo zaposlenike domova za stare i nemoćne, no spominju se i liječnici i zdravstveno osoblje te zaposlenici u službama socijalne skrbi.

Ovi podaci pokazuju kako su starije osobe izložene su nasilju u vlastitim domovima, ali i u ustanovama koje o njima skrbe.

Podaci o obiteljskom nasilju, uključujući i o nasilju nad starijim osobama, objavljuju se jednom godišnje u formi izvješća za prethodnu godinu koje sastavlja Povjerenstvo za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanje sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji. Podaci Povjerenstva pokazali su u 2021. godini značaj porast nasilja nad starijim osobama te u 2022. godini sličan broj žrtava osoba starije životne dobi. Tako je u 2018. registrirano je 150 osoba starije životne dobi žrtava nasilja u obitelji, 2019. njih 247, 2020. 314, a 2021. čak  834 osobe starije životne dobi žrtava nasilja u obitelji, dok je 2022. zabilježen sitan pad i registrirano je 825 žrtava starije životne dobi.

Iako je način prikupljanja podataka poboljšan, smatramo da je i dalje nedostatan kako bi se moglo ozbiljno sagledati pravo stanje, a potom i pristupiti učinkovitijem suzbijanju nasilja nad starijim osoba do kojeg dolazi u krugu obitelji. Izvješće Povjerenstva za 2022. godinu uključilo je po prvi puta elemente na koje smo ukazivali – praćenje slučajeva po vrsti nasilja, odnosu počinitelja i žrtve, eventualnim recidivima ili mjerama nadležnih tijela koje su poduzete u cilju zaštite žrtve nasilja.

Međutim, iz načina na koji su prikazani podaci nije jasno kad se radi o rodno uvjetovanom nasilju, a kad o nasilju nad starijim osobama. Pri tome prikupljanje ovih podataka nije metodološki jednostavno te je potrebno uzeti u obzir obje perspektive odnosno prikupljati podatke i za rodno uvjetovanom nasilje i za nasilje nad starijim osobama, kao i da može doći do preklapanja, pa starije žene mogu biti izložene interakcijskoj diskriminaciji i nasilju i temeljem roda i temeljem dobi.

Osim toga, iz izvješća Povjerenstva trenutno nije niti vidljivo koliko je slučajeva na sudu završilo osuđujućom, a koliko oslobađajućom presudom, kao ni kolike su kazne izrečene u osuđujućim presudama.

Upravo iz razloga da kao institucija nadležna za zaštitu prava starijih osoba te suzbijanje diskriminacije temeljem dobi, koja svojom ekspertizom može pridonijeti potrebnim razvojima metodologije prikupljanja podataka i unapređenju rada nadležnih tijela  pri posljednjim izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pučka pravobraniteljica je predložila uključenje institucije pučke pravobraniteljice u članove Povjerenstva, što je i prihvaćeno te ćemo od 2024. sudjelovati u njegovom radu.

Pritužbe koje zaprimamo zbog obiteljskog nasilja nad osobama starije životne dobi pokazuju da su nadležna tijela uglavnom prepoznaju fizičko nasilje dok ostale oblike često ne prepoznaju. Policijske intervencije često završavaju podnošenjem prekršajnog prijedloga ne samo protiv počinitelja, nego i žrtve, posebno u slučajevima kada se ona branila. Kako proizlazi iz pritužbi, slučajevi psihičkog nasilja i uznemiravanja nerijetko ostaju neprepoznati i u sustavu socijalne skrbi.

Tako smo postupali po pritužbi koja nam je upućena zbog psihičkog i emotivnog nasilja odrasle djece nad starim i bolesnim ocem koji im je darovao svu imovinu uz uvjet da se najamnine od te imovine i dalje njemu uplaćuju. Ne poštujući uvjete darovanja djeca su predložila da mu se oduzme poslovna sposobnost te ga svojim brojnim postupcima omalovažavala, ekonomski iskorištavala i uznemiravala. Iako je zbog nasilja intervenirala i policija i PU HZSR, njihovo je postupanje bilo usmjereno isključivo na utvrđivanje mogućeg fizičkog nasilja, pa je pritužitelju ponuđen sigurni smještaj, no ne i drugi oblici podrške što iznova ukazuje na potrebu edukacije zaposlenih.

Stoga ponavljamo preporuku MRMSOSP i MUP da educiraju svoje zaposlenike o svim oblicima nasilja nad starijim osobama. Pritužba je pokazala i kako su detaljno razrađena postupanja svih nadležnih tijela u slučaju fizičkog nasilja, no nisu razrađena postupanja u slučajevima psihičkog, emotivnog i ekonomskog nasilja i uznemiravanja žrtve. Stoga preporučamo izraditi smjernice postupanja u slučaju navedenih oblika obiteljskog nasilja, uz uvažavanje specifičnosti svake ciljane skupine, uključivo i osoba starije životne dobi koje su žrtve obiteljskog nasilja.

Tim više je važno osigurati podršku onima koji prijave nasilje, jer se ono često ne prijavljuje. Istraživanje Povjerenstva za ravnopravnost spolova pokazalo je da osobe koje su nasilje doživjele, a nisu ga prijavile, iskazuju kako to nisu učinile jer ne vjeruju da bi to išta promijenilo (42,1%) i jer ne vjeruju institucijama države (14%), odnosno, smatraju da im nema tko pomoći (11,4%). Strah i sram također igraju veliku ulogu kod donošenja odluke da li prijaviti nasilje ili ne, pa njih 16% navodi da to nije učinilo zbog srama, a 11% zbog straha.

Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju

Prema podacima HJK, u 2023. su pred javnim bilježnicima sklopljena 5.123 ugovora o doživotnom uzdržavanju, od čega 2.677 u formi javnobilježničkog akta, a 2.446 su solemnizirana. U istom je periodu sklopljeno i 1.542 ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, od kojih je 608 sklopljeno u formi javnobilježničkog akta, a 934 solemnizirano, pri čemu je u odnosu na broj ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenih pred javnim bilježnicima vidljiv višegodišnji trend rasta.

Podaci MPU za 2023. godinu uključuju i podatke o broju ovjera ugovora o doživotnom i o dosmrtnom uzdržavanju., pa su sudovi ovjerili 266 ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i 1.129 ugovora o doživotnom uzdržavanju, dok je 2022. pred sudovima ovjeren 1.231 ugovor o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.

Pritužbe koje smo zaprimali prijašnjih godina ukazivale su da građani ne znaju dovoljno o ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju, pri čemu njihovi nazivi nisu bili dovoljno jasni niti se iz njih dovoljno vidjela njihova razlika. Nadalje, kako bi se spriječilo djelovanje tzv. profesionalnih davatelja uzdržavanja koji ugovore o uzdržavanju sklapaju sa što više primatelja uzdržavanja isključivo radi pribavljanja imovinske koristi, zanemarujući potrebe primatelja uzdržavanja., upozoravali smo da je važno  propisati maksimalni broj ugovora koje može sklopiti jedan davatelj uzdržavanja.

Također, radi boljeg praćenja stanja i veće transparentnosti ukazivali smo da bi bilo dobro uspostaviti registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, jer bi državi omogućio praćenje ovog područja i načina sklapanja ovih ugovora u praksi. Stoga je pučka pravobraniteljica u Izvješću za 2022. godinu  preporučila MPU da pripremi izmjene Zakona o obveznim odnosima kojima bi se izmijenili nazivi ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju; propisao maksimalni broj ugovora koje može sklopiti jedan davatelj uzdržavanja te uspostavio registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.

Tijekom 2023. godine uključili se u Radnu skupinu pri MPU-u koja je izradila Izmjene i dopune Zakona o obveznim odnosima, koje su i usvojene u Hrvatskom saboru. Pozdravili smo izmjene i dopune Zakona o obveznim odnosima, kojim su uvedeni novi zaštitni mehanizmi koji bi trebali omogućiti bolju zaštitu primatelja uzdržavanja: predviđeno je osnivanje registra ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju koji će voditi Hrvatska javnobilježnička komora; ograničen je broja ugovora koji jedna osoba kao uzdržavatelj može sklopiti (istovremeno sa najviše tri primatelja uzdržavanja); izmijenjen je  naziv samih ugovora iz kojih će biti jasniji trenutak prijenosa imovine s primatelja na davatelja uzdržavanja, što su sve bili i naši prijedlozi. Dodana je i odredba prema kojoj će se ugovorom odrediti sadržaj uzdržavanja i mjesto stanovanja primatelja uzdržavanja.

Za ugovore o dosmrtnom uzdržavanju, kod kojih su primatelji uzdržavanja u većem riziku od zloporaba, propisano je da će prilikom ovjere ili sastavljanja ugovora ovlaštena osoba ugovarateljima pročitati ugovor te će ih detaljno i ugovarateljima razumljivim riječima upozoriti na prava i obveze koje proizlaze iz ugovora, na trenutak prijenosa vlasništva.

Ugovarateljima bi trebali objasniti razliku između ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, nakon čega će provjeriti neposrednim pitanjima jesu li obje ugovorne strane razumjele prava i obveze koje za njih proizlaze iz ugovora. Ako primatelj uzdržavanja daje nekretninu, ugovorom će se na njoj u njegovu korist osnovati služnost stanovanja, ako se tome primatelj uzdržavanja izričito ne protivi. Ako primatelj uzdržavanja daje nekretninu, može odrediti da se u njegovu korist na njoj osnuje stvarni teret uzdržavanja.

U Izvješću za 2022. godinu upozorili smo i da je značajan problem dugotrajnost sudskih postupaka za raskid ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju koji u tada na snazi ZPP-u nisu bili izdvojeni kao posebni postupci u kojima bi rokovi za postupanje sudova bili kraći.  U praksi ovi sudski postupci traju dugo, što je izazov i u odnosu na ostale sudske postupke, međutim, dugo trajanje ovih postupaka ima osobito otegotan učinak na starije osobe, primatelje uzdržavanja.

Naime, ovu vrstu ugovora karakterizira upravo to da je jedna strana ugovora starije životne dobi  i narušenog zdravlja te treba skrb, zbog čega je ugovor i sklopila, te je ove postupke stoga potrebno voditi žurno. Stoga smo MPU preporučili da pripremi izmjene Zakona o parničnom postupku kojim bi se sudski postupci za raskid ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju propisali kao žurni.

I tijekom 2023. godine zaprimali smo pritužbe oko dugotrajnosti sporova. Tako će prema navodima pritužiteljice koja vodi sudski postupak radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, sud saslušavati još sedam svjedoka (od ukupno 12 koliko je predložila tužena – davateljica uzdržavanja), iako postupak traje već preko tri godine, a tužiteljica je starija osoba narušenog zdravlja te je sama predložila samo tri svjedoka.

Krajem 2023. mijenjan je i Zakon o parničnom postupku (ZPP), u koji je dodana odredba da će prilikom izrade plana upravljanja postupkom, a osobito pri određivanju rokova i ročišta sud obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja spora u postupcima radi izmjene, raskida, utvrđenja ništetnim i poništenja ugovora o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti) i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine), no pritom zakonodavac nije propisao posebne rokove za postupanje u navedenim postupcima, niti su oni izdvojeni kao posebni postupci, a kako je to učinjeno u sporovima iz radnih odnosa.

Pritužbe i ove godine pokazuju da osobama koje tek razmatraju sklapanje ugovora o uzdržavanju te primateljima uzdržavanja koji nisu zadovoljni načinom na koji druga strana izvršava svoje obveze često su potrebne dodatne informacije, te je i u tom pogledu važan rad udruga koje pružaju besplatnu pravnu pomoć. Prema iskustvima PGP Sisak, dio građana obraća im se s pitanjima prije sklapanja ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, a određeni dio nakon sklapanja jer žele raskinuti ugovore zbog neispunjavanja istih. IPC Slavonski Brod navodi da je najviše upita nakon potpisivanja ugovora, iako je u 2023. bilo više građana no obično koji su se u IPC-u informirali prije potpisivanje ugovora.

“Nakon nekog vremena provedenog u Domu.., direktor doma M.D. je rekao da želi odvesti D. do njezinog stana i pokazati joj stanje bankovnog računa. To je opravdao njenom uznemirenošću… i time da je to dobar način da se D. uvjeri da je sa stanom i računom sve u redu. Obitelj … je traženo predala vlasniku Doma M.D. uz dogovor da sve to za dva dana vrati. Nakon par dana što se stalno pitalo za ključeve i D.-ine osobne dokumente, M.D. je konstantno pronalazio izgovore i nikako ih nije htio vratiti. Nakon par mjeseci M.D. je sa D. sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju te je ishodio upis zabilježbe postojanja tog ugovora u zemljišnoj knjizi imajući u vidu da je na ime protučinidbe za navodno uzdržavanje imao primiti vlasništvo D.-inog stana u S.”

Člankom 170. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da pravna ili fizička osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi i osoba zaposlena u djelatnosti socijalne skrbi ne mogu s korisnikom sklopiti ugovor kojim se otuđuju ili opterećuju nekretnine korisnika niti ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju te da je ugovor sklopljen suprotno ovoj odredbi ništetan.

S obzirom da se ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju sklapaju u strogoj formi pred sudovima i javnim bilježnicima, od iznimne je važnosti da navedena tijela poduzmu odgovarajuće provjere kako bi se spriječilo sklapanje ništetnih ugovora.

Ipak, iz pojedinačnih pritužbi vidimo da ovlaštene osobe uglavnom nemaju informaciju o tome jesu li osobe koje su im se obratile radi sklapanja ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju zapravo korisnik i osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi i osoba zaposlena u djelatnosti socijalne skrbi. S tim u vezi, zatražili smo postupanje Hrvatske javnobilježničke komore, koja je potom svojem članstvu dodatno skrenula pažnju na navedenu obvezu.

Mirovinsko osiguranje

Počevši od 1. siječnja 2023., korisnicima starosne, prijevremene starosne ili invalidske mirovine omogućeno je korištenje dijela obiteljske mirovine uz vlastitu mirovinu te je do kraja 2023. HZMO-u podneseno 154.306 zahtjeva, od čega je riješeno njih 145.984. U prosincu 2023. prosjek bruto iznosa dijela obiteljske mirovine iznosio je 100,97 EUR, a prosječna dob korisnika dijela obiteljske mirovine uz vlastitu 78 godina i 6 mjeseci.

HZMO navodi da su područne službe i uredi prilagodili svoje poslovanje očekivanom povećanom broju korisnika te da su pored redovnih šaltera osigurana i dodatna mjesta za predaju zahtjeva, da je unaprijed planiran i osiguran i dodatni broj radnika te da je kreirana posebna aplikacija kojom je automatizirano donošenje rješenja o isplati dijela obiteljske mirovine.

Postupak priznavanja prava na dio obiteljske mirovine prosječno je trajao 92 dana, no zabilježili smo i slučaj u kojem je zahtjev podnesen u veljači, a rješenje doneseno u studenom 2023., nakon upita pučke pravobraniteljice. Zbog velikog priljeva zahtjeva za dio obiteljske mirovine usporio se rad i na drugim, redovnim predmetima, pa je tako trajanje postupaka za priznanje prava na mirovinu bez inozemnog elementa bilo u prosjeku 106,3 dana, čime je značajno povećana dugotrajnost u postupanju HZMO-a.

Tijekom izvještajnog razdoblja postupali smo po pritužbi glede dugotrajnosti u postupku ostvarivanja prava na starosnu mirovinu, a što je imalo implikacije na zdravstveno osiguranje temeljem statusa umirovljenika. Naime, pritužitelj je  podnio  zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu u veljači 2023. g., a rješenje o pravu na tu mirovinu doneseno je tijekom rujna 2023. g., odnosno sedam mjeseci od podnošenja zahtjeva.

Pri tome pritužitelj nije određeno vrijeme od prestanka zaposlenja bio niti zdravstveno osiguran. Ovo stoga što Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje nije na vrijeme obaviješten od HZMO-a o umirovljenju. Stoga je traženo od pritužitelja da dostavi rješenje o mirovini. Nakon što smo dopisom iz rujna 2023. glede navedenog zatražili očitovanje HZMO-a, a pritužitelj nas je obavijestio kako je dobio privremeno rješenje o mirovini te je ujedno i prijavljen na zdravstveno osiguranje.

HZMO ističe da svake godine bilježi sve veći broj korisnika Mirovinskih informativnih centara koji su otvoreni u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci, a u kojima su građani, među ostalim, mogli zatražiti opće informacije iz područja mirovinskog osiguranja, informacije o stanju predmeta, informacije o načinu podnošenja zahtjeva i potrebnoj dokumentaciji te informacije o e-uslugama HZMO-a. Prema dostupnim podacima, građani su u 2023. godini elektroničkim putem, putem platforme e-Građani podnijeli 1.649 zahtjeva za starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu, 61 zahtjev za invalidsku mirovinu, 1.438 zahtjeva za obiteljsku mirovinu, 2.551 zahtjeva za dio obiteljske mirovine te 96 zahtjeva za nacionalnu naknadu za starije osobe.

Usprkos informacijama koje su o mirovini iz oba mirovinska stupa dostupne na internetskim stranicama REGOS-a i HZMO-a, iz pritužbi je vidljivo da je proces odabira mirovine iz prvog, odnosno prvog i drugog mirovinskog stupa za buduće umirovljenike i dalje konfuzan i stresan te da su im često potrebna dodatna razjašnjenja i pomoć.

Propisi koji uređuju materiju drugog mirovinskog stupa izmijenjeni su krajem 2023., a kako bi se povećao broj korisnika koji biraju isplatu mirovine iz oba mirovinska stupa, ostvarili veći prinosi te u konačnici viši iznosi mirovina iz kapitaliziranog sustava.

Iako je ideja drugog mirovinskog stupa, u koji se uplaćuju doprinosi osiguranika koji se vode na njihovim osobnim računima i koji se ulažu u imovinu koja ostvaruje prinos, da se proširi izvor financiranja mirovina i postigne veća odgovornost pojedinca za vlastitu sigurnost u starijoj dobi, u 2023. se za mirovinu iz oba mirovinska stupa odlučilo još manje novih umirovljenika koji su imali mogućnost izbora i to 21,38%, u odnosu na 29,1% 2022. godine. Ostaje vidjeti hoće li se u narednom periodu uistinu povećati broj korisnika koji će se odlučiti za mirovinu iz oba mirovinska stupa, kao isplativiju.

Udruge umirovljenika i tijekom 2023. godine su ukazivale na dugogodišnje probleme u sustavu mirovinskog osiguranja, pa tako SUH, među ostalim, smatra da bi se svim umirovljenicima dostava mirovine trebala omogućiti putem pošte, predlaže ukidanje penalizacije prijevremenih umirovljenika s ispunjavanjem uvjeta dobi za odlazak u starosnu mirovinu te priznavanje dodanog staža i roditeljima koji su umirovljeni prije 1.1.2019. godine. SUH nadalje predlaže vraćanje bonifikacije i za dugogodišnje umirovljenike koji su se umirovili u periodu u kojem bonifikacije nije bilo, a ujedno smatra problematičnim uvođenje limita dobi od 65 godina za stjecanje prava na dio obiteljske mirovine uz zadržavanje vlastite, a obzirom da su u 2023. žene mogle ostvariti pravo na prijevremenu starosnu mirovinu sa navršenih 58 godina i 3 mjeseca života.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2023. godinu:

Utjecaj potresa na ostvarivanje ljudskih prava, Pravo na zdravlje, Diskriminacija temeljem dobi, Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava, Pravo na adekvatno stanovanje i Pravosuđe.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2023. godinu možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.