U organizaciji Europske mreže ombudsmana (ENO) u utorak 20. veljače 2024. održala se hibridna konferencija posvećena Direktivi (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća, od 23.10.2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije, kao i slobodi kretanja.

Prvi dio konferencije, posvećen ulozi pravobraniteljskih institucija u zaštiti prijavitelja nepravilnosti te implementaciji Direktive (EU) 2019/1937, moderirala je Marta Hirsch – Ziembinska, glavna savjetnica za usklađenost s Poveljom EU-a Europskog ombudsmana. Nakon izlaganja zamjenice voditelja Službe za politike temeljnih prava Uprave za pravosuđe EK Georgije Georgiadou, aktivnosti institucije pučke pravobraniteljice u ovom području predstavila je zamjenica pučke pravobraniteljice Dijana Kesonja, a o svojim aktivnostima govorili su i ombudsmani Savezne belgijske pravobraniteljske institucije Jerome Aass i David Baele.

U svom izlaganju, zamjenica Kesonja osvrnula se na modele uređenja zaštite prijavitelja nepravilnosti u državama članicama Mreže europskih tijela za zaštitu zviždača (NEIWA), prije svega, na sličnosti i razlike u postupanju po prijavama nepravilnosti i mjerama zaštite koje uživaju prijavitelji.

Govoreći o implementaciji Direktive o zaštiti prijavitelja nepravilnosti u Hrvatskoj, zamjenica Kesonja predstavila je ovlasti i aktivnosti naše institucije nakon donošenja prvog Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti 2019. godine, kada je joj je dan mandat tijela nadležnog za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti, kao i novine koje su uslijedile nakon stupanja na snagu novog zakona u travnju 2022. (ZZPN). Potonjim je zakonom u hrvatsko zakonodavstvo transponirana Direktiva 2019/1937 koja je osnažila zaštitu prijavitelja nepravilnosti, između ostalog, i uvođenjem mogućnosti izravnog obraćanja instituciji pučke pravobraniteljice kao nadležnom tijelu za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti, što je prije bilo moguće samo ukoliko su za to prethodno bile ispunjene točno određene zakonske pretpostavke.

Zamjenica Kesonja istaknula je da je temeljem ZZPN-a naša institucija ovlaštena zaprimati prijave nepravilnosti, međutim da pritom ne ispituje sadržaj samih prijava nepravilnosti, već ih prosljeđuje tijelima koju su po posebnim propisima ovlaštena za postupanje po sadržaju prijave, primjerice, Državnom odvjetništvu RH, Državnom inspektoratu RH i sl., štiteći pritom identitet prijavitelja i povjerljivost podataka iz prijave.

Međutim, ukoliko prijavitelj ujedno navodi i da je zbog prijavljene nepravilnosti trpio osvetu, pučka pravobraniteljica ocjenjuje jesu li ugrožena ili povrijeđena njegova ustavna ili zakonska prava, primjerice, je li zbog toga dobio otkaz, ili mu je uskraćena mogućnost napredovanja, ili smanjena plaća, ili ga se na radnom mjestu zastrašuje i sl. te, prema stanju utvrđenom u ispitnom postupku kojeg provodi u odnosu na navode o osveti,  može izreći mjeru u skladu sa svojim zakonskim ovlastima.

Na kraju, govoreći o uočenim trendovima zaprimljenih prijava putem kanala vanjskog prijavljivanja, zamjenica Kesonja ukazala je i da su prijavitelji zaposleni u privatnom sektoru skloniji nepravilnosti prijavljivati koristeći unutarnji kanal, dok su prijavitelji iz javnog sektora skloniji nepravilnosti prijavljivati pučkoj pravobraniteljici.

Više detalja o samoj zaštiti prijavitelja nepravilnosti bit će dostupno u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2023. koje je u pripremi.