* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2022., koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2023. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji. Više o utjecaju siromaštva na ljudska prava možete doznati i u brojnim drugim poglavljima Izvješća, u popisu na dnu ove stranice.

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

 

Sustav socijalne skrbi

Smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti te nejednakosti u društvu nalaze se među prioritetima socijalne politike Nacionalne razvojne strategije RH do 2030. Nacionalni plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti 2021.-2027. predviđa smanjenje stope rizika od siromaštva na 17,6% u 2021. godini te na 17,2% u 2022. godine. Ipak, suprotno ovakvom predviđanju i planu, zadnji dostupni podatci DZS-a govore da se stopa rizika od siromaštva u 2021. povećala u odnosu na 2020. i da je iznosila 19.2%. Za očekivati je da niti podaci za 2022. neće pokazivati smanjenje stope rizika od siromaštva, unatoč mjerama Vlade, a s obzirom na inflaciju te rast cijena svih proizvoda i usluga.

Prema DZS-u, stopa inflacije u 2022. bila je 13,1%, pri čemu je najveći godišnji porast cijena bio u kategorijama troškova vezanima uz elementarne životne potrebe, tj. u kategorijama Hrana i
bezalkoholna pića (19%) te Stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva (16%). Uz navedeno, iz znanstvenih se krugova sve češće ukazuje kako stopa inflacije nema isti učinak na sve građane. Ispitujući učinke inflacije na kućanstva prema njihovom dohotku, tim istraživača s Ekonomskog instituta pokazao je kako su kroz 20 godišnje razdoblje zaključno s 2021. godinom, tj. prije izražene inflacije u 2022., iznadprosječni rast cijena imale spomenute kategorije hrane i režija za koje u strukturi potrošnje više izdvajaju siromašnija kućanstva. Istraživanjem su pokazali da je cijena potrošačke košarice za 10% najsiromašnijih kućanstava čak 10,8% viša nego za 10% najbogatijih, odnosno da inflacija više i teže pogađa upravo siromašna kućanstva.

U takvom okruženju, ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi u 2022. godini obilježila je i provedba novog ZSS-a, koju su pratile poteškoće i neujednačenosti.
ZSS je stupio na snagu 17. veljače, a tijekom 2022. godine je mijenjan dva puta. Prvom izmjenom su naknade i usluge iz socijalne skrbi priznate i osobama pod privremenom zaštitom, što smo i mi predlagali radi usklađivanja s EU Direktivom 2001/55/EZ o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba. Druga izmjena odnosila se na ujednačavanje dana početka priznavanja prava na status roditelja njegovatelja ili njegovatelja te naknade za osobne potrebe, pa je izmjenama početak priznavanja prava naknadno određen na 17. veljače 2022. odnosno na dan stupanja na snagu ZSS-a. U ovo smo se savjetovanje uključili, predlažući da se izmjenama ispravi ista takva neujednačenost u odnosu na priznavanje ZMN-a, o čemu pišemo kasnije. Predložili smo i izmjene u vezi instituta zabilježbe tražbine te bolju regulaciju pitanja smještaja u kriznim situacijama. No niti jedna preporuka nije uvažena.

Novi ZSS donio je i pozitivne promjene za najsiromašnije osobe koje trebaju podršku za zadovoljenje osnovnih životnih potreba , u vidu povećanja omjera za izračun ZMN-a. Potom je Odlukom o osnovici za izračun ZMN-a u veljači 2022. ona povećana s 800 na 1.000 HRK. Unatoč ovom povećanju te činjenici da korisnici ZMN-a mogu ostvarivati i neke druge naknade, ipak se radi o puno premalom iznosu za osiguravanje dostojanstvenog života. Prema posljednjim dostupnim podatcima DZS-a za 2021., udio izdataka za socijalnu isključenost u RH je 0,4% BDP-a, dok je prosjek na razini EU-a 0,7%. ZMN zasigurno pomaže u podmirivanju nekih najosnovnijih potreba, no ne omogućuje izlazak iz siromaštva. Da bi mogao imati taj učinak ZMN bi trebao biti vezan uz prag rizika od siromaštva ili minimalnu plaću te u obzir uzeti stopu inflacije primjenjivu na siromašna kućanstva.

I tijekom 2022. godine nastavili smo primati pritužbe o nedostatnoj informiranosti potencijalnih i postojećih korisnika. Katkad se radi o neupućenosti u procedure pa građani nama podnose prigovore i žalbe na rješenja ili postupanje CZSS-a, a u nekim pritužbama navode kako niti nakon komunikacije s nadležnim CZSS-om ne mogu dobiti informaciju ili pojašnjenje. Budući da ovaj problem primjećujemo već godinama te da su se izmjenama ZSS-a izmijenila i prava u socijalnoj skrbi, po isteku šest mjeseci od njegovog stupanja na snagu, u razdoblju od 22. do 25. kolovoza 2022. godine, proveli smo vlastitu analizu mrežnih stranica centara ispitujući koliko su informativne za korisnike. Osim toga, ispitivali smo pristupačnost pravima u socijalnoj skrbi kroz administrativno opterećenje potencijalnih korisnika kod pokretanja postupaka za priznavanje prava. Dodatni poticaj analizi bila je i uočena regionalna nejednakost u dostupnosti prava u socijalnoj skrbi, koju godinama ističemo, a identificira ju i spomenuti Nacionalni plan te činjenica da je s 1. siječnja 2023. i početkom rada Hrvatskog zavoda za socijalni rad, sustav dodatno centraliziran, što bi trebalo i ujednačiti postupanje.

Kod procjene informativnosti mrežnih stranica, ispitivali smo mogu li građani naći informaciju o ZSS-u i pravima u sustavu socijalne skrbi te jesu li te informacije sveobuhvatne i jasne. Naša analiza potvrdila je regionalne nejednakosti čak i u pristupu informacijama budući da mrežne stranice centara nisu bile ujednačene pa nisu pružale isti opseg i kvalitetu informacija. Na većini nije bilo moguće naći tekst ZSS-a ili je bila dostupna samo „stara“ verzija. Na četvrtini nije bilo informacija o pravima iz socijalne skrbi, na ¾ su se nalazile prava i usluge iz starog ZSS-a, a samo dva centra imala su navedene naknade i usluge po važećem ZSS-u. Prava su većinom bila opisana vrlo formalno i komplicirano, najčešće tako da su bile navedene (neznatno pojednostavljene) odredbe ZSS-a. Također, većina mrežnih stranica nije imala informaciju kako se prava ostvaruju, odnosno kako izgleda postupak, koji su rokovi i pravni lijekovi. Naknadnom provjerom koju smo izvršili godinu dana od stupanja na snagu ZSS te više od mjesec dana od početka rada HZSR-a, utvrdili smo kako su u tom trenu 57% mrežnih stranica još uvijek bile stranice CZSS-a, 42% ih više nije uopće bilo u funkciji, a jedna je imala naziv područni ured HZSR, no nije bilo moguće pristupiti nikakvom sadržaju. Stoga bi Hrvatski zavod za socijalni rad trebao izraditi jedinstvenu stranicu ili ujednačiti i ažurirati mrežne stranice područnih ustrojstvenih jedinica, tako da sadrže ujednačene informacije o svim naknadama i uslugama, postupcima za njihovo priznavanje, rokovima i pravnim lijekovima, napisane jednostavno i lako razumljivo, a da isto bude i dostupno u tiskanom obliku.

Preporuka 51.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da poveća osnovicu za izračun zajamčene minimalne naknade

Osim toga, ispitivali smo administrativnu opterećenost kod pokretanja postupaka za priznavanje prava analizirajući dokumentaciju koju (potencijalni) korisnici trebaju prikupiti kada pokreću postupak za priznavanje dviju naknada koje smo izdvojili kao reprezentativne – ZMN-a i jednokratne naknade. Upravo se zbog ovih dviju naknada građani najčešće obraćaju pučkoj pravobraniteljici.

U slučaju ZMN-a većina centara upotrebljavala je identičan ili malo izmijenjen obrazac zahtjeva, što je pozitivno. Međutim, velike razlike utvrdili smo u vrsti i broju dokumenata koji se traže kod predavanja zahtjeva za ZMN, a većina dokumenata su potvrde iz evidencija drugih javnopravnih tijela koje se mogu pribaviti po službenoj dužnosti. Zbog toga zaključujemo kako je podnošenje zahtjeva za ZMN prilično administrativno opterećujuće za građane.

Za razliku od obrazaca za ZMN, centri ne koriste ujednačeni obrazac zahtjeva za jednokratnu naknadu, a traži se i različita popratna dokumentacija pri čemu se dio može pribaviti po službenoj dužnosti, a nekad se traže i dokumenti koji ne potvrđuju niti jedan uvjet za priznavanje ove naknade po ZSS-u, primjerice potvrda s HZZ-a ili potvrda o (ne)posjedovanju vozila. Tako za istu naknadu građani u nekim dijelovima RH ispunjavaju vrlo složene obrasce i dostavljaju mnogo dokumenata dok im je u drugima pristup znatno lakši jer je obrazac jednostavan i traži se svega nekoliko dokumenata.

Iako je naša analiza bila fokusirana na dvije izdvojene naknade, podnošenje zahtjeva za sve naknade i usluge mora biti ujednačeno s obzirom da je riječ o pravima koja su svima zajamčena jednako na nacionalnoj razini, a sam postupak treba biti što manje administrativno opterećujući za građane. Da su kriteriji za dodjelu socijalnih naknada bili neujednačeni prepoznaje i ministarstvo koje je nadležno i za ujednačavanje.

Osim razlika koje smo mi utvrdili vezano za ove dvije naknade odnosno prava, u prošloj je godini empirijskim istraživanjem potvrđena i nejednakost u pristupu socijalnim uslugama. Prva nacionalna studija o pristupačnosti socijalnim uslugama objavljena 2022. pokazuje kako se za neke skupine, primjerice mlade u riziku, obitelji u riziku, osobe s invaliditetom te nacionalne manjine i izbjeglice, na razini RH, niti jedna od istraživanjem definiranih socijalnih usluga ne može smatrati dostupnom.

Preporuka 52.
Hrvatskom zavodu za socijalni rad, da na mrežnim stranicama osigura ujednačene lako razumljive informacije o svim pravima i uslugama, postupcima za njihovo priznavanje, rokovima i pravnim lijekovima, kao i da one budu dostupne u tiskanom obliku
Preporuka 53.
Hrvatskom zavodu za socijalni rad, da izradi obrasce zahtjeva za sva prava i usluge koje će koristiti područne ustrojstvene jedinice, s unificiranim popisom dokumentacije kojom se dokazuju uvjeti propisani Zakonom o socijalnoj skrbi

 

Podrška najsiromašnijima

Iako Nacionalna razvojna strategija među prioritetima u socijalnoj politici navodi i smanjenje nejednakosti te razvijanje regionalne dimenzije borbe protiv siromaštva, provedba ZSS-a upravo je u ovom dijelu zakazala i dovela do novih nejednakosti.

Naime, centri su po službenoj dužnosti trebali provesti postupke radi utvrđivanja ispunjavaju li postojeći korisnici uvjete za priznavanje naknada po novom ZSS-u, pri čemu je dan priznavanja novog uvećanog ZMN-a, dan pokretanja postupka koji se trebao provesti tijekom šest mjeseci od stupanja ZSS-a na snagu.

Jasno je kako centri nisu mogli „fizički“ pokrenuti postupke na isti dan te da je novi ZSS stavio ogromno opterećenje na ionako preopterećene socijalne radnike. No, ovo je bilo moguće predvidjeti i sve nedoumice prevenirati boljim propisivanjem, primjerice određivanjem jedinstvenog dana priznavanja prava svim onim korisnicima koji i dalje ispunjavaju uvjete. Budući da je to propušteno učiniti odredbom ZSS-a ili naknadnom uputom MRMSOSP-a, neujednačenosti su vrlo brzo postale vidljive te su nam se građani počeli javljati već u prvoj polovici godine žaleći se kako je nekima ranije, a nekima kasnije priznat uvećani ZMN. Kako bi se ovo ispravilo, kod izmjena i dopuna ZSS-a, kojima se ispravljala ista takva neujednačenost kod drugih naknada (naknade roditelju njegovatelju ili njegovatelju te naknade za osobne potrebe), predložili smo da se kao datum priznavanja ZMN-a postojećim korisnicima, odredi datum stupanja na snagu ZSS-a. Dodatno, vlastitim prikupljanjem podataka od svih centara potvrdili smo kako je ZMN različito priznavan korisnicima iz različitih dijelova RH, ali i korisnicima prava pri istom centru. Pri tome se značajan dio centara odlučio postupati povoljnije za korisnike te postupak formalno pokrenuti na dan stupanja na snagu ZSS-a ili Odluke o osnovici, a korisnicima su po okončanju postupaka isplaćivane razlike. Međutim, 48% centara koji su nama dostavili podatke pokrenulo je postupak na neki drugi dan unutar šest mjeseci, što znači da su njihovi korisnici dobili međusobno različite iznose. Osim toga, utvrdili smo kako čak 90% centara nije okončalo postupke u šest mjeseci, a građani su nam se još u prosincu prituživali da dobivaju iznos po „starom Zakonu“. Iako je riječ o nacionalnoj naknadi te je Ustavom RH svima zajamčena jednakost pred zakonom, propuštanje propisivanja adekvatne odredbe u samom ZSS-u ili pak naknadnog davanja upute od strane nadležnog ministarstva te način postupanja dijela centara rezultiralo je nejednakošću najsiromašnijih građana. Tako su, bez da su na to bilo kako mogli utjecati, neki korisnici već u ožujku počeli primati viši iznos, a neki su do kraja godine nastavili dobivati niži iznos – za samce je ta razlika između 26 i 50 eura na mjesec, a za neke obitelji i veća.

Stoga smo 2022. ponovili preporuku MRMSOSP-u da se pravo na ZMN postojećim korisnicima prizna sa 17. veljače 2022. godine, no nismo dobili odgovor.

„Molim Vas da mi pomognete ili mi razjasnite situaciju ako je ikako moguće, jer smatram da su mi ugrožena moja zajamčena ustavna prava, a radi se o sljedećem: Izglasan je novi Zakon ove godine o zajamčenoj minimalnoj naknadi: (…)Ako je tomu tako zašto ja i dalje primam zajamčenu minimalnu naknadu od 800 kn (ispis računa ZABE od 3. mjeseca do danas u prilogu), a u Rješenju  od Centra za socijalnu skrb (u prilogu) imam pravo na 100% osnovice koja  prema novom Zakonu iznosi 1000 kn?“

Osim zbog nejednakosti kod priznavanja ZMN-a, korisnici ove naknade obraćali su nam se i zbog zabilježbe tražbine, koja je novim ZSS-om ponovno uvedena i na prvu nekretninu. Naime, RH ima pravo na povrat iznosa isplaćenih na ime prava na zajamčenu minimalnu naknadu ili uslugu organiziranog stanovanja ili smještaja (osim smještaja u kriznim situacijama), a taj povrat se osigurava upisom zabilježbe tražbine na nekretninu korisnika socijalne pomoći. Vrlo neugodno iznenađeni što im se „država upisuje“ sada na jedinu nekretninu, u kojoj i žive, ali i loše informirani kakve učinke ima zabilježba tražbine, isticali su kako ZMN više nije socijalna pomoć nego svojevrsni „kredit“. Navodili su i da im centri nisu znali reći kako i od kada će se računati iznos povrata te da ne znaju smiju li i kako mogu prodati nekretninu. S obzirom da se ovime smanjila pristupačnost ZMN-u jer su mnogi korisnici zbog neinformiranosti i straha od gubitka jedine nekretnine radije odustali od ove naknade, a radi se o financijski gledano najugroženijoj skupini građana, tijekom izmjena i dopuna ZSS-a predlagali smo da se ovaj institut ponovno regulira kao u izmjenama ZSS-a iz 2014. godine, odnosno da se zabilježba tražbine vrši samo na drugi stan ili kuću osim stana ili kuće koju korisnik koristi za stanovanje, a koju može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za podmirenje osnovnih životnih potreba te na drugim nekretninama koje korisnik ne koristi za stanovanje. No, naš prijedlog nije prihvaćen.

Prema informacijama koje smo mi prikupili, zbog zabilježbe tražbine od ZMN-a je odustalo čak 530 korisnika, što je u suprotnosti s predviđanjima iz NPOO-a prema kojima su izmjene ZSS-a trebale rezultirati većim brojem korisnika i boljim obuhvatom.

„…zbog toga jer nisam želio potpisati suglasnost za upis zabilježbe za jedinu nekretninu koju posjedujem osporeno mi je zajamčeno pravo na ostvarivanje osnovnih životnih potreba.“

Usprkos porastu osoba u riziku od siromaštva, smanjenje broja korisnika ZMN-a pokazuju i službeni podatci MRMSOSP-a, zbog čega smo u Izvješću za 2021. predložili MRMSOSP-u da napravi analizu razloga pada, no ona nije provedena. Kao najznačajniji razlog pada MRMSOSP ponovno ističe zapošljavanje i ekonomske migracije, što se ne poklapa s podacima HZZ-a koji govore o svega 950 korisnika ZMN-a odjavljenih iz evidencije zbog zapošljavanja, a MRMSOSP navodi kako je među korisnicima ZMN-a manje od pola radno sposobnih osoba, dok većinu čine djeca, kućanice, radno nesposobne osobe, umirovljenici i dr.

Preporuka 54.

Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da pripremi izmjene Zakona o socijalnoj skrbi tako da se korisnicima zajamčene minimalne naknade po starom Zakonu o socijalnoj skrbi koji i dalje ispunjavaju uvjete, ova naknada prizna od dana stupanja na snagu Zakona o socijalnoj skrbi

Preporuka 55.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da pripremi izmjene Zakona o socijalnoj skrbi kako se zabilježba tražbine ne bi vršila na jedinoj nekretnini koju korisnik zajamčene minimalne naknade ima u vlasništvu i koristi ju za stanovanje

Preporuka 56. (ponovljena)

Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da napravi analizu pada broja korisnika zajamčene minimalne naknade

Preporuka 57.
Hrvatskom zavodu za socijalni rad, da na svojim internetskim stranicama i prostorijama osigura informacije o besplatnoj pravnoj pomoći
Preporuka 58.
Hrvatskom zavodu za socijalni rad, da se ubrzaju postupci odobravanja i isplate jednokratnih naknada
Preporuka 59.
Hrvatskom zavodu za socijalni rad, da jednokratnim naknadama obuhvati veći broj korisnika

Tijekom godine su nam se građani nastavili obraćati i zbog dugotrajnosti postupanja kod odobravanja naknada, uključujući i jednokratnu naknadu. S obzirom da je svrha ove naknade podmirenje izvanrednih troškova nastalih zbog trenutačnih životnih okolnosti, važno je da ona zaista i bude odobrena u skladu sa zakonskim rokom od osam dana. I kod ove naknade primjetan je pad, unatoč našoj preporuci da se jednokratnim naknadama obuhvati veći broj korisnika, što je posebno značajno u kontekstu porasta troškova života.

U vezi drugostupanjskih postupaka MRMSOSP navodi kako je naša preporuka o provedbi u zakonom propisanim rokovima djelomično izvršena budući da je trajanje postupaka skraćeno, no i dalje se ne provode u rokovima propisanima ZUP-om stoga ćemo nastaviti pratiti duljinu njihova trajanja. Posebno zabrinjava informacija MRMSOSP-a da se najmanje upravnih sporova pokreće zbog ZMN-a i to, zbog neukosti stranaka i dugotrajnosti upravnih sporova, a što može upućivati i na neizravnu diskriminaciju temeljem obrazovanja i imovnog stanja.

„Smatram neprihvatljivim da se nekoga mora moliti da radi svoj posao, a o protoku vremena neću ni govoriti jer se radi o šutnji administracije, te je isto podložno inspekciji kao i tužbi. (…) Isto tako, molim da se navedeni Zahtjev ŽURNO riješi, obzirom da su prošli svi normalni i razumni rokovi!“

Beskućnici

Europski stupa socijalnih prava u svom načelu 19. Stanovanje i pomoć beskućnicima između ostalog navodi da je potrebno osiguravati primjerena skloništa i usluge za beskućnike radi promicanja njihove socijalne uključenosti.

Nadalje, glavne odrednice Lisabonske deklaracije o Europskoj Platformi za borbu protiv beskućništva, čija je i RH potpisnica, su da: nitko ne smije spavati na ulici jer nema pristupačnog, sigurnog i primjerenog hitnog smještaja; nitko ne smije živjeti u hitnom ili privremenom smještaju dulje nego što je potrebno da prijeđe u trajni smještaj; nitko ne smije biti otpušten iz bilo koje ustanove (zatvora, bolnice, ustanove za skrb itd.) bez ponude odgovarajućeg smještaja; deložacije treba izbjegavati kad god je moguće, pri čemu nitko ne smije biti deložiran bez ponude odgovarajućeg smještaja u slučaju potrebe; te nitko ne smije biti diskriminiran jer je beskućnik.

Lisabonska deklaracija prepoznaje kompleksnost uzorka beskućništva te posebno ukazuje na važnost jačanja analitičkog rada i prikupljanja podataka kako bi se mogle razviti politike vezane uz beskućništvo utemeljene na podatcima. U okviru Lisabonske deklaracije EK se obvezala pratiti napredak u borbi protiv beskućništva kroz Europski semestar i Odbor za socijalnu zaštitu. Unatoč svim prihvaćenim EU dokumentima te iako su beskućnici kao korisnici u sustav socijalne skrbi uvedeni ZSS-om 2011. godine, u RH i dalje ne postoji sustavno rješenje za probleme s kojima se suočavaju.

Tako i dalje ne postoji ni jedinstvena statistika o broju beskućnika u RH.
Prema podacima dosadašnjih CZSS-a, koje nam je dostavilo MRMSOSP, u 2022. zabilježeno je ukupno 380 beskućnika (radi se o osobama koje su se pri obraćanju CZSS-u tako izjasnili), među kojima je 312 muškaraca i 68 žena. Ovo ukazuje na pad broja evidentiranih beskućnika u RH u odnosu na 2021. kada je taj broj iznosio 525, ali nema podataka koji je razlog takvog smanjenja.
Kako se navodi da je evidencija vođena po broju osoba koje su se izjasnile u CZSS kao beskućnici, dojam je da CZSS nisu vodili evidenciju sukladno novom ZSS-u kojom je proširena definicija beskućnika. Prema novoj definiciji beskućnik je osoba koja je smještena ili koristi uslugu organiziranog stanovanja u prihvatilištu ili prenoćištu, ili boravi na javnim ili drugim mjestima koja nisu namijenjena za stanovanje. Stoga preporučamo Hrvatskom zavodu za socijalni rad da evidencije uskladi sa ZSS-om.

S druge strane, prema podacima pružatelja usluga za beskućnike, u Hrvatskoj ima oko 2.000 beskućnika, a samo je 420 mjesta u prihvatilištima pa ostali borave na javnim i napuštenim mjestima. Prema njihovim podacima raste broj beskućnika u Hrvatskoj, ponajviše zbog rasta cijena prehrane, režijskih troškova i stanarina, posebno u velikim gradovima Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Najteža je situacija u Zagrebu jer su, prema podacima Hrvatske mreže beskućnika (HMB), 700 do 1.000 osoba na ulici, a često se Glavni kolodvor spominje kao najveće prenoćište u Zagrebu s obzirom da u objektima i napuštenim vagonima boravi od 70 do 100 beskućnika.

Preporuka 60.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike i Hrvatskom zavodu za socijalni rad, da vode evidencije o broju beskućnika sukladno definiciji beskućnika iz novog Zakona o socijalnoj skrbi

Upravo zbog toga smo u Izvješću za 2021. godinu MRMSOSP-u preporučili da mapira beskućništvo u RH, najčešće razloge koji su do njega doveli, prikupi broj beskućnika i izazove s kojima se susreću, što je prvi preduvjet za traženje boljih rješenja i kreiranja politika za suzbijanje beskućništva. Iako MRMSOSP napominje da su svjesni metodoloških ograničenja postojeće evidencije broja korisnika te istu vide kao jedan od prioriteta unapređenja u narednom razdoblju, smatramo da je potrebno preciznije odrediti rokove u kojima će se početi raditi na unapređenju evidencija i provesti mapiranje.

Nije donesena nacionalna strategija za borbu protiv beskućništva, a usprkos tome što iz pritužbi vidimo da je međuresorna suradnja nedostatna, nije usvojen niti protokol kojim bi se jasno definirale obveze svih dionika i oblici njihove suradnje, što i mi i stručnjaci koji se bave ovom temom godinama zagovaramo.

Istraživanje o diskriminaciji, koje smo proveli u prosincu 2022. godine, pokazalo je predrasude s kojima se beskućnici suočavaju. Tako petina građana misli da većina beskućnika ne želi raditi i da su sami krivi za situaciju u kojoj se nalaze. Istraživanje o odnosu javnosti i stručnjaka prema beskućnicima pokazalo je pak kako se 77% građana slaže s tvrdnjom da se „beskućništvo može dogoditi svakome“, a čak 90% kako je „u interesu države da niti jedan građanin ne postane beskućnik“. Istovremeno, prihvaćanje beskućnika relativno je visoko za neke formalnije odnose dok su bliski odnosi s beskućnicima građanima uglavnom neprihvatljivi. U najvećoj mjeri, građani bi beskućnika prihvatili kao kolegu na poslu, susjeda ili prijatelja, ali je značajno niže prihvaćanje beskućnika kao partnera njihova djeteta ili kao supružnika. Nešto više od četvrtine građana s beskućnikom općenito ne bi ulazilo u kontakt, dok je najmanja spremnost za kontakte s beskućnicima ovisnima o psihoaktivnim tvarima, psihički oboljelima, migrantima i pripadnicima romske manjine.

Zakonska je obveza velikih gradova i gradova sjedišta županija da u proračunima osiguraju sredstva za pružanje usluga smještaja u prihvatilištima ili prenoćištima za beskućnike, no aktivno ih je 13 u devet velikih gradova, dok ih više od polovine ne izvršava obvezu, pa se i dalje problemima beskućništva bave vjerske zajednice i nevladine udruge.

Iz podataka pružatelja usluga proizlazi da je i dalje najveći problem u nepostojanju kontinuiranog financiranja različitih vrsta socijalnih usluga koje pružaju, poput dnevnih boravaka, zbog čega se financiraju projektno, a što dovodi do nedostatka stručnih radnika, a u konačnici dovodi u pitanje kontinuiranu pomoć i podršku beskućnicima. MRMSOSP navodi da financijski podržava brojne projekte OCD-a usmjerene tzv. skrivenim beskućnicima te da se planira nastavak pružanja sustavne podrške organizacijama koje skrbe o beskućnicima financijskim potporama jednogodišnjih i višegodišnjih programa.

Preporuka 61. (ponovljena)
Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, da izradi Nacionalnu strategija za borbu protiv beskućništva
Preporuka 62. (ponovljena)
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da izradi Protokol o postupanju kojim bi se definirale obveze svih dionika u zaštiti prava beskućnika
Preporuka 63.
Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, da osigura dugoročnije i pravovremeno financiranje aktivnosti pomoći i podrške beskućnicima

Istovremeno, pružatelji usluga ukazuju da MRMSOSP ne raspisuje na vrijeme nove natječaje i javne pozive pa se ne osigurava kontinuitet financiranja.

Na to su nam ukazali i stručnjaci koji rade s beskućnicima s kojima smo razgovarali o izazovima s kojima se susreću u osiguravanju smještaja za beskućnike, prehrane, zdravlja, obrazovanja, ali i izgradnji samopouzdanja i dostojanstva te osjećaja pripadnosti svijetu koji ih okružuje.

Osim toga, beskućnici se i dalje susreću s poteškoćama i u ostvarivanju prava iz zdravstvene zaštite, kao i drugih prava zbog neposjedovanja osobnih dokumenata, a neujednačena praksa prijave prebivališta na adresu centara to im dodatno otežava. Pri tome, istraživanje koje su provodile udruge ukazalo je da je poseban problem da većina beskućnika nema stomatologa.

Predlagali smo da se krug osoba koje stječu status osiguranika zdravstvenog osiguranja proširi i na beskućnike, no prijedlog je za sada MZ samo „primilo na znanje“.

Iako Vlada RH u svom Mišljenju na Izvješće za 2021. navodi da bi se omogućavanjem prijave na obvezno zdravstveno osiguranje bez obveze da reguliraju prebivalište beskućnike stavilo u povoljniji položaj, važno je naglasiti da su beskućnici u izrazito ranjivom položaju te da novi Nacionalni plan razvoja zdravstva 2021.-2027. među prioritete stavlja i unaprjeđenje zdravstvene zaštite ranjivih skupina.

Navedeni problem je prepoznat i u istraživanju Instituta Ivo Pilarxii u kojemu se preporuča „da se beskućnicima omogući izdavanje osobne iskaznice „pod svaku cijenu“ jer bez nje osoba ne postoji, ne može se zaposliti, ima problema s policijom te da bi osobna iskaznica trebala biti povezana s osobom a ne mjestom stanovanja (adresom)“.

I dalje zabrinjava podatak da su beskućnici u prihvatilištima puno dulje od godine dana pa se postavlja pitanje radi li se o privremenom ili stalnom smještaju. Pri tome, dugotrajni boravak u prihvatilištu negativno utječe i na uključivanje u svakodnevni život, povratak ili ulazak na tržište rada i slično. Tim više je važno osigurati suradnju svih dionika u lokalnoj zajednici, a međuresornoj suradnji u rješavanju problema beskućništva svakako bi pomogao naprijed spomenuti Protokol o postupanju.

Diskriminacija temeljem imovnog stanja

Prema riječima posebnog izvjestitelja UN-a za ekstremno siromaštvo i ljudska prava, diskriminacija je dio svakodnevnog iskustva ljudi u siromaštvu, kao i stigmatizacija te socijalna isključenost. Ističe i kako se ova negativna iskustva međusobno nadopunjuju i u konačnici osobama koje žive u siromaštvu ograničavaju pristup obrazovanju, zapošljavanju, stanovanju ili socijalnim i zdravstvenim uslugama. Zato uvodi pojam „povertizam“ (eng. povertyism), kao negativne stavove i postupanja prema osobama koje žive u siromaštvu. Zaključuje kako u konačnici ostvarivanje socijalnih i ekonomskih prava uvelike ovisi o zaštiti od diskriminacije te kako je upravo jačanje zabrane diskriminacije temeljem imovnog stanja odnosno socio-ekonomskog položaja ključno za iskorjenjivanje siromaštva.

Pri tome je diskriminacija temeljem imovnog stanja u RH zabranjena Zakonom o suzbijanju diskriminacije, što Hrvatsku svrstava među otprilike polovicu zemalja EU koje građanima jamče zaštitu od nepovoljnog postupanja na ovoj osnovi. Osnovni uvjet za to je da prijave diskriminaciju, no kod ove osnove je izražen problem nedovoljnog prijavljivanja. Zbog nedovoljne prepoznatosti ovog vida diskriminacije ona se nedovoljno prijavljuje pučkoj pravobraniteljici, a ne pokreću se niti sudski postupci zbog diskriminacije temeljem imovnog stanja.

Pri tome vezano za sudske postupke postoje i dodatne prepreke koje utječu na odluku osoba slabijeg imovnog stanja da pokrenu diskriminacijski sudski postupak i to dakako ne samo vezano za diskriminaciju temeljem imovnog stanja nego i svih drugih osnova diskriminacije. S obzirom na kompleksnost diskriminacijskih postupaka važna je i dostupnost (sekundarne) besplatne pravne pomoći, sustava osmišljenog upravo kako bi osobe slabijeg imovnog stanja mogle ostvariti jednakost u pravu na pristupu pravosuđu, koja im je nužna za cijeli niz prava, o čemu više pišemo u poglavlju o pravosuđu.

O razlozima neprijavljivanja govore i podaci našeg istraživanja o prisutnosti i percepciji diskriminacije iz 2022. godine, prema kojem čak 60% građana koji su rekli da su bili diskriminirani, to nije nikome prijavilo. Najviše ih je smatralo da se ništa ne bi promijenilo, no 21% je istaknulo da nisu reagirali jer je postupak skup, kompliciran i dugotrajan, a još 20% jer su smatrali da će im se situacija dodatno pogoršati, što su pretpostavke koje snažnije mogu utjecati upravo na odluke osoba slabijeg imovnog stanja.

Moram prijaviti oglas za zapošljavanje jer traže od mene kao studenta na studentskom poslu i satnici da imam svoju računalnu opremu koja podržava neke njihove programe na kojima bih trebao raditi!

Pišem vam ovo s prastarog laptopa, jedva da si priuštim mjesečni račun za mobitel s kojeg šeram internet konekciju, zvao sam i HZZ da mi kažu vezano uz ovo šta da radim pa nisam dobio odgovor.

Znam da je sada dosta prisutan taj rad od kuće ali moj laptop je preslab za pokretanje takvih programa, mislio sam da si firma poput ove ipak može više to priuštiti nego ja!

Ova pritužba oslikava izazove s kojima se osobe slabijeg imovnog stanja susreću u pokušaju zapošljavanja. Pritužbu nam je uputio student koji je u potrazi za poslom kojim bi olakšao podmirivanje troškova studiranja, naišao na oglas za zapošljavanje, s uvjetom da kandidati trebaju imati vlastito računalo koje može pokrenuti točno određeni program za obradu videa. Postavljanje ovakvog uvjeta predstavlja diskriminaciju temeljem imovnog stanja jer od prijave odvraća osobe koje ili ne posjeduju računalo uopće ili ne posjeduju računalo koje podržava točno određene programe za video obradu. Stoga smo poslodavca upozorili da ovakav natječaj predstavlja diskriminaciju temeljem imovnog stanja te mu dali preporuku da u budućim natječajima ukloni ovaj diskriminatorni uvjet, što nam je dokazao dostavom novih oglasa.

U kontekstu pristupa dobrima i uslugama, HRT nije proveo preporuku da umirovljenicima, neovisno o izvoru iz kojeg im se mirovina isplaćuje i datumu prijave u evidenciju obveznika mjesečne pristojbe, omogući oslobađanje od pola iznosa pristojbe. Naime, oslobođenje od plaćanja 50% mjesečne pristojbe obuhvaća samo umirovljenike s mirovinom manjom od 1.500 kuna, i to ako im se mirovina isplaćuje iz Državnog proračuna RH, te ako su kao obveznici plaćanja pristojbe bili evidentirani 12. listopada 2015. godine. Ovako postavljeni uvjeti isključuju umirovljenike koji su postali obveznici plaćanja pristojbe posljednjih osam godina, kao i one koji primaju sveukupno manje od 1.500 kuna mirovine, ali su dio te mirovine ostvarili radom u drugoj zemlji. Stoga ponavljamo ovu preporuku, s obzirom da je umirovljenicima koji primaju najniže mirovine razlika od 40 kuna u plaćanju pristojbe itekako velika, a posebno značajna jer je mnogima radio i televizijski program jedini kontakt s aktualnostima i izvor zabave.

Pri tome, primatelji niskih mirovina iz drugih zemalja, iako socijalno ugroženi, izostavljeni su i iz Vladinog paketa mjera pomoći nakon rasta cijena i inflacije, na što smo upozoravali pri donošenju mjera i o čemu više pišemo u poglavlju o diskriminaciji temeljem dobi.

Iako se 2022. godine mijenjao Zakon o zdravstvenom osiguranju, MZ, usprkos najavama da će razmotriti našu preporuku da normativno urede te osiguraju sredstava u Državnom proračunu i tako omoguće roditeljima mrtvorođene djece koji podnesu zahtjev, naknadu stvarnih troškova prijevoza posmrtnih ostataka do mjesta sahrane, nije provedena. Naime, još 2020. postupali smo po pritužbi majke koja je u 33. tjednu trudnoće na redovnom pregledu rodila mrtvorođeno dijete, a ginekološka ordinacija je bila udaljena više od 50 km od mjesta njenog prebivališta, u kojem je dijete sahranjeno. Nakon što je HZZO-u podnijela zahtjev za naknadu troškova prijevoza posmrtnih ostataka do mjesta sahrane, odbijena je jer mrtvorođeno dijete nema OIB i ne može biti osigurano. Ova pritužba ukazala je na pravnu prazninu u propisima koji reguliraju prava iz zdravstvenog osiguranja koji posljedično mogu rezultirati diskriminacijom roditelja slabijeg imovnog stanja.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2022.:

Utjecaj potresa na ostvarivanje ljudskih prava, Prava starijih osoba, Pravo na zdravlje, Pravosuđe, Diskriminacija pri zapošljavanju i na radu, Diskriminacija temeljem dobi, Mladi, Pravo na obrazovanje i diskriminacija temeljem obrazovanja, Pravo na adekvatno stanovanje, Percepcija diskriminacije, osobno iskustvo i neprijavljivanje, Prava hrvatskih branitelja i civilnih stradalnika iz Domovinskog rata i Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2022. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.