* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2021., koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2022. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji.

Zaštita prava građana u policijskom postupanju

Tijekom 2021. godine postupali smo u 133 predmeta na temelju pritužbi građana i po vlastitoj inicijativi, vezano za nezakonito lišenje slobode, uporabu sredstava prisile uz elemente nasilja, propuste u obavljanju policijskih poslova te neprofesionalno i neetično ponašanje policijskih službenika prema građanima.

Ustav RH u članku 22. propisuje da je čovjekova sloboda nepovrediva i da mu je nitko ne smije oduzeti ili ograničiti osim kada je to određeno zakonom, o čemu odluku mora donijeti sud. Također čl. 5. EKLJP definira pravo na slobodu i sigurnost te utvrđuje uhićenje osobe od strane policijskog službenika nezakonitim, ukoliko takvo uhićenje nije u skladu s domaćim zakonima ili, ukoliko su ti zakoni sami po sebi u suprotnosti s Konvencijom.

Zakon o policiji propisuje da policija građanima pruža zaštitu njihovih temeljenih ustavnih prava i sloboda i zaštitu drugih Ustavom RH zaštićenih vrijednosti. Policijski službenici ovlašteni su obavljati policijske poslove primjenom policijskih ovlasti temeljem Zakona o policijskim poslovima i ovlastima.

U tom kontekstu, zabrinjavajuće je postupanje policijskih službenika, u slučaju koji je bio i medijski popraćen, prema vlasnici ugostiteljskog objekta zbog sumnje da obavlja djelatnost unatoč zabrani Stožera CZRH. Policijski službenici su zatražili da otključa ugostiteljski objekt, jer su u objektu uočili svjetlo i čuli glasove, a kada to nije učinila jer joj nije predočen nalog za ulazak, uhitili su je u pidžami te je policijskim vozilom prevezli u postaju, gdje je provela noć u prostoriji za osobe lišene slobode. Razlog njenog uhićenja je procjena policijskih službenika o postojanju osnove sumnje da je počinila kazneno djelo Širenja i prenošenja zaraznih bolesti iz čl. 180. KZ-a.

Međutim, donijeta je odluka da se odustane od kvalifikacije za kazneno djelo te da ju se tereti za prekršaj iz Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, u kojem slučaju nije trebala biti uhićena ni zadržana tijekom noći u postaji. Unutarnji policijski nadzor preporučio je da je u slučajevima osnove sumnje da je počinjeno navedeno kazneno djelo potrebno uspostaviti bolju i bržu koordinaciju između policijskih postaja i Odjela općeg kriminaliteta PU, kako bi se odmah definirao daljnji tijek postupanja.

[pullquote]

Preporuka 125.
Ministarstvu unutarnjih poslova i Ravnateljstvu policije, da se kod uhićenja zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela strogo poštuje obveza obavještavanja državnog odvjetnika bez odgode[/pullquote]

Međutim, zabrinjava što je pri provođenju unutarnjeg nadzora izostala konstatacija kako je ignorirana obveza iz čl. 108. st. 5. ZKP-a, prema kojoj su policijski službenici dužni o uhićenju odmah obavijestiti državnog odvjetnika. Naime, postaja je o uhićenju posebnim izvješćem izvijestila nadležno državno odvjetništvo tek 20 dana nakon uhićenja. Stoga, zabrinjava neuočavanje navedenog od Strane službe za unutarnju kontrolu, kao i izostanak sankcioniranja policijskih službenika.

Postupanje policijskih službenika nije bilo u duhu Ustava RH, EKLJP niti u skladu s postojećim zakonodavnim okvirom. Pri primjeni sredstava prisile, policijski službenik ih ne smije primjenjivati u mjeri većoj od nužne za ostvarenje svrhe samog postupanja te treba prestati s uporabom odmah po prestanku razloga zbog kojih je sredstvo prisile bilo uporabljeno. Uporaba sredstava prisile regulirana je i međunarodnim aktima pa tako UN Kodeks ponašanja policijskih službenika navodi da policijski službenici smiju primijeniti silu samo kad je to prijeko potrebno i u mjeri potrebnoj za izvršavanje zadaća (čl. 3.), dok se u Temeljnim načelima primjene sile i vatrenog oružja policijskih službenika navodi da je potrebno što je više moguće, primjenjivati nenasilna sredstva prije pribjegavanja primjene sile i vatrenog oružja, a sila i vatreno oružje smiju se primijeniti samo kad su druga sredstva neučinkovita ili kad nije sigurno da će se postići utvrđeni cilj.

[pullquote]

Preporuka 126.
Ministarstvu unutarnjih poslova i Ravnateljstvu policije, da se, u skladu sa Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima, prema ranjivim skupinama postupa s osobitim obzirom te da se primjenjuju policijske ovlasti kojima se u najmanjoj mogućoj mjeri zadire u ljudska prava[/pullquote]

Međutim, u slučaju građanina koji je popraćen i u medijima, do uporabe sredstava prisile nije trebalo niti doći. Prema pritužbi njegove sestre policijski su službenici pogriješili pri utvrđivanju identiteta građanina te su ga priveli uz uporabu sredstava prisile. Tada je, kako proizlazi iz liječničke dokumentacije, zadobio tešku tjelesnu ozljedu. Navedeno je kako unatoč jasnim naznakama da se u konkretnom slučaju radilo o osobi s invaliditetom, postupanje policijskih službenika nije bilo tome prilagođeno, već je imalo elemente brutalnosti. Dakle, do teške tjelesne ozljede nije trebalo doći ni u kojem slučaju, a dodatno je otegotno da je pri tome bila riječ o osobi s invaliditetom.

Unutarnjim policijskim nadzorom utvrđeno je da policijski službenik nije opravdano i zakonito uporabio sredstva prisile, odnosno nije ih uporabio sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima, koji u čl. 82. st. 2. propisuje da se ona s osobitim obzirom primjenjuju prema osobi s invaliditetom. Nakon primitka bolničke dokumentacije iz koje proizlazi da je građanin zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma gornjeg dijela goljenične kosti i kontuzije lakta, policijski službenici proveli su kriminalističko istraživanje te državnom odvjetništvu dostavili posebno izvješće.

Zbog nezakonite i neopravdane uporabe sredstva prisile pred nadležnim je disciplinskim sudom pokrenut odgovarajući postupak zbog teške povrede službene dužnosti. Pohvalno je promptno i učinkovito provođenje unutarnjeg policijskog nadzora i poduzimanje odgovarajućih aktivnosti u konkretnom slučaju, koji treba služiti i u edukativne svrhe policijskim službenicima kako se ne smije postupati.

Neosnovana je bila i uporaba sredstava prisile prema pripadniku navijačke skupine, koji je pri tome zadobio tjelesne ozljede. Nakon objavljene informacije i video snimke u medijima, PU je formirala stručni tim koji je zaključio da su trojica policijskih službenika neopravdano koristila sredstva prisile – tjelesnu snagu, te da postoji sumnja da je jedan policijski službenik počinio kazneno djelo nanošenja tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ-a. Udaljen je iz službe te je pokrenut disciplinski postupak zbog sumnje da je počinio težu povredu službene dužnosti. Zahtjevi za pokretanje disciplinskog postupka podneseni su i za ostalu dvojicu koji su neosnovano primijenili sredstva prisile te o uporabi nisu obavijestili rukovoditelje.

[pullquote]

Preporuka 127.
Ministarstvu unutarnjih poslova i Ravnateljstvu policije, da se policijske ovlasti primjenjuju na način da se u najmanjoj mjeri zadire u slobode i prava čovjeka, a postiže svrha obavljanja policijskog posla, osobito kada dolazi do lišenja slobode[/pullquote]

U slijedećem slučaju policijski službenik više je puta šakom u glavu udario osobu zatečenu u prometnom prekršaju, prema kojoj su već bila primijenjena sredstva prisile i u tom trenutku nije pružala otpor. Prema snimci događaja, drugi policijski službenik, koji je bio u pratnji napadnutoga, nije reagirao na fizički nasrtaj svog kolege i zaštitio osobu, a iz članka objavljenog u medijima proizlazi da MUP uopće nije bio upoznat s događajem. Glavni ravnatelj policije očitovao nam se kako su obavljene provjere medijskih navoda te da je utvrđeno kako je policijski službenik neopravdano uporabio tjelesnu snagu i počinio težu povredu službene dužnosti, zbog čega je pokrenut disciplinski postupak.

Glede posljednja dva primjera valja pohvaliti žurno postupanje unutarnjeg policijskog nadzora i poduzimanja aktivnosti u pravcu provedbe kaznenog i disciplinskog postupka, s obzirom da se radi o primjerima koji itekako utječu na povjerenje građana u policiju.

„Nastavio me vući kroz cijelo dvorište sve do policijskog auta gdje je rekao da sam uhapšena i da mi se stave lisice. Nitko od ostalih kolega nije reagirao, a smatram da nije bilo potrebe za primjenu prekomjerne sile jer se nisam opirala prilikom uhićenja. Policijski službenici su mi trebali odmah stavit lisice i onda me odvesti do službenog vozila pa i u postaju, a ne na način da me se davi i baca po cijeloj kući i dvoru.“

Video snimak jednog slučaja svjedoči o nerazmjernoj primjeni sredstava prisile od strane policijskog službenika koji je tijekom privođenja građanku vukao do ulaznih vrata, a prema njenim navodima nastavio ju je vući i kroz dvorište do policijskog vozila, gdje joj je stavio sredstva za vezivanje i obavijestio da je uhićena. Vidljivo je i da policijski službenici, dok su primjenjivali policijske ovlasti uhićenja, privođenja i pretrage doma, nisu nosili zaštitne maske sukladno važećim epidemiološkim mjerama.

S obzirom da se pri obavljanju policijskih poslova i ovlasti može zadirati u Ustavom i međunarodnim ugovorima zaštićena, temeljna prava i slobode čovjeka i građanina, od iznimne je važnosti nadzor nad radom policije. Pri tome građanski nadzor nad radom policije ima ulogu promicanja najviših standarda u policijskom radu, nadgledanja poštivanja vladavine prava i ljudskih prava u policijskom postupanju te postizanja višeg stupnja povjerenja javnosti u rad policije. Građanski nadzor provodi Povjerenstvo za rad po pritužbama koje imenuje Hrvatski sabor na razdoblje od četiri godine. Povjerenstvo je nakon višegodišnjeg prekida ponovno počelo raditi 2020. godine te se susrelo s velikim brojem zaostalih predmeta.

Rješavanje velikog broja zaostalih predmeta iz prethodnih godina od strane Povjerenstva, treba sagledati i u pogledu problema nastupa zastare vođenja disciplinskog postupka ako se utvrdi osnovanost pritužbe. Naime, ako Povjerenstvo utvrdi da je pritužba djelomično ili u cijelosti utemeljena, MUP je dužan u roku 30 dana preispitati svoju odluku i izvijestiti podnositelja pritužbe.

Međutim, pokretanje disciplinskog postupka zbog lakše povrede službene dužnosti zastarijeva tri mjeseca od dana saznanja za povredu i počinitelja, a najkasnije šest mjeseci od povrede. Pokretanje disciplinskog postupka zbog teže povrede zastarijeva godinu dana od saznanja za povredu i počinitelja, a najkasnije dvije godine od počinjenja. Stoga i ako Povjerenstvo utvrdi osnovanost pritužbe iz razdoblja od 2013. do 2019. godine, koja bi po preispitanoj ocijeni MUP-a trebala rezultirati pokretanjem disciplinskog postupka, to se zbog proteka vremena ne bi moglo realizirati.

Stoga je potrebno omogućiti Povjerenstvu da učinkovito izvršava svoje zakonske obveze, kao i poduzeti mjere kako bi se nad postupanjem policijskih službenika postigao i učinkovit unutarnji nadzor.

Da postupanje MUP-a može izazvati osjećaj nepravde i nejednakosti, prikazuje pritužba građanke koja je svoj slučaj usporedila sa slučajem napada na bivšeg gradonačelnika, kada su policijski službenici proveli kriminalističko istraživanje odmah po njegovoj prijavi te bez odgode pregledali snimke nadzornih kamera. U njezinom su slučaju uvid u snimke nadzornih kamera zatražili tek 113 dana od napada, kada snimke više nisu bile dostupne. Unutarnji nadzor nije utvrdio osnovanost pritužbe, no Povjerenstvo ju je ocijenilo utemeljenom.

I kad postoji funkcionalan građanski nadzor nad radom policije, kao i učinkovit policijski nadzor, Ustav RH jamči i sudsku kontrolu nad radom policije. I ZoP-om je propisano da, osim obraćanja unutarnjem policijskom nadzoru te Povjerenstvu, građani mogu koristiti i druga pravna sredstva. Primjerice, ZUP predviđa kako osoba koja smatra da joj je postupanjem javnopravnog tijela, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo ili pravni interes, može izjaviti prigovor, sve dok takvo postupanje ili njegove posljedice traju. MUP je godinama odricao građanima takvu mogućnost, smatrajući da primjena prigovora iz ZUP-a u kontekstu ispitivanja zakonitosti nije moguća jer se „ne radi o upravnom postupanju“.

Međutim, Upravni sud u Zagrebu je u Presudi Uszp-4/19-5 iz 2021. godine zauzeo stav „kako je konkretno postupanje javnopravnog tijela sukladno Zakonu o policiji, odnosno i sukladno Zakonu o sustavu državne uprave, po svom sadržaju upravno postupanje te je kao takvo podložno ocjeni zakonitosti u upravnom sporu“, te da je stoga sud u obvezi odlučiti o meritumu predmeta.

 

Statusna prava

Problem otežane mogućnosti stjecanja državljanstva osoba koje u Hrvatskoj žive od vremena prije proglašenja državne neovisnosti, posljedično zahvaća i reguliranje statusa njihovih potomaka rođenih u Hrvatskoj, što smo već isticali u izvješćima Hrvatskom saboru.

[pullquote]

Preporuka 128.
Ministarstvu unutarnjih poslova, da u postupcima reguliranja statusa osobama koje su rođene ili žive u RH desetljećima ili imaju s njom drugu čvrstu vezu, a nemaju državljanstvo niti jedne države, postupa uvažavajući odluke Ustavnog suda[/pullquote]

O tom pitanju mišljenje je dao i Ustavni sud svojim odlukama, primjerice U-III 4003/2005 iz 2008. godine, u kojoj konstatira „da se odredbe Zakona o hrvatskom državljanstvu koje propisuju pretpostavke za naturalizaciju stranaca u hrvatsko državljanstvo moraju odgovarajuće tumačiti ako se radi o slučajevima primitka u hrvatsko državljanstvo osoba koje su bile državljani bivše SFRJ, jer se radi o pravnoj situaciji koja ima tranzicijske elemente.“

Nažalost, postoje slučajevi koji pokazuju da se to ipak ne vrednuje dovoljno, naročito kada treba voditi računa o zaštiti jedinstva obitelji, koja po Ustavu uživa osobitu zaštitu. Ključnim smatramo i mišljenje Ustavnog suda da „kada primitak u hrvatsko državljanstvo traži osoba koja je utvrđena strancem u Hrvatskoj uslijed raspada bivše države, te koja je zajedno s cijelom svojom obitelji trajno nastanjena u Hrvatskoj, onda pitanje njezina državljanstva prerasta u pitanje ljudskih prava i njihove zaštite.“

Takav smisao bio bi ispunjen i u slučaju, primjerice, osobe koja trenutno izdržava kaznu zatvora, rođenog u Hrvatskoj u siječnju 1991. godine, bez OIB-a i osobnih isprava, a koji je u tretmanu CZSS-a bio od devete godine života, ali još nema reguliran status niti ga je ikad imao, iako je reguliranje statusa bila dužnost CZSS-a dok je bio pod njihovom skrbi kao maloljetnik. Unatoč propustu CZSS-a, prema mišljenju MUP-a navedena osoba ne može steći hrvatsko državljanstvo niti kao stranac regulirati boravak, jer je prepreka nepoštivanje pravnog poretka RH. Takvo obrazloženje ne uvažava dovoljno spomenuto mišljenje Ustavnog suda.

[pullquote]

Preporuka 129.
Ministarstvu unutarnjih poslova, da prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o strancima jasno propiše status osoba bez državljanstva, da ih se uključi u kategoriju stranaca koji imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć te da status mogu regulirati na olakšani način
Preporuka 130.
Ministarstvu pravosuđa i uprave, da prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći omogući korištenje besplatne pravne pomoći osobama bez državljanstva bez izuzetka
Preporuka 131.
Ministarstvu unutarnjih poslova, da izradi prijedlog izmjena Zakona o hrvatskom državljanstvu kojim bi se omogućilo stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom pod uvjetima iz čl. 5. st. 2. Zakona osobama rođenima u inozemstvu prije 8. listopada 1991. čiji je jedan roditelj u trenutku njihova rođenja bio hrvatski državljanin[/pullquote]

Navedeni stav MUP-a u koliziji je i s čl. 41. KZ-a, koji propisuje da je svrha kažnjavanja, između ostalog, i omogućavanje počinitelju kaznenog djela ponovno uključivanje u društvo. U ovom se slučaju zanemaruje da osobu nije moguće niti protjerati kao stranca, jer nema državljanstvo niti jedne države. U konačnici, životna perspektiva ovakvih osoba ne postoji te se postavlja pitanje koju poruku šalje društvo koje osobu upućuje na izvršavanje kazne zatvora kako bi ga, između ostaloga, osposobila za život na slobodi i za doprinos zajednici, a nakon toga ga izopćava iz društva.

Da neutvrđeno državljanstvo ima isti učinak kao i bezdržavljanstvo zorno pokazuje i presuda ESLJP protiv RH u slučaju Bedria Hotia, zbog kršenja prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života iz EKLJP. Bedri Hoti, koji je u Hrvatskoj živio od prije osamostaljenja države, 1993. godine je dobio jamstvo da će dobiti državljanstvo, što znači da je ispunio uvjet dostatnog boravka. Međutim, njegov idući zahtjev za primitak u državljanstvo je odbijen jer nije ispunjavao uvjet dostatnog boravka.

To je izazvalo sumnju da je brisano trajanje njegovog boravka iz evidencija pa nije mogao dobiti niti obnoviti osobne isprave, izgubio je posao i zdravstveno osiguranje te nije imao mogućnost ponovno se zaposliti. Kasnija reguliranja jednogodišnjih privremenih boravaka iz humanitarnih razloga ESLJP je ocijenio „nesigurnima“ jer ovise o diskrecijskoj odluci MUP-a.

Očito je kako postoji potreba za novim rješenjima u praksi i u legislativi, kako bi se 30 godina od proglašenja neovisnosti napravio značajniji iskorak u reguliranju statusa osoba bez reguliranog državljanstva koje osjećaju pripadnost Hrvatskoj i nedvojbeno joj pripadaju.

Analiza pravnog okvira koji se odnosi na osobe bez državljanstva i osobe izložene riziku bezdržavljanstva u Hrvatskoj, ukazala je kako je važno uspostaviti i provesti postupke utvrđivanja bezdržavljanstva, što bi posljedično omogućilo utvrđivanje identiteta i zaštitu ovih osoba.

Preporučamo stoga MUP-u da izmjeni Zakon o strancima tako da status osoba bez državljanstva bude jasno propisan, da im se omogući pristup besplatnoj pravnoj pomoći, uz olakšani postupak za reguliranje statusa. Dodatno, s obzirom da je Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći predviđeno više prava za strance, koji mogu biti i osobe bez državljanstva, nego Zakonom o strancima, neophodno je takvu pomoć pružiti svim osobama bez državljanstva.

I nadalje od osoba zainteresiranih za stjecanje hrvatskog državljanstva zaprimamo pritužbe zbog primjene čl. 5. st. 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, koji je u primjeni od 1. siječnja 2020. godine, prema kojem državljanstvo podrijetlom stječe osoba starija od 21 godine, rođena u inozemstvu čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako u roku dvije godine podnese zahtjev za upis u evidenciju hrvatskih državljana, a MUP prethodno utvrdi da ne postoje zapreke za primitak.

[pullquote]

Preporuka 132.
Ministarstvu unutarnjih poslova, da izradi prijedlog izmjena Zakona o hrvatskom državljanstvu kojim bi se olakšao primitak u hrvatsko državljanstvo osoba kojima je jedan roditelj pripadnik hrvatskog naroda
Preporuka 133.
Ministarstvu unutarnjih poslova, da izradi prijedlog izmjena Zakona o strancima kojim bi se omogućilo zadržavanje odobrenog privremenog i stjecanje stalnog boravka, posljedično i državljanstva, strancima koji su supruzi i/ili roditelji hrvatskih državljana i žive u RH, a koji zbog opravdanih obveza ne potpadaju pod vremenske iznimke izbivanja iz RH propisane Zakonom[/pullquote]

MUP tumači kako ovo pravo imaju samo rođeni nakon 8. listopada 1991. godine, pozivajući se na mišljenje o stjecanju državljanstva podrijetlom Ustavnog suda, primjerice u odlukama U-III-1895/2001 od 16. veljače 2005. godine i U-III-16125/2005 od 16. prosinca 2009. godine, koje se odnose na stjecanje državljanstva djece prema članku 4. ZHD-a.

Nadalje, MUP smatra kako bi se tumačenjem da se čl. 5. st. 2. ZHD-a odnosi i na osobe rođene prije 8. listopada 1991. godine zadiralo u prijašnje propise i čl. 30. st. 1. ZHD-a, kojom je uspostavljen kontinuitet hrvatskog državljanstva. Naime, čl. 30. st. 1. ZHD-a propisuje da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ZHD-a, tj. do 8. listopada 1991. godine.

Upitno je takvo stajalište MUP-a kojim poistovjećuju dva različita oblika reguliranja hrvatskog državljanstva, odnosno stjecanje iz čl. 5. st. 2. s utvrđivanjem iz čl. 30. st. 1. ZHD-a. Također, neobično je da se za upis u evidenciju hrvatskih državljana, što je administrativni postupak, osobe koja se hrvatskim državljaninom smatra od rođenja, postavlja uvjete koji su uobičajeni u postupku naturalizacije stranaca. Odnosno, da MUP prethodno utvrđuje da podnositelj zahtjeva poštuje pravni poredak, da je podmirio dospjela javna davanja te da ne postoje sigurnosne zapreke za primitak u hrvatsko državljanstvo.

Pritužbama nam se obraćaju građani rođeni prije 8. listopada 1991. godine čiji roditelj, tadašnji hrvatski republički državljanin, nije iskoristio mogućnost iz bivšeg Zakona o državljanstvu SR Hrvatske i do punoljetnosti ih prijavio za upis državljanstva ili se do navršene 18 godine nisu nastanili u SR Hrvatskoj. S obzirom da sami nisu mogli utjecati da do punoljetnosti steknu hrvatsko državljanstvo podrijetlom, njihova situacija mogla bi se riješiti, primjerice, izmjenom odredbi o utvrđivanju hrvatskog državljanstva kao što su stipulirane i odredbe čl. 5. st. 1. i 2. ZHD-a.

„Ukratko, nije istina da se ne osjećam kao pripadnik hrvatskog naroda i da sam iz interesa predao papire za stjecanje hrvatskog državljanstva. I nije mi jasno kako neko može da donese ovakvu odluku a da nije ispitao sve činjenice kako se tvrdi, a još jedna je da udruženje građana, čiji sam član duže godina nije hrvatska udruga nego vjerska je besmisleno. Napisano je i da nisam dokazao pripadnost mog oca hrvatskom narodu koji je još uvijek u postupku dobijanja državljanstva, tako da ne vidim kako sam mogao da dokažem kad još nije ni dobio jer ga vraćaju već 3 puta da dostavlja dokumente.“

Zaprimamo i pritužbe osoba kojima je samo jedan roditelj pripadnik hrvatskog naroda, što im se trenutno ne vrednuje pri stjecanju hrvatskog državljanstva. U tom bi kontekstu trebalo uzeti u obzir i mogućnost da se ZHD-om propiše olakšan postupak njihova primitka u hrvatsko državljanstvo, s obzirom da imaju čvrstu poveznicu s RH.

Čvrstu poveznicu s RH imaju i supružnici te roditelji hrvatskih državljana, stranci koji zbog povremenog posla u inozemstvu ne mogu regulirati stalni boravak pa ne ispunjavaju preduvjet stjecanja hrvatskog državljanstva. Iz dviju pritužbi građanki upoznati smo sa situacijom njihovih supruga, državljana trećih država koji imaju boravak u RH, a koji kao pomorci izbivaju iz RH više od vremena propisanog Zakonom o strancima.

Već pri posljednjim izmjenama Zakona MUP-u smo uputili mišljenje kojim smo ukazali na ovakve specifične životne situacije koje je potrebno regulirati.

 

Obavljanje poslova NPM-a: Obilasci policijskih postaja i pritvorskih jedinica

Sukladno ovlastima, u cilju sprečavanja mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, predstavnici NPM-a su tijekom 2021. godine obišli 10 policijskih postaja te dvije pritvorske jedinice u PU međimurskoj i PU splitsko-dalmatinskoj.

Pritom su obilasci u PU splitsko-dalmatinskoj bili kontrolni, radi utvrđivanja provedbe ranijih upozorenja i preporuka.
Suradnja s policijskim službenicima tijekom provedenih obilazaka bila je zadovoljavajuća, nije bilo ograničenja u pogledu provođenja mandata te je predstavnicima NPM-a bio omogućen uvid u podatke i evidencije koje se vode u pisanom ili elektroničkom obliku. Nakon provedenih obilazaka uputili smo 35 preporuka, od kojih su 26 ponovljene iz prethodnih obilazaka.

Tijekom obilazaka pregledani su uvjeti smještaja i prijevoza te evidencije o osobama lišenim slobode i uporabi sredstava prisile. Kao i prethodnih godina, veći dio preporuka vezan je uz uvjete smještaja.

 

Redovni obilasci i uvjeti smještaja

Uvjeti smještaja u PU/PP i dalje nisu potpuno usklađeni s postojećim Standardima prostorija u kojima borave osobe kojima je oduzeta sloboda kretanja MUP-a (Standardi) i primjenljivim međunarodnim standardima (CPT standardi), što sukladno praksi ESLJP može predstavljati neljudsko i ponižavajuće postupanje.

Većina policijskih postaja ima dovoljno prostrane prostorije za smještaj OLS, imaju dnevno i umjetno svjetlo te je ugrađena ventilacija i grijanje. Unatoč tomu, zidove i podove pojedinih prostorija potrebno je sanirati. Naime, površina zidova je oljuštena, a podovi pokriveni keramičkim pločicama, što je suprotno Standardima jer se radi o materijalu koji se može razbiti.

Jednako tako, u nekim prostorijama za smještaj OLS nalaze se ležajevi s drvenim postoljem, dok jedna prostorija policijske postaje nema ležaj, već samo površinu za sjedenje. Takva se prostorija ne može koristiti kao pritvorska prostorija, jer oprema nije u skladu sa Standardima.

[pullquote]

Preporuka 134.
Ministarstvu unutarnjih poslova i Ravnateljstvu policije, da osiguraju uvjete za smještaj osoba lišenih slobode, sukladno međunarodnim i domaćim standardima, u upravama i postajama u kojima to još nije osigurano
Preporuka 135.
Ministarstvu unutarnjih poslova i Ravnateljstvu policije, da opreme vozila koja se koriste za prijevoz osoba lišenih slobode odgovarajućom sigurnosnom opremom[/pullquote]

Prostorije za smještaj OLS obuhvaćene su video nadzorom, dok hodnici i drugi prostori kojima se one kreću nisu. Uvođenje video nadzora u svim prostorijama policijskih postaja u kojima se nalaze ili kreću OLS predstavljalo bi dodatnu mjeru zaštite protiv njihova mogućeg zlostavljanja, kao i dodatnu zaštitu policijskih službenika od (neutemeljenih) navoda o primjeni fizičkog ili psihičkog zlostavljanja.

Zabrinjava stanje u PP Mursko Središće, koja nadzire državnu granicu s Republikom Slovenijom u ukupnoj dužini od 79,7 kilometara, na kojoj je šest graničnih prijelaza. U zgradi je koja zahtijeva adaptaciju, a za službene svrhe koristi se i susjedna zgrada jedinice lokalne samouprave. Prostorije za uhićene osobe nema. To otežava položaj osoba lišenih slobode, ali i rad policijskih službenika. Uzimajući sve navedeno u obzir, potrebno je osigurati uvjete za smještaj OLS, sukladno međunarodnim i domaćim standardima.

Većina policijskih postaja raspolaže s transportnim vozilima koja su u ispravnom stanju. Međutim, ona nemaju sigurnosne pojaseve, što je suprotno CPT standardima prema kojima sva vozila koja se koriste za prijevoz osoba lišenih slobode trebaju biti opremljena odgovarajućom sigurnosnom opremom. Stoga je potrebno opremiti vozila koja se koriste za prijevoz osoba lišenih slobode odgovarajućom sigurnosnom opremom.

 

Prava osoba lišenih slobode

Tijekom obilazaka pratili smo i poštivanje prava uhićenih i pritvorenih osoba, posebno omogućavanja kontakta s odvjetnikom, liječničke pomoći te kontaktiranja člana obitelji ili treće strane. Pristup proceduralnim jamstvima u prvim satima policijskog lišavanja slobode je od izuzetne važnosti jer osigurava pravično suđenje u skladu s čl. 6. EKLJP, a istovremeno je i učinkovit način sprječavanja mučenja i drugih oblika nasilja.

Neposrednim uvidom u predmete utvrđeno je da se uhićenike upoznaje s razlozima uhićenja i pravima, uključujući i pravo na branitelja. I nadalje se uočava da OLS, iako imaju mogućnost koristiti privremenu BPP sukladno ZKP-u, rijetko pozivaju odvjetnika, odnosno da se većina odriče prava na branitelja

 

Kontrolni obilasci

Tijekom 2021. godine proveden je kontrolni obilazak PU splitsko-dalmatinske, koji je obuhvatio pritvorsku jedinicu i sedam postaja, kako bi se utvrdio stupanj provedbe preporuka danih tijekom redovitih obilazaka 2016. godine. Njime je utvrđeno da je 28% preporuka provedeno, 33% djelomično provedeno, a 39% nije provedeno pa su ponovljene.

Najveći broj neispunjenih preporuka odnosi se na uvjete smještaja u prostorijama za OLS. Tako primjerice, u niti jednoj PP video nadzor ne pokriva sve prostorije u kojima se nalaze ili se kreću OLS, što je suprotno Standardima.

Istovremeno, nedopustivo je da niti nakon prethodno upućene preporuke u PP Sinj nije onemogućen video nadzor nad wc-om u prostoriji za smještaj OLS, čime se ugrožava pravo na privatnost, a isto može predstavljati ponižavajuće postupanje. Takva praksa suprotna je CPT standardima, jer video nadzor ne smije obuhvaćati sanitarni čvor.

[pullquote]

Preporuka 136.
Ministarstvu unutarnjih poslova i Ravnateljstvu policije, da uspostave video nadzor u svim prostorijama u kojima se nalaze i kreću OLS te sustav dojave (zvono za poziv), koji treba biti dostupan pritvorskim nadzornicima u operativno-komunikacijskim centrima[/pullquote]

Nadalje, Standardi propisuju da se unutar prostorije za zadržavanje mora nalaziti sanitarni čvor opremljen wc-om s mogućnošću ispiranja, kao i da voda za piće mora biti dostupna. Unatoč tomu, i nadalje velik broj prostorija za zadržavanje nema izravnu dostupnost pitke vode, kao niti izravnu mogućnost korištenja sanitarnog čvora pa osobe lišene slobode ovise o policijskim službenicima.

Nakon kontrolnog obilaska ostaje nejasno zbog čega u većini PP nisu provedene preporuke za koje nisu potrebna velika ulaganja, poput postavljanja zvona za poziv, uklanjanja pločica i dr. Pozitivan primjer je PP Imotski.

Naime, pri obilasku postaje upoznati smo kako je u tijeku izgradnja nove zgrade policijske postaje te nam je omogućen i kratki obilazak gradilišta. Nova zgrada raspolagat će sa šest prostorija za smještaj osoba lišenih slobode te bi trebala biti opremljena sukladno postojećim standardima.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2021.: „Pravosuđe“, “Sloboda izražavanja”, „Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla“, “Sloboda izražavanja”, „Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava“ i „Javno okupljanje“.

Više o djelovanju Nacionalnog preventivnog mehanizma (za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja ) i osobama lišenima slobode možete pronaći u poglavljima: „Tražitelji međunarodne zaštite i iregularni migranti“, „Zatvorski sustav“ i „Osobe s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja“.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2021. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.