* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2021., koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2022. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji.

[pullquote]

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:
– Pritužbe na rad pravosuđa
– Ovrhe i stečajevi
– Besplatna pravna pomoć
– Sudska praksa u predmetima vezanim uz diskriminaciju
– Zločini iz mržnje
– Podrška žrtvama i svjedocima
– Postupanje Europskog suda za ljudska prava[/pullquote]

U ovome poglavlju prikazujemo postupanje po pritužbama građana na rad pravosuđa, izvještavamo o postupanju po pritužbama u svezi ovrha te o funkcioniranju instituta stečaja kao i besplatne pravne pomoći. Dajemo i prikaz sudske prakse u predmetima vezanim uz diskriminaciju te pojavnost zločina iz mržnje, kao i sustav podrške žrtvama i svjedocima. U konačnici dajemo kratki pregled postupanja Europskog suda za ljudska prava tijekom 2021. godine po zahtjevima podnesenim protiv Republike Hrvatske.

Pritužbama u području pravosuđa građani ukazuju na razne izazove s kojima se susreću prilikom postupanja pravosudnih tijela, te iako ih dio izlazi iz naše ovlasti postupanja, bitne su nam jer prikazuju percepciju građana o radu pravosudnih tijela.

Iz zaprimljenih pritužbi je razvidno da građani nisu dovoljno upoznati sa svojim pravima i obvezama u ovršnim postupcima. Težak socio-ekonomski položaj ovršenika dodatno pogoršavaju dugotrajne blokade računa, a u nekim slučajevima i provedba ovrhe na primanjima i naknadama koje su zakonom od nje izuzete. Prezaduženi građani i dalje nisu skloni pokretanju postupaka stečaja potrošača te dio njih, nakon što su deblokirani po provedbi jednostavnog stečaja potrošača, ponovno bude blokiran.

Građani su još uvijek nedovoljno informirani o načinima ostvarenja prava na besplatnu pravnu pomoć (BPP), o čemu ih je potrebno sustavno informirati na načine koji su dostupni što širem krugu građana. Kako bi BPP bila pravovremena i dostupna, neophodno je osigurati kontinuitet rada ovlaštenih pružatelja većim proračunskim izdvajanjima i stabilnijim financijskim okvirom, kao i ubrzati postupanje po žalbama na rješenja o odbijanju prava na BPP.

Prateći sudsku praksu u predmetima vezanim uz diskriminaciju i dalje nalazimo nizak broj usvajajućih tužbi u građanskim predmetima, što ukazuje na potrebu provedbe daljnjih edukacija o antidiskriminacijskom pravu. Za razliku od kaznenih, i dalje je visok broj prekršajnih predmeta vezanih uz diskriminaciju, u kojima se bilježi značajan udio osuđujućih presuda.

Kroz 2021. godinu bilježimo nastavak blagog, ali dosljednog porasta broja kaznenih djela motiviranih mržnjom, pri čemu su počinitelji najčešće motivirani etnicitetom žrtve. Suzbijanju, progonu i statističkom praćenju ovih kaznenih djela trebao bi pomoći Protokol o postupanju u slučaju zločina iz mržnje, donesen 2021. godine.

Iako je tijekom 2021. godine poboljšano funkcioniranje pravosuđa te je skraćeno trajanje sudskih postupka i smanjen broj neriješenih predmeta, i dalje treba provoditi mjere radi bolje učinkovitosti i kvalitete rada sudova, što je prepoznato i u Izvješću EK o vladavini prava za RH za 2021. te je obuhvaćeno nacrtom prijedloga Nacionalnog plana razvoja pravosudnog sustava od 2021. do 2027. godine.

Naglasak budućih reformskih procesa i ulaganja, prema Nacionalnom planu razvoja pravosudnog sustava, stavljen je na pet posebnih ciljeva: 1. unaprjeđenje učinkovitosti sudskih postupaka, 2. osiguravanje transparentnosti, pravne sigurnosti, kvalitete i predvidivosti sudskih odluka, 3. razvoj ljudskih potencijala u pravosudnom sustavu, 4. modernizacija infrastrukture te unaprjeđenje razine i obuhvatnosti korištenja IKT-a radi automatizacije, digitalizacije i pružanja e-pravosudnih usluga, te 5. unaprjeđenje kvalitete zatvorskog sustava i probacije. Unutar svakog posebnog cilja utvrđeni su prioriteti te pokazatelji ishoda pomoću kojih će se mjeriti uspješnost njihove provedbe.

Prema Pregledu stanja u području pravosuđa u EU za 2021. vidljivo je neprekidno silazno kretanje razine percepcije neovisnosti pravosuđa u široj javnosti od 2016. godine te je s udjelom od 17% ispitanika u RH koji smatraju da je neovisnost pravosuđa dobra ili vrlo dobra, ta razina među najnižima u EU. Kao glavni razlog zbog kojeg šira javnost smatra da sudovi i suci nisu dovoljno neovisni navodi se dojam da Vlada i političari zadiru u njihov rad ili vrše pritisak na njih.

Stoga je potrebno nastaviti intenzivno raditi na vraćanju povjerenja građana u pravosuđe, što se može postići i daljnjim skraćivanjem trajanja sudskih postupaka, smanjenjem broja neriješenih predmeta, donošenjem kvalitetnih i obrazloženih odluka te njihovim objavljivanjem, donošenjem jasnih i sveobuhvatnih zakona koji nisu podložni čestim izmjenama i dopunama, i otvaranjem pravosudnih tijela prema javnosti, uključujući pravovremenu i adekvatnu komunikaciju putem medija, koji su educirani o načelu neovisnosti i pravilima postupanja sudova i pravosudnih tijela.

 

Pritužbe na rad pravosuđa

Godinama zaprimamo visok broj pritužbi u području pravosuđa, koje nam zajedno s podatcima nadležnih tijela daju širu sliku o razlozima nezadovoljstva građana njihovim radom, kao i izazovima s kojima se sudovi i pravosudna tijela susreću u svakodnevnom radu.

Tijekom 2021. godine zaprimili smo 245 pritužbi na rad pravosuđa, što je 18,93% više nego 2020. godine. Od toga se 107 odnosilo na rad sudova, što je povećanje od 13,83%. Manje povećanje broja predstavki na rad sudova zabilježila je i Služba za nadzor sudske i državnoodvjetničke uprave MPU. Tijekom 2021. godine zaprimljene su 572 nove predstavke, dok ih je godinu ranije bilo 547. Također je evidentirano 760 starih predstavki te je od ukupnog broja predstavki po kojima se postupalo, njih svega osam bilo osnovano.

Prema ranijim očitovanjima resornog ministarstva, razlog malog broja osnovanih predstavki je što građani neprimjerenim ponašanjem sudaca često smatraju postupanje koje nije u skladu s njihovim očekivanjima, primjerice neuvažavanje dokaznih prijedloga ili neutvrđivanje činjenica koje podnositelji smatraju odlučnim.

Najčešći razlozi zbog kojih su nam se građani obraćali su navodne zlouporabe ovlasti, zatim dugotrajnost sudskih postupaka, povodom čega smo tražili očitovanja predsjednika sudova, način vođenja sudskih postupaka, kao i nezadovoljstvo sudskim odlukama, iako iste mogu ukidati, odnosno mijenjati samo viši sudovi temeljem pravovremeno podnesenih pravnih lijekova. Tražila se i pravna pomoć radi nezadovoljstva odbijanjem zahtjeva za izuzeće suca, prijavljivanja neetičkog ponašanja suca, podnošenja zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka protiv suca i slično.

Tijekom izbora predsjednika Vrhovnog suda RH u javnom prostoru bila je izraženija negativna klima prema sudbenoj vlasti. Zbog rasprave u javnosti i stvorenog ozračja, suci Vrhovnog suda su u svibnju 2021. godine reagirali priopćenjem u kojem su, između ostaloga, ukazali na granicu između slobode izražavanja i zakonite kritike, s jedne strane, te nepoštovanja i nepriličnog pritiska na sudbenu vlast, s druge strane.

Jedan od koraka prema vraćanju povjerenja građana u pravosuđe jest unaprjeđenje komunikacije, pri čemu se to ne odnosi samo na primjerenu komunikaciju građana i tijela javne vlasti prema sudovima, već i obratno – na redovno izvještavanje sudova o svome radu kroz čija priopćenja bi se unaprijedila kvaliteta izvještavanja javnosti o radu sudbene vlasti. Premda se od 2017. godine, kontinuirano u godišnjim izvješćima pučke pravobraniteljice upozoravalo na potrebu razvoja komunikacijske politike za pravosudni sustav, nisu doneseni opći standardi i pravila ponašanja za komunikaciju s medijima.

[pullquote]

Preporuka 95.
Ministarstvu pravosuđa i uprave, da u suradnji sa sudovima i pravosudnim tijelima uvede komunikacijske alate kojima će se unaprijediti komunikacija sudova i državnog odvjetništva s javnošću[/pullquote]

Unatoč tome, primjećujemo da je Vrhovni sud tijekom 2021. godine na svojoj web stranici osnažio komunikaciju učestalijim priopćenjima o predmetima koji izazivaju interes javnosti, kao i objavama pravomoćnih odluka o povredama Kodeksa sudačke etike, dajući uvid u postupak i način sankcioniranja sudaca koji povrede svoje dužnosti, što smatramo korisnim u kontekstu percepcije javnosti da se povrede sudačke dužnosti ne sankcioniraju.

Nastavno na navedeno, prema podatcima DSV-a u 2021. godini pokrenuta su 23 stegovna postupka protiv sudaca, što je gotovo 77% više nego u 2020. godini, od čega je većina pokrenuta radi neurednog obnašanja dužnosti (21). U 13 postupaka su izrečene kazne, a tri suca su udaljena zbog stegovnog postupka te jedan zbog kaznenog. Također je DSV odobrilo tri zahtjeva za vođenje kaznenog postupka i lišavanje slobode, određivanjem istražnog zatvora i pritvora te je jedan zahtjev odobren na temelju privatne tužbe.

[pullquote]

Preporuka 96.
Pravosudnoj akademiji, da u suradnji s predstavnicima medija, osmisli i provodi edukacije urednika i novinara o praćenju i izvještavanju o radu pravosuđa[/pullquote]

Ključno je dodatno unaprijediti izvještavanje javnosti te smo prigodom savjetovanja o Nacrtu prijedloga Nacionalnog plana razvoja pravosudnog sustava uputili resornom ministarstvu prijedloge za edukacije ne samo glasnogovornika sudova i državnih odvjetništava, već i urednika te novinara koji se bave praćenjem sudskih postupaka, a čiji programski paketi bi obuhvaćali i Kodeks sudačke etike te načela i propise postupanja pravosudnih tijela.

Takvim zajedničkim projektima Pravosudne akademije i predstavnika medija, postiglo bi se šire stručno usavršavanje te bi se unaprijedili profesionalni odnosi pravosuđa i medija, dok bi javnost bila pravovremeno i adekvatno informirana o radu pravosuđa.

Daljnji korak prema većoj transparentnosti rada sudbene vlasti jest što skorije omogućavanje uvida u anonimizirane odluke svih sudova, što bi doprinijelo boljoj pravnoj sigurnosti, kao i lakšoj procjeni građana o mogućnosti sudske zaštite svojih prava. Jednako tako, radi nedostupnosti cjelokupne sudske prakse odvjetnicima, otežano je kvalitetno pružanje pravne pomoći, osobito pri podnošenju revizije i dokazivanju njezine dopuštenosti u smislu odredbe čl. 385.a i 387. st. 3. ZPP-a.

Stoga smatramo da dostupnost sudskih odluka treba biti jedan od prioriteta reforme pravosuđa te je potrebno što prije nadograditi sustav eSpis posebnim modulom za anonimizaciju, kako se RH obvezala Nacionalnim planom za oporavak i otpornost.

Tijekom 2021. godine zaprimili smo 67 pritužbi na rad državnog odvjetništva koje se, kao i prethodnih godina, najčešće odnose na nezadovoljstvo odlukama državnog odvjetništva, kako prilikom odbačaja, tako i optuženja, neažurnost u radu, neodgovaranje na podneske i pritužbe, nepostojanje nepristranog unutarnjeg nadzora, nezadovoljstvo zbog nepodnošenja pravnih lijekova na sudske odluke i drugo.

Neki nam građani, umjesto nadležnim institucijama, dostavljaju kaznene prijave, ili nam ih dostavljaju na znanje, što ukazuje na njihovo nerazumijevanje naših ovlasti, ali i moguće nepovjerenje u rad pravosudnih tijela. Kao i u odnosu na rad sudstva, MPU je tijekom 2021. zabilježio povećanje broja predstavki na rad državnih odvjetnika za gotovo 17% u odnosu na 2020. godinu, međutim niti jedna nije ocijenjena osnovanom.

Tijekom 2021. godine javnost je pratila i slučaj privremenog udaljenja od obavljanja državnoodvjetničke dužnosti zamjenika GDO za vrijeme trajanja stegovnog postupka pokrenutog u travnju 2021. godine. Vrhovni sud RH je dva puta ukidao rješenja DOV-a jer odluke nije bilo moguće ispitati zbog izostanka valjanih obrazloženja, da bi se u konačnici kao razlozi za privremeno udaljenje naveli „neprimjeren vanjski utjecaj“ i „permanentno stanje potencijalnog sukoba interesa“ (VSRH I Kž SODO 6/2021.).

Navedeni slučaj ukazuje na potrebu postojanja kvalitetnog obrazloženja odluka kako sudova, MPU, DSV-a tako i DOV-a, a kako bi se otklonila sumnja u osnovanost svake odluke, što je također jedan od načina vraćanja povjerenja javnosti u pravosuđe.

Tijekom 2021. godine zaprimili smo sedam pritužbi na rad odvjetnika i HOK-a, što ukazuje da su građani uglavnom upoznati tko je nadležan za postupanje po prijavama na rad odvjetnika. Tako je disciplinsko tužiteljstvo HOK-a u 2021. godini zaprimilo 635 disciplinskih prijava, odnosno 19,14% više nego u 2020. godini. Doneseno je 113 odluka kojima je utvrđena disciplinska odgovornost za teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva, što je 16,49 % više nego prethodne godine, od čega je u 14 predmeta izrečena disciplinska mjera gubitka prava na obavljanje odvjetništva.

Kao glavni izazov u 2021. godini u osiguranju kvalitetne zaštite prava stranaka te odvjetništva kao neovisne i samostalne službe, HOK je problematizirala izmjene Zakona o odvjetništvu te nastojanje izjednačavanja odvjetništva s gospodarskim djelatnostima, navodeći da to nije u skladu s ustavnom ulogom odvjetništva niti odlukama Ustavnog suda U-I-23/1999, U-I-2735/2008. i drugim združenim odlukama od 16. listopada 2018. godine.

Nadalje se ističe da pojedine izmjene Zakona o odvjetništvu dovode u pitanje kvalitetu zaštite prava stranaka, kao i da su time potencijalno ugrožena temeljna ljudska prava i slobode. Stoga je u narednom periodu potrebno pratiti primjenu navedenih zakonskih izmjena te njihov utjecaj na zaštitu prava građana, kako bi se ocijenila eventualna potreba za daljnjim zakonodavnim intervencijama.

Odvjetništvo je također prepoznalo potrebu modernizacije radnih procesa te HOK, kroz Radnu skupinu za digitalnu transformaciju odvjetništva te izdavanjem certifikata za elektroničku komunikaciju odvjetnika sa sudovima, osigurava da odvjetništvo bude u tijeku s modernizacijom pravosuđa.

HOK je ukazala da se i odvjetništvo kroz proteklu godinu suočilo sa štetnim posljedicama potresa koji su pogodili RH 2020. godine, što je posredno utjecalo i na građane s potrebom za odvjetničkom uslugom. Pogoršani su uvjeti bavljenja odvjetništvom na potresom pogođenim područjima, što je negativno utjecalo kako na odvjetnike s ovih područja tako i građane kojima su trebale njihove pravne usluge, što je HOK nastojala barem djelomično sanirati kroz pruženu pomoć.

U odnosu na rad javnih bilježnika tijekom 2021. godine zaprimili smo pet pritužbi koje su se odnosile na neetičko ponašanje i postupanje javnog bilježnika, proizvoljno određenu visinu javnobilježničke nagrade, kao i nepravilan rad javnog bilježnika kao povjerenika suda. Jednako kao i u slučaju odvjetnika, tako građani i u odnosu na javne bilježnike prepoznaju nadležnosti Hrvatske javnobilježničke komore, koja je u 2021. godini zaprimila 57 pritužbi na rad javnih bilježnika, od čega se 26 odnosilo na njihovo postupanje u ostavinskim postupcima, a devet na postupanje u ovršnim postupcima. Pritom je HJK tijekom 2021. godine izrekla sedam stegovnih kazni radi stegovne neurednosti protiv prijavljenih javnih bilježnika.

Kroz godinu su usvojene preporuke koje smo dali u predmetima po ranijim pritužbama zbog nedostupnosti javnih bilježnika. Tako nas je HJK izvijestila da su problemi višegodišnje nedostupnosti javnobilježničke službe na otocima Lastovu i Visu te u Gradu Iloku tijekom 2021. godine uspješno riješeni.

Također je u Prijedlog ZID Zakona o javnom bilježništvu, koji je prošao e-savjetovanje, uvrštena naša preporuka upućena MPU i HJK pa je u mjestima u kojima nije osnovano utvrditi sjedište javnog bilježnika, određeno obavljanje javnobilježničke službe održavanjem uredovnih dana.

 

Ovrhe i stečajevi

U 2021. godini se broj pritužbi u svezi ovrha (79) zadržao na razini iz prethodne godine, a u većoj mjeri nam se obraćaju ovršenici, upirući na otegotne okolnosti u kojima se nalaze, tražeći pravnu pomoć, iznoseći nezadovoljstvo sudskim odlukama, osobito u postupcima ovrhe na nekretninama, u slučajevima odbijanja prijedloga za odgodu ovrhe ili izuzeće suca te u slučajevima prisilnog iseljenja.

Iako po tim pritužbama nemamo ovlasti postupati, s obzirom da se radi o pravomoćnim ili odlukama koje se moraju pobijati u sudskom postupku, pritužiteljima smo davali opće pravne informacije o sredstvima pravne zaštite, načinu ostvarenja BPP-a te mogućnosti podnošenja zahtjeva za priznavanje prava na novčanu naknadu za troškove stambenog zbrinjavanja. O važnosti poznavanja potonje pravne mogućnosti ukazuje okolnost da je ovih zahtjeva u 2020. godini podneseno tek 20, od čega ih je odobreno čak 19, dok podatci za 2021. godinu nisu bili dostupni u vrijeme pripreme ovog Izvješća.

Pritužbe na moguću zlouporabu ovlasti u ovršnim postupcima uglavnom su bile načelne i u bitnom obrazložene nezadovoljstvom sudskim odlukama koje je, međutim, ovlašten ispitati jedino sud povodom pravovremeno izjavljenih pravnih lijekova. U nekoliko je slučajeva iznesena sumnja na počinjenje kaznenih djela od strane suca, sudskog ovršitelja, ovrhovoditelja, kupca nekretnine te odvjetnika u postupcima ovrha nekretnina, povodom čega će odlučivati DORH kojemu su pritužitelji uputili kaznene prijave.

Među pritužbama na odugovlačenje postupka, povodom kojih smo tražili očitovanja predsjednika sudova, bila je i pritužba ovršenice čiju žalbu protiv rješenja o ovrsi sud prvog stupnja dulje od godine dana nije uputio drugostupanjskom sudu, iako je Ovršnim zakonom propisan rok od 30 dana.

„Molim Vas da razmotrite moju molbu za pomoć oko riješavanja problema vezano za uplaćena inozemna sredstva u ime dječijeg doplatka a koje je … banka proslijedila na račune Ovršitelja putem Fine. Radi se o mom zaštićenom deviznom računu na koji sam trebala do biti dječiji doplatak za petogodišnje dijete iz inozemstva… prvo sam morala ishodovati potvrdu ili Rješenje o inozemnom dječijem doplatku, prevesti ga kod Javnog bilježnika , te predati… kako bi mi… tek tada omogućila zaštitu računa.

U trenutku kada je nadležna njemačka institucija poslala Rješenje o dječijem doplatku, oni su odmah poslali i pustili i sredstva… Novac je sjeo na račun a ja sam molila gospođu na šalteru da pričeka Rješenje i prijevod…

Živim sama sa dvoje djece, nezaposlena sam i u ovim najtežim životnim trenutcima kada se doslovno borim za egzistenciju sebe i svoje dvoje djece… Molim Vas još jednom da razmotrite i pomognete u riješavanju povrata dječijeg doplatka u korist mog
petogodišnjeg djeteta“

Sustav ovrha u RH nedovoljno štiti ovršenike od zapljene sredstava izuzetih od ovrhe. Tako nam se obratilo nekoliko pritužitelja koji su ukazali da su im ovršena primanja i naknade koji su u cijelosti ili djelomično zakonom izuzeti od ovrhe. Do toga najčešće dolazi kada ovršenik propusti pravovremeno otvoriti tzv. zaštićeni račun ili dostaviti obavijest FINA-i o novom zaštićenom primanju te ove pritužbe nisu brojne, ali su značajne, jer se radi o situacijama u kojima ovršenici ostanu bez sredstava nužnih za život.

[pullquote]

Preporuka 97.
Ministarstvu pravosuđa i uprave te Ministarstvu financija, da prijedlogom izmjena i dopuna propisa u potpunosti otklone mogućnost provedbe ovrhe na primanjima i naknadama u dijelu u kojem su zakonom izuzeti od ovrhe[/pullquote]

Pritom do ovrhe zaštićenog primanja ne dolazi isključivo zbog ovršenikovog propusta te nepoznavanja propisa, što potvrđuje slučaj pritužiteljice kojoj su ovršena novčana sredstva uplaćena iz inozemstva na ime doplatka za djecu. Naime, nadležna inozemna institucija joj je, istovremeno sa slanjem rješenja o doplatku za djecu, doznačila novčana sredstva na njezin redovan račun.

Odmah nakon uplate, sredstva su ovršena, prije nego je pritužiteljica zaprimila predmetno rješenje, bez kojeg nije bila u mogućnosti prijaviti zaštićeno primanje i otvoriti poseban račun za njegovu uplatu. Iako je pritužiteljica odmah po primitku rješenja poduzela radnje za otvaranje zaštićenog računa, a nadzorom je utvrđeno da su i FINA i banka postupile u skladu s propisima, nije se ostvarilo zakonom propisano izuzeće ovog primanja od ovrhe.

Navedeno ukazuje na izostanak odgovarajuće zaštite dostojanstva ovršenika te na potrebu regulacije mehanizma zaštite na način da u potpunosti otklanja mogućnost ovrhe primanja i naknada koje zakon od nje izuzima.

„…bolujem od multiple skleroze i fibromijalgije, unatrag 10 godina. Ovog mjeseca prijavila sam se za novčanu pomoć iz Fonda solidarnosti…, namijenjen upravo za slučaj bolesti,
invaliditeta… 60% sam invalid, te sam na tom natječaju bila prvorangirana, pa mi je… dodijelilo 6500 kuna pomoći za nabavu lijeka koji nije pokriven od HZZO.

To je prva takva pomoć koju sam dobila u ovih 10 godina, no obzirom mi je račun ovršen, Fina je ovršila pola tog iznosa… Meni se cini da ova vrsta humanitarne pomoći ne bi trebala biti ovršena…

Molim vas da mi odgovorite kako je moguće ovršiti novac za lijek invalidu i teškom kroničnom bolesniku?“

Povodom pritužbe na ovrhu novčanih sredstava koja su pritužiteljici uplaćena iz fonda solidarnosti jedne udruge, na ime novčane pomoći za nabavu lijeka koji nije na listi lijekova HZZO-a, MPU smo ponovno ukazali na prijedlog koji smo iznijeli i u postupku donošenja izmjena i dopuna Ovršnog zakona, da se za darovanja fizičkim osobama za zdravstvene potrebe propiše izuzeće od ovrhe. No, MPU je ponovilo da bi to otvorilo prostor manipulacijama i dovelo do pravne nesigurnosti.

Uvažavajući navedeno, predlažemo da se razmotri način izuzimanja od ovrhe barem potpora iz fondova solidarnosti koje se daju za zdravstvene potrebe. One se, kao i sindikalne socijalne potpore koje su izuzete od ovrhe, isplaćuju članovima prema važećem propisu i najčešće nadomještaju izostanak institucionalne pomoći građanima pripadnicima ranjivih skupina.

U manjem broju prituživali su nam se i ovrhovoditelji, navodeći kako ni ovrhom nisu u mogućnosti naplatiti svoje pravomoćno utvrđene tražbine te propitujući opravdanost odgode ovrhe pokrenute temeljem ovršne isprave. Osobito nezadovoljstvo je iznio pritužitelj čija je baka bila primorana pokrenuti ovršni postupak protiv tijela državne uprave koje joj, ni nakon što mu je to naloženo pravomoćnim i ovršnim sudskim rješenjem, nije vratilo posjed stana u koji je ušlo nakon njezinog odlaska u dom za starije i nemoćne.

[pullquote]

Preporuka 98.
Ministarstvu pravosuđa i uprave, da razmotri način izuzimanja od ovrhe potpora iz fondova solidarnosti namijenjene zdravstvenim potrebama
Preporuka 99.
Ministarstvu pravosuđa uprave, da izradi sveobuhvatnu analizu ovršnog sustava i na temelju nje započne postupak izrade prijedloga novog Ovršnog zakona[/pullquote]

Iz zaprimljenih pritužbi, kao i iz očitovanja pružatelja BPP-a, proizlazi da se ovršenici teško snalaze u ovršnim postupcima, a često ne znaju na koji način zaštititi prava ni kome se obratiti, zbog čega ponekad propuštaju pravovremeno koristiti pravne lijekove. Dodatan im je problem što prvotni vjerovnici, najčešće banke, prenose tražbine na društva za otkup i naplatu potraživanja, te se pritužuju na njihovo neprihvatljivo postupanje, prekomjerno i neprimjereno pozivanje na podmirenje duga, ujedno iznoseći dvojbe kome i koliko uistinu duguju.

S obzirom da HNB navodi kako su do kraja rujna 2021. godine, u odnosu na kraj 2020., neprihodujući (teško naplativi) krediti kućanstvima porasli za 2,9%, za očekivati je da će ih banke prodavati. Pozdravljamo, kao nužno potreban i značajan napredak u rješavanju ovog problema, najavu donošenja Zakona o subjektima koji se bave djelatnošću otkupa i naplate potraživanja, kojim će se njihovo postupanje pobliže regulirati, koje je u Planu zakonodavnih aktivnosti Vlade RH za 2022. godinu.

Iako pritužbe građana ukazuju na potrebu izrade novog, cjelovitog Ovršnog zakona, MPU za 2022. godinu najavljuje tek njegove nove izmjene i dopune radi administrativnog rasterećenja poslodavaca i HZMO-a njihovim izuzimanjem od provedbe izvansudske ovrhe, osiguranja jedinstvenog prednosnog reda u izvansudskoj ovrsi na novčanim sredstvima i usklađivanja s uvođenjem Eura.

Iako pozdravljamo najavljeno rješavanje problema uočenih u izvansudskoj ovrsi koju provode poslodavci i HZMO, ukazujemo na nužnost prekida prakse parcijalnih intervencija u propise ovršnog prava te potičemo na temeljito preispitivanje ovršnog sustava i potrebe da se pojedini njegovi instituti preoblikuju ili napuste, kako bi se na osnovu takve analize donio novi, cjeloviti Ovršni zakon.

O razmjerima prezaduženosti građana u RH govore podatci FINA-e prema kojima je na dan 31. prosinca 2021. godine bilo blokirano 239.278 potrošača s dugom od 18,1 milijardu kn, što je za 7.676 potrošača i 1,1 milijardu kn više nego 2020. godine. Da su blokade kronično stanje, pokazuje i podatak o daljnjoj dominaciji dugotrajnih blokada.

Naime, dulje od godine dana bilo je blokirano 73,3% (175.447) potrošača sa 16,05 milijardi kn duga, a 98.876 potrošača bilo je blokirano zbog duga čiji iznos ne prelazi 10.000,00 kn, što ukazuje da je riječ o osobama teškog socio-ekonomskog položaja, koji je nakon blokade računa dodatno pogoršan.

Naime, blokirani građanin, pod uvjetom da mu je stalno novčano primanje bilo jednako ili veće od 6.724,00 kn, što je bio iznos prosječne neto plaće u RH koji se primjenjivao u provedbi ovrhe, mjesečno je od toga raspolagao s najviše 4.482,67 kn, koliki je bio najviši mogući iznos zaštićenog dijela, dok su mnogima od njih preostajali i daleko manji mjesečni iznosi. Istovremeno, u 2021. godini došlo je do rasta cijena, posebno energenata i hrane.

Stoga je iznalaženje sustavnog i učinkovitijeg rješenja za blokirane građane i dalje izazov na koji treba adekvatno odgovoriti te im omogućiti da za sebe i svoje obitelji ostvare pravo na odgovarajući životni standard i na trajnije poboljšanje životnih uvjeta.

Građani nam se nisu u značajnom broju obraćali vezano uz stečajne postupke i stečajeve potrošača, te su uglavnom iznosili nezadovoljstvo sudskim odlukama, postupanjem stečajnih upravitelja i tražili pomoć u naplati potraživanja. Međutim, iako nam navedene pritužbe nisu dale osnovu za postupanje u okviru ovlaštenja institucije, iste su bitne radi praćenja učinaka primjene zakona koji reguliraju ove institute, primarno stečaj potrošača, kao i u kontekstu promicanja i zaštite ljudskih prava prezaduženih građana.

Mali broj pritužbi povodom stečaja potrošača u skladu je s općim trendom pokretanja ovih postupaka, koji navodi na zaključak da institut stečaja potrošača nije zaživio u praksi te ga prezaduženi građani i dalje ne prepoznaju kao izlaz iz vlastite nepovoljne financijske situacije.

Naime, broj zaprimljenih predmeta redovnog stečaja potrošača godinama je u silaznom trendu, a povećanje koje se bilježi u 2021. u odnosu na 2020. godinu, posljedica je interventnih mjera uvedenih tijekom 2020. godine zbog epidemije bolesti COVID-19, uslijed kojih su od travnja do listopada 2020. godine potrošačima računi bili deblokirani pa su još manje bili motivirani na pokretanje postupka stečaja potrošača.

Navedeno potvrđuju i pojedini općinski sudovi te dodaju kako je stečaj potrošača vrlo složen postupak, u kojem se prosječni potrošači teško snalaze te im je, s obzirom se radi o građanima u teškoj financijskoj, ali nerijetko i životnoj situaciji, često potrebna ne samo materijalna, nego i pravna, socijalna te psihološka pomoć.

Provedbom jednostavnog postupka stečaja potrošača u 2021. godini je deblokirano 12.215 potrošača za iznos duga od 93,7 milijuna kn glavnice te 35,7 milijuna kn kamate i troška, od kojih je 10.125 potrošača ponovno blokirano. FINA ističe kako se potrošači i dalje u većoj mjeri protive provedbi ovog postupka.

Stoga, iako MPU temeljem naknadne procjene učinaka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stečaju potrošača (NN 67/18), ističe da podatci o broju deblokiranih potrošača ukazuju na zaključak kako je uvođenjem jednostavnog (ubrzanog) postupka stečaja potrošača ostvaren učinak na njihovu socijalnu uključenost, treba imati na umu da značajan dio građana deblokiranih provedbom ovog postupka bude ponovno blokiran, što ipak umanjuje taj učinak.

U tom smislu pozdravljamo zaključak MPU o potrebi stalnog preispitivanja instituta stečaja potrošača, jer se odnosi na najranjivije skupine građana te se nadamo da će posljednje izmjene i dopune Zakona o stečaju potrošača dovesti do unaprjeđenja ovog pravnog instituta, kao i poboljšanja trenutačno negativnog stava prema stečaju potrošača.

Međutim, potrebno je osmisliti i dodatne mjere za prevenciju i izlaz iz prezaduženosti, kako bi se ciljano odgovorilo na potrebe građana i što više preveniralo ovrhe i stečajeve potrošača, koji uvijek otegotno utječu na njihov životni standard. Stoga ponovno preporučamo da se izradi sveobuhvatna analiza strukture dužnika i uzroka prezaduženosti u RH, koja bi bila polazišna osnova za kreiranje takvih, diferenciranih i ciljanih mjera.

 

Besplatna pravna pomoć

Ostvarivanje temeljnog načela vladavine prava – pristup pravdi te jednakost svih građana pred zakonom i javnopravnim tijelima, može biti ugroženo preprekama financijske naravi radi kojih pojedine kategorije građana ne mogu ostvariti svoje ljudsko pravo pristupa pravdi, kako u fazi pravnog savjetovanja, tako i prilikom pokretanja sudskih postupaka.

Sukladno praksi ESLJP-a pristup pravosuđu ne predstavlja isključivo mogućnost pokretanja sudskih postupaka, već i informiranje i savjetovanje građana o pravnim mehanizmima zaštite i ostvarivanja njihovih prava. Stoga je važno osigurati učinkoviti sustav besplatne pravne pomoći koji omogućuje praktičnu, efikasnu i pravovremenu pravnu pomoć građanima kojima je potrebna.

Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći (ZBPP) određuje dva oblika besplatne pravne pomoći – primarnu i sekundarnu. Primarna pravna pomoć, koju pružaju ovlašteni pružatelji (udruge, pravne klinike i upravni odjeli u županijama), obuhvaća pravno savjetovanje, sastavljanje podnesaka i zastupanje pred javnopravnim tijelima, ESLJP-om i međunarodnim organizacijama te pravnu pomoć u izvansudskom rješavanju sporova.

Primarna je važna jer obuhvaća pravnu pomoć u postupcima pred upravnim tijelima u kojima građani realiziraju prava iz statusnog, zdravstvenog i mirovinskog osiguranja te prava iz sustava socijalne skrbi, pri čemu sudski postupak nije jedino i isključivo rješenje određenog pravnog problema. Stoga se savjetovanjem građana o pravnim mogućnostima i eventualnim ishodima sudskih postupaka mogu prevenirati nepotrebni sudski postupci i posljedično visoki sudski troškovi.

Sekundarna pravna pomoć, uz odvjetničko zastupanje u zakonom definiranim pravnim područjima, obuhvaća i oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka i vještačenja te oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi. Imovinski uvjeti za ostvarenje sekundarne pravne pomoći podrazumijevaju da ukupni prihodi podnositelja zahtjeva i članova njegovog kućanstva mjesečno ne prelaze po članu kućanstva iznos proračunske osnovice (koja trenutno iznosi 3.326 kn), te da ukupna vrijednost imovine podnositelja zahtjeva ne prelazi iznos od 60 proračunskih osnovica (što trenutno iznosi 199.560 kn).

Izuzev kriterija imovinskog cenzusa, besplatna pravna pomoć može se odobriti u taksativno navedenim pravnim slučajevima kao što su postupci radi ostvarivanja prava djeteta na uzdržavanje, postupci radi ostvarivanja prava na naknadu štete žrtvama kaznenih djela nasilja te postupci korisnika pomoći za uzdržavanje ili opskrbnine vezano uz ostvarivanje njihovih prava iz socijalne skrbi.

Pritužbe koje smo tijekom 2021. godine zaprimili u ovome području većinom su se odnosile na dugotrajnost rješavanja žalbi na rješenja o besplatnoj pravnoj pomoći. Unatoč preporuci koju smo uputili MPU u Izvješću za 2020. godinu, žalbeni postupci i nadalje traju iznimno dugo što je u suprotnosti s odredbom čl. 17. st. 6. ZBPP-a kojom je propisano da MPU o žalbi odlučuje najkasnije u roku od osam dana od dana primitka uredne žalbe, dok iz očitovanja MPU proizlazi da je prosječno vrijeme rješavanja žalbi tri godine. Također, dugotrajnošću postupanja po žalbi dovodi se u pitanje svrha besplatne pravne pomoći, a to je jednakost u pristupu pravdi.

[pullquote]

Preporuka 100.
Ministarstvu pravosuđa i uprave, da o žalbama na rješenja o besplatnoj pravnoj pomoći odlučuje u propisanom roku
Preporuka 101.
Ministarstvu pravosuđa i uprave, da putem medija i raznih promotivnih materijala te na druge prikladne načine informira građane o mogućnostima ostvarivanja besplatne pravne pomoći[/pullquote]

Od početka izbijanja epidemije, zaprimamo sve više zamolbi građana za pravnom pomoći u vidu savjetovanja, sastavljanja podnesaka i pravnog zastupanja, iz kojih je razvidno da ih veliki broj nije upoznat s mogućnošću izravnog obraćanja ovlaštenim pružateljima primarne pravne pomoći niti uvjetima za realizaciju prava na odvjetničko zastupanje i oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka i sudskih pristojbi. S obzirom da nismo ovlašteni pružati pravnu pomoć, građane smo upućivali na ovlaštene pružatelje te ih informirali o zakonskim uvjetima za ostvarenje BPP-a.

No, informiranje građana o uvjetima i načinu realizacije besplatne pravne pomoći, osim putem web stranica MPU-a i UOŽ-a, trebalo bi provoditi sustavno, primjerice putem medija, plakatima ili distribucijom letaka u javnopravnim tijelima te na ostale načine koji su dostupni što većem broju građana.

Povećanje potrebe građana za BPP-om razvidno je i iz Izvješća MPU o ostvarivanju prava na besplatnu pravnu pomoć i utrošku sredstava u 2020. godini, koje je objavljeno u srpnju 2021. godine, a u kojem se iznosi podatak o povećanju broja pružene primarne pravne pomoći za 31,48% u 2020. u odnosu na 2019. godinu.

Povećanje broja pružene primarne pravne pomoći u 2020. godini nije pratilo povećanje, već su smanjena financijska sredstva namijenjena financiranju rada pružatelja BPP-a u 2021. godini. Tako je u 2021. osiguran iznos od 1.985.000,00 kn koji je putem javnog natječaja raspodijeljen na 23 pružatelja u rasponu od 50.000,00 kn do maksimalnih 95.000,00 kn na godišnjoj razini. Ukoliko se maksimalni iznos, u koji se ubrajaju naknade pravnicima pružateljima BPP te uredski i režijski troškovi, raspodijeli na 12 mjeseci, evidentno je da u najboljem slučaju mjesečni iznos koji udruge i pravne klinike imaju na raspolaganju za pružanje BPP-a iznosi 7.916,66 kn.

Iz navedenog je razvidno da proračunska sredstva za sustav BPP-a nisu dostatna za osiguranje kontinuiranog rada ovlaštenih pružatelja, koji se istovremeno ne mogu prijavljivati na natječaje drugih državnih tijela, s obzirom da se sustav BPP-a isključivo financira od strane MPU te JLR(P)S. Međutim, veliki broj JLR(P)S, između ostaloga i zbog neujednačene regionalne razvijenosti, nije u mogućnosti financirati pružatelje BPP-a, iako je takva mogućnost predviđena ZBPP-om, pa su stanovnici slabije razvijenih područja u težoj situaciji.

Građani se najčešće obraćaju udrugama, jer su u neposrednom kontaktu s građanima, često djeluju na terenu i imaju direktan uvid u njihove svakodnevne potrebe. Iz Izvješća o BPP-u proizlazi da su udruge i pravne klinike pružile primarnu pravnu pomoć u više od 80% slučajeva, dok se preostali dio odnosio na upravne odjele u županijama.

Za očekivati je da su podatci za 2021. godinu uvelike slični s obzirom da se udrugama i pravnim klinikama obraćao veliki broj građana, osobito na potresom pogođenim područjima. Primjerice, kako proizlazi iz izvješća o radu udruge PGP Sisak, tijekom 2021. godine primarnu pravnu pomoć udruga je pružila u 2.308 slučajeva od kojih je samo 7% pruženo unutar sustava besplatne pravne pomoći MPU. Udruga je vlastitim sredstvima pokrenula nekoliko terenskih info punktova za pružanje BBP-a na području SMŽ te besplatni info telefon za BPP.

[pullquote]

Preporuka 102.
Vladi RH, da osigura dodatna sredstva za pružatelje besplatne pravne pomoći na potresom pogođenim područjima
Preporuka 103.
Hrvatskoj odvjetničkoj komori, da ažurira liste odvjetnika za pružanje sekundarne besplatne pravne pomoći na otocima i ostalim izoliranim područjima
Preporuka 104.
Ministarstvu pravosuđa i uprave, da imenuje članove Povjerenstva za besplatnu pravnu pomoć[/pullquote]

Naime, preduvjet za pokretanje postupka obnove je uređenost imovinsko-pravnih odnosa na nekretninama za koje se podnosi zahtjev, čemu ne udovoljava veliki broj nekretnina na potresom pogođenim područjima pa je potrebno pokretati dodatne pravne postupke. Stoga je stanovništvu tih područja nužno osigurati pravovremenu i sveobuhvatnu savjetodavnu pravnu pomoć, radi čega je neophodno alocirati dodatna financijska sredstva ovlaštenim pružateljima BPP-a.

U pružanju primarne pravne pomoći iznimnu važnost imaju i pravne klinike koje kroz društveno koristan rad povezuju pravne fakultete sa širom zajednicom, pružajući studentima mogućnost primjene stečenih znanja na rješavanje konkretnih pravnih problema te ih i dodatno senzibiliziraju za potrebe građana.

Upravni odjeli u županijama su nam ukazivali na problem angažiranja odvjetnika za pružanje BPP-a u određenim mjestima, što je osobito izraženo na otocima i ostalim izoliranim područjima u kojima ne postoje odvjetnički uredi ni pisarnice. Također, upravni odjeli u županijama ističu problem složenosti zahtjeva za BPP kojim se traži veliki broj podataka te je za njegovo ispravno popunjavanje pojedinim strankama potrebna pomoć, što je u uvjetima epidemije i reduciranosti prijema stranaka te povećanog zaprimanja zahtjeva poštom, dodatno usporavalo postupak.

U ožujku 2021. godine istekao je dvogodišnji mandat članova Povjerenstva za BPP, koje kao savjetodavno tijelo sastavljeno od predstavnika državnih tijela, HOK-a, pravnih fakulteta i udruga pružateljica, daje mišljenja na projekte ovlaštenih udruga i pravnih klinika. S obzirom da MPU nije pokrenulo postupak imenovanja novog Povjerenstva i ovim putem ukazujemo da je Povjerenstvo važan akter međusektorske suradnje, koje daje i prijedloge za unaprjeđenje sustava BPP-a te je potrebno osigurati kontinuitet njegovog djelovanja pravovremenim imenovanjem članova.

 

Sudska praksa u predmetima vezanim uz diskriminaciju

Prilikom analize sudske prakse u predmetima vezanim uz diskriminaciju koristili smo službene statističke podatke MPU, preliminarne podatke MUP-a te sudske odluke koje su nam dostavili sudovi i pritužitelji, kao i javno dostupne odluke.

Službeni statistički podatci MPU o građanskim postupcima vezanim uz diskriminaciju ukazuju na njihov podjednak broj kao i prethodne godine te je još uvijek nizak broj pravomoćnih, a posebice usvajajućih presuda. Statistički podatci o prekršajnim predmetima vezanim uz diskriminaciju pokazuju nastavak trendova iz prethodnih godina glede vrste prekršaja, kao i najčešćih diskriminacijskih osnova te izrečenih sankcija. Naime, prekršajni postupci se i dalje najčešće vode radi uznemiravanja iz čl. 25. ZSD-a te se počiniteljima uglavnom izriču novčane kazne. Kazneni predmeti vezani uz diskriminaciju su i dalje najmalobrojniji te se u pravilu odnose na kazneno djelo javnog poticanja na nasilje i mržnju iz čl. 325 KZ-a.

 

Građanski i radni predmeti

U pandemijskoj godini opterećenoj inflacijom i financijskom neizvjesnošću očekivano je da su se građani teže odlučivali pokretati građanske ili radne postupke vezane uz diskriminaciju, u kojima bi zaštitili svoja prava. Pritom na odluku građana, naročito onih slabijeg imovnog stanja, da zaštitu svojih prava ostvare sudskim putem zasigurno utječe i neizvjestan ishod te parnični troškovi koji su uvjetovani dugotrajnošću postupka, dok je u području rada kod potencijalnih tužitelja prisutan strah od gubitka radnog mjesta, daljnje viktimizacije te nemogućnosti pronalaska novog zaposlenja.

Građani su pokretali sporove zbog uznemiravanja na radnom mjestu te povreda prava osobnosti uzrokovanih nepovoljnim postupanjem tuženika koje se očitovalo u, primjerice, izopćenju iz radnih zadataka i procesa, ostvarivanju niže plaće za jednakovrijedan rad, onemogućavanju profesionalnog napredovanja, degradaciji ili uskrati prava, sekundarnoj viktimizaciji i drugome.

Prema podatcima MPU, u 2021. godini sudovi su zaprimili 53 predmeta vezanih uz diskriminaciju, dok ih je 160 preneseno iz prethodne godine. Najviše postupaka pokrenuto je zbog diskriminacije temeljem društvenog položaja, nakon čega slijede spol, obrazovanje, invaliditet te članstvo u sindikatu. Ukupno je pravomoćno okončan 41 predmet, što je gotovo 25% više nego 2021. godine.

U sedam predmeta donesena je usvajajuća presuda, u 16 je tužbeni zahtjev odbijen, dok ih je 18 okončano na drugi način. Za razliku od nekoliko prethodnih godina, kada nije bilo evidentiranih udružnih tužbi, u 2021. godini bilo ih je tri. Građanski sudski postupci i dalje najčešće traju preko 12 mjeseci, iako su hitni.

Iz raspoloživih pravomoćnih presuda proizlazi da su građani postupke najčešće pokretali protiv poslodavaca radi uznemiravanja na radnom mjestu, nakon što su iscrpili ostale mehanizme zaštite iz ZoR-a. Prema prikupljenim podatcima najviše postupaka pokrenuto je zbog diskriminacije temeljem spola te članstva u sindikatu, a u manjem broju temeljem društvenog položaja, temeljem rasnog ili etničkog podrijetla te temeljem vjeroispovijesti.

Prema podatcima s kojim raspolažemo, proizlazi da se tužbenim zahtjevima, na ime naknade neimovinske štete, traže iznosi u rasponu od 20.000 do 100.000 kn, ali i da tužitelji, u odnosu na ranije godine, češće potražuju iznose od oko 90.000 kn, smatrajući ih primjerenima radi satisfakcije te djelotvornog odvraćajućeg učinka. Iako navedeni iznosi upućuju da je nastavljen trend blagog porasta visine odštetnih zahtjeva, podatci iz malobrojnih usvajajućih pravomoćnih presuda ukazuju da se ne dosuđuju puni iznosi, već tek polovina zatraženog.

[pullquote]

Preporuka 105.
Pravosudnoj akademiji, da u okviru cjeloživotnog stručnog usavršavanja provodi edukacije pravosudnih dužnosnika o nacionalnom i europskom antidiskriminacijskom pravu
Preporuka 106.
Hrvatskoj odvjetničkoj komori, da provodi edukacije svojih članova o nacionalnom i europskom antidiskriminacijskom pravu[/pullquote]

Iako mobing nije zakonski pojam, iz tužbenih zahtjeva i obrazloženja presuda razvidno je da se taj termin koristi kako bi se imenovalo zlostavljanje tužitelja na radnom mjestu koje nije motivirano nekom od zakonom predviđenih diskriminacijskih osnova. Razumijevanje i razlikovanje diskriminacije od mobinga utječe na kvalitetu tužbenih zahtjeva, ali i dinamiku dokaznog te ishod sudskog postupka. Naime, ukoliko štetno ponašanje nije uzrokovano nekom diskriminacijskom osnovom, ne može se primijeniti ZSD, no mogu se primijeniti odgovarajuće odredbe ZOO-a.

Primjećujemo da neki tužitelji koriste pojmove diskriminacije i mobinga kao sinonime, što se ponavlja i u obrazloženjima presuda, iako se radi o različitim pojavama. To ukazuje na potrebu sustavne edukacije svih dionika sudskih postupaka, kako bi se ispravno primijenili zakonski uvjeti postojanja diskriminacije.

Osim toga, u predmetima zbog diskriminacije razvidno je da tužitelji i dalje nedovoljno precizno navode diskriminacijsku osnovu temeljem koje su stavljeni u nepovoljni položaj i/ili nedovoljno jasno obrazlažu uzročno-posljedičnu vezu između osnove i nepovoljnog postupanja. Stoga niti ne uspijevaju dokazati vjerojatnost diskriminacije kako bi se teret dokazivanja prebacio na tuženika.

Od tri ovogodišnje zaprimljene presude kojima je usvojen tužbeni zahtjev i utvrđena diskriminacija, dva su postupka pokrenuta radi diskriminacije temeljem spola i jedan radi diskriminacije temeljem vjeroispovijesti te rasnog i etničkog podrijetla. U potonjem slučaju uznemiravanje tužitelja ogledalo se u primanju anti-islamskih prijetećih poruka na radnom mjestu, onemogućavanja rada u jutarnjoj smjeni za vrijeme Ramazanskog posta, odnosno inzistiranjem poslodavca na radu u turnusima.

Uzevši u obzir da je takvo ponašanje poslodavca/tuženika motivirano po više osnova (višestruka diskriminacija), kao i da je sud utvrdio da se radi o ponovljenoj diskriminaciji i počinjenoj kroz dulje vrijeme (produljena diskriminacija), konačno je utvrđeno da je prema tužitelju počinjen teži oblik diskriminacije. Iako je tužitelj dokazao osnovu svog potraživanja, odnosno da je bio izložen uznemiravanju te da je pretrpio strah, povredu prava na fizičko i duševno zdravlje te povredu dostojanstva, sud je utvrdio da je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio u polovici istoga.

Potrebno je istaknuti kako su (anti)diskriminacijski postupci po svojoj naravi vrlo osjetljivi, a inicijalno nepovoljan položaj stranke u postupku, zakonodavac je nastojao olakšati na nekoliko načina. Jedan od njih je prebacivanje tereta dokazivanja s tužitelja na tuženika nakon što tužitelj prethodno dokaže prima facie diskriminaciju.

Međutim, često se u postupcima, naročito radnim, tužitelj teško može učiniti vjerojatnim postojanje okolnosti nužnih za prebacivanje tereta dokazivanja na tuženika, jer radnik ne raspolaže svim podatcima kojima raspolaže poslodavac, primjerice podatcima o plaći, obrazovanju i sličnome, a ponekad niti ostali radnici nisu skloni svjedočiti o okolnostima koje su im poznate, zbog bojazni od viktimizacije.

 

Prekršajni i kazneni predmeti

Analiza prekršajnih predmeta vezanih uz diskriminaciju rezultat je uvida u službenu statistiku MPU-a, preliminarne podatke MUP-a o prekršajima iz ZSD-a, kao i presude koje su nam dostavili općinski sudovi. Odluke koje smo dobili na uvid ne predstavljaju cjelokupnu sudsku praksu tijekom protekle godine, no obuhvaćaju 70-ak presuda, uključujući one pristigle sa općinskih sudova iz četiri najveća grada.

Prema statističkim podatcima MPU, tijekom 2021. godine u radu je bilo ukupno 189 predmeta, od čega su 105 novozaprimljena, dok su 84 prenesena iz prethodnog razdoblja. Najveći broj prekršajnih postupaka vođenih pred sudovima odnosi se na prekršaje iz ZSD-a, čak 110, dok se u osam predmeta radi o prekršajima propisanima drugim zakonima, pri čemu statistički podatci MPU ne preciziraju o kojim se drugim propisima radi. No iz dostavljenih presuda razvidno je da se osim zbog prekršaja iz ZSD-a, vode postupci zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a dio i zbog prekršaja iz Zakona o ravnopravnosti spolova te Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima.

Prema preliminarnim podatcima MUP-a, tijekom 2021. godine evidentirano je 145 prekršaja iz ZSD-a, od kojih se 128 odnosi na uznemiravanje, kao prekršaj propisan čl. 25. ZSD-a, a sedam na spolno uznemiravanje propisano čl. 26. ZSD-a. Ne raspolažemo podatkom o broju evidentiranih prekršaja vezanih uz diskriminaciju normiranih drugim propisima, u kojima je postupao MUP, poput pojedinih prekršaja propisanih Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Iz dostupnih statističkih podataka MPU-a, u kombinaciji s analizom zaprimljenih presuda, proizlazi nastavak trendova iz prethodnih godina.

Ponovno je najčešći motiv počinjenja prekršaja motiviranih diskriminacijom nacionalno podrijetlo, koje je označeno kao diskriminacijska osnova u čak 125 predmeta. Zaprimljena statistika ne sadrži detaljni profil žrtava po pojedinim osnovama, no prema dostupnim presudama najčešće se radi o Srbima, a bilježe se i prekršaji prema Romima i Bošnjacima. Uz navedenu osnovu, pojedinci su češće bili metom prekršaja s obilježjima diskriminacije zbog rase ili etničke pripadnosti, koja je zabilježena u 18 predmeta, zatim vjerske pripadnosti, koja je zabilježena u 10 slučajeva, a slijede ih diskriminacijske osnove spola (9), spolne orijentacije (5), rodnog identiteta (3) te političkog ili drugog uvjerenja (2) i invaliditeta (2), dok se na ostale zaštićene osnove odnosi sveukupno 15 predmeta.

Iz analiziranih sudskih odluka, kao i prethodnih godina, proizlazi da se najčešće radi o verbalnom vrijeđanju druge osobe. Često se radi o međususjedskim, a ponekad i obiteljskim prepirkama u kojima se koriste pogrdni nazivi za pripadnike određenih vjerskih, nacionalnih ili etničkih manjina, što tužitelji procesuiraju kao prekršaj iz čl. 25. ZSD-a.

Međutim, da bi uvredljive i pogrdne riječi s nacionalnom, vjerskom ili sličnom konotacijom, koja predstavlja neku od zaštićenih diskriminacijskih osnova, bile dostatne za sankcioniranje u smislu ove odredbe, moraju biti izrečene s namjerom prouzročenja straha ili neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja. Iz raspoloživih sudskih odluka razvidno je da sudovi sve pažljivije analiziraju kontekst i okolnosti izgovorenih riječi, kao i namjeru počinitelja da prouzroči zakonom opisane posljedice.

Tako su u nekim predmetima donesene presude kojima je sud okrivljenike oslobodio za navodno uvredljive riječi s nacionalnom konotacijom, pri čemu iste nisu bile upućene oštećenicima niti su se oni osjećali povrijeđenima onime što je izgovoreno. S druge strane, i dalje je zamjetno je da u nekim presudama takva ocjena izostaje te sama upotreba pojedinih uvredljivih riječi dovodi do osude za prekršaj s elementima diskriminacije, iako iz njezinog obrazloženja nije vidljivo na koji način se pogrdne riječi dovode u vezu s namjerom počinitelja da zastraši odnosno uznemiri oštećenika. No ipak je takvih presuda, u odnosu na prethodne godine, sve manje.

Prema statističkim podatcima MPU, od ukupno 61 pravomoćno riješenog predmeta 37 ih je dovršeno osuđujućom, a 19 oslobađajućom presudom, dok je pet predmeta riješeno na drugi način. Sudovi se, kao i ranijih godina, najčešće odlučuju za izricanje novčanih kazni (32), dok je izrečena tek poneka kazna zatvora (6) i rad za opće dobro (1).

Pravosudna akademija nas je obavijestila o održavanju niza radionica o zločinima iz mržnje te suzbijanju diskriminacije, no zamjetno je da većina takvih edukacija nije bila namijenjena za suce nadležne za postupanje u prekršajnim postupcima, već za suce nadležne za rješavanje u kaznenim i/ili obiteljskim predmetima.

S obzirom da se čini da je intenzitet edukacija vezanih uz prekršaje s elementima mržnje ponešto smanjen u odnosu na ranije izvještajno razdoblje, nadamo se, s obzirom na pozitivne pomake u kvaliteti odluka donesenih u ovim predmetima te razumijevanje materije od strane prekršajnih sudaca, da će se radionice nastaviti i u 2022. godini, s većim brojem sudionika i radionica nego u 2021.

Što se tiče kaznenih predmeta vezanih uz diskriminaciju, radi se o kaznenim djelima koja uključuju određeni oblik povrede osobnih prava i sloboda odnosno nejednakog postupanja prema pripadnicima određenih ranjivih skupina, koji su propisani kao zasebna kaznena djela. U pravilu se najčešće radi o kaznenim djelima javnog poticanja na nasilje i mržnju iz čl. 325 KZ-a, što potvrđuju i statistički podatci MPU-a za 2021. godinu o kaznenim predmetima vezanim uz diskriminaciju.

Radi se o manjem broju predmeta, sveukupno 29, od kojih se 11 odnosi na neriješene predmete prenesene iz prethodnog razdoblja, dok je 18 zaprimljeno tijekom godine. Najčešći povod počinjenja ovih djela je nacionalno podrijetlo, radi čega je vođeno osam predmeta. Slično kao i u prekršajnim predmetima vezanima uz diskriminaciju, slijedi osnova rasa, etnička pripadnost ili boja kože (5), a potom vjera (4), spolna orijentacija (3), jezik (2), spol (1) te druge osobine (3).
2021. godine od suda koji postupa u predmetu zaprimili smo presliku rješenja o potvrđivanju optužnice zbog kaznenog djela povrede ravnopravnosti iz čl. 125. KZ-a, koja će biti predmetom rješavanja naredne godine.

Potrebno je da Pravosudna akademija nastavi provoditi edukacije o kaznenim djelima i prekršajima vezanim uz diskriminaciju, kako bi se nastavilo s unaprjeđivanjem znanja pravosudnih djelatnika o osobitostima ovih kaznenih djela i prekršaja.

 

Upravni sporovi

Za razliku od građanskih, prekršajnih i kaznenih predmeta vezanih uz diskriminaciju, za koje statističke podatke prikuplja MPU, upravni sporovi nisu obuhvaćeni navedenim statistikama već nam podatke potrebne za praćenju ovih predmeta dostavljaju sudovi.

[pullquote]

Preporuka 107.
Ministarstvu pravosuđa i uprave, da prikuplja statističke podatke o upravnim sporovima vezanim uz diskriminaciju, diskriminacijskim osnovama, načinu okončanja sporova te njihovom trajanju[/pullquote]

Prema zaprimljenim podatcima, upravni sudovi u Osijeku, Splitu i Zagrebu, kao i Visoki upravni sud RH u 2021. godini nisu imali sporove u kojima su tužitelji tražili rješavanje pitanja diskriminacije, dok su se pred Upravnim sudom u Rijeci stranke pozivale na diskriminaciju u sedam predmeta. Iako u manjem broju nego ranijih godina, evidentno je da građani i dalje prepoznaju upravne sporove kao postupke u kojima mogu isticati i diskriminaciju, zbog čega ćemo i dalje pratiti primjenu ZSD-a u upravnim sporovima.

Kako bismo mogli sustavno i sveobuhvatno pratiti upravne sporove u kojima se stranke pozivaju na diskriminaciju, MPU preporučamo prikupljanje evidencija o ovim sporovima.

 

Zločini iz mržnje

Zločini iz mržnje su kaznena djela počinjena zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe te je praćenje njihove pojavnosti značajan indikator predrasuda i diskriminacije prema manjinskim društvenim skupinama.

Kao važan alat za adekvatno i sveobuhvatno praćenje zločina iz mržnje, 2021. godine je donesen Protokol o postupanju u slučaju zločina iz mržnje, čija je svrha osigurati uvjete za djelotvoran i cjelovit rad nadležnih tijela koja sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupaka vođenih zbog zločina iz mržnje, kako bi se unaprijedilo njihovo suzbijanje, progon i statističko praćenje.

Protokolom je također definiran sastav i nadležnost Radne skupine za praćenje zločina iz mržnje, koja je zadužena za koordinaciju prikupljanja podataka o zločinima iz mržnje, praćenje i analizu njihove pojavnosti, koordinaciju međuresorne suradnje te izradu preporuka za unaprjeđenje sustava borbe protiv zločina iz mržnje.

Važnost i prepoznatljivost Radne skupine kao primjer dobre prakse smo i ranije isticali te je njezina dodana vrijednost što u njezinom sastavu, osim predstavnika tijela nadležnih za borbu protiv zločina iz mržnje i akademske zajednice, sudjeluju i predstavnici organizacija civilnog društva koje u svom radu susreću žrtve ovih kaznenih djela ili se bave suzbijanjem zločina iz mržnje, a zastupljena je i institucija pučke pravobraniteljice. Stoga je osobito pozitivno da je Radna skupina, kao važno mjesto razmjene mišljenja i iskustava stručnjaka koji iz različitih profesionalnih pozicija doprinose dijalogu o ovim kaznenim djelima, 2021. godine ponovno započela redovito se sastajati.

Prethodnih smo godina analizirali pojavnost ovih kaznenih djela temeljem statističkih podataka MUP-a, DORH-a, MPU-a i ULJPPNM-a, kao i podataka koje smo prikupili praćenjem postupanja policije i pravosudnih tijela u pojedinačnim predmetima, dok će ove godine način analiziranja podataka biti ponešto izmijenjen radi donošenja novog Protokola i načina na koji je regulirano prikupljanje statističkih podataka.

Naime, Protokol, između ostalih novina, donosi izmjene u pogledu perioda prikupljanja podataka o ovim kaznenim djelima, na način da se do 1. rujna dostavljaju podaci za razdoblje od siječnja do lipnja tekuće godine te do 1. ožujka za razdoblje od srpnja do prosinca prethodne godine. S obzirom na navedeno, u vrijeme pisanja ovog Izvješća ne raspolažemo podatcima za 2021. godinu od strane svih tijela koja su obvezna prikupljati ih, već samo podatcima MUP-a, dok nam je MPU dostavio neslužbene podatke.

Međutim, isti nam, usporedbom s podatcima iz ranijih godina, omogućuju donošenje zaključaka o učestalosti i povodu ovih kaznenih djela. Tako je prema dostupnim statističkim podatcima, MUP tijekom 2021. godine postupao povodom 101 kaznenog djela motiviranog mržnjom – kaznenih djela s elementima zločina iz mržnje i kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju iz čl. 325. KZ-a, dok je tijekom 2020. godine zabilježio ukupno 87 ovih kaznenih djela. Stoga se može zaključiti da je došlo do manjeg porasta njihove pojavnosti.

Prema neslužbenim podatcima MPU, tijekom 2021. godine započelo je 39 sudskih postupaka povodom kaznenih djela u vezi čl. 87. st .21. KZ-a, odnosno zločina iz mržnje te kaznenog djela poticanja na nasilje i mržnju iz čl. 325. KZ-a.

Ovdje koristimo priliku ujedno pojasniti kako kazneno djelo javnog poticanja na nasilje i mržnju, tzv. govor mržnje, nije zločin iz mržnje u smislu čl. 87. st. 21. KZ-a. Za razliku od govora mržnje, koji je zasebno kazneno djelo kojim se kriminalizira javno pozivanje na nasilje i mržnju prema određenim ranjivim skupinama, zločin iz mržnje je (bilo koje) kazneno djelo koje je počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe.

Promatrajući ove statističke pokazatelje u širem vremenskom kontekstu, zaključujemo da se i ove godine nastavlja trend blagog, ali dosljednog porasta pojavnosti ovih kaznenih djela. Usporedbe radi, MUP je 2017. godine postupao u 28 slučajeva, 2018. u 33, 2019. u 51, a 2020. godine u 87 slučajeva zločina iz mržnje, uključujući i javno poticanje na nasilje i mržnju.

Na tragu prethodnih godina, prema podatcima MUP-a, kao zločini iz mržnje najčešće se pojavljuju kaznena djela prijetnje (40) i oštećenja tuđe stvari (16), a slijede ih kaznena djela nanošenja tjelesne ozljede i nasilničkog ponašanja, kojih je sveukupno zabilježeno 15. Počinitelji ovih kaznenih djela i dalje su najčešće motivirani etnicitetom žrtve.

Naime, od 101 kaznenog djela koje je zabilježio MUP, uključujući i kazneno djelo govora mržnje, čak 67 ih je bilo motivirano nacionalnim podrijetlom, nakon čega slijedi spolna orijentacija (13), rasna pripadnost ili boja kože (12) te vjeroispovijest (8). Također, od 39 postupaka započetih pred sudovima, uvjerljivo najveći dio, čak 27 postupaka, odnosi se na kaznena djela počinjena zbog nacionalnog podrijetla, dok su druge osnove zastupljene na razini pojedinačnih predmeta.

Iako ne raspolažemo detaljnim profilom žrtava po pojedinim osnovama u odnosu na cjelogodišnju statistiku MUP-a, s obzirom da se po novoj metodologiji i obrascima sukladno Protokolu podaci prikupljaju na polugodišnjoj razini, ULJPPNM raspolaže detaljnim podatcima za prvu polovicu 2021. godine, iz kojih proizlazi da je od 31 kaznenog djela počinjenog zbog nacionalnog podrijetla (u prvoj polovici godine), njih 23 motivirano mržnjom prema Srbima. Međutim, za razliku od ranijih godina, 2021. je iskazivana netrpeljivost i prema Hrvatima, koja je bila motivom u pet slučajeva zabilježenih u prvoj polovici godine.

I protekle godine su zabilježeni nasilni incidenti na području Vukovara, o kojima smo pisali i u Izvješću za 2020. godinu. Pratili smo postupanje nadležnih tijela povodom nekolicine događaja s elementima nasilja, koji su navodno bili povezani s navijačkim skupinama hrvatskih i srpskih nogometnih klubova. U većini je slučajeva policija smatrala da se radi o navijačkom nasilju, dok su tek pojedini slučajevi pravno kvalificirani kao kazneno djelo iz čl. 87. st. 21. KZ-a, iako nas udruge srpske nacionalne manjine izvještavaju kako su više puta napadnuti pripadnici srpske zajednice koji nemaju osobne veze s navijačkim skupinama niti prisustvuju nogometnim utakmicama kao gledatelji.

U Vukovaru se nastavljaju fizički sukobi s navijačkim i/ili etničkim elementima, a osobito zabrinjava što su u tim incidentima protekle godine sudjelovale redom osobe mlađe životne dobi, uključujući i djeca. Zaprimili smo izvještaje o fizičkom napadu na nekolicinu srednjoškolaca srpske nacionalnosti, koji je procesuiran kao narušavanje javnog reda i mira od strane maloljetnih osoba, učenika iste srednje škole, pri čemu policija nije utvrdila da bi sukob bio motiviran netrpeljivošću s nacionalnim odnosno etničkim predznakom.

Također smo zaprimili izvještaje o incidentu tijekom kojeg je skupina mlađih muškaraca verbalno, a potom i fizički napala skupinu od četvero mlađih osoba, između ostalog dovikujući „bando četnička“ te prema dostupnim informacijama ne proizlazi da je ovaj napad razmotren/okarakteriziran kao zločin iz mržnje. Također, u Vukovaru je zabilježen i fizički napad na maloljetnika zbog toga što je nosio zaštitnu masku za lice s hrvatskim državnim obilježjima, za koje djelo je ODO Vukovar podignuo optužnicu zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela nasilničkog ponašanja iz mržnje.

Protekle je godine zabilježen i napad u Zagrebu na strane državljane, zaposlenike jedne hrvatske tvrtke, koji je u medijima popraćen kao napad s rasističkim konotacijama, dok prema obavijesti MUP-a proizlazi da se radi o možebitnoj navijačkoj netrpeljivosti jer se napad odvio u noći nakon gostovanja inozemnog nogometnog kluba.

Stoga smo mišljenja da policija i pravosudna tijela u ovim slučajevima trebaju pažljivo ispitati sve okolnosti nasilja i, neovisno je li počinjeno od strane pripadnika pojedinih navijačkih skupina, istražiti postojanje elemenata kaznenog djela zločina iz mržnje u svakom pojedinačnom slučaju, kako ovakvi slučajevi ne bi bili okarakterizirani isključivo kao navijačko nasilje samo zbog okolnosti da su napadači pripadnici navijačke skupine ili neke druge poveznice s navijačkim aktivnostima.

[pullquote]

Preporuka 108.
Ministarstvu unutarnjih poslova, da provodi edukacije o prepoznavanju zločina iz mržnje za policijske službenike[/pullquote]

Riječ je o specifičnim kaznenim djelima s elementima mržnje, kao i specifičnim pojavnim oblicima kaznenih djela u kojima se elementi mržnje isprepliću s elementima netrpeljivosti među navijačima različitih nogometnih klubova. Stoga preporučujemo MUP-u provođenje edukacija za policijske službenike o prepoznavanju i procesuiranju zločina iz mržnje za policijske službenike, kako bi pojavne oblike ovih kaznenih djela mogli pravovremeno prepoznati i razlikovati od drugih netrpeljivošću motiviranih protupravnih djela.

 

Podrška žrtvama i svjedocima

Tijekom 2021. godine nije primjetan osjetniji napredak u daljnjem razvoju sustava podrške žrtvama i svjedocima. Iako ZKP žrtvama formalno jamči širok spektar prava, u praksi još nisu postignuti zadovoljavajući standardi podrške i zaštite. Strategija EU za prava žrtava (2020. – 2025.) prepoznaje kako je za najranjivije žrtve, primjerice žrtve rodno uvjetovanog nasilja, djecu žrtve, žrtve s invaliditetom ili žrtve zločina iz mržnje, izrazito teško prolaziti kroz kazneni postupak i suočiti se s posljedicama kaznenog djela.

Istraživanje EU Agencije za temeljna prava o kaznenim djelima, sigurnosti i pravima žrtava, objavljeno 2021. godine, pokazuje da na razini EU 9% osoba doživjelo fizičko nasilje u posljednjih pet godina, dok je u RH taj postotak manji te iznosi 6%. Međutim, zabrinjava što čak 64 % ispitanika, kako u EU tako i u RH, nije odlučilo prijaviti nasilje koje je doživjelo. Neki od razloga su: 39% ispitanika nije smatralo incident dovoljno ozbiljnim, 14% ih ne vjeruje policiji, 18% je smatralo da policija neće ništa napraviti, dok se 18% ispitanih bojalo odmazde.

Stoga je potrebno osmisliti mjere kojima bi se ljude potaknulo i osnažilo da prijave kaznena djela, a posebno incidente nasilja. Pri tome je potrebno žrtvama osigurati podršku kako ne bi došlo do ponovljene viktimizacije, pa je važno izgraditi sustav na način da pomoć i savjete o pravima žrtvama kaznenih djela mogu pružiti i službe koje nisu policija.

[pullquote]

Preporuka 109.
Ministarstvu pravosuđa i uprave, da na sudovima gdje se poslovi podrške žrtvama i svjedocima obavljaju u okviru zajedničkih službi za potrebe više pravosudnih tijela, odobri zapošljavanje dodatnih službenika, a tamo gdje ih nema da proširi sustav podrške žrtvama i svjedocima[/pullquote]

Sustav podrške žrtvama i svjedocima ustrojen je na sedam županijskih sudova (Vukovar, Osijek, Sisak, Zagreb, Rijeka, Zadar i Split), a temeljem sporazuma o osnivanju zajedničkih službi s odjelima na županijskim sudovima i na sedam općinskih sudova u tim gradovima. Do širenja odjela za podršku na ostale županijske sudove nije došlo, iako je bilo predviđeno još za 2020. godinu. Osim toga, zajedničke službe ne obuhvaćaju niti jedno državno odvjetništvo.

U županijama u kojima nisu osnovani odjeli za podršku žrtvama i svjedocima, poslove podrške i nadalje obavljaju OCD-i kroz program MPU „Mreža podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih djela“, te su prema dostupnim podatcima pružili preko 6.000 različitih usluga, no susreli su se i s mnogobrojnim problemima, koji su vrlo slični onima iz pritužbi koje smo zaprimili tijekom 2021. godine.

Primjerice, postupak pojedinačne procjene podrške žrtvama u praksi provode policijski službenici, državni odvjetnici i suci, koji često nisu dovoljno educirani za temu podrške žrtvama te se u pravilu provodi bez suradnje s tijelima, ustanovama i OCD-ima te odjelima za podršku, ali i bez dovoljnog uključivanja samih žrtava u proces donošenja odluke i procjene rizika.

[pullquote]

Preporuka 110.
Pravosudnoj akademiji, da u redovni program obrazovanja za pravosudne dužnosnike uvrsti održavanje radionica posvećenih individualnoj procjeni žrtava[/pullquote]

Rezultat toga je krajnje formaliziran pristup koji u fokusu nema žrtvu kao osobu sa svim njenim posebnim značajkama i karakteristikama, što ima za posljedicu da tijela koja provode pojedinačnu procjenu potreba žrtve za zaštitom, u najvećoj mjeri zaključuju kako ne postoji rizik od nanošenja štete i/ili dodatne traumatizacije, i sukladno tome ne predlažu i/ili ne provode odgovarajuće posebne mjere zaštite.

Na sudovima na kojima nisu ustrojeni odjeli za podršku uglavnom ne postoje adekvatni prostori za smještaj žrtava, radi čega je još uvijek sasvim uobičajeno da žrtve čekaju ročišta na sudskim hodnicima i nepotrebno se susreću sa okrivljenicima. U takvim situacijama podršku žrtvama daju osobe od povjerenja, no još uvijek pojedini suci ne dozvoljavaju žrtvi pratnju osobe od povjerenja, često bez ikakvog obrazloženja.

Tijekom 2021. godine napravljen je veliki iskorak u radu Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela – 116 006, kojega provodi Udruga za podršku žrtvama i svjedocima u suradnji s MPU. Naime, besplatna linija NPC-a je od sada dostupna građanima 24 sata dnevno, svaki danom, a osnaživanje je osigurano u suradnji s MRMSOSP-om.

Tijekom 2021. usluge NPC-a koristilo je gotovo 2.000 korisnika, no i dalje zabrinjava podatak da je tek zanemariv broj korisnika za broj saznao od državnih odvjetništava, dok ih je od policije saznalo bitno više nego 2020. godine zahvaljujući intenzivnijem dijeljenju „Obavijesti o pravima“ koje policijski službenici uručuju žrtvama pri podnošenju kaznene prijave.

Posljednja novela ZKP-a, kojom se usklađivalo domaće kazneno procesno zakonodavstvo s pravnom stečevinom EU, obuhvatila je i osnaživanje načela ekonomičnosti i ubrzanja kaznenog postupka, no tek će se vidjeti hoće li dovesti do bitnijeg ubrzanja kaznenog postupka, a time i do smanjenja retraumatizacije žrtava. Prema podatcima iz Izvješća predsjednika Vrhovnog suda o stanju sudbene vlasti za 2020. godinu, prosječno vrijeme rješavanja općinskih kaznenih prvostupanjskih predmeta je 693 dana. Županijski kazneni predmeti u prvom se stupnju prosječno rješavaju 409, a u drugom 96 dana.

Podatci za predmete ratnih zločina osobito su zabrinjavajući, pogotovo iz perspektive žrtava koje godinama čekaju pravdu, jer je prosječno vrijeme rješavanja 2.531 dan, što sve bitno povećava rizik od nove emocionalne i psihološke štete te narušava osjećaj pristupa pravdi i povjerenja u pravosuđe u cjelini.

Stoga bi u budućnosti fokus trebalo usmjeriti na osnivanje novih odjela za podršku i osnaživanje već postojećih, a OCD-e bi u sustavu podrške trebalo koristiti kroz programe i aktivnosti usmjerene ka dodatnim i specijalističkim oblicima podrške, ciljanom i integriranom potporom za žrtve sa specifičnim potrebama, uključujući potporu i savjetovanje nakon završetka kaznenog postupka.

 

Postupanje Europskog suda za ljudska prava

Građani koji nisu ostvarili zaštitu prava u domaćem pravnom sustavu mogu podnijeti zahtjev ESLJP-u, čiji je zadatak osigurati poštivanje prava i sloboda zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Konačne presude ESLJP-a imaju obvezujući učinak te ih je RH dužna izvršiti radi osiguranja restitucije za podnositelje zahtjeva kao i preveniranja istovrsnih povreda Konvencije u sličnim slučajevima.

ESLJP je tijekom 2021. godine odlučivao o 682 zahtjeva protiv RH, od kojih su 637 bila nedopuštena ili su izbrisana. U odnosu na 45 zahtjeva doneseno je 37 odluka te je u 34 utvrđena barem jedna povreda. Broj podnesenih zahtjeva približno je jednak kao i prethodne dvije godine, dok je više od 50% porastao broj predmeta o kojima je obaviještena Vlada RH.

U razdoblju od 2019. do 2021. godine ESLJP-u je također podneseno 24 zahtjeva radi privremenih mjera, od kojih niti jedan nije usvojen te ih većina nije ulazila u primjenu Konvencije. Stoga, iako povećanje broja zahtjeva o kojima je obaviještena Vlada RH upućuje na bolju informiranost građana o konvencijskim jamstvima, okolnost da nije udovoljeno niti jednom zahtjevu za privremenom mjerom ukazuje na potrebu nastavka njihovog upoznavanja s mehanizmima zaštite pred ESLJP.

Neke od presuda ESLJP-a donesenih tijekom 2021. godine u odnosu na RH su:
Jurčić protiv Hrvatske, zahtjev br. 54711/15, kojom je utvrđena povreda čl. 14. u vezi s čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, koji se odnose na zabranu diskriminacije i zaštitu vlasništva. Podnositeljici je HZZO povrijedio prava odbivši još isplatiti naknadu za vrijeme čuvanja trudnoće te porodiljinu i rodiljinu naknadu u punom iznosu kao zaposlenoj osobi.

U predmetu Sabalić protiv Hrvatske, zahtjev br. 50231/13, utvrđena je povreda čl. 3. u vezi s čl. 14. Konvencije, koji se odnose na zabranu mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja te zabranu diskriminacije, povodom neadekvatnog odgovora vlasti na homofobni napad na podnositeljicu zahtjeva.

U predmetu Malić protiv Hrvatske, zahtjev br. 8402/17, utvrđena je povreda čl. 6. st. 1. Konvencije, koji se odnosi na pravo na pošteno suđenje, što podrazumijeva i pravo na odlučivanje od strane nepristranog suda. ESLJP je ocijenio kako je zaposlenje supruga sutkinje koja je sudila u žalbenom postupku kod protivne stranke, podnositelja zahtjeva mogla dovesti u sumnju i ugroziti nepristranost suda.

U predmetu Galović protiv Hrvatske, zahtjev br. 45512/11, nije utvrđena povreda čl. 4. Protokola br. 7 uz Konvenciju te je pojašnjeno iz kojih razloga vođenje prekršajnih i kaznenog postupka protiv podnositelja nije bilo u suprotnosti s pravom da se ne bude dva puta suđen ili kažnjen u istoj stvari (načelo ne bis in idem).

O presudi donesenoj u predmetima M.H. i ostali protiv Hrvatske, zahtjevi br. 15670/18 i 43115/18, koji se odnose na smrt djeteta nakon uskrate mogućnosti traženja azila i na smještaj za vrijeme traženja međunarodne zaštite, detaljnije navodimo u poglavlju o tražiteljima međunarodne zaštite i iregularnim migrantima.

Radi uvida u presude i odluke koje je ESLJP donio protiv RH upućujemo na Internet stranicu Ureda zastupnice RH pred ESLJP.

Nakon konačnosti presude ESLJP-a, RH ju je obvezna izvršiti i to provedbom individualnih mjera kojima se osigurava restitucija za podnositelja zahtjeva (primjerice isplata novčane naknade, ponavljanje sudskog postupka u RH i slično), kao i provedbom općih mjera radi preveniranja ponavljanja povreda konvencijskih prava i sloboda, primjerice promjenom postojećeg ili donošenjem novog zakona, promjenom sudske prakse i slično. Za identifikaciju mjera izvršenja konkretnih presuda te nadzor nad njihovom provedbom nadležan je Stručni savjet, kojim predsjedava zastupnica RH pred ESLJP, a okuplja predstavnike ministarstava, Vrhovnog suda, Ustavnog suda RH, DORH-a, institucije pučke pravobraniteljice i drugih tijela državne vlasti.

Tijekom 2021. godine Stručni savjet je razmatrao 17 Akcijskih planova radi izvršenja odluka ESLJP. Odbor ministara VE provodi nadzor nad izvršenjem presuda ESLJP.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2021.: „Pravo na dobro upravljanje“, „Pravo na rad“, „Diskriminacija pri zapošljavanju i na radu“, „Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava“, „Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla“, “Sloboda izražavanja”, „Utjecaj potresa na ostvarivanje ljudskih prava“, „Prava potrošača“ i „Policijski sustav“.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2021. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.