Izvješće za 2021. – analiza i ocjena stanja ljudskih prava i jednakosti u Hrvatskoj

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter predala je Hrvatskom saboru godišnje izvješće za 2021. godinu, u kojem daje analizu i ocjenu stanja ljudskih prava i jednakosti u Hrvatskoj, kao i 156 preporuka za poboljšanje prava građana

Izvješće pučke pravobraniteljice za 2021. godinu, kao opunomoćenice Hrvatskog sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, sadrži analizu i ocjenu stanja zaštite ljudskih prava i sloboda u Republici Hrvatskoj te analizu i ocjenu stanja vezano za određene pojavne oblike povreda prava pojedinaca ili pojedinih društvenih skupina. Uz analizu i ocjenu stanja, ovo Izvješće sadrži i 156 preporuka, koje su usmjerene otklanjanju uočenih nedostataka i nepravilnosti koji dovode do povreda ustavnih i zakonskih prava građana te Izvješće tako stremi doprinijeti zaštiti njihovih prava, posebice najranjivijih.

Izvješće se predaje u neizvjesnom vremenu višestrukih kriza. Agresija na Ukrajinu ponovno je dovela rat na europsko tlo – Hrvatska solidarno prima raseljene osobe iz Ukrajine, no različite moguće posljedice ovog rata na Hrvatsku i njene građane su neizvjesne. Istovremeno, epidemija bolesti COVID-19, koja je promijenila živote posljednje dvije godine, utječući na pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na rad, pravo na javno okupljanje i druga te pristup javnopravnim tijelima, još uvijek traje. Napokon, i dalje su bolno prisutne i posljedice razornih potresa koji su 2020. pogodili dijelove Hrvatske i brojne građane ostavili bez doma, ali i pristupa javnim uslugama, pri čemu mnogi i sada žive u kontejnerima koji nisu adekvatan dugotrajni smještaj. Pri tome su i epidemija i potresi dodatno razotkrili ili produbili i ranije postojeće, često dugotrajne strukturne probleme.

Učinkovit odgovor na ove istovremene ozbiljne krize traži solidarnost i doprinos svih dionika koji, svatko u skladu sa svojom ulogom, mogu doprinijeti bržem saniranju direktnih posljedica, rješavanju razotkrivenih strukturnih problema, ali i prevenciji mogućih budućih, odnosno upravljanju krizama u budućnosti.

Izvješće je rezultat postupanja institucije pučke pravobraniteljice u skladu s Ustavom RH, Zakonom o pučkom pravobranitelju, Zakonom o suzbijanju diskriminacije, Zakonom o nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja i Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, koji svi uređuju postupanje ove institucije. Tijekom godine postupali smo u 5.769 predmeta, a pri izradi Izvješća prvenstveno su korištena 4.562 novootvorena predmeta, koji govore o temama i problemima u 2021. godini, posebice 3.480 pritužbi građana odnosno predmeta otvorenih na vlastitu inicijativu. Upravo je uvid u pritužbe građana važan segment ovog Izvješća, a u želji da Hrvatski sabor i javnost i ovim putem čuju njihov autentičan glas, u Izvješću se navode i citati iz pojedinih pritužbi. Koristili smo i vlastita opažanja i zaključke iz terenskih obilazaka: potresom pogođenih građana – njihovih domova, kontejnerskih naselja i kolektivnog smještaja; lokaliteta ekoloških incidenata; romskih naselja; prihvatilišta za beskućnike; prihvatilišta za tražitelje azila i drugih, kao i iz obilazaka policijskih postaja i pritvorskih jedinica, zatvora, tranzitno-prihvatnog centra za strance i jedne psihijatrijske ustanove u svojstvu Nacionalnog preventivnog mehanizma.

Istovremeno, kako izvor informacija za Izvješće nisu samo pritužbe i naša postupanja, a kako bismo napravili sveobuhvatnu analizu stanja ljudskih prava i sloboda, zatražili smo i analizirali informacije iznimno širokog kruga dionika, pri čemu ističemo brojne podatke zaprimljene od tijela državne uprave i drugih tijela. Kao institucija za zaštitu ljudskih prava i tijelo za jednakost zatražili smo i podatke od sveučilišta, instituta, sindikata, organizacija civilnog društva, strukovnih organizacija te crkava i vjerskih zajednica. Napokon, koristili smo i javno dostupne informacije međunarodnih dionika, poput tijela UN-a i Vijeća Europe, EU i drugih, uključujući istraživanja i izvješća.

Za razliku od izvješća brojnih drugih institucija koja se podnose Hrvatskom saboru, a koja su izvješća o radu, uloga ovog Izvješća jest dati analizu i ocjenu stanja zaštite prava i sloboda u RH. Njegov potencijal upravo je u tome što sadržava analizu pritužbi građana, kao i mnogobrojne podatke institucija RH, a uz njih i podatke civilnog društva, akademske zajednice i drugih dionika, te uz to i relevantne međunarodne izvore – sve na jednom mjestu.

Koncepcija Izvješća u određenoj je mjeri promijenjena u odnosu na prošle godine. Primjerice, poglavlja su u većoj mjeri strukturirana u odnosu na ljudska prava, umjesto na upravna područja što je bio slučaj do sada, za što se nadamo da će pomoći podizanju svijesti o ljudskim pravima i načinima njihove zaštite. Nadalje, uz navođenje uočenih problema i nedostataka, odmah se u tekstu ističu i preporuke za rješavanje uočenih problema, kako bismo na konstruktivan način doprinijeli njihovom rješavanju. U Izvješću se ove godine nalaze i nova poglavlja o pravu na dobro upravljanje, o braniteljima ljudskih prava i o utjecaju umjetne inteligencije na ljudska prava i jednakost, o postupanju ESLJP u odnosu na Republiku Hrvatsku te o platformskom radu. Ujedno je na drugačiji način nego do sada prikazana suradnja s institucijama, Hrvatskim saborom i nadležnim tijelima, a ove godine po prvi puta donosimo i pregled svih javnih savjetovanja u kojima smo sudjelovali, kao dio preventivnog djelovanja i doprinosa kvaliteti propisa prije nego stupe na snagu, a za što se nadamo da će i podići svijest o širini propisa i područja koji imaju utjecaja na ljudska prava i jednakost.

Gledano prema broju pritužbi, najčešći razlozi zbog kojih su nam se građani obraćali u 2021. godini bili su sumnja da su diskriminirani, pritužbe na povredu prava na zdravstvenu zaštitu, radnih prava te pritužbe iz područja pravosuđa, što je sličan redoslijed kao i ranijih godina. Iako isto ne ukazuje nužno na područja ili skupine koje imaju najviše problema ili najteže probleme, svakako govori o percepciji građana o problemima te o ulozi institucije.

Dominante teme u javnosti, ali i pritužbama građana i u 2021. godini bile su povezane s epidemijom i posljedicama potresa. Novi valovi zaraze i sojevi virusa te pojava cjepiva utjecali su na tijek i upravljanje epidemijom. Cijepljenje je, kao i brojne druge mjere upravljanja epidemijom, u 2021. značajno polariziralo javnost, a znatan broj pritužbi građana izazvale su mjere obveze predočenja tzv. COVID potvrda za pristup javnopravnim tijelima, odnosno ostvarenja prava koja zahtijevaju fizički dolazak na ova mjesta.

Dva područja najteže pogođena potresima – Zagreb i Sisačko-moslavačka županija – na suprotnim su krajevima ljestvice po ekonomskoj snazi, no njihovi stanovnici dijele iste potrebe – za sigurnim smještajem i za brzom obnovom vlastitih domova. Pri tome je tzv. petrinjski potres podigao svijest o teškom socijalnom stanju i niskom stupnju infrastrukturnog razvoja ovog područja. Kako je reakcija na potres ujedno i pitanje zaštite ljudskih prava, njihova zaštita je zadaća i odgovornost svih nadležnih tijela i svih razina vlasti. Nažalost, kako vrijeme odmiče i identificirani problemi su i dalje prisutni, opravdani su dojmovi stradalnika kako po pitanju zaštite njihovih prava, posebno u pogledu obnove, nije učinjeno dovoljno.

No i mimo potresa, za zaštitu prava na adekvatno stanovanje potrebno je donijeti Stambenu strategiju, koja bi adresirala potrebe različitih skupina čije su prava trenutno regulirana različitim propisima, ali i prepoznati važnost izgradnje nekretnina u javnom vlasništvu za najam za široki krug građana.

Pravo na zdravlje i ranije je bilo ugroženo strukturnim i godinama prisutnim problemima u pristupu zdravstvenoj zaštiti, koje je epidemija dodatno istaknula. Otežan je tako od ranije pristup zdravstvenim uslugama, posebice stanovnika ruralnih područja i otoka, a zabrinjavajući su podatci o manjku liječnika i medicinskih sestara/tehničara. Uslijed reorganizacije rada bolnica kao odgovora na velike brojeve (teško) oboljelih od bolesti COVID-19 pod dodatnim su opterećenjem bili liječnici i medicinsko osoblje, pacijenti često nisu mogli ostvariti ni početni kontakt s liječnicima obiteljske medicine, a tijekom godine su se odgađali preventivni pregledi i liječenja drugih bolesti.

Uz dugogodišnje probleme radnika kao što su zlouporabe ugovora o radu na određeno vrijeme, neisplate plaća, nezakonit i neplaćen prekovremeni rad, kršenje prava na dnevni i tjedni odmor, uznemiravanje na radnom mjestu, rad „na crno“ i drugi, snažniju zaštitu vezano uz pravo na rad potrebno je osigurati i kad je u pitanju rad na daljinu, tj. rad od kuće. Izazov za zaposlene u državnoj i javnim službama bile su primjene odluka Stožera CZRH kojima su za zaposlene uvedene obveze testiranja ili posjedovanja COVID potvrde temeljem preboljenja ili cijepljenja, kao uvjeta za pristup radnom mjestu.

U 2021. godini je u javnu raspravu upućen, a početkom 2022. i usvojen novi Zakon o socijalnoj skrbi. S obzirom na izostanak konsenzusa između struke koja ga provodi, akademske zajednice i predlagatelja ZSS-a, tek ostaje vidjeti kako će se novi model organizacije socijalne skrbi dalje odraziti na korisnike. To je važno i u kontekstu diskriminacije osoba slabijeg imovnog stanja, posebno u svjetlu najnovijih statističkih podataka o riziku od siromaštva, kojemu su najviše izložena jednočlana kućanstva, posebno osobe starije od 65 godina (52,1%), dok su u značajnoj mjeri izložena i kućanstava koja čine jedan roditelj i uzdržavana djeca (30,5%) i kućanstva s dvije odrasle osobe s troje ili više djece (23,1%).

Gotovo svaka druga starija osoba u RH koja živi sama u riziku je od siromaštva. I dalje ne postoji registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, nije ograničen broj ugovora koje može sklopiti jedan uzdržavatelj, a potrebno je ubrzati postupak raskida u slučajevima zloupotrebe istih. I dalje je prisutan kronični manjak smještajnih kapaciteta za starije, nije uveden institut njegovatelja za članove obitelji koji brinu o svojim starima, a stanje u dijelu domova je zabrinjavajuće. Neki domovi za starije su i tijekom 2021. samoinicijativno korisnicima onemogućavali izlaske i posjete, a stacionarni korisnici često su umirali sami, bez oproštaja s članovima obitelji. Podatci o nasilju nad starijima se ne prikupljaju sustavno, nasilje često prolazi nesankcionirano, a starije osobe ostaju bez zaštite.

Mladima je pandemija i u 2021. godini utjecala na ostvarivanje prava na obrazovanje. Online nastava u školama i fakultetima svima je otežala pristup obrazovanju, što je posebno teško pogodilo one nižeg socio-ekonomskog statusa.

Pritužbama u području pravosuđa građani su ukazivali na razne izazove s kojima su se susretali prilikom postupanja sudova i pravosudnih tijela. Razvidno je da nisu dovoljno upoznati sa svojim pravima i obvezama u ovršnim postupcima, a težak socio-ekonomski položaj ovršenika dodatno pogoršavaju dugotrajne blokade računa, a u nekim slučajevima i provedba ovrhe na primanjima i naknadama koje su zakonom od nje izuzete. Besplatna pravna pomoć nije bila pravovremena i dostupna.

U pogledu slobode izražavanja još je uvijek vidljiv manjak razumijevanja pojmova slobode izražavanja i govora mržnje. U javnom prostoru bili su zastupljeni različiti oblici nezakonitog i neprihvatljivog izražavanja, kao i oni koji, iako vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju, ne predstavljaju zakonom zabranjeno izražavanje. Prostor interneta, posebice društvenih mreža, i dalje je obilovao objavama i komentarima korisnika koji su, iz neznanja ili sakriveni iza pseudonima, distribuirali štetni sadržaj. Novi Zakon o elektroničkim medijima trebao bi prevenirati neprimjereni govor na portalima, no ne odnosi se na društvene mreže. Napadima su u više navrata bili izloženi novinari, a prijetnja slobodi medija su i dalje bile tzv. SLAPP tužbe. Bila je vidljiva potreba za zaštitom građana od lažnih vijesti i dezinformacija.

I dalje postoji diskrepancija između prava osiguranih normativnim okvirom i realizacije prava nacionalnih manjina u praksi. Savjetodavni odbor za Okvirnu konvenciju u Petom mišljenju o Hrvatskoj, objavljenom u lipnju 2021. godine, među problemima istaknuo je nedovoljnu zastupljenost nacionalnih manjina u emisijama javne televizije, podzastupljenost pripadnika manjina među zaposlenima u upravi i pravosuđu te neprovođenje propisa o uporabi manjinskih jezika i pisama.

U pogledu diskriminacije građani su nam se najčešće obraćali smatrajući da su diskriminirani na osnovi rasne ili etničke pripadnosti, što je i do sada bila najčešća osnova, a posebice su joj izloženi pripadnici nacionalnih manjina, ponajviše srpske i romske nacionalne manjine, kao i migranti. Značajan je problem obrazovne segregacije koja je i dalje je prisutna pa se u potpuno etnički segregiranim razredima školuje petina romske djece u RH. Pripadnici srpske nacionalne manjine ukazivali su na poteškoće povezane s poslijeratnim nasljeđem, prvenstveno u smislu infrastrukture. Mjere za integraciju migranata ne razvijaju se sustavno već dulji niz godina, a novi Akcijski plan nije donesen.

Glede zločina iz mržnje kroz 2021. godinu bilježimo nastavak blagog, ali dosljednog porasta broja kaznenih djela motiviranih mržnjom, pri čemu su počinitelji najčešće bili motivirani etnicitetom žrtve. Suzbijanju, progonu i statističkom praćenju ovih kaznenih djela trebao bi pomoći Protokol o postupanju u slučaju zločina iz mržnje, donesen 2021. godine.

Pravom na zdrav život i zdrav okoliš bavili smo se kroz ispitne postupke i terenske posjete. Pritužbe po kojima smo postupali odnosile su se na onečišćenje zraka, vode, tla, morskog okoliša, nepropisno gospodarenje otpadom, nedovoljnu zaštitu od buke i svjetlosnog onečišćenja, sumnju na pretjerano neionizirajuće zračenje baznih stanica mobilnih operatera, devastaciju zaštićenih područja, kao i na događaje uvjetovane klimatskim promjenama.

Prijavitelji nepravilnosti (tzv. zviždači) kao tema bili su tijekom 2021. u većem fokusu javnosti nego ranije. Prema obavijestima povjerljivih osoba koje nam dostavljaju većina prijava je ocijenjena neosnovanima dok su osnovane potom riješene s poslodavcem ili proslijeđene na postupanje tijelima nadležnima prema sadržaju prijave. Dio poslodavaca, unatoč zakonskoj obavezi, još nije imenovao povjerljivu osobu. Prijave koje smo zaprimali kao tijelo nadležno za vanjsko prijavljivanje sadržavale su navode o različitim nepravilnostima, pri čemu se u nekima ukazivalo na povezanost s koruptivnim kaznenim djelima. Tijekom 2021. primijećen je povećan broj medijskih istupa osoba koje su ukazivale na različita nezakonita postupanja u svojim, najčešće bivšim, radnim okruženjima.

I ove godine u predmetima u kojima smo postupali bilo je važno uočiti jesu li pri policijskom postupanju, posebice pri primjeni sredstava prisile, ista primjenjivana u mjeri većoj od nužne za ostvarenje svrhe samog postupanja te da li ih se prestalo koristiti odmah po prestanku razloga zbog kojih su sredstva prisile bila uporabljena. Radi učinkovite zaštite prava građana nužno je Povjerenstvu za rad po pritužbama, koje provodi građanski nadzor nad radom policije, omogućiti učinkovit rad, kao i osigurati učinkovit unutarnji nadzor nad postupanjem policijskih službenika.

Tijekom godine bili su ponovno prisutni navodi o „push-backovima“, kao i nasilju i ponižavajućem postupanju prema iregularnim migrantima. Godinu su obilježile pojava snimke policijskog nasilja, ali i objave tijela Vijeća Europe u odnosu na postupanja iz ranijih godina. Tako je Europski sud za ljudska prava, odlukom koja nije konačna, u predmetu o slučaju pogibije šestogodišnje djevojčice i u pogledu detencije njezine obitelji utvrdio niz povreda konvencijskih prava. Objavljeno je i izvješće Europskog odbora za sprečavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) temeljem informacija prikupljenih u ad hoc obilasku RH tijekom 2020. godine. Uspostavljen je Nezavisni mehanizam nadzora postupanja policijskih službenika u području nezakonitih migracija i međunarodne zaštite.

U zatvorskom sustavu i dalje je prisutan problem prenapučenosti, koja je zabilježena u čak 12 zatvora. Epidemija COVID-19 naglasila je postojeće probleme u zatvorskom sustavu. Zatvorenici se i nadalje najčešće pritužuju na neodgovarajuću zdravstvenu zaštitu. U najvećem dijelu 2021. godine bile su iz epidemioloških razloga obustavljene zajedničke (grupne) aktivnosti. U Izvješću donosimo i rezultate anonimne ankete koju smo proveli u Zatvoru u Splitu o uvjetima izdržavanja kazne zatvora tijekom epidemije bolesti COVID-19.

U psihijatrijskim ustanovama je potrebno uvjete uskladiti s međunarodnim i zakonskim standardima, u što smo se uvjerili u obilascima i postupajući po pritužbama. Poseban je problem neinformiranost pacijenata nalaze li se na prisilnom smještaju ili su na njega dali pristanak. Nužno je osigurati postupanje u skladu s međunarodnim i zakonskim standardima, na svim psihijatrijskim odjelima vođenje odgovarajuće evidencije o primjenama sredstava prisile, kao i provođenje sustavnih edukacija zdravstvenih radnika o pravima osoba s duševnim smetnjama i primjeni mjera prisile.

Među novim temama o kojima ove godine izvještavamo su i branitelji ljudskih prava što će, nadamo se, doprinijeti širenju uporabe ovog pojma koji je već zaživio u europskom i globalnom kontekstu, a uključuje novinare, zviždače, organizacije civilnog društva, ali i nacionalne institucije za ljudska prava. Još nije usvojen Nacionalni plan stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva, premda je posljednji strateški dokument istekao još 2016. godine, niti Nacionalni plan zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije.

Po prvi puta izvještavamo i o utjecaju umjetne inteligencije na ljudska prava i jednakost, koja je već sada u uporabi, a zasigurno će još značajnije to biti i u budućnosti. RH još nije donijela strateški dokument za razvoj umjetne inteligencije, čije je donošenje bilo planirano do kraja 2019.

Napokon, kao novinu posebice ističemo poglavlje o pravu na dobro upravljanje. Budući da je povjerenje građana u institucije RH nisko, kao i da nam vrlo širok mandat institucije kroz pritužbe građana omogućava dobar uvid u probleme s kojima se građani suočavaju, ove godine po prvi puta probleme građana u ostvarivanju prava na dobro upravljanje iznosimo kroz sustavan i sveobuhvatan pristup – u zasebnom poglavlju. Smatrajući da se povjerenje u institucije treba i može graditi kroz povećanje pristupačnosti, transparentnosti i učinkovitosti, probleme uočene u brojnim područjima objedinjeno analiziramo te za uočene probleme nudimo rješenja u obliku preporuka, provedba kojih bi vjerujemo pomogla vraćanju i gradnji povjerenja u institucije.

Konačno, kao institucija koja veliki dio rada zasniva na pritužbama građana, ovo Izvješće način je i prenošenja njihovih iskustava i teškoća  zastupnicima Hrvatskog sabora. Informacije iz tih pritužbi, uz brojne službene podatke koje navodimo i analiziramo, omogućuju nam da na pojedinačnim primjerima identificiramo sustavne probleme, damo sliku stanja ljudskih prava i sloboda i preporuke za rješenja – a sve u funkciji poboljšanja prava građana u RH.

Čitavo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2021. godinu možete preuzeti ovdje.