Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter organizirala je 3

.12.2024. godine konferenciju „Diskriminacija i zaštita od diskriminacije u Hrvatskoj: 15 godina Zakona o suzbijanju diskriminacije“.

Cilj konferencije bio je dati doprinos boljoj zaštiti od diskriminacije u Hrvatskoj, podsjećanjem na to što je diskriminacija, kako je prepoznati i kako se od nje zaštititi te raspravom o tome kako poboljšati provedbu Zakona o suzbijanju diskriminacije.

U uvodnom obraćanju sudionicima, pučka pravobraniteljica podsjetila je kako je Zakon o suzbijanju diskriminacije organski zakon, čije je donošenje bilo jedan od koraka na putu Hrvatske prema EU. Osobito je značajan jer definira što se smatra diskriminacijom, uključujući različite oblike i osnove diskriminacije, uređuje institucionalni okvir za suzbijanje diskriminacije u Hrvatskoj i postupak pred sudom. Pučka pravobraniteljica prisjetila se pripreme i donošenja zakona 2008. godine, u čemu je i sama sudjelovala te nakon što je pučki pravobranitelj postao središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije u Hrvatskoj na temelju ovog Zakona, u vrijeme kada pučki pravobranitelj bio pokojni Jurica Malčić, dolaska u instituciju radi uspostavljanja tog novog mandata.

Od 1.1. 2009. godine i stupanja na snagu Zakona o suzbijanju diskriminacije do danas, institucija je postupala u više od 4500 predmeta vezanih uz diskriminaciju, otkrila je pučka pravobraniteljica. Upravo taj rad, ali i iskustvo s terenskih obilazaka, iz istraživanja, iz analize sudske prakse i drugih izvora, ukazuje kako je potrebna još bolja primjena Zakona.

Govoreći o brojnim izazovima, istaknula je nedovoljno poznavanje toga što je diskriminacija, i u široj javnosti i konkretnih odredbi i europske prakse među onima koji bi u profesionalnom svojstvu trebali provoditi Zakon o suzbijanju diskriminacije; zatim poruke javnih i utjecajnih osoba kojima se širi netrpeljivost prema različitim društvenim skupinama, koja se onda dalje rasplamsava među građanima, posebno na internetu; zatim nedovoljno ambiciozne i konkretne javne politike u području suzbijanja diskriminacije, s čijom provedbom se i kasni; zatim pitanje financiranja organizacija civilnog društva koje se bave suzbijanjem diskriminacije, pri čemu je posebno problematično financiranje podnošenja udružnih tužbi u brojčano vrlo skromnoj sudskoj praksi iz područja diskriminacije; i konačno, što se nedovoljno često uvažavaju mišljenja i prijedlozi institucije pučke pravobraniteljice i kada upozorava na moguće diskriminatorne učinke zakona i drugih propisa prije njihova donošenja u postupku savjetovanja sa zainteresiranom javnošću te pred saborskim odborima, kao i mišljenja i preporuke vezano za postojeće propise i prakse u predmetima te u godišnjim Izvješćima koje podnosi Hrvatskom saboru.

Pučka pravobraniteljica je među izazove istaknula i proces u kojem se Hrvatska trenutno nalazi, a to je implementacija dviju novih EU direktiva čiji je cilj unaprijediti borbu protiv diskriminacije (i) kroz jačanje neovisnosti i učinkovitosti tijela za jednakost odnosno pravobraniteljskih institucija.

Ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan naglasio je kako je preporuke pučke pravobraniteljice važno čuti, o njima razgovarati i provoditi ih, te da su za jačanje pravobraniteljskih institucija ključni odgovarajući ljudski i financijski resursi, kao i stvaranje pozitivnog okruženja za njihov rad.

Naveo je i kako su prevencija i edukacija ključ borbe protiv diskriminacije, borbe koja počinje u obrazovnom sustavu i u radnom okruženju, dok je sudbena vlast tek zadnja instanca. Govoreći o implementaciji EU direktiva o tijelima za jednakost, istaknuo je da će Hrvatskoj na tom putu od velike pomoći biti suradnja s pučkom pravobraniteljicom i posebnim pravobraniteljstvima.

Predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora Milorad Pupovac prisjetio se kako 2008., kad je Sabor usvajao Zakon o suzbijanju diskriminacije, i 2009., kad je stupio na snagu, nije manjkalo protivnika njegovoj primjeni. No, prevladavao je optimizam europskih vrijednosti i europske pravne stečevine, koji je i omogućio da se Zakon usvoji. Usvajanje i početak primjene dodatno su osnažile taj optimizam, kao i borbu protiv diskriminacije i snagu institucije pučkog pravobranitelja čije se uloga i utjecaj od tada pojačava, kao i posebnih pravobraniteljstava.

Govoreći o problemima u današnjem društvu, posebno je istaknuo socijalne nejednakosti, poteškoće mladih i starijih osoba, slabljenje sustava javnog zdravstva te regionalne nejednakosti koje su u nekim slučajevima ekstremne. Naveo je i političku hostilizaciju predstavnika nacionalnih manjina, ćirilićnog pisma i nevladinih organizacija srpske nacionalne manjine, kao i zabranjivanje komemorativnih praksi.

Sudionicima se obratio i Tamás Kádár, ko-direktor Europske mreže tijela za jednakost (EQUINET), koja okuplja 47 tijela za jednakost iz 38 europskih zemalja, ključnih za očuvanje jednakosti i borbe protiv diskriminacije u svojim zemljama. Istaknuo je doprinos institucije pučke pravobraniteljice Equinet-u tijekom zadnjih 15 godina, navodeći je kao primjer snažne i neovisne institucije te je osobito istaknuo ulogu upravo trenutne pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter koja je ovom mrežom predsjedavala u čak tri mandata te, između ostalog, doprinijela donošenju spomenutih direktiva o tijelima za jednakost, kao i ulogu koordinatorica dviju radnih skupina Equineta koje dolaze upravo iz ove institucije.

U nastavku konferencije održana su tri panela koji su bili prilika za pogled u prošlost, analizu sadašnjosti i ukazivanje na potrebne konkretne korake u budućnosti za učinkovitiju borbu protiv diskriminacije.

Prvi panel održan je pod nazivom „prepreke u ostvarivanju jednakosti – proživljena iskustva. U  njemu s sudjelovale Nikolina Patalen (Ured pučke pravobraniteljice), Paulina Arbutina (Srpsko narodno vijeće), Siniša Senad Musić (Rom.hr), Vanda Crnjac Pauković (Sindikat umirovljenika Hrvatske), Sandra Turkanović (SOS Rijeka – Centar za nenasilje i ljudska prava), Franko Dota (Zagreb Pride) i Magdalena Guzalić (Marica Milić, Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH), a moderirala ga je Natalija Havelka (Centar za mir, nenasilje i  ljudska prava Osijek).

Govornici su se složili kako je Zakon donio stvarnu promjenu u živote ljudi, kao i da se diskriminacija sve više prijavljuje. No, i dalje veliki broj građana ne zna za Zakon o suzbijanju diskriminacije i na koji način ih on štiti, dok dio građana ne prijavljuje diskriminaciju i ne pokreće postupke jer smatra da se ništa neće promijeniti i/ili su preopterećeni cijelim nizom velikih problema u ostvarivanju različitih prava zbog čega nemaju snage suprotstaviti se i diskriminaciji. Istaknuto je i kako su još uvijek široko prisutne predrasude i stereotipi prema različitim skupinama, što otežava ostvarivanje jednakosti.

U panelu pod nazivom „Zaštita od nejednakosti – stanje i sljedeći koraci“ govorili su zamjenica pučke pravobraniteljice Dijana Kesonja, zamjenica pravobraniteljice za djecu Tatjana Holjevac, pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić, zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Kristijan Kevešević, sutkinja Županijskog suda u Zagrebu Iris Gović Penić i sudac Ustavnog suda Goran Selanec, a moderirala ga je savjetnica pučke pravobraniteljice Monika Čavlović.

Panelisti su se osvrnuli na različite načine na koje pravobraniteljske institucije suzbijaju diskriminaciju te ukazali na neke primjere konkretnih promjena do kojih je njihovo djelovanje dovelo. U panelu je pažnja osobito posvećena primjeni Zakona o suzbijanju diskriminacije na sudovima, a uz kratke osvrte na sudsku praksu i pojedinačne sudske presude u predmetima vezanima uz diskriminaciju, govornici su istaknuli i najkorisnije alate koje u sudskim postupcima pruža Zakon. Među njima je prebacivanje tereta dokazivanja, kao i mogućnost miješanja u sudske postupke te podnošenja udružnih tužbi. Kako je istaknuto, primjetno je i nadalje nerazumijevanje privatnog sektora – primjerice poslodavaca ili  najmodavaca – kako biranje zaposlenika, klijenata ili najmoprimaca prema osnovama iz Zakona o suzbijanju diskriminacije predstavlja zakonom zabranjenu diskriminaciju. Prepoznat je i problem brojčano oskudne sudske prakse, osobito vezano za građanske postupke, pri čemu nije poznato da u, primjerice, slučaju osnove imovnog stanja ona uopće i postoji.

U trećem panelu, pod nazivom „Dodatni mehanizmi zaštite od diskriminacije“, govorili su Tatjana Vlašić, zamjenica pučke pravobraniteljice, Klaudija Kregar Orešković (Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH), Marko Kovačić (Sveučilište u Rijeci), Barbara Matejčić (slobodna novinarka), Bukky Adebowale (Irish Network Against Racism – INAR), Sara Lalić (Centar za mirovne studije) i Sunčica Brnardić (Savez samostalnih sindikata Hrvatske), a moderirala ga je Tina Đaković (Kuća ljudskih prava).

U raspravi je istaknuta važnost i drugih načina prevencije diskriminacije i zaštite od iste. Istaknuta je tako važnost praćenja provedbe preporuka pučke pravobraniteljice, uz osvrt na novi kvantitativni model prikupljanja podataka o tome. Naglašena je i nedovoljna brzina stvarnih promjena do kojih dovodi primjena Zakona o suzbijanju diskriminacije, posebno kad je u pitanju učinak na marginalizirane skupine. Tako kroz godine niti jedna velika „tema“ diskriminacije  nije zatvorena, a u međuvremenu su stigle nove. Prepoznato je i kako su, uz učinkovitu primjenu zakona i javnih politika, potrebne i šire društvene intervencije koje idu na uklanjanje uzroka diskriminacije, kao što su rasizam, ksenofobija, seksizam, homofobija, ageizam i drugi. Istaknuta je i potreba jačanja pravosuđa, zdravstvenog i sustava socijalne skrbi, obrazovanja i drugih sustava sustava, koji omogućuju da građani, posebno najugroženije skupine, zaista mogu doći do svojih prava. Naglašena je i važnost podizanja vidljivosti tih skupina, kroz rad organizacija civilnog društva, a i pravobraniteljskih institucija te je naglašena i važnost teme jednakosti u kriznim situacijama, kao što su bile poplave, epidemija i potresi.

Zatvarajući konferenciju, pučka pravobraniteljica poručila je kako institucije kao što su tijela za jednakost moraju biti neovisne kako bi mogle učinkovito djelovati u suzbijanju diskriminacije, pri čemu je njihova uloga stručno i hrabro ukazivati na probleme vezane uz diskriminaciju, ravnopravnost i jednakost, ma koliko bila riječ o temama koje se doživljavaju kao politički osjetljive ili kontroverzne. Ponovila je važnost obrazovanja i edukacije u borbi protiv diskriminacije, kao i važnost suradnje različitih dionika.

Govoreći o tome što bi bile dobre vijesti na idućoj obljetnici stupanja na snagu Zakona o suzbijanju diskriminacije, navela kako bi za to bilo potrebno da više ljudi zna što je diskriminacija i kako se zaštititi, da se prijedlozi institucije pučke pravobraniteljice, kao i posebnih pravobranitelja češće i na vrijeme čuju, uvažavaju i preporuke implementiraju, kao i da Hrvatska služi kao primjer dobre prakse u implementaciji direktiva o tijelima za jednakost. Hrvatska je, zaključila je, već sada primjer dobre prakse u smislu zaštite koju pruža Zakon o suzbijanju diskriminacije te je izrazila odlučnost u zaštiti dosega ovog Zakona, no ponovno ukazujući da njegova primjena može i mora biti i bolja.