Gubitak prava na slobodu ne dovodi automatski do gubitka ostalih građanskih, političkih, ekonomskih, kulturnih i socijalnih prava. Među njima je i pravo na dopisivanje, koje je pritužitelju uskraćeno kada se tijekom izdržavanja zatvorske kazne htio požaliti na kvalitetu usluge i cijene obrtnika, koji je svoje usluge nudio u zatvoru.

Zatvor je direktnu komunikaciju procijenio kao sigurnosni rizik, uz napomenu da je zatvorenik pritužbu trebao poslati upravitelju koji bi ju, ako ocijeni da je opravdana, proslijedio obrtniku. No, ta ocjena o sigurnosnom riziku nije obrazložena.

Ustav jamči slobodu i tajnost dopisivanja, što se može ograničiti samo zakonom. Također, prema Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda svatko ima pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života i dopisivanje, pri čemu ga se može ograničiti samo ako je to nužno u demokratskom društvu radi ostvarivanja zakonom propisanog cilja. I Europski sud za ljudska prava u brojnim je odlukama zauzeo stav da ograničenje, kako bi bilo legitimno, mora biti objektivno, nužno i ne smije biti prekomjerno. Treba imati na umu i da je pismo pritužitelja dobavljaču de facto pisani prigovor, na koji svaka osoba sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ima pravo.

Zato je Ministarstvo pravosuđa uvažilo preporuku pravobraniteljice i svim kaznenim tijelima dalo uputu koja bi trebala spriječiti ovakve situacije u budućnosti. Prema uputi, odluke kojima se uskraćuju prava zatvorenika moraju biti detaljno obrazložene, odnosno sadržavati sve činjenice i okolnosti na kojima se temelje, posebno kada se odnose na ustavna, konvencijska i zakonska prava, poput prava na dopisivanje.