Ovrha je složen pravni postupak u kojem se ovršenici i ovrhovoditelji sve teže snalaze, što je vidljivo iz pritužbi koje primamo, kao i iz iskustva pružatelja besplatne pravne pomoći.

To i ne čudi, prvenstveno jer je za snalaženje u ovrhama potrebno poznavati brojna procesna i materijalna pravila, određena cijelim nizom propisa, među kojima je temeljni propis – Ovršni zakon. On je kroz godine mijenjan preko dvadeset puta – od stupanja na snagu prvog zakona iz 1996., preko drugog iz 2010., pa do trećeg, sada važećeg Ovršnog zakona iz 2012., koji je sam mijenjan do sada već pet puta pa su predložene izmjene šesti put da se on mijenja i dopunjuje.

 

Potreban je novi, cjeloviti Ovršni zakon

Iz pritužbi građana vidljivo je da oni često ne znaju kako zaštititi svoja prava u slučaju ovrhe, ni kome se obratiti, zbog čega ponekad propuštaju rokove za raspoložive pravne lijekove.

Jedan od razloga za to svakako mogu biti i česte izmjene Ovršnog zakona te nejasne i nedovoljno obrazložene odredbe koje dovode do dodatnog nerazumijevanja ionako zahtjevne materije.  To sprečava ispunjavanje same svrhe ovrhe – a to je učinkovita naplata duga uz poštivanje zakonom propisanih prava ovršenika.

Zato bi prvi korak prema uvođenju reda i jasnoće u ovrhama trebao biti novi, cjeloviti Ovršni zakon, čiji prijedlog bi bio popraćen obrazloženjem njegovih odredbi, a kako bi se zainteresirana javnost upoznala s ciljem i svrhom njihovog donošenja. No, iako je više puta najavljivan, što kao institucija podržavamo i zagovaramo te smo i davali takve preporuke u izvješćima Hrvatskom saboru, još jednom su u pripremi njegove izmjene i dopune.

 

Prije novog zakona – temeljita i sveobuhvatna analiza

U srpnju je dovršeno javno savjetovanje na Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona. U sklopu savjetovanja smo Ministarstvu pravosuđa i uprave, kao predlagatelju, dali komentare na pojedine predložene zakonske izmjene.

Pozdravili smo što je prepoznata potreba da se riješe problemi uočeni u izvansudskoj ovrsi koju provode poslodavci i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO), kao i potreba da ovršni propisi djelotvorno štite potrošače od nepoštenih ugovornih odredbi.

U isto vrijeme smo upozorili da je potrebno prekinuti praksu djelomičnih, višekratnih intervencija u propise ovršnog prava bez temeljitog i sveobuhvatnog analiziranja i preispitivanja postojećeg ovršnog sustava. Takva analiza pokazala bi koje institute vezane uz ovrhu je potrebno preoblikovati, koje napustiti te koje eventualno uvesti, a onda i omogućila cjelovito rješenje koje će doprinijeti pravnoj sigurnosti i zaštiti prava u postupcima ovrha.

Neke od komentara donosimo u nastavku, a sve ih možete pronaći ovdje.

 

Komentari na izmjene i dopune Ovršnog zakona

 

  • Ništetne odredbe potrošačkih ugovora

Dobrodošla je namjera da se odgovarajućim izmjenama i dopunama uredi obaveza suda da, po službenoj dužnosti, pazi da se ovrha ne provede na temelju nepoštenih (ništetnih) odredbi potrošačkih ugovora.

No, potrebno je dodatno razmotriti i pružiti ovršenicima djelotvornu zaštitu od nepoštenih (ništetnih) odredbi u potrošačkim ugovorima i u:

  • postupcima izvansudske ovrhe koju provodi Financijska agencija (Fina);
  • slučajevima kad se ovrha provodi na temelju vjerodostojnih isprava (račun, izvadak iz poslovnih knjiga…), što je posebno važno jer je to jedan od najčešćih načina prisilne naplate prema potrošačima u Republici Hrvatskoj;

sve uz definiranje mehanizama i načina na koji će se ova provjera vršiti u ovršnom postupku, između ostaloga jer sud u pravilu ne raspolaže potrošačkim ugovorom, budući da nije obvezno njegovo prilaganje uz prijedlog za ovrhu.

Također smo predložili da se precizno definira i obrazloži odredba prema kojoj se javnim bilježnicima daju sve ovlasti suda u postupku ovrhe na temelju vjerodostojne isprave.

Naime, vezano uz tumačenje Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, ukazali smo na presudu Suda EU u predmetu Profi Credit Polska (C-176/17 od 13. rujna 2018.). Prema njoj je nacionalni propis protivan Direktivi ako omogućuje donošenje rješenja o izdavanju platnog naloga na temelju formalno valjane mjenice kojom se osigurava potraživanje koje proizlazi iz ugovora o potrošačkom kreditu, kada sud kojemu je podnesen zahtjev za izdavanje platnog naloga nije ovlašten ispitivati eventualnu nepoštenost odredbi tog ugovora, jer pravila za izvršenje prava na podnošenje prigovora protiv takvog rješenja ne omogućuju osiguranje poštovanja prava koja potrošač ima na temelju Direktive.

U hrvatskom ovršnom postupku, javni bilježnici nemaju ovlasti niti mogućnosti za provođenje takve kontrole u postupanju po prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, s obzirom da u postupku ovrhe u pravilu ne raspolažu potrošačkim ugovorom.

U tom slučaju, sudska kontrola je moguća tek ako ovršenik podnese potpuni, dopušteni i pravovremeni prigovor. Pri tom je učinkovito korištenje takvog pravnog sredstva otežano, kako zbog kratkog roka (osam odnosno tri dana), činjenice da je rok prekluzivan (nakon njega nije moguće daljnje podnošenje prigovora), da je propisan obavezan sadržaj prigovora, kao i da sud može odbaciti prigovor kao nepotpun, bez poziva ovršeniku da ga dopuni ili ispravi.

Zato smatramo da je potrebno dodatno razmotriti predložene izmjene i dopune i omogućiti odgovarajuće mehanizme zaštite budući da postoji mogućnost da osoba bude ovršena za tražbinu koja proizlazi iz nepoštenih odredbi potrošačkog ugovora i da se ovrha provede bez sudske kontrole.

 

  • Ovrha nad mirovinom koja se isplaćuje poštom    

Dio umirovljenika koji mirovinu primaju putem pošte, ali imaju i otvoren račun u banci, predložene izmjene mogle bi teže pogoditi od onih koji također mirovinu primaju putem pošte, ali u banci nemaju otvoren račun.

Naime, prema predloženim izmjenama Zakona, njima bi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO), na prijedlog ovrhovoditelja, čitavi iznos mirovine uplaćivao na bankovni račun, i ona im se više ne bi isplaćivala u gotovini putem pošte.

Ovrha bi se provodila drugačije kad su u pitanju umirovljenici koji nemaju otvoren račun u banci,  – dio mirovine koji je izuzet od ovrhe oni bi i dalje primali u gotovini putem pošte, dok bi dio mirovine koji nije izuzet od ovrhe HZMO uplatio na namjenski račun u banci, koji bi banka bila dužna otvoriti po nalogu HZMO-a.

Ovakvo zakonsko uređenje je problematično iz više razloga, prvenstveno ako znamo da je dostava dijela mirovine (koji je izuzet od ovrhe) putem pošte izuzetno važna umirovljenicima narušenog zdravlja, onima koji žive u izoliranim krajevima i kojima bi odlazak (prijevoz) do banke ili bankomata radi podizanja mirovine bio dodatni trošak.

Zato smo predložili i:

  • da se i umirovljenicima koji od ranije imaju otvoren račun u banci, nastavi poštom isplaćivati dio mirovine koji je izuzet od ovrhe;
  • da se cjelokupni prijedlog u tom dijelu dodatno razmotri i precizira, uvažavajući i ograničenja tj. izuzeća od ovrhe, kao i potrebu da otvaranje računa u banci ne uzrokuje dodatne troškove ovršenom umirovljeniku;

Cilj ovih prijedloga je prevencija situacija da umirovljenici ostanu bez raspoloživih mjesečnih novčanih sredstava, odnosno da im otvaranje bankovnog računa dodatno naruši imovno stanje, koje im je najčešće ionako već prilično loše.

Sve komentare možete pronaći ovdje.

Više o temi ovrha možete pronaći u našim ranijim objavama, kao i u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2021. (poglavlje Pravosuđe).