Kako bi se upoznala s konkretnim problemima s kojima se u svakodnevnom životu susreću stanovnici Ličko-senjske županije, pučka pravobraniteljica Lora Vidović sa suradnicima je od 14. do 16. listopada posjetila Gospić, Lički Osik, Vrhovine, Korenicu, Donji Lapac, Karlobag i Senj.

Trodnevni boravak u najvećoj hrvatskoj županiji, pravobraniteljica je iskoristila za susrete s građanima i predstavnicima udruga civilnog društva, kako bi se iz prve ruke upoznala s konkretnim problemima i poteškoćama stanovnika u njihovim zajednicama, a održala je i sastanke s predstavnicima Ličko-senjske županije, gradonačelnikom Gospića, predsjednikom Gradskog vijeća Senja, kao i načelnicima te pročelnicima općina Vrhovine, Plitvička jezera, Donji Lapac i Karlobag koji su joj predstavili i aktivnosti lokalnih tijela javne vlasti na rješavanju problema građana i podizanja kvalitete života u tim sredinama. Uz njih, boravak u Gospiću i Senju pravobraniteljica je iskoristila i za posjet centrima za socijalnu skrb, gdje se upoznala s izazovima s kojima se suočavaju korisnici sustava, ali i sami djelatnici centara.

Na sastancima se razgovaralo o razini zaštite prava stanovnika s posebnim naglaskom na dostupnost socijalnih i zdravstvenih usluga te ulogu gradova i općina u osiguravanju podrške za svoje građane. Neki od ključnih problema o kojima se razgovaralo su nezadovoljavajuća demografska slika uz stalan pad broja stanovnika, visok mortalitet i negativan migracijski saldo što predstavlja ozbiljno ograničenje razvoju cijelog kraja. Iako površinom najveća, Ličko-senjska županija ujedno je i ona s najmanjim brojem stanovnika, oko 45 tisuća, koje je uz to i najstarije s prosječnom dobi od 45,3 godine te je vodeća po broju stanovnika starijih od 75 godina i predstavlja područje duboke starosti. Velik problem je i vrlo visok stupanj ruralnosti prema kojem je jedna od pet županija u kojima 90 do 100 posto stanovnika živi u ruralnim zajednicama, kao i njihova široka geografska rasprostranjenost i prometna izoliranost što negativno utječe na dostupnost socijalnih i zdravstvenih usluga.

Isto tako, boravak na terenu bio je idealna prilika i da se pravobraniteljica odmah upozna s nekim konkretnim problemima vezanim za, primjerice, stambeno zbrinjavanje stanovnika neobnovljenih zgrada u Ličkom Osiku, o čemu je razgovarala sa stanovnicima naselja. Ostale teme o kojima se razgovaralo u drugim jedinicama odnosile su se i na nesređene zemljišne knjige, što stanovnicima županije otežava rješavanje imovinskopravnih odnosa, problem zbrinjavanja otpada, nedostatak liječnika, pogotovo specijalista, u zdravstvenim ustanovama, a bilo je riječi i o problemima vezanim za gospodarstvo poput (ne)dostupnosti radnih mjesta i stope nezaposlenosti, zatim nedostatku javnog prijevoza i visokim troškovima prijevoza stanovništva iz udaljenih naselja poput Kosinja i sl.

Osim za sastanke s predstavnicima jedinica lokalne samouprave, pravobraniteljica je boravak u Ličko-senjskoj županiji iskoristila i kako bi studentima gospićkog Veleučilišta Nikola Tesla približila ulogu pučkog pravobranitelja, a kroz neformalan razgovor i raspravu svi zainteresirani sudionici mogli su se detaljnije upoznati i s nekim konkretnim primjerima vezanim uz djelovanje ove institucije u području zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije.

Pozitivna uloga turizma istaknuta je u mnogim mjestima koja je pravobraniteljica obišla te svakako predstavlja jednu od ključnih djelatnosti koja bi mogla pomoći revitalizaciji Ličko-senjske županije. Potencijal svakako leži u iznimno očuvanim prirodnim resursima i činjenici da je više od 50 posto njezine površine pod nekim oblikom zaštite što upućuje kako je ovaj prostor izuzetno ekološki vrijedan i zaslužuje posebnu skrb i pažnju kod gospodarenja te pruža idealan temelj za snažniji razvoj turizma što bi svakako pomoglo socijalnom i ekonomskom oporavku županije.

Terenskim radom, pučka pravobraniteljica na osnovu prikupljenih informacija nadležnim tijelima upućuje preporuke za podizanje kvalitete života građana, ukazujući na važnost snažnije zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije, o čemu kontinuirano izvještava i Hrvatski sabor kroz svoje godišnje izvješće, koje od 2016. godine sadrži i poglavlje o nejednakom regionalnom razvoju s posebnim osvrtom na ruralna područja. Problem je to koji je prepoznao i UN, pa su tako u okviru posljednjeg kruga Univerzalnog periodičkog preglednika o stanju ljudskih prava, Hrvatskoj upućene preporuke koje se odnose na zaštitu ljudskih prava u ruralnim područjima, posebice na pristup zdravstvenim ustanovama te na dostupnost vode i inkluzivnog obrazovanja.