Diljem svijeta 10. listopada obilježava se kao Svjetski dan beskućnika, kako bi se povećalo svijest javnosti o problemima s kojima se susreću osobe iz ove ranjive skupine društva. Kad je u pitanju Hrvatska, nažalost nema pozitivnih promjena u odnosu na godinu ranije.

Tako i dalje nije proširena definicija beskućnika prema ETHOS tipologiji, kojom bi se obuhvatilo osobe bez krova nad glavom, osobe bez kuće/stana te nesigurno ili neodgovarajuće stanovanje. Također je potrebno omogućiti pravo na zajamčenu minimalnu naknadu i beskućnicima u prihvatilištima, ne samo onima u prenoćištima, jednako kao i sva socijalna prava i zdravstveno osiguranje odmah po pokretanju postupka prijave prebivališta. To su ujedno i preporuke pučke pravobraniteljice Lore Vidović iz Izvješća za 2017. godinu, koje je Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku navelo da će ih razmotriti prilikom izrade novog Zakona o socijalnoj skrbi. Također je nužno izraditi Nacionalnu strategiju o beskućništvu i Protokol o postupanju s beskućnicima, na što pravobraniteljica također niz godina upozorava.

Prema posljednjim dostupnim podacima, u prihvatilištima i prenoćištima je tijekom 2016. bilo smješteno 465 beskućnika, od kojih je 388 muškaraca i 77 žena. Uz Zagreb, najviše ih je bilo u Splitu, zatim Rijeci, Puli, Karlovcu, Osijeku, Varaždinu, Sisku, Zadru, Šibeniku te Vinkovcima. No, stvaran broj beskućnika u Hrvatskoj vjerojatno je višestruko veći.

Uzroci beskućništva najčešće su neriješeno stanovanje nakon izlaska iz kaznenih ili ustanova socijalne skrbi, zatim neriješeni imovinsko-pravni odnosi i deložacije. Dob beskućnika kreće se u rasponu od 15-89 godina, a oko polovice ih je u dobi od 50 do 64 godine. Samo pet ih je zaposleno, a 22 je u mirovini.

Skrb o beskućnicima ne bi se trebala bazirati na smještaju u institucije, već bi se trebalo raditi na njihovom socijalnom uključivanju u lokalnu zajednicu te na prevenciji beskućništva, posebno kroz socijalno stanovanje ili povoljni najam javnih stanova, a mladim beskućnicima trebalo bi osigurati stambene zajednice u kojima bi imali podršku u socijalnoj integraciji, a posebno na uključivanje u tržište rada.

Više o problemima beskućnika u Hrvatskoj možete doznati ovdje.