Broj izbjeglica i složenost njihovog položaja u svijetu raste te je nužno pružiti im potrebnu zaštitu, podršku i rješenje njihovog statusa, što predstavlja i zajedničku odgovornost cjelokupnog čovječanstva. Pravo na azil jamči se brojnim međunarodnim instrumentima, između ostalog, UN-ovom Konvencijom o statusu izbjeglica, Europskom konvencijom o ljudskim pravima i Poveljom EU o temeljnim pravima, a 2018. godine UN je afirmirao i Globalni sporazum o izbjeglicama koji predstavlja političku volju i ambiciju međunarodne zajednice za jačanjem suradnje i solidarnosti s izbjeglicama i državama primateljicama. Sve to razlozi su da se 20. lipnja obilježava kao Svjetski dan izbjeglica, kako bi se različitim događanjima širom svijeta skrenula pozornost na milijune prognanih i raseljenih ljudi te pomoglo povratku u njihove domovine koje su iz različitih razloga morali napustiti.

Prema podacima UN-a, procjenjuje se da je 2018. godine zbog ratova, proganjanja i sukoba u pokretu više od 70 milijuna ljudi. Kako migracijskim kretanjima nije moguće učinkovito upravljati samo na državnoj ili regionalnoj razini, u prosincu 2018. godine usvojen je Globalni sporazum za sigurne, redovne i regularne migracije (tzv. Marakeški sporazum). Njime se prvenstveno ukazuje na čimbenike zbog kojih ljudi napuštaju svoje zemlje porijekla i traži suradnju država, kao i fleksibilnost i dostupnost puteva za regularne migracije, kako bi se u slučajevima nužnog napuštanja zemlje porijekla omogućio njihov boravak u zemlji odredišta.

I pučka pravobraniteljica u svom Izvješću za 2018. ističe nužnost otvaranja dijaloga s ciljem objektivnog progovaranja o pitanjima migracija te opovrgavanja mitova koji se oko njih stvaraju, ističući da su nadležna tijela dužna davati točne informacije, uz pravovremeno djelovanje kako bi se izbjegao strah kod stanovništva ili, što je i mnogo opasnije, pojava govora ili čak i zločina iz mržnje.