Fridrih Ebert Stiftung i Institut za javnu upravu u sklopu 7. Foruma za javnu upravu održali su raspravu na temu „Od javnog prema privatnom? Privatizacija i outsourcing javnih usluga“

Uvodničari u raspravi bili su Vedran Đulabić, profesor upravne znanosti na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te Mihaela Grubišić Šeba, s Ekonomskog instituta u Zagrebu. Raspravu je vodila i zaključila doc. dr. sc. Anamarija Musa, a raspravi su sudjelovale i zamjenica pučke pravobraniteljice Jagoda Novak te savjetnice pučke pravobraniteljice.

Raspravi o vanjskom ugovaranju pomoćnih poslova (outsourcingu) u javnom sektoru u Hrvatskoj prethodila su uvodna izlaganja o praksi zapadnih i delekoistočnih zemalja koje imaju iskustva u uvođenju outsourcinga. U tim su zemljama s modelom minimalističke javne uprave nakon 70-ih godina dvadesetog stoljeća započela promišljanja i praksa tržišne i konkurentnije javne uprave, a time uvođenje  outsourcinga u javnoj upravi. Iskustva tih zemalja, a osobito dugogodišnja praksa Velike Britanije i SAD, pokazuje koje su mogućnosti i rizici uvođenja outsourcinga, a time i potreba temeljite rasprave te analitičke podloge koja mora prethoditi donošenju odluka o njegovom uvođenju i potrebnim modelima.

Osim prednosti na koje nedvojbeno upućuje dosadašnja praksa u zemljama s dužom tradicijom outsourcinga postoje i nedostaci koji upućuju i na promišljanja o „insourcingu“ odnosno vraćanju na cjeloviti sustav javne uprave bez privatnog. Na to, uz ostalo, upućuju i usporedni podatci o ukupnoj cijeni modela javnog i privatnog, osobito ako se u cijenu uračunaju i popratne posljedice privatnog modela obavljanja tih poslova, a koje u zahtijevaju dodatni javni novac kroz socijalnu skrb, zdravstveni i mirovinski sustav za zaposlene kroz model outsourcinga. Isto tako zaštita baza javnih podataka kao i zaštita osobnih podataka sve više se otvaraju kao mogući problemi privatnog modela.

Budući da model outsourcinga u tranzicijskim zemljama, uključujući i Hrvatsku, nema tradiciju, zbog izostanka potrebnih iskustava javno – privatne suradnje u našoj javnoj upravi, uvođenje tog modela zahtijeva iznimno dobru stručnu raspravu i pripremu, na temelju iskustava u drugim zemljama, ali i naših tranzicijskih posebnosti. Isto tako, osobito je važno, da se analiziraju pojedini dijelovi javnog sustava unutar zdravstva, školstva i slično, te primjereno rezultatima stručne rasprave model privatnog u javnoj upravi uvodi tamo gdje su isključeni rizici tog privatnog modela.Primjeri koji se unutar postojećeg zakonodavnog okvira javljaju kao pilot projekti i pojedinačni primjeri u našoj praksi, upućuju i na moguću korupciju na štetu javnog. Stoga je u sustavnom postavljanju modela outsoursinga potrebno osigurati zaštitu od takvih pojava.

Zamjenica pučke pravobraniteljice govorila je o tipovima pritužbi na javnu upravu koje Ured pučke pravobraniteljice zaprima od građana te naglasila kakve bi posljedice na kršenje prava službeničkih odnosa, ali i socijalnih prava moglo imati neosmišljeno i masovno uvođenje outsourcinga za pomoćne djelatnosti u javnoj upravi.

Raspravu je zaključila doc. dr. sc. Anamarija Musa, istaknuvši kako je rasprava pokazala da problemu outsourcinga ne treba pristupati apriori ga odbacujući, a niti nekritički ga uvodeći u javnu upravu kao rješenje kojim će se automatski postići racionalizacija i fiskalna konsolidacija. Outsourcing je tek jedan od načina racionalizacije javne uprave (uz sveprisutniji insourcing, spin-offing itd.), a svako njegovo uvođenje zahtijeva dobru analitičku pripremu te strukturne promjene i promjene u načinu rukovođenja u javnome sektoru. U tom smislu Hrvatska treba daleko više ulagati u edukaciju rukovoditelja javnoga sektora, čiji je položaj specifičan i pa osim upravljačkih vještina trebaju imati poseban senzibilitet za javno dobro, potrebe građana i ljudske resurse u javnoj upravi.