* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2021., koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2022. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji.

[pullquote]

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:
– Sustav socijalne skrbi
– Podrška najsiromašnijima
– Beskućnici
– Diskriminacija temeljem imovnog stanja

[/pullquote]

Sustav socijalne skrbi

U sustavu socijalne skrbi i u 2021. godini bili su prisutni brojni problemi poput slabe prilagođenosti sustava lokalnim potrebama, regionalne nejednakosti koja rezultira neravnomjernom podrškom siromašnima, nedovoljne socijalne uključenosti siromašnih, posebno beskućnika i dugotrajnih korisnika socijalnih naknada, te slabe informiranosti korisnika o socijalnim pravima.

Bilježimo i pozitivne pomake: zapošljavanje preko 200 stručnih djelatnika u centrima za socijalnu skrb (CZSS), koje je najavljeno i u idućem razdoblje, stjecanje statusa službenih osoba za socijalne radnike, odnosno jačanje kaznenopravne zaštite socijalnih radnika, kao i uvođenje tehničkog i fizičkog osiguranja djelatnika u CZSS-ima. No, ove promjene su se primarno odnosile na djelatnike, a u manjoj mjeri na korisnike. 2021. godinu je obilježilo usvajanje niza strateških dokumenta i proces izrade novog Zakona o socijalnoj srbi (ZSS), kao i drugih propisa u ovom području.

Prije najave donošenja novoga ZSS-a isticali smo da je reformom ključno postaviti dobro organizirani sustav, usmjeren na korisnike, s odgovarajućim kapacitetima, pri čemu prava i usluge moraju biti dostupne svim građanima, uključujući one koji žive u ruralnim i izoliranim područjima i na otocima, dok bi naknade trebale značajnije utjecati na smanjenje siromaštva ili omogućiti izlazak iz njega.

Tijekom javne rasprave o novom ZSS-u naveli smo kako je reforma sustava potrebna, ali da bi bila učinkovita potreban je veći stupanj konsenzusa. Kako je Zakon izazvao iznimno velik interes stručne javnosti, što se vidjelo i po broju (kritičnih) komentara zaprimljenih u e-savjetovanju te kako je naišao na veliki otpor strukovnih organizacija poput HUSR-a i HKSR-a, osim što smo se uključili u e-savjetovanje, na javnoj raspravi okupili smo sve ključne dionike.

Nažalost, u procesu donošenja Zakona propuštena je prilika konstruktivno odgovoriti na komentare struke, što je iznimno važno, jer će ga upravo oni provoditi u praksi. U javnoj raspravi posebno se ukazalo na propuštenu priliku rasterećivanja CZSS-a, odnosno ovlasti i nadležnosti u stvarima koje nisu u najužoj vezi sa sustavom socijalne skrbi. Naime, trenutačno imaju 145 javnih ovlasti, što ukazuje na složenost poslova i mnogostrukost uloga stručnih radnika, što dugoročno dovodi do nedovoljne usmjerenosti na potrebe korisnika te smanjenje kvalitete rada.

Zakonom je uvedena bitna statusna promjena CZSS-a, njihovim pripajanjem Hrvatskom zavodu za socijalni rad, što je centraliziralo sustav te izazvalo najviše otpora struke. Stoga je posebno važno u narednom periodu ispitati učinke ove statusne promjene. S obzirom na nejednaku regionalnu razvijenost bit će važno u narednom periodu pratiti kako će se osigurati utjecaj JLS-a u kreiranju lokalnih programa, posebno u odnosu na specifičnosti određenih područja. Naime, nemaju sve JLP(R)S iste potrebe niti su u njima jednako razvijene socijalne usluge, što najbolje oslikavaju karte siromaštva koje je izradilo MRRFEU uz podršku Svjetske banke.

Zakon uvodi i Povjerenstvo za pritužbe, koje bi trebalo pridonijeti boljoj zaštiti korisnika u sustavu socijalne skrbi. Uvođenje svojevrsnog građanskog nadzora može biti pozitivno, jer se njime otvara put preispitivanju postojećih rješenja, a sam građanski nadzor može doprinijeti povjerenju građana u rad institucija.

Međutim, pri uspostavi ovakvog mehanizma nužno je uzeti u obzir postojeće mehanizme, prvenstveno pravobraniteljske institucije. Stoga je posebno važno pri izradi Poslovnika o radu Povjerenstva osigurati da ne dođe do nejasnoća u postupanju Povjerenstva u odnosu na pravobraniteljske institucije, kako bi se izbjegla pravna nesigurnost za korisnike sustava.

Važno je nastaviti zagovarati povećanje iznosa socijalnih naknada kojima bi se trebalo osigurati značajnije smanjenje siromaštva ili omogućiti izlazak iz siromaštva; obvezivanje velikih gradova i gradova središta županija da financiraju socijalne samoposluge; uspostavljanje sustava mjerenja i praćenja energetskog siromaštva, definiranja tog pojma i prava povezanih s njim; kao i značajnije rasterećenje zaposlenih u CZSS i smanjenje broja njihovih javnih ovlasti.

Pozitivno je što je Zakonom povećana osnovica za zajamčenu minimalnu naknadu (ZMN); povećana ZMN osobama koje su potpuno nesposobne za rad; poboljšana definicija beskućnika i mogućnost ostvarivanja ZMN za beskućnika smještenog u prihvatilište i organizirano stanovanje (iako u polovičnom iznosu); otklonjena zapreka korisnicima ZMN-a da imaju vlastito vozilo koje ne prelazi vrijednost od 20.000,00 kuna; prepoznati mladi koji su odrasli bez roditeljske skrbi kao korisnika u sustavu i uvođenje socijalnog mentorstva; poboljšana odredba o radu za opće dobro; određena obveza velikim gradovima i gradovima u sjedištu županije da financiraju, potiču i osiguraju pučke kuhinje i smještaj beskućnika.

Krajem 2021. godine doneseni su i Nacionalni plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti od 2021. do 2027. te pripadajući Akcijski plan od 2021. do 2024. godine, kao i Nacionalni plan razvoja socijalnih usluga te prateći Akcijski plan od 2021. do 2024. godine. Ovim strateškim dokumentima postavljeni su značajni i zahtjevni ciljevi. Međutim, ukazali smo kako je potrebno konkretnije razraditi ciljeve i mjere, definirati rokove njihove provedbe, kao i preciznije odrediti ciljane skupine te odgovoriti na potrebe građana nastale zbog epidemije i potresa.

 

Podrška najsiromašnijima

Prema podatcima DZS-a objavljenima u rujnu 2021. godine, u 2020. godini u riziku od siromaštva bilo je 18,3% građana, isto kao i godinu ranije, što je i dalje iznad prosjeka EU. Najveći rizik od siromaštva bio je u jednočlanim kućanstvima, posebno osoba starijih od 65 godina (52,1%) te u onima koje čine žene, za koje je stopa rizika od siromaštva iznosila 50,4%. U kategoriji kućanstava s uzdržavanom djecom najviše stope rizika od siromaštva prisutne su u kućanstvima koja čine jedan roditelj i uzdržavana djeca (30,5%) i u kućanstvima s dvije odrasle osobe s troje ili više djece (23,1%).

U više Izvješća upozoravali smo na niska izdvajanja proračunskih sredstava za sustav socijalne skrbi, posebno za socijalne naknade, poput ZMN-a, jednokratne naknade i naknade za troškove stanovanja, koje uglavnom koriste osobe u teškoj materijalnoj deprivaciji.

Godinama je prisutan trend smanjenja broja korisnika ZMN-a. Od 2018. do kraja 2021. godine manje je ih je 21.502, što je značajan pad. MRMSOSP navodi da su najznačajniji razlozi zapošljavanje, veća mobilnost stanovništva te ekonomske migracije. Međutim, iz podataka HZZ-a proizlazi da je od 17.785 prijavljenih korisnika ZMN-a, tijekom 2021. godine s HZZ-a odjavljeno samo njih 3.306 (18,59%), od kojih 961 (5,403%) zbog zaposlenja u RH, a 27 (0,152%) u EU/EEZ. Kako se iz ovih podataka može zaključiti da je malom broju korisnika pravo na ZMN prestalo zbog zaposlenja, bilo bi dobro napraviti analizu pada broja korisnika ZMN-a.

[pullquote]Preporuka 40.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da napravi analizu pada broja korisnika zajamčene minimalne naknade[/pullquote]

Nadalje, ističemo da se jedna od preporuka EK i Vijeća o Nacionalnom programu reformi Hrvatske za 2020. i Programu konvergencije Hrvatske za 2020. odnosila na potrebu poboljšanja adekvatnosti naknada za nezaposlene i adekvatnost ZMN-a. Stoga je pozitivno što su osigurana veća sredstva za reformu sustava socijalne skrbi pa je tako za provedbu novoga ZSS-a u 2022. godini osigurano 2.326.104.523 kuna, a u 2023. i 2024. godini predviđeno je 3.032.432.923, uz dodatnih 17.941.194 kuna.

Povećani su iznosi ZMN-a, posebice radno nesposobnim članovima kućanstva. U skorijoj budućnosti važno bi bilo povećati osnovicu za ZMN s 1.000,00 na 1.500,00 kuna, što bi pojedinca ili obitelj izdignulo iz teške materijalne deprivacije, a što je važno i zbog izgradnje socijalno pravednijeg društva.

„Prvi puta u životu obraćam se centru za pomoć jer sam bez sredstava (novaca) za život, bez posla bez ikoga tko bi nam išta dao, bez hrane. Nisu me uputili na moja i djetetova prava, nisam tad znala da mogu ići u pučku kuhinju, niti da država p laća nešto režija. NIŠTA jedno veliko NIŠTA.

Puno kasnije sam dobila neku pomoć za L.. i mene, kad sam već bila u dugovima ovrhama, iskopčana nam je struja i plin, neko vrijeme su nam plaćali režije od 500 kuna, ali tada je već bilo kasno, kad smo došli gl adni dobili smo pučku kuhinju …..Zbog njih smo bili gladni, spremali su papire za jednokratne pomoći u ladicu i tamo ih držali, a nisu ih proslijedili dalje na urudžbeni da što prije dobijemo pomoć……

Nisu nas na vrijeme upoznali na prava djeteta i nezaposlene majke, na novčanu pomoć na pučku kuhinju i na pomoć za plaćanje režija. Ugrozili su nam svojom nebrigom živote….“

Tijekom 2021. godine korisnici su nam se prituživali na nepriznavanje prava na ZMN ili na dugo čekanje isplate. Prituživali su se i zbog neodobravanja jednokratne naknade, iako se radi o žurnom podmirenju trenutne potrebe. Tako nam se obratila pritužiteljica zbog nepriznavanja prava na ZMN i jednokratnu naknadu. U ispitnom postupku utvrđeno je da CZSS nije donio rješenja u zakonskom roku, no tome je doprinijela i pritužiteljica jer nije u propisanom roku obavijestila CZSS o promijenjenim okolnostima. Ipak, odgovorni stručni radnici upozoreni su na propust od predstojnice Podružnice CZSS-a, a pritužiteljici su isplaćeni pripadajući iznosi naknada.

U praksi se jednokratne naknade u pravilu ne odobravaju u roku od osam dana od podnošenja zahtjeva, kako je propisano ZSS-om, iako se radi o trenutnim potrebama u kojima treba žurno intervenirati. Dodatan je problem prolongirana isplata zbog strogo određenih financijskih procedura pa se na isplatu čeka više od mjesec dana. Prema podatcima MRMSOSP-a tijekom 2021. godine odobreno je 98.028 jednokratnih naknada, dok ih je u 2020. odobreno 60.776. Više naknada je odobreno zbog elementarne nepogode, odnosno posljedica razornog petrinjskog potresa (41. 499), što čini 40% svih odobrenih jednokratnih naknada.

„Mogli su mi odobriti nešto novaca i donijeti u sandučić da nam spase živote. Ali oni su još ljuti – kaj stalno pišeš, tužit ću ti krivično kćeri, a da mogu prve bi mi pomogle jer jedna je studentica PMF-a i to jedna od najboljih, ali nije ona kriva da nije stigla stipendija, a druga ne radi i ima dvoje djece, jedno s posebnim potrebama, tako da nisu nikako u mogućnosti pomoći. A g. P.M. je toliko agresivno bezobrazan da će on krivično tužiti moje kćerke da one moraju pomoći, a oni, to nije njihov posao da pomognu čovjeku koji nema da preživi i ne smije van…“

Obitelji koje pripadaju socijalno ugroženim skupinama i primaju ZMN našle su se u posebno teškim životnim okolnostima i u još većem riziku od siromaštva zbog epidemije.

[pullquote]

Preporuka 41.
Centrima za socijalnu skrb, da jednokratnim naknadama obuhvate veći broj korisnika, posebice kojima su zbog epidemiološke situacije, primjerice bolesti, povećane potrebe, kao i da se ubrzaju postupci odobravanja i isplate[/pullquote]

Postupajući po pritužbama primjećujemo da CZSS u pravilu ne odobravaju uvećane jednokratne naknade, kao i da je neujednačena praksa u odobravanju. S obzirom da ih je tijekom 2021. godine odobreno samo 367, trebalo bi ih odobravati u većem broju, čemu može doprinijeti i pojednostavljenje postupka odobravanja, s obzirom da se prema novom ZSS-u više ne zahtjeva prethodna suglasnost MRMSOSP-a.

CZSS-i su primjenjivali Upute za sprečavanje i suzbijanje epidemije COVID-19 za centre za socijalnu skrb i Centar za posebno skrbništvo, izdane od HZJZ-a 29. rujna 2021. godine, pa se od korisnika nije tražilo predočenje COVID potvrde nego poštivanje propisanih epidemioloških mjera. Stoga nije bilo zapreke za dolazak korisnika u CZSS. Iako su ove Upute objavljene na web stranicama MRMSOSP-a i HZJZ-a, a putem elektroničke pošte dostavljene i svim pružateljima socijalnih usluga, trebalo je bolje informirati javnost, posebice korisnike sustava socijalne skrbi, jer su se u medijima pojavljivale različite informacije.

[pullquote]

Preporuka 42.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da rješava drugostupanjske predmete u zakonskim rokovima
Preporuka 43.
Jedinicama lokalne i područne samouprave i Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da socijalnim samoposlugama osiguraju održivo financiranje
Preporuka 44.
Županijama, da u skladu sa zakonskom obvezom i svojim financijskim mogućnostima pomognu velikim gradovima i gradovima u sjedištu županije koji nemaju financijska sredstva da otvore pučke kuhinje[/pullquote]

U 2021. godini su skraćeni rokovi rješavanja drugostupanjskih predmeta u području socijalne skrbi i obiteljsko-pravne zaštite i skrbništva, no i dalje se znatno prekoračuju pa rješavanje žalbi traje od 6 mjeseci do godinu i pol.

Tako nam se obratila pritužiteljica za pomoć u priznavanju prava na doplatak za pomoć i njegu supruga bolesnog od karcinoma na mozgu za zadnja tri mjeseca njegova života, no nažalost suprug je preminuo prije nego što je ostvario ovo pravo.
Ipak, određeni su prioriteti u rješavanju predmeta koji se odnose na djecu, osobe s invaliditetom i osobe slabijeg imovnog stanja. Pozitivno je što se znatno smanjio broj neriješenih predmeta iz područja skrbništva.

U suzbijanju siromaštva važnu ulogu imaju i socijalne samoposluge, kojih je u evidenciji Hrvatske mreže socijalnih samoposluga 38. Kao osnovne prepreke u svom radu navode: oslanjanje isključivo na volontere i donacije, nedostatak skladišnog prostora i dostavnih vozila, poteškoće u financiranju, rast cijena hrane i drugih proizvoda.

Svi ti problemi posebno su došli do izražaja zbog nastavka epidemije, koja je uz potrese dodatno doprinijela povećanju broja korisnika. Uz navedeno, rad i financiranje socijalnih samoposluga nije niti zakonski regulirano. I u sklopu HCK u 19 društava djeluju socijalne samoposluge, a u 14 društava djeluju i pučke kuhinje. Kako se stalno povećava broj korisnika, trebalo bi osigurati njihov stalni izvor financiranja.

Društva pružaju i pomoć najranjivijim građanima kroz projekte za siromašne obitelji i pojedince te obilaze kućanstva u kojima žive osobe pogođene posljedicama potresa i epidemije.

U okviru Hrvatskog Caritasa također djeluju socijalne samoposluge i pučke kuhinje te znatan dio djelovanja Caritasa na nad/biskupijskoj razini obuhvaća podjelu materijalne pomoći: hrane, higijenskih potrepština, rabljene odjeće i obuće te namještaja.

 

Beskućnici

[pullquote]

Preporuka 45.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da mapira razloge koji su doveli do beskućništva, utvrdi stvaran broj beskućnika i izazove s kojima se susreću
Preporuka 46.
Pružateljima usluga za beskućnike, JLS-ima i CZSS-ima, da beskućnike:
– na privremenom smještaju preko godinu dana socijalno uključe u lokalnu zajednicu
– kronično bolesne i nemoćne adekvatno smjeste kod odgovarajućeg pružatelja socijalnih usluga
– mladima osiguraju organizirano stanovanje[/pullquote]

Beskućnici su najnezaštićeniji i najugroženiji članovi društva, često su nevidljivi i zapostavljeni, stigmatizirani su i često izloženi višestrukoj strukturnoj diskriminaciji. Prema podatcima CZSS-a, u RH je u 2021. evidentirano 525 beskućnika, no Hrvatska mreža za beskućnike (HMB) procjenjuje da ih je znatno više i da više od 2.000 osoba živi bez krova nad glavom te da ih je najveći broj u Zagrebu, njih 700.

Među beskućnicima pretežu muškarci, kojih je 418, dok je žena 107. Oko 35% beskućnika ima problem ovisnosti, a oko 27% ih ima psihičke teškoće. Među uzrocima koji su doveli do beskućništva skoro 69% navodi nedostatak sredstava za podmirenje troškova stanovanja.

Kako bi bolje razumjeli potrebe beskućništva, važno je prikupiti podatke o njihovom stvarnom broju, kao i razlozima koji su doveli do beskućništva, poteškoćama s kojima se susreću u ostvarivanju svojih prava i slično. Zabrinjava što je veliki broj beskućnika još uvijek na privremenom smještaju preko godinu dana, jer im JLS ne može osigurati socijalni stan, a CZSS stalni adekvatni smještaj kod drugog pružatelja, ili to sami odbijaju.

Iako u novom ZSS-u definicija beskućnika nije usklađena s ETHOS tipologijom, prihvaćen je naš prijedlog da se u nju dodaju beskućnici koji su na privremenom smještaju u prihvatilištu i organiziranom stanovanju.

Važna pozitivna novina u novom ZSS-u je mogućnost ostvarivanja ZMN-a za beskućnike u prihvatilištima, iako u visini od tek 50% iznosa ZMN-a. Prihvaćen je i prijedlog prema kojemu su veliki gradovi i gradovi u sjedištu županije dužni financirati, odnosno poticati i osigurati smještaj beskućnicima u prihvatilištima/prenoćištima, umjesto da to ovisi o njihovim financijskim mogućnostima.

[pullquote]

Preporuka 47.
Županijama, da velikim gradovima i gradovima sjedištima županije koji nisu u mogućnosti financirati prihvatilišta/prenoćišta, sukladno zakonskim obvezama i financijskim mogućnostima pomognu u tome
Preporuka 48.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da osigura dugoročnije financiranje projekata i aktivnosti za beskućnike, poput dnevnog boravka
Preporuka 49.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da osiguraju prijavu prebivališta beskućnika na adrese centara za socijalnu skrb[/pullquote]

Naime, već niz godina u više od pola velikih gradova i gradova u sjedištu županija nisu osnovana prihvatilišta/prenoćišta. Aktivno ih je 13 u 11 velikih gradova. Tijekom 2021. MRMSOSP je zatražilo podatke od županijskih ureda nadležnih za socijalnu skrb, koji na svojem području nemaju prihvatilišta/prenoćišta, o razlozima neosnivanja prihvatilišta/prenoćišta, a iz odgovora proizlazi da se beskućnici ondje zbrinjavaju prema okolnostima pojedinog slučaja, dodjelom smještajnog prostora koji je gradu na raspolaganju.

Nedostaje aktivnosti poput rada stručnjaka na ulici/terenu s beskućnicima te obilazaka prostora koji nisu namijenjeni za stanovanje, uz podršku i savjetovanje stručnjaka, što bi sigurno doprinijelo smanjenju broja “skrivenih“ beskućnika i njihovoj bržoj socijalnoj integraciji. Kratkoročna projektna financiranja ne osiguravaju kontinuitet aktivnosti i usluga za beskućnike.

Beskućnici se i nadalje susreću s problemom prijave/utvrđivanja prebivališta, o čemu ovisi ostvarivanje raznih prava. Još 2017. godine preporučili smo da im se odmah po pokretanju postupka prijave prebivališta omoguće socijalna prava, kao i da bi im policija trebala prebivalište utvrđivati u skladu sa Zakonom o prebivalištu, odnosno na adresi ustanove socijalne skrbi ili kod drugih pružatelja usluge smještaja, i to bez suglasnosti CZSS-a.

U praksi nije uvijek tako pa udruga MoSt iz Splita navodi da se beskućnicima vrlo rijetko utvrđuje prebivalište na adresi CZSS Split pa nakon napuštanja prenoćišta prebivalište beskućnika ostaje na njihovoj adresi.

Iako prema navodima nekih udruga beskućnici zbog neposjedovanja osobnih dokumenata nisu mogli dobiti EU digitalnu COVID potvrdu te posljedično pristupiti javnopravnim tijelima i zdravstvenim i drugim uslugama, HZZO je naveo da za izdavanje EU digitalne COVID potvrde osoba nije morala imati reguliran status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju.

Smještaj beskućnika usporavala je obveza prethodnog testiranja na COVID-19 PCR testom, koje su provodili izabrani liječnici obiteljske medicine, a trošak je podmiren iz sredstava HZZO-a. To je u neravnopravan položaj dovodilo beskućnike bez zdravstvenog osiguranja, odnosno bez liječnika obiteljske medicine. Situacija se poboljšala nakon početka cijepljenja, jer su potpuno cijepljeni korisnici mogli doći na smještaj bez prethodnog testiranja.

Diskriminacija temeljem imovnog stanja

U 2021. godini nastavili smo zaprimati pritužbe građana zbog diskriminacije temeljem imovnog stanja u povećanom broju, najvećim dijelom zbog epidemioloških mjera donesenih u cilju suzbijanja epidemije, ali i nevezano, najčešće u područjima pristupa dobrima i uslugama te rada i zapošljavanja. Osnova socijalnog podrijetla predviđena je u međunarodnim, ali i u dokumentima EU za zaštitu i promicanje ljudskih prava.

Preklapajuća diskriminacijska osnova socio-ekonomskog statusa, odnosno kako se u ZSD-u navodi imovnog stanja, zbog svoje kompleksnosti te izostanka precizne definicije, izuzetno je rijetko isticana u sudskim postupcima. Predmete smo u slučaju posebno ugroženih skupina građana, poput beskućnika, otvarali i na vlastitu inicijativu te smo pritužbe građana vezano uz ostvarivanje prava i usluga iz sustava socijalne skrbi promatrali i kroz prizmu diskriminacije temeljem njihovog imovnog stanja odnosno socioekonomskog položaja, iako je pritužitelji nisu izrijekom navodili.

Epidemiološke mjere poput obveze nošenja maski, dezinficiranja ruku ili uvođenja šire upotrebe EU digitalnih COVID potvrda prilikom ulaska u različita javnopravna tijela predstavljale su značajan financijski udarac za siromašne građane. Iako je cijepljenje protiv bolesti COVID-19 u RH započelo krajem 2020. godine te je bilo besplatno i dostupno svim hrvatskim građanima, uključujući i osobama koje nisu zdravstveno osigurane, kako je ono bilo dobrovoljno, iz različitih razloga su mnogi građani odlučili da ga neće primiti.

Širenjem obveze predočenja COVID potvrda početkom listopada u sustave zdravstva i socijalne skrbi te kasnije u sustav javne i državne uprave pojačano smo zaprimali pritužbe građana koji su podlijegali obvezi testiranja, ali nisu bili u mogućnosti snositi takve troškove. Iako su na udaru siromaštva u RH najviše nezaposlene osobe, kućanstva starijih osoba, obitelji s više djece, jednoroditeljska i jednočlana kućanstva te velik broj umirovljenika, po posljednjim dostupnim podatcima DZS-a od 2020. godine, i 5,1% zaposlenih osoba su u riziku od siromaštva.

Tako nam se krajem prosinca pritužbom obratila osobna asistentica nepokretne osobe neto plaće u iznosu od 2.000 kuna zaposlena na pola radnog vremena. Pritužiteljica se iz osobnih razloga nije cijepila, ali je za prisutnost na radnom mjestu bilo potrebno da se dva puta tjedno testira, što joj je predstavljalo nerazmjeran trošak u iznosu od četvrtine mjesečne plaće. OCD kao poslodavac odbila joj je refundirati troškove testiranja, čak i nakon što je poslodavcu dostavila odgovor Stožera u kojem je navedeno kako je spomenuto u konkretnom slučaju obveza poslodavca.

Udrugu smo upozorili na obvezu refundiranja troškova testiranja pritužiteljici u što kraćem roku te jednako postupanje i u drugim istovjetnim slučajevima refundacije troškova zaposlenika kako bi mogli pristupiti mjestu rada i ostvariti pravo na rad, ali ujedno štititi zdravlje korisnika kojima pružaju svoje usluge.

Vezano uz naknade troškova i dostupnost testiranja obraćali su nam se i kandidati na natječajima za zapošljavanje koji bez negativnog testa nisu mogli pristupiti usmenom dijelu natječajnog procesa, građani kojima je trošak testiranja predstavljao znatan financijski izdatak pa im je ograničen pristup različitim uslugama, kao i oni koji su morali osobno doći u prostorije HZZO-a radi administrativnih procedura i ovjera kako bi ostvarili pravo na ortopedsko pomagalo.

Također, obratilo nam se više studenata nekoliko različitih visokih učilišta navodeći da su dovedeni u neravnopravan položaj jer se onima koji ne posjeduju COVID potvrdu nameću dodatni troškovi testiranja. Iz podataka koje smo zaprimili od javnih Sveučilišta razvidno je da su pojedina visoka učilišta temeljem Odluke Stožera iz studenog donijela vlastite odluke o obvezi posjedovanja COVID potvrde, odnosno posjedovanja negativnog testa kao uvjeta pohađanja predavanja, pisanih ili usmenih ispita te praktičnih vježbi, koje se uvelike razlikuju od jedne do druge ustanove.

Tako su pojedina visoka učilišta sve oblike nastave održavala isključivo fizički, dok se na nekima nastava odvijala online, a pojedina su koristila različite hibridne modele. U nekima je posjedovanje COVID potvrde bilo obvezno za studente u svim slučajevima, kod nekih samo u slučaju prisutnosti više od 50 studenata u dvorani, dok neka uopće nisu propisala takvu obvezu za studente, već samo za nastavnike i vanjske suradnike. Primjer dobre prakse je Sveučilište Jurja Dobrile u Puli u kojem je uz odobrenje Ministarstva zdravstva bila organizirana tzv. COVID ambulanta, a u kojoj su se svi zaposlenici i studenti mogli besplatno testirati za potrebe pohađanja vježbi ili za potrebe praktične nastave i izvan prostora Sveučilišta, odnosno u ustanovama u kojima je predočenje COVID potvrde obvezno.

Međutim, kako je protiv spomenute Odluke u 2021. godini podneseno više prijedloga za ocjenom ustavnosti, Ustavni je sud ukinuo mogućnost da visoko učilište, pozivajući se na autonomiju sveučilišta, studente obveže da pri ulasku u prostore visokog učilišta predoče digitalnu COVID-potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o testiranju, cijepljenju ili preboljenju.

S obzirom da su, u slučajevima uvođenja obveznog posjedovanja COVID potvrde od sredine studenog do donošenja Odluke Ustavnog suda, visoka učilišta u različitoj mjeri i različitim kategorijama studenata refundirala troškove testiranja, od onih koji ih zbog nedostatka financijskih sredstava nisu nadoknađivali uopće do onih koji su takve troškove nadoknađivali samo studentima sa zdravstvenom kontraindikacijom za cijepljenje ili pak onima slabijeg socioekonomskog statusa, smatramo kako je u referentnom razdoblju moglo doći do povrede prava na jednako postupanje i otežavanja pristupa pravu na obrazovanje studentima koji si trošak testiranja nisu mogli priuštiti.

Vladi RH i Stožeru CZ obratili smo se i prije donošenja Odluke o široj upotrebi COVID potvrda, i tada ukazujući da se, minimalno u prijelaznom periodu, građanima treba osigurati dostupno i besplatno testiranje. Tako se temeljem sadržaja pritužbi koje su nakon

Odluke Stožera CZ iz studenog stizale u povećanom broju, pokazalo kako je u praksi problematična upravo dostupnost testiranja za one građane koji ne žive u velikim gradovima s organiziranim punktovima za testiranje, a osobito cijena testiranja koja je siromašnim građanima otežala pristup uslugama državnih i javnih institucija. Pozdravljamo odredbu Odluke sukladno kojoj se ona nije primjenjivala na osobe kod kojih postoje kontraindikacije za cijepljenje.

U prosincu 2021. godine uključili smo se u Savjetovanje o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama ZZPZB-a te smo i u mišljenju Ministarstvu zdravstva ukazali na povećan materijalni trošak kojem su izloženi građani kada podliježu obvezi testiranja. Vezano uz reformu sustava socijalne skrbi, pozdravljamo promjenu u novom ZSS-u sukladnu našim dugogodišnjim preporukama te prijedlogom koji smo iznijeli u savjetovanju pri donošenju zakona, da se korisnicima ZMN-a koji imaju u vlasništvu ili koriste osobno vozilo ova naknada ne ukida.

Naime, u praksi je kod primjene prijašnjih odredaba i tumačenja koji korisnici imaju pravo na vlastiti ili korištenje tuđeg osobnog automobila zbog prometne izoliranosti dolazilo do neujednačenosti te diskriminacije pripadnika romske nacionalne manjine zbog života u sredinama bez adekvatnog javnog prijevoza, ali i drugih korisnika ZMN-a koji žive u ruralnim i prometno izoliranim krajevima.

Korisnici su u tim slučajevima gubili pravo na ZMN, ali i na druge socijalne naknade kojima je ZMN preduvjet. Sukladno novom rješenju kućanstvima koja primaju ZMN ostavljena je mogućnost vlasništva osobnog vozila u vrijednosti do 20.000 kuna kako bi mogli zadovoljiti osnovne životne potrebe, što je posebno važno kada se radi o izoliranim krajevima s nerazvijenom infrastrukturom.

[pullquote]

Preporuka 50.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da od JLP(R)S prikupi dostupne podatke o prosječnoj mjesečnoj cijeni najma na njihovom području te ovisno o njima odobrava naknadu za troškove stanovanja u maksimalnom iznosu
Preporuka 51.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da pri budućim izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi propiše veći iznos naknade za troškove stanovanja i proširi obuhvat korisnika[/pullquote]

Međutim, prijedlog koji smo iznijeli vezan uz naknadu troškova stanovanja socijalno ugroženih građana nažalost nije uvažen, budući da je uređeno da se naknada za troškove stanovanja priznaje samo u visini do 30% iznosa ZMN-a. Ovu naknadu smatramo posebno važnom u kontekstu strukturne diskriminacije siromašnih građana, osobito kada se radi o troškovima najamnine budući da korisnicima ZMN-a omogućava boravak u iznajmljenoj nekretnini te je ključna za prevenciju beskućništva. Stoga smo predložili povisiti iznos ove naknade na minimalno 50% iznosa ZMN-a.

Također smo ukazali i da naknada za troškove stanovanja treba u iznimnim životnim okolnostima biti priznata i do punog iznosa ZMN-a te da je u praksi potrebno obratiti pozornost na tržišne razlike u cijeni najma, primjerice stana u Zagrebu ili nekretnine u nekoj od manjih ruralnih sredina.

I kroz 2021. godinu nastavili su nam se obraćati građani slabijeg imovnog stanja vezano uz mogućnost potpunog ili djelomičnog oslobođenja od plaćanja HRT pretplate, nemogućnosti odjave iz evidencije obveznika plaćanja te previsoke cijene pretplate. Umirovljenici s mirovinom manjom od 1.500 kuna oslobođenje od plaćanja 50% mjesečne pristojbe ostvaruju samo ako im se mirovina isplaćuje iz državnog proračuna RH te ako su 12. listopada 2015. godine bili evidentirani kao obveznici plaćanja pristojbe.

Prvi je uvjet propisan jer se informacije o visini mirovina mogu pribaviti jedino od HZMO-a (koji takve podatke ima samo za umirovljenike koji mirovinu primaju iz hrvatskog osiguranja), dok drugi uvjet služi kako bi se onemogućile manipulativne promjene prijavljenog obveznika. Vezano uz prvi uvjet obratili smo se Poreznoj upravi MF koja bez poteškoća HRT može dostaviti podatke sadržane u vlastitoj evidenciji o dohocima i primicima.

[pullquote]

Preporuka 52.
Nadzornom odboru HRT-a, da u idućoj Odluci o utvrđivanju visine mjesečne pristojbe predvidi oslobođenje od pola iznosa za umirovljenike ispod prihodovnog cenzusa, neovisno o izvoru iz kojeg im se mirovina isplaćuje i datumu prijave u evidenciju obveznika[/pullquote]

Drugi uvjet prijave u evidenciju na određeni datum prije sedam godina preotegotan je za umirovljenike kao krajnje korisnike, budući da se novim pretplatnicima koji udovoljavaju propisanim kriterijima uskraćuje povlastica, jer se na njih prebacuje teret prevencije mogućih zloupotreba sustava. Umirovljenicima koji mjesečno primaju 1.500 kuna mirovine, pogotovo u situaciji pandemije u kojoj su najviše vremena kao rizična skupina provodili u svom domu, za kućni budžet mnogo je značilo izdvajanje 40 umjesto 80 kuna mjesečne pristojbe, neovisno iz kojeg izvora je primaju te jesu li na određeni datum bili evidentirani kao obveznici ili su to postali kasnije.

Tijekom 2021. otvorili smo predmet zbog zaštite interesa beskućnika kao posebno ugrožene skupine građana izložene diskriminaciji temeljem društvenog položaja te imovnog stanja prilikom druge faze izrade popisa stanovništva. Bilo je predviđeno da popisivač pronalazi i popisuje beskućnika u prihvatilištu ili prenoćištu ili pak da popisivač popisuje beskućnike koje „zatekne na cesti“. Tako se otvarala mogućnost da određeni broj osoba ne bude obuhvaćen popisom, a posebno se nezahvalnom za izvođenje u praksi doima metodologija popisivanja beskućnika koje se „zatekne na cesti“ diljem RH.

DZS-u smo skrenuli pozornost na specifičan položaj ove skupine građana te smo predložili da u tijeku druge faze popisivanja obuhvate i dnevne boravke u kojima beskućnici borave te da suradnjom s nadležnim institucijama i OCD-ima prikupe informacije kako ovoj skupini građana maksimalno izaći u susret, što su kvalitetno i pravovremeno učinili pa tako iz informacija zaprimljenih od spomenutih organizacija proizlazi da je provođenje popisa stanovništva u odnosu na beskućnike ipak proteklo bez poteškoća.

Zaprimili smo veći broj pritužbi korisnika mjere pronatalitetne politike Grada Zagreba s troje i više djece iz 2016. godine kao reakcije na Nacrta Prijedloga Odluke o izmjenama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja koji na snagu treba stupiti u svibnju 2022. godine. Najavljenim se izmjenama značajno smanjuje iznos novčane pomoći kao i ukupno trajanje mjere ovisno o dobi najmlađeg djeteta te se predviđa mogućnost upisa djece starije od tri godine u redovni program predškolskog odgoja i obrazovanja, ali i zapošljavanje roditelja pa su pritužitelji isticali kako će ih ovakve izmjene dovesti u rizik od siromaštva, a neke od njih onemogućiti u pružanju potrebne posebne skrbi djeci, pogotovo s obzirom na nedostatne kapacitete gradskih vrtića.

Donositelju mjere već smo se i povodom ispitnog postupka 2016. nakon uvođenja mjere obraćali vezano uz spomenutu mjeru skrenuvši pozornost na potrebu provođenja procjene njenih dugoročnih učinaka, pogotovo onih o zapošljivosti roditelja odgojitelja nakon izbivanja s tržišta rada, kao i učinaka na djecu koja uslijed korištenja mjere od strane roditelja nisu pohađala redovni program predškolskog odgoja i obrazovanja. Na temelju sadržaja zaprimljenih pritužbi vidljivo je da se kod korisnika mjere radi o izrazito heterogenoj skupini te da su mnogi mjeru koristili zbog nemogućnosti zapošljavanja i nepovoljne financijske situacije, pa najavljene izmjene neće sve korisnike pogoditi na isti način.

U savjetovanju sa zainteresiranom javnošću Gradu Zagrebu uputili smo mišljenje i prijedlog da se, iako mjera nije primarno socijalnog već demografskog karaktera, izađe u susret roditeljima slabijeg socioekonomskog statusa i onima koji pripadaju u teže zapošljive skupine, a kako bi se izbjegao njihov prijelaz u sustav socijalne skrbi. Između ostalog, predložili smo i kasnije stupanje na snagu spomenutih izmjena, osiguravanje podrške za lakše uključivanje roditelja na tržište rada te ciljano jačanje kapaciteta predškolskih odgojno obrazovnih ustanova uz planiranje njihovog razvoja, s obzirom na njihovu ulogu u zdravom psihosocijalnom razvoju djeteta, utjecaju na smanjivanje društvenih nejednakosti te ujednačavanja životnih šansi sve djece.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2021.:

Utjecaj potresa na ostvarivanje ljudskih prava“, “Prava starijih osoba”, „Pravosuđe“, „Pravo na rad“, „Diskriminacija pri zapošljavanju i na radu“, „Diskriminacija temeljem dobi“, „Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava“, „Pravo na adekvatno stanovanje“, „Prava nacionalnih manjina“ i „Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla“.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2021. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.