Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter 23. siječnja 2025. sudjelovala je na tematskoj sjednici Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina „Siromaštvo i ljudska prava“ na kojoj se raspravljalo o negativnom utjecaju siromaštva na ostvarivanje ljudskih prava.

Otvarajući sjednicu predsjednik Odbora Milorad Pupovac poručio je da siromaštvo nije samo brojka u statistici, već i priča o svakodnevnoj borbi pojedinih ljudi za osnovne životne potrebe, za pristup obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti i zapošljavanju. Istaknuvši podatke iz Izvješća pučke pravobraniteljice ukazao je da je svaka peta osoba u Hrvatskoj izložena riziku od siromaštva, odnosno gotovo svaka treća osoba starija od 65 godina.

Veza između siromaštva i ljudskih prava

Pučka pravobraniteljica je, pojašnjavajući vezu između siromaštva i ljudskih prava, ukazala da siromaštvo utječe na pristup različitim ljudskim pravima – građanskim, političkim, a posebno ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Ono nije samo ekonomski problem, nego i pitanje socijalne isključenosti, diskriminacije i pristupa ljudskim pravima, zbog čega zahtijeva fokus i suradnju brojnih resora.

Pravobraniteljica je posebno istaknula potrebu osvještavanja veze između siromaštva i ljudskih prava jer je njihova zaštita odnosno osiguravanje odgovornost države, a Hrvatska se pri tome svojim Ustavom odredila kao socijalna država. Govoriti o siromaštvu u kontekstu ljudskih prava znači pomaknuti se od koncepta milosrđa prema viziji koja se temelji na obvezama i odgovornostima za postupanje ili nepostupanje, na različitim razinama – nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj. Pri tome je ukazala da je ova tematska sjednica prilika za govoriti o beskućnicima i njihovim problemima te svima onima koji su najsiromašniji, koji žive u uvjetima materijalne i socijalne deprivacije, kojih je u RH 2,8%, ali i šire, svima onima koji teško spajaju kraj s krajem, a što je 22% građana.

Ključni problemi vezani uz siromaštvo

U svom izlaganju pravobraniteljica je izdvojila deset ključnih točaka, pojedinih prava i pitanja koja treba adresirati vezanih uz siromaštvo, a na koje je već ranije upozoravala. Ona se, između ostalog, odnose na pravo na socijalnu sigurnost, pravo na dom i adekvatno stanovanje, pravo na prehranu odnosno pristup hrani i ostalim potrepštinama, pravo na zdravlje, pravo na rad i dostojanstvene uvjete rada, pravo na obrazovanje, pristup pravosuđu, tzv. kriminalizaciju siromaštva, društvenu marginalizaciju, stigmatizaciju i diskriminaciju te faktor mjesta života, odnosno regionalne nejednakosti i potreban dodatni fokus na život u ruralnim područjima i na otocima.

Vezano za diskriminaciju, pojasnila je da siromaštvo samo po sebi može biti razlog diskriminacije, kada govorimo o diskriminaciji temeljem imovnog stanja. No, ono se često isprepliće i s drugim karakteristikama osoba, kao što su dob, zdravstveno stanje, invaliditet, etnička pripadnost, bračni ili obiteljski status te ima i rodnu dimenziju. Može ga se i treba razmatrati i u kontekstu pojedinih društvenih skupina, kao što su, primjerice, starije osobe, Romi, osobe s invaliditetom, itd. i njihovoj izloženosti siromaštvu i višestrukoj diskriminaciji.

Preporuke za rješavanje problema

Isto tako, pravobraniteljica je ukratko ponovila i dane preporuke usmjerene na rješavanje ovih problema koje se odnose na: nužno povećanje iznosa i obuhvata socijalnih naknada, povećanje mirovina odnosno izmjenu formule za njezin izračun, osiguranje boljeg pristupa zdravstvenim uslugama u sustavu javnog zdravstva i potrebnim lijekovima, donošenje strategije o beskućništvu, povećanje kapaciteta i dostupnosti socijalnog stanovanja i bolje definiranje uloga lokalne razine i države, učinkovitiji sustav besplatne pravne pomoći povećanjem kapaciteta, pokrivenosti cijele RH i redovitim financiranjem, prevenciju diskriminacije, razvoj potrebne infrastrukture u ruralnim područjima, kao i učinkovitije javne politike i međuresornu suradnju boljim usklađivanjem aktivnosti nadležnih ministarstava i institucija uključenih u borbu protiv siromaštva.

Inače, uz predsjednika Odbora i saborske zastupnike te pučku pravobraniteljicu, na sjednici su izlagali   državna tajnica Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marija Pletikosa, pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić, zamjenica pravobraniteljice za djecu Tatjana Holjevac, zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Kristijan Kevešević, predstavnici lokalne samouprave, organizacija civilnog društva te akademske zajednice.

Iskustva iz prve ruke

Posebno je vrijedno da su na ovoj tematskoj sjednici predstavnici civilnog društva dobili priliku u Hrvatskom saboru govoriti o konkretnim problemima i iskustvima iz prve ruke vezano za negativan utjecaj siromaštva na ostvarivanje ljudskih prava.

O brojnim i teškim problemima beskućnika govorio je Zvonko Mlinar iz Hrvatske udruge za beskućnike istaknuvši da u društvu postoji snažna predrasuda prema beskućnicima i da je među njima, nažalost, sve više starijih osoba i osoba s duševnim smetnjama, ali i mladih izašlih iz institucionalne skrbi nakon punoljetnosti. Ukazao je i da beskućnici nisu prepoznati kao ranjiva skupina u krovnim strategijama usmjerenim na suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti, da su socijalne naknade nedostatne, naglasivši ključni problem mnogih beskućnika koji zbog nereguliranog prebivališta ne posjeduju osobnu iskaznicu, kao preduvjet ostvarivanja osnovnih prava, između ostalog, zdravstvene zaštite, prava iz sustava socijalne skrbi ili zapošljavanja. Problem nedostatka osobne iskaznice kao temelja za ostvarivanje prava beskućnika naglasila je i Vanja Bastiančić iz udruge Institut Pula naglasivši da je manji broj korisnika socijalnih naknada rezultat i činjenice da raste broj osoba koji nemaju osobnu iskaznicu, a da se u stvarnosti broj osoba koji trebaju pomoć oko zadovoljavanja i najosnovnijih potreba poput prehrane i stanovanja, nažalost, povećava.

Sandra Grozdanov iz udruge Centar za kulturu dijaloga iz Rijeke predstavila je program usmjeren na podršku djeci i roditeljima u riziku od siromaštva. Tanja Radović iz Centra za mirovne studije ukazala je na problem obveze rada (rad za opće dobro bez naknade) primatelja zajamčene minimalne naknade, naglasivši pritom da bi primatelje naknada umjesto sankcioniranja, odnosno gubitka prava na naknadu u trajanju od šest mjeseci ukoliko se ne odazovu na rad za opće dobro, trebalo osnažiti i podržati pri uključivanju na tržište rada, što je i praksa u većini zemalja članica EU-a.

Na neke od spomenutih problema osvrnula se Olja Družić Ljubotina s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ukazala je na nedovoljne naknade za beskućnike u prihvatilištima, istaknuvši i nužnost donošenja nacionalne strategije o beskućništvu. Govoreći o radu za opće dobro bez naknade, istaknula je da je takva praksa problematična, a da o ovoj mjeri trenutno odlučuje i Ustavni sud. Osvrnula se i na problem prava na prehranu djece, pogotovo srednjoškolske dobi, ali i općenito na problem siromaštva u obrazovnom sustavu koji još uvijek nije prepoznat, naglasivši i potrebu za omogućavanjem zapošljavanja socijalnih radnika u školama s ciljem prevencije posljedica siromaštva s kojima se suočavaju djeca iz socijalno ugroženih obitelji.

U kontekstu problema starijih osoba izloženih siromaštvu Slavica Marčeta iz udruge ADRA istaknula je problem pristupa toplom obroku osobama koje žive u izoliranim ruralnim sredinama. Istaknula je da korisnici programa Zaželi, koji se smatra socijalnom uslugom, nemaju pravo na socijalnu uslugu toplog obroka, iako zbog malih primanja udovoljavaju potrebnom imovinskom cenzusu kojim se to pravo ostvaruje. Osobe u izoliranim sredinama u praksi često niti imaju dostatna sredstva da sami kupe hranu, niti postoje trgovine s prehranom, kao ni javni prijevoz, zbog čega se suočavaju s nedostatkom hrane, pogotovo u zimskom razdoblju.

Pravobraniteljica Šimonović Einwalter za kraj je istaknula kako priliku za značajan iskorak prema rješavanju problema s kojima se susreću socijalno ugrožene osobe svakako pružaju predstojeće izmjene Zakona o socijalnoj skrbi, zaključivši kako borba protiv siromaštva zahtijeva snažnije i koordinirane napore više ministarstava, kao i suradnju svih uključenih dionika, kako bi svi doista i imali jednake mogućnosti za dostojanstven život u Hrvatskoj.

Snimku tematske sjednice možete pogledati ovdje.