Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter sudjelovala je 9.7.2024. godine na sjednici Odbora za financije i državni proračun Hrvatskog sabora, na kojem je iznijela komentare na Nacrt prijedloga Zakona o središnjem registru stanovništva, a isti su izneseni i na sjednici Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

Riječ je o novom zakonu kojim Hrvatska po prvi puta uvodi centralizirani Središnji registar stanovništva. On bi mogao dovesti do potrebnih i pozitivnih promjena, pa tako i smanjiti količinu dokumenata koji će građani morati nabavljati i dostavljati kod postupaka ostvarivanja prava. Međutim, s obzirom na to da je riječ o sasvim novom sustavu, radi izrade što boljeg zakonskog okvira, nužno je pažljivo razmotriti učinke na ostvarivanje ljudskih prava.

Registar će sadržavati veliki broj osobnih podataka građana zbog čega je iznimno važno precizno definirati sve vezano uz svrhu i pristup podacima. Istovremeno, građani trebaju biti informirani o tome za koje se potrebe izjašnjavaju o svojim osobnim podacima i kako će se ti podaci koristiti.

Pučka pravobraniteljica posebno je istaknula kako se ovaj Zakon neposredno tiče ostvarivanja više ljudskih prava, a može dovesti i do povrede pojedinih prava, uključujući prava na privatnost i zaštite osobnih podataka, ali i do diskriminacije. Uspostava Registra u kojemu će biti sadržani i osobni podaci o karakteristikama građana koje su zaštićene osnove diskriminacije prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije, a bez jasno definiranih uloga korisnika podataka i ovlaštenja pristupa, može dovesti do zloupotreba i diskriminacije.

Pri tome, ovim prijedlogom Registar će i zamijeniti popis stanovništva te je višestruko važno jačati povjerenje građana u zaštitu danih podataka. Strah od moguće diskriminacije, uključujući zbog nepovjerenja građana u zaštitu danih podataka odnosno zbog straha od zlouporabe podataka, može i djelovati odvraćajuće pri davanju osobnih podataka o svojim karakteristikama. To može voditi netočnoj slici o karakteristikama stanovništva, ali i smanjivanju postojećih prava, primjerice prava nacionalnih manjina. Ta prava su do sada bila utemeljena na statističkim podatcima iz popisa stanovništva – u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina popis stanovništva je mjerodavan za određivanje broja pripadnika nacionalnih manjina, a što je temelj za ostvarivanje kolektivnih prava, poput prava na službenu upotrebu jezika ili pisma ili prava na zastupljenost.

Pri tome će podatke koristiti iznimno velik broj institucija, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravne osobe koje se dijelom financiraju iz javnih sredstava i kojima su povjerene javne ovlasti, u kojima radi iznimno velik broj osoba te mora biti jasno tko će od njih imati pristup kojim podatcima, kada i za koje potrebe.

S obzirom na sve navedeno, uspostava Središnjeg registra mora biti precizno i pažljivo propisana, uključujući da bi već zakonom trebale biti jasno propisane svrhe prikupljanja podataka te uloga i mogućnost/razina pristupa, kao i odgovornosti korisnika koji će te podatke koristiti. U protivnom, isto će se precizirati pravilnicima odnosno podzakonskim aktima, koji ne prolaze parlamentarnu proceduru, a riječ je o mogućim dalekosežnim učincima na ljudska prava pojedinaca i skupina.

Zbog svega navedenog, pučka pravobraniteljica smatra kako je ovaj Zakon potrebno dodatno doraditi prije konačnog usvajanja.