Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter sudjelovala je 10.7.2024. godine na okruglom stolu u Hrvatskom saboru, na kojem je predstavljeno „Izvješće o kršenju prava na slobodu vjeroispovijesti muškaraca okupljenih u javnoj molitvi krunice u 2023. godini“ udruge U ime obitelji (Izvješće UiO), u organizaciji Kluba zastupnika Domovinskog pokreta u suradnji s udrugom U ime obitelji.

U Izvješću UiO se različite javne kritike prikazuje kao napade i povrede ljudskih prava, iako je riječ o slobodi izražavanja, istaknula je pučka pravobraniteljica, govoreći iz pozicije opunomoćenice Hrvatskog sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima i slobodama koje je prihvatila Republika Hrvatska.

Izdvojila je pet problema s Izvješćem UiO:

Prvo, u materijalu se koristi pravno neutemeljen sustav klasifikacija napada, odnosno vlastite definicije autora koje nisu ispravno navedene niti primijenjene. Primjerice, da bi se radilo o kleveti iz Kaznenog zakona, treba se raditi o neistinitoj činjeničnoj tvrdnji, a ne o nečijem vrijednosnom sudu. Sadrži i druge pravne netočnosti pa se tako, primjerice, govori o kaznenim djelima protivnima Zakonu o suzbijanju diskriminacije, iako taj Zakon ne sadrži kaznene odredbe.

Drugo, primjeri koji se navode kao napadi zapravo su uglavnom različite kritične izjave obuhvaćene slobodom izražavanja. Navodi se više od 50 slučajeva navodnih „napada“, ali se u stvarnosti radi o izjavama, umjetničkim akcijama, novinskim tekstovima i slično. Kritike odnosno preispitivanja opisuje se kao napade i pogrešno kvalificira, primjerice kao kazneno djelo javnog poticanja na nasilje i mržnju. Pučka pravobraniteljica je podsjetila da je prema praksi Europskog suda za ljudska prava pravo na slobodu izražavanja zaštićeno i kada vrijeđa, šokira ili uznemiruje državu ili bilo koji dio javnosti, a sloboda izražavanja je ključna za svako demokratsko društvo.

Dapače, naglasila je pučka pravobraniteljica, iz aspekta ljudskih prava, a u pogledu nerazumijevanja slobode izražavanja, duboko je problematičan način na koji su u Izvješću UiO brojne osobe, novinarke i novinari, aktivistice i aktivisti te političarke i političari, koji su kritički javno progovarali o molitvenim okupljanjima, javno poimence prozvani za protupravno postupanje, uključujući počinjenje kaznenih djela.

Treće, u Izvješću UiO, iako se spominje „sukobe na granici pa i preko granice fizičkog obračuna“, među pobrojanim „napadima“ na molitelje nema evidentiranih fizičkih napada na molitelje, već se navodi jedan slučaj fizičkog napada na bivšeg saborskog zastupnika Ivana Pernara, a koji je pak ujedno u međuvremenu pravomoćno osuđen za napad na Arijanu Lekić-Fridrih (no što se ne navodi).

Četvrto, osobito zabrinjava okrivljavanje medija, pri čemu Izvješće UiO često navodi tzv. totalitarnu propagandnu kampanju koju provode mediji, no istovremeno zagovara upravo totalitarne metode tražeći kazneno procesuiranje za javno izražavanje kritičnih stavova, koji spadaju u slobodu izražavanja, ključnu za demokratska društva. Koliko to pretjerano daleko ide pokazuje i višekratno izražen stav da je difamacijska kampanja protiv muškaraca okupljenih u miroljubivoj molitvi krunice slijedila model totalitarne antisemitske propagande kakva se provodila u periodu prije i tijekom vladavine nacista u Njemačkoj, što je apsurdno.

Peto, vidljivo je nerazumijevanje uloga i korištenje zakonom propisanih institucionalnih puteva zaštite od povreda prava. Pučka pravobraniteljica podsjetila je da povredu prava u različitim pojedinačnim slučajevima ne utvrđuju pojedinci niti udruge građana, već primarno nadležni sudovi, dok vezano za diskriminaciju u pojedinačnim postupcima sukladno zakonima, u prvom redu Zakona o suzbijanju diskriminacije, i nacionalna tijela za jednakost, među kojima je pučka pravobraniteljica.

S obzirom na brojne navedene primjere koji se klasificiraju kao kaznena djela, pučka pravobraniteljica postavila je pitanje jesu li oni koji govore o počinjenim kaznenim djelima ujedno možda i podnijeli kaznene prijave, odnosno djela i prijavili policiji ili Državnom odvjetništvu.

Pravobraniteljica je istaknula da ova tema zahtijeva i širu raspravu, koja bi uključila i slobodu izražavanja i slobodu okupljanja onih koji iskazuju svoje neslaganje s molitvenim okupljanjima na gradskim trgovima i s molitvenim nakanama odnosno porukama koje se odnose na žene i ravnopravnost spolova, ujedno jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske.

Pri tome sloboda vjere ili uvjerenja može služiti kao štit za zaštitu pojedinaca i institucija od napada, no ne kao mač za nanošenje štete drugima.

Pučka pravobraniteljica zaključno je rekla da, sve dok molitelji mole na gradskim trgovima, oni koji se s njima ne slažu imaju pravo prosvjedovati u skladu sa svojom slobodom okupljanja, kao i isto javno propitivati i kritizirati, u skladu sa slobodom izražavanja zaštićenom Ustavom i međunarodnim ugovorima.

Osvrt pučke pravobraniteljice na ovom okruglom stolu možete pogledati ovdje.