Zbog čega je prikupljanje podataka o jednakosti važno u suzbijanju diskriminacije i koji su postojeći problemi s kojima se pritom susreću tijela za jednakost i svi ostali dionici uključeni u taj proces, razgovaralo se na okruglom stolu u organizaciji Europske komisije i Agencije EU za temeljna ljudska prava (FRA), održanom 30. rujna 2021.

Nakon uvodnih pozdrava povjerenice EK za jednakost Helene Dalli i direktora FRA Michaela O’Flahertyja, događanje je nastavljeno panel raspravama, pri čemu je na raspravi visoke razine sudjelovala i pučka pravobraniteljica i predsjedavajuća Equineta Tena Šimonović Einwalter.

„Prikupljanje kvalitetnih i sveobuhvatnih podataka o jednakosti ključno je u stvaranju stvarne slike o prisutnosti i raširenosti diskriminacije u našim društvima, kako na nacionalnim razinama pojedinih država članica, tako i cjelokupne EU. Jedino na temelju takvog realnog uvida moguće je identificirati ključne probleme, osmisliti i implementirati učinkovite javne politike i potrebne zakonske izmjene, s ciljem njezinog suzbijanja i omogućavanja jednakosti svih građana“, poručila je pravobraniteljica Šimonović Einwalter.

U tom procesu, ključnu ulogu imaju tijela za jednakost. Naime, upravo ona raspolažu potencijalom za prikupljanje takvih podataka, i to temeljem svog opsežnog rada na nacionalnoj razini provođenjem istraživanja, prikupljanjem podataka o pritužbama, kao i podataka o sudskoj praksi, kako bi se pratili učinci nacionalnih i europskih antidiskriminacijskih zakonodavstava u praksi.

Tako prikupljeni podaci mogu poslužiti za detaljno praćenje položaja određenih društvenih skupina izloženih diskriminaciji, izradu sveobuhvatnih analiza njezinih uzroka i posljedica, ali i zagovaranje potrebnih promjena.

Međutim, u tom procesu prisutno je i nekoliko izazova. Prije svega, tijelima za jednakost potrebno je osigurati odgovarajuće resurse, jer mnoga istraživanja trenutno mogu provoditi isključivo apliciranjem na EU projekte, no ne i iz svojih proračuna koje im osiguravaju države. Problem predstavlja i nedostatak sustavnog prikupljanja podataka, neodgovarajući interni procesi njihovog prikupljanja i obrade, a tu je i pitanje intersekcionalnosti –  odnosno nedovoljnog promatranja postojećih razlika i unutar samih ugroženih skupina.

Važno je i da se na razini Unije osvijesti važnost prikupljanja podataka o jednakosti u zemljama članicama, imajući pritom na umu da odredbe GDPR-a ne predstavljaju zapreku, sve dok se ono radi na odgovarajući način. Značajan izazov je i problem (ne)prijavljivanja konkretnih slučajeva diskriminacije, pogotovo vezanih za neke društvene skupine, pa je osmišljavanje dodatnih načina uspostavljanja povjerenja i dijaloga između tijela za jednakost i najugroženijih skupina svakako jedan od prioriteta i ono što mnoga tijela za jednakost sama mogu i trebaju napraviti.

Proces prikupljanja potrebnih podataka o jednakosti svakako bi olakšalo i, primjerice, definiranje obvezujućih standarda vezanih za djelovanje nacionalnih tijela za jednakost na razini EU, kao i redovan nadzor njihovog provođenja od strane EK. Pritom je potrebno obuhvatiti i sve diskriminatorne osnove, a ne samo njih šest koliko je to trenutno slučaj na razini EU.

„Tijela za jednakost raspolažu velikim potencijalom prikupljanja podataka o jednakosti i njihovog interpretiranja, prije svega, usmjerenog u kreiranje učinkovitih politika vezanih za ostvarivanje jednakosti svih građana. Pritom je ključno osnažiti ih osiguravanjem potrebnih resursa i davanjem ovlasti kojima bi se unaprijedilo prikupljanje pouzdanih i usporedivih podataka na nacionalnoj razini, a to je i temelj budućih razgovora i rada koji nam predstoji“, zaključuje pravobraniteljica Šimonović Einwalter.