Zbog pravne praznine, pritužiteljica se u morala boriti s nizom administrativnih prepreka kako bi ostvarila svoje pravo vezano za sahranu mrtvorođenog djeteta.

Kako je rodila izvan mjesta prebivališta, morala je organizirati prijevoz posmrtnih ostataka do mjesta sahrane, no HZZO joj nije priznao pravo na naknadu troškova. Obratila nam se jer je htjela svojim primjerom pokušati pomoći drugim roditeljima u sličnim situacijama .

Nedorečenost propisa

Prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju, mrtvorođeno dijete nije upisano u maticu rođenih i nema OIB pa ne može ni imati status osiguranika. Ta pravna praznina mogla bi roditelje slabijeg imovnog stanja staviti u nepovoljniji položaj od roditelja koji sami mogu nadoknaditi takve troškove prijevoza posmrtnih ostataka djeteta. Ovaj problem je posebno izražen u manjim i ruralnim sredinama u kojima je najbliža zdravstvena ustanova udaljena od mjesta prebivališta roditelja.

Istodobno, posebnim pravilnikom je predviđeno da, ako nitko ne preuzme posmrtne ostatke u roku od 15 dana, pokop obavlja zdravstvena ustanova pa bi isto tako roditeljima koji sami odluče sahraniti svoje dijete trebalo nadoknaditi troškove prijevoza do mjesta sahrane. Također, Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju roditeljima u toj situaciji priznaje pravo na naknadu plaće u vrijeme privremene nesposobnosti, što znači da prepoznaje bol i tugu kroz koju prolaze.

Preporuka: problem riješiti pravno, ali i u praksi

Zbog svega smo Ministarstvu zdravstva i HZZO-u preporučili da izmjenom relevantnih propisa, i u praksi, osiguranjem sredstava u Državnom proračunu, riješe ovaj problem i otklone mogućnost diskriminacije temeljem imovnog stanja, odnosno roditeljima u ovim izuzetno teškim životnim okolnostima osiguraju naknadu stvarnih troškova prijevoza posmrtnih ostataka do mjesta sahrane djeteta.