Sloboda izražavanja jedno je od temeljnih ljudskih prava zajamčeno Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Općom deklaracijom o ljudskim pravima, Ustavom RH i mnogim drugim međunarodnim ugovorima i konvencijama. No, u kojem trenutku ona može prijeći u govor mržnje, može li je se i na koji način zbog toga ograničiti i kako se uopće nositi s tim, nažalost, rastućim problemom u društvu, teme su predavanja koje je zamjenica pučke pravobraniteljice Dijana Kesonja 15. prosinca 2022. održala studentima na Katedri za Kazneno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

Zamjenica Kesonja istaknula je da je Europski sud za ljudska prava još 1976. godine pojasnio da sloboda izražavanja obuhvaća i one informacije koje nisu uvijek „uhu ugodne“ i koje mogu u određenoj mjeri vrijeđati, šokirati ili uznemiravati bilo koji dio javnosti. No, nikako se ne smije prijeći granica kada ona postaje govor mržnje kojim se zagovara, promiče ili potiče omalovažavanje, mržnja ili ponižavanje, ali i negativno stereotipiziranje ili stigmatizacija pojedinaca ili skupina zbog određenih osobnih obilježja ili statusa koji uključuju rasu, boju kože, jezik, vjeru ili uvjerenje, nacionalnost ili nacionalnu ili etničku pripadnost, kao i podrijetlo, dob, invaliditet, spol, rod, rodni identitet i spolnu orijentaciju.

Dodala je i da, nažalost, zbog nedovoljnog razumijevanja i poznavanja razlike između pojmova slobode izražavanja i govora mržnje, u javnom prostoru relativno često svjedočimo različitim oblicima neprihvatljivog, ali i nezakonitog izražavanja, i to osobito na Internetu, uključujući i različitim društvenim mrežama, koje nisu obuhvaćene Zakonom o elektroničkim medijima.

Osim toga, zamjenica Kesonja studentima je pojasnila i prekršajne i kaznene odredbe vezane uz zabranu govora mržnje uz primjere konkretnih slučajeva iz prakse, kao i izazove u primjeni antidiskriminacijskog zakonodavstva.

Više o slobodi izražavanja i govoru mržnje u Hrvatskoj možete saznati ovdje.