Socijalne samoposluge u Hrvatskoj i dalje nemaju dovoljno donacija, opreme i kapaciteta, zbog čega građanima nije jednako ni kontinuirano dostupna pomoć koju im pružaju – osnovne namirnice i higijenske potrepštine. Dio je to zaključaka koje pučka pravobraniteljica Lora Vidović, na osnovu iskustava Mreže socijalnih samoposluga, Hrvatskog crvenog križa i Caritasa, priprema u Izvješću za 2017., u sklopu analize stanja o socijalnim pravima.

Prije svega, samoposluge nemaju stalnih donacija, pa i ne čude prizori praznih polica ili postojanje lista čekanja. U lošijem položaju su stanovnici manjih sredina, nego gradova, jer socijalnim samoposlugama, ako su uopće prisutne u tim područjima, nedostaje hladnjaka, zamrzivača i dostavnih vozila kojima bi osigurali distribuciju hrane. Problem je i što ne postoje jedinstveni kriteriji za odobravanje ove vrste pomoći, već ih svaka samoposluga određuje samostalno.

Zato je važno da rad socijalnih samoposluga bude prepoznat kao socijalna usluga i da se propiše način njihovog financiranja, za što je potrebno mijenjati Zakon o socijalnoj skrbi. Nužno je i osnovati bazu donatora, s podacima o ponuđenoj hrani, rokovima trajanja i uvjetima transporta. Donatore treba i potaknuti na ovu vrstu humanitarnog rada poreznim olakšicama te izmjenama Pravilnika o uvjetima, kriterijima i načinima doniranja hrane i hrane za životinje, kako bi se hrana donirala najkasnije 48 sati prije isteka roka upotrebljivosti.

Na ove probleme je pravobraniteljica upozorila i prošle godine i dala preporuke za njihovo uklanjanje. No, iako Ministarstvo poljoprivrede priprema unaprjeđenja sustava doniranja hrana, a time i rada socijalnih samoposluga, do nužnih promjena još uvijek nije došlo, unatoč teškoj socijalnoj situaciji u zemlji.

Naime, više od 800 tisuća građana u Hrvatskoj živi u riziku od siromaštva, a za osobe u toj situaciji socijalne samoposluge jedan su od važnijih izvora pomoći. U Hrvatskoj ih, prema podacima Mreže socijalnih samoposluga, djeluje ukupno 34.