* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2022., koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2023. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji. Više o temama vezanima uz stanovanje možete doznati i u brojnim drugim poglavljima Izvješća, u popisu na dnu ove stranice.

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

Stanovanje

„Prije 3 godine došla sam u podstanarstvo preporukom sina, dogovor je bio da dodemo živjeti svi zajedno kod gospođe… Bio je dogovor da će se stan plaćati 1300kn sa time da joj se pomogne oko stvari koje ona sama ne može, kao otp u tom slucaju da joj se pokosi trava, da joj se ofarba stan, ode u dućan itd. Nakon nekog vremena povisila je stanarinu za 200kn jer je došlo do nekoga nesporazuma jedan dan. Međutim tražili smo prijavu, ona nam je rekla da to ne želi i da nas prijaviti neće, tako su mi sinovi otišli ća… Danas mi je gospođa došla na vrata, pošto smo mi na katu a ona živi ispod nas, s tom namjerom da nam iskopča struju i vodu što je na kraju i napravila, te je jos dodala da izađemo što prije iz kuće van, nažalost radim za minimalac, tražim stan prema svojim mogućnostima, ali bezuspješno. Kontaktirala sam i poreznu upravu te sam saznala da podstanari koji su živjeli i prije tu također nisu imali prijavu, te su se žalili…“

U ovom poglavlju pišemo o problemima vezanim uz stanovanje i osiguranje cjenovno priuštivog i uvjetnog doma za život, donošenju novele Zakona o najmu, problemima zbrinjavanja stradalnika u klizištima, o socijalnom stanovanju, kao i o poteškoćama u pristupu zdravstveno ispravnoj vodi za ljudsku potrošnju te energentima.

Pravo na dostojno stanovanje podrazumijeva dom kao temelj stabilnosti i sigurnosti pojedinca i obitelji, pri čemu ljudi moraju biti sigurni od nezakonitih deložacija, imati pristup zdravstveno ispravnoj vodi za ljudsku potrošnju, sanitarijama te električnoj i toplinskoj energiji. Država mora imati učinkovite mjere za prevenciju beskućništva i diskriminacije u području stanovanja, ali i razvijati politike kako bi svi imali mogućnost adekvatnog stanovanja.

U RH ne postoji opći propis, već se pitanja stanovanja, odnosno stambenog zbrinjavanja različitih kategorija građana ili socijalnog stanovanja, primjerice beskućnika, socijalno ugroženih, branitelja, osoba pod međunarodnom zaštitom, žrtava obiteljskog nasilja i drugih ranjivih skupina građana, razrađuju posebnim propisima, što otežava sveobuhvatno sagledavanje problema pa time i predlaganje učinkovitijih rješenja. Stanovi bi trebali biti priuštivi, a oni javni u što većem broju stavljeni u funkciju jer je stanovanje društvena briga. Posebnu pažnju treba posvetiti hitnim situacijama i zbrinjavanju žrtava nasilja, onima kojima prijeti iseljenje a nemaju kuda i sl.

Problemi u području stanovanja koji se spominju u pritužbama građana, u javnosti i medijima su brojni i dugogodišnji i odnose se na kupoprodajne cijene koje su mnogima preskupe, ali i visine tržišnih najamnina, nedovoljno stanova za javni najam, njihova neuvjetnost te nedovoljan broj „kadrovskih stanova“ za sve zainteresirane. Primjećujemo i porast prigovora na nedostatak privatnih stanova za najam u turističkim središtima, ali i nepoznavanje prava i obveza vezanih uz stanovanje, bilo da se radi o pravima vlasnika ili najmoprimaca/najmodavaca. Ekonomska kriza i inflacija, rat u Europi i sve veći broj izbjeglica dodatno utječu na stambeni stres koji se javlja kad troškovi stanovanja prelaze 30% prihoda i kada se mnogi odriču drugih potreba i usluga da bi podmirili režije. Loši uvjeti stanovanja utječu na fizičko i mentalno zdravlje, dovode i do socijalne i ekonomske izolacije, poglavito nakon epidemije COVID-19.xiii

Kupnju stana i dalje mnogi smatraju najpouzdanijim načinom rješavanja stambenog pitanja jer se vlasništvo nekretnine smatra i vidom ulaganja. Potiče ju i država subvencioniranjem kredita i prodajom tzv. POS stanova po povoljnijim uvjetima. Po podacima APN-a, od početka realizacije programa POS-a 2001. pa do prosinca 2022. izgrađeno je 7.524 stana, najviše u Zagrebu, Splitu, Šibeniku, Zadru i Osijeku. Maksimalna cijena je 10.200,00 kuna/m², odnosno cca 1.350 eura/m². 2022. ih je izgrađeno 109, uglavnom na obali odnosno u Lovranu, Biogradu na Moru, Visu, Kraljevici i Baškoj. Podatke o najmu POS stanova nemamo, a POS za potrebe deficitarnih zanimanja nije zaživio usprkos potrebi. No, neki gradovi poput Biograda na Moru ili Visa su kupili stanove iz POS-a za zbrinjavanje liječnika, profesora i javnog bilježnika.

Na žurnu potrebu osmišljavanja nacionalne, ali i lokalne stambene politike, posebno za deficitaran kadar, ukazuje i situacija jedne psihologinje koja se zaposlila u školi u Korenici. No zbog nemogućnosti osiguranja adekvatnog stambenog zbrinjavanja i problema u komunikaciji između pritužiteljice, općinskih tijela i poslodavca došlo je na kraju i do raskida radnog odnosa, pa je pritužiteljica ostala bez radnog mjesta, a djeca bez školske psihologinje.

„…Zalosno da mi koji nemamo nista u ovom slucaju ja i nisam u mogucnosti ostvarit kredit jer sam mali obrt i nemam na to prava bez dodatnih jamaca, nemam stalno mjesto da osnujem obitelj zbog straha jer cu sutra morat trazit novi stan. Molim Vas da ne ignorirate ovaj mail jer i ja doprinosim zajednici, doprinosim svome mjestu, doprinosim drzavi… placam sve uredno dva najma, doprinose…“

Programom subvencioniranja stambenih kredita država pomaže u otplati dijela kredita za kupnju odnosno izgradnju kuće ili stana u trajanju od najmanje pet godina. Od rujna 2017. godine odobreno je 27.497 zahtjeva za subvencioniranjem, tijekom 2022. godine od podnesenih 5.870 odobreno je 5.680 zahtjeva, najviše od početka mjere. Prosječna životna dob korisnika subvencioniranog kredita je 33 godine, iznos prosječnog anuiteta je oko 2.948,00 kuna odnosno 392,00 eura, a subvencije oko 1.000 kn ili 133,00 eura, s rokom otplate od 23 godine. Ovaj se model tretira kao demografska mjera i ne primjenjuje se na starije od 45 godina koji su stoga orijentirani na tržište. Sve su češći prigovori u javnosti da je posljedica ovog programa rast cijena nekretnina, rast profita banaka te dugogodišnja zaduženost kupaca.

Uvjetno opremljenih gradskih stanova za najam nema dovoljno za sve zainteresirane, posebno za ranjive skupine i za socijalni najam, dok država ugovore o najmu sklapa s najpovoljnijim ponuditeljima pa je mnogima ova mogućnost preskupa. No uz sve prednosti i nedostatke javni najam gradskih stanova ipak predmnijeva prihvatljivu cijenu, pisani ugovor i sigurnost pa ovaj model zbrinjavanja treba poticati i graditi objekte u tu svrhu. Na to ukazuju i iz udruge Pravo na grad, koja je 2021. godine provela istraživanje o stambenim potrebama na uzorku od 1.700 punoljetnih građana Zagreba. Analiza ukazuje kako su u posebno ranjivom položaju podstanari na tržištu, umirovljenici, nezaposleni, građani sa stambenim kreditima, kao i oni koji nemaju uvjeta za kreditiranje, što opet govori u prilog potrebi ulaganja u javne fondove stanovanja.
Mnogi državni stanovi su derutni i prazni ili su u njima stanari bez pravne osnove, bilo da im je ugovor istekao ili ga nisu niti imali. Po podacima MPUGDI na dan 11. siječnja 2022. upravljali su s 6.788 stanova, u njih 1.229 su bili bespravni korisnici, a 1.314 ih je bilo prazno.

Mnogi bespravni stanari su osobe na rubu socijalne i imovne deprivacije, kao što je bio slučaj u kojem smo postupali s jednoroditeljskom obitelji iz Zagreba. Pritužiteljica, osoba s invaliditetom i majka djeteta sa zdravstvenim problemima bespravno je živjela u državnom stanu i bojala se iseljenja, no njezina situacija je sukladno važećim propisima i na naš prijedlog uspješno riješena zbrinjavanjem u gradskom stanu.

Postupamo i u slučaju pritužiteljice koja živi u neuvjetnom objektu bez struje u Trpinji. Prvotno nam se obratila zbog energetskog siromaštva jer nije priključena na mrežu da bi u postupku utvrdili da se radi o dugogodišnjoj korisnici prava iz sustava socijalne skrbi koja živi bez pravne osnove u ruševnom objektu i kojoj u slučaju iseljenja prijeti beskućništvo. No pitanje je koliko još takvih situacija ima diljem RH pa problem bespravnih stanara u javnim stanovima zahtjeva sustavno i žurno rješavanje koje će s jedne strane imati u vidu njihovu socio-ekonomsku situaciju, a s druge obvezu na dobro upravljanje kako ne bi došlo do zlouporaba i nasilnih useljenja u prazne stanove.

Građani nam se često obraćaju i zbog dugotrajnosti postupaka pri MPUGDI kao u slučaju pritužiteljice iz Šibenika koja preko 35 godina živi u stanu u državnom vlasništvu. Navodi kako je nezaposlena, samohrana majka, da je zgrada u derutnom stanju i potrebna joj je privremena sanacija u koju se ostali suvlasnici ne žele upustiti ukoliko država neće podmiriti svoj dio, a za to nema garancije. Zahtjev za otkupom podnijela je još 2014. godine Gradu Šibeniku, a 2018. godine stan je preuzela država. O predmetnoj situaciji MPUGDI se očitovalo u prosincu 2022. navodeći kako je pritužiteljica stekla uvjete za otkup po Odluci o prodaji stanova u vlasništvu RH, ali da još nisu poznati parametri izračuna cijene stana temeljem predmetne Odluke. Po podacima MPUGDI-a više od 1.500 najmoprimaca je podnijelo takve zahtjeve i čekaju njihovo rješavanje.

Preporuka 66.
Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine i jedinicama lokalne samouprave, da razmotre legalizaciju statusa dugotrajno, socijalno depriviranih bespravnih stanara koji nemaju mogućnosti rješavanja svog stambenog pitanja na drugi način
Preporuka 67.
Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, da poduzme mjere kako bi se nastavili postupci po zahtjevima građana sukladno Odluci o prodaji stanova u vlasništvu RH, da ih informira o stanju predmeta i postupa u razumnim rokovima

Slijedeći problem je sada već višegodišnja situacija u kojoj se vlasnici privatnih stanova u turističkim središtima sve više odlučuju za turistički najam i tako s tržišta povlače stanove za stanovanje, što posebno pogađa studente, umirovljenike i radnike koji rade na određeno vrijeme ili za „minimalac“, pa tako i nemogućnost stambenog zbrinjavanja postaje razlogom iseljavanja.

Zbog svega navedenog godinama ukazujemo na potrebu osmišljavanja stambene politike i njezinog povezivanja s gospodarskom, demografskom i socijalnom politikom. Strategija bi trebala adresirati potrebe različitih skupina i prepoznati važnost izgradnje nekretnina u javnom vlasništvu za najam te poticati ovaj način zbrinjavanja za široki krug građana, ne samo za ranjive skupe. Iako se radi o preporuci iz Izvješća još od 2017. godine, strategija još nije donesena. No prema informacijama iz MPUGDI iz siječnja 2022. godine, napravljena je analiza stanja stambenog fonda u RH kao dio aktivnosti na izradi krovnog dokumenta Stambene strategije RH. No neovisno o tome, imajući u vidu široki dijapazon problema te mjera za njihovo rješavanja a koje bi Strategijom trebalo adresirati preporučamo da u izradi Stambene strategije, koja bi uključivala i sve socijalno ugrožene skupine, sudjeluju sva državna tijela koja se bave stanovanjem, OCD-i, stručne komore i udruženja.

Jedan od dugogodišnjih problema zbog kojeg su se vodili brojni postupci pred svim instancama domaćih sudova te ESLJP-u tiču se prava vlasnika i zaštićenih najmoprimaca u privatnim stanovima. Vlasnici ukazuju da im država ne dopušta slobodu uživanja vlasništva kao temeljnog ljudskog prava i pozivaju se na presudu ESLJP Statileo protiv Hrvatske iz 2014. godine. Presuda ukazuje na strukturalne probleme važećeg zakonodavstva: na neodgovarajuću visinu zaštićene najamnine, restriktivne uvjete za otkaz zaštićenog najma te na nepostojanje vremenskog ograničenja sustava zaštićenog najma. S druge strane, zaštićeni se najmoprimci žale na nejednak položaj u odnosu na bivše nositelje stanarskog prava na stanovima u društvenom vlasništvu koji su stanove otkupljivali po povoljnim uvjetima, pri čemu se često radi o osobama starije životne dobi koje te stanove smatraju svojim domovima.

Mjere izvršenja presude Statileo su pod nadzorom Odbora ministara VE. Tijekom 2018. godine kroz donošenje Izmjena i dopune Zakona o najmu stanova pokušalo se riješiti probleme postupnim povećanjem zaštićene najamnine i vremenskim određenjem prestanka zaštićenog najma, uz mjere za olakšanje rješavanja stambenog pitanja zaštićenih najmoprimcima. No Odlukom Ustavnog suda RH U-I-3242/2018 i dr. od 14. rujna 2020. propis je ukinut.
Prema dostupnim podacima radna skupina za izradu novele Zakona o najmu sastala se nekoliko puta, no nije jasno jesu li u njoj zastupljeni predstavnici svih udruga koje se bave ovim pitanjima, odnosno obiju oštećenih strana. Pučka pravobraniteljica nema ovlasti postupanja protiv fizičkih osoba pa ovaj problem prati na razini javnih politika i zbog toga se uključila u javno savjetovanje o Obrascu prethodne procjene za Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova.

Preporuka 68.
Vladi Republike Hrvatske, da poreznom politikom utječe i motivira vlasnike privatnih stanova na dugoročni stambeni najam stanova
Preporuka 69. (ponovljena)
Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, da izradi Stambenu strategiju, koja bi obuhvatila i sve socijalno ugrožene skupine, i u njenu izradu uključi sva državna tijela koja se bave stanovanjem, jedinice lokalne samouprave, organizacije civilnog društva, stručne komore i udruženja

Jasno je kako obje strane dugo godina iščekuju donošenje propisa kojim bi se riješila njihova situacija. Uzimajući to u obzir ukazali smo kako je prije predlaganja pravičnog i provedivog rješenja i upućivanja nacrta prijedlog Zakona u proceduru, osim analize različitih pravnih izvora, trebalo prikupiti što točnije informacije o broju stanova, odnosno zaštićenih najmoprimaca koji u njima žive, kao i pripadaju li ranjivim skupinama. Korisno bi bilo pribaviti statističke podatke o dobi i imovnom stanju, ali i obvezama uzdržavanja i sl., kako bi sa što većom pouzdanošću mogle napraviti projekcije predloženih rješenja, vodeći pri tome računa o aktualnoj ekonomskoj situaciji, kretanjima na tržištu nekretnina i rada, ali i izvanrednim događajima poput potresa i sličnih događaja koji izravno ili neizravno utječu i na područje stanovanja. Ovdje se ne radi o „običnom“, redovnom privatnopravnom odnosu između najmodavca i najmoprimca, jer ni jedna strana u njega nije stupila dobrovoljno već temeljem zakonskih obveza, niti je imala mogućnosti utjecati na elemente ugovora pa je stoga na državi iznaći rješenja koje će omogućiti postizanje i održavanje pravične ravnoteže između interesa vlasnika stanova i zaštićenih najmoprimaca, a udovoljavajući zahtjevu razmjernosti.

U Izvješću za 2021. godinu ukazali smo i na probleme oko stambenog zbrinjavanja nakon klizišta u Gornjem Knegincu 2014. godine u kojem je 85 obitelji ostalo bez doma. Preporučili smo žurnu izradu i donošenje Programa zbrinjavanja stanovnika zgrada i uklanjanja ostataka porušenih obiteljskih kuća i drugih stambenih zgrada koje su uništene ili oštećene zbog klizanja tla na području RH. MPUGDI se očitovalo kako je proces donošenja pravnog okvira vezanog uz klizišta usporen zbog pandemije i potresa, ali da je nakon uspostave novih ustrojstvenih jedinica nastavljena aktivnost na donošenju novog Programa. Navodi da će nakon njegova usvajanja izvršiti provjeru okolnosti iz već obavljenih pregleda te novoprijavljenih slučajeva, a potom i pripremiti odgovarajuću Odluku o pravu na stambeno zbrinjavanje, kojom će se osigurati trajni smještaj ili obnova obiteljskih kuća odnosno zgrada. U međuvremenu nam se javila i pritužiteljica iz Bedekovčine koju su 2016. godine pogodila klizišta tla.

U Izvješću za 2021. godinu ukazali smo na problem s održavanjem komunalnog reda koji je utjecao i na mogućnost mirnog uživanja vlasništva zbog nekontroliranog višegodišnjeg kretanja domaćih životinja te na štetu koju tom prilikom rade, a na što su nam se požalili stanovnici Otišića. Vlada je u lipnju 2022. godine donijela Program potpore za zbrinjavanje napuštenih, izgubljenih ili povremeno oduzetih domaćih životinja za 2022. godinu, pa smo i Gradu Vrlici preporučili da se na njega prijavi kako bi ostvarili pravo na sufinanciranje zaštite napuštenih, izgubljenih, zanemarenih odnosno privremeno oduzetih domaćih životinja te pokrenuli rješavanje problema.

Preporuka 70. (ponovljena)
Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, da žurno pripremi izmjene Zakona o najmu vodeći se praksom Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske
Preporuka 71. (ponovljena)
Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, da žurno izradi pravni okvir za zbrinjavanje stanovnika zgrada i uklanjanja ostataka porušenih obiteljskih kuća i drugih stambenih zgrada uništenih ili oštećenih zbog klizanja tla na području RH

No prema informacijama iz MP-a do 12. siječnja 2023. nije zaprimljena niti jedna prijava pa se provedba Programa nastavlja i u 2023. godini. Također pritužitelj navodi i da se stanje na terenu nije promijenilo pa situaciju nastavljamo pratiti.

Socijalno stanovanje

Područje socijalnog stanovanja u RH i dalje nije sustavno niti normativno regulirano, što je dijelom i posljedica činjenice da Stambena strategija nikada nije donesena, a stanovanje socijalno ugroženih ranjivih skupina riješava se različitim propisima i u različitim resorima. Pri tome je socijalno stanovanje važna dimenzija politike socijalne skrbi, ali i pristupačnog stanovanja. U kontekstu sve snažnije gospodarske i energentske krize, poskupljenja i inflacije, potrebe za tom vrstom smještaja mogle bi se uskoro dodatno povećati.

Tijekom 2022. posebno smo se bavili pitanjem socijalnog stanovanja u kontekstu čl. 293. st. 3. ZSS-a. Postupci koje smo provodili odnosili su se na deložacije obitelji s više djece, pripadnika romske nacionalne manjine u Zagrebu i Novom Vinodolskom, kojima je prijetila mogućnost odvajanja djece od odraslih, o čemu više pišemo u području diskriminacije temeljem rasnog ili etničkog podrijetla.

ZSS u čl. 291. st. 3. navodi da su JLP(R)S „dužne osigurati smještaj“ obiteljima s maloljetnom djecom, „kako bi se spriječilo odvajanje djece od odraslih članova obitelji“. Nadalje, ZSS pod osiguranje smještaja navodi „smještaj u socijalni stan ili na drugi način“, što ostavlja prostor za različita rješenja, koja mogu trajati različito vrijeme. Ova obaveza predviđena je za krizne situacije „kada obitelj s maloljetnom djecom ostane bez svog doma i nije u mogućnosti sama osigurati smještaj“.

Pritužbe su pokazale da ovako nejasno podijeljena odgovornost županija i gradova u pogledu osiguravanja smještaja trenutno nije adekvatno regulirana te je potrebno jasno propisati što su i čije obveze te kojim se redoslijedom postupa. Pri tome, bilo bi dobro da odredba obuhvati i obvezu države, zbog nejednakog regionalnog razvoja i činjenice da su kapaciteti gradova i županija iznimno različiti te da ne raspolažu uvijek adekvatnim smještajem, ali ni dovoljnom političkom voljom za rješavanje problema.

Iako navedena odredba propisuje obvezu gradova da u situacijama u kojima zbog deložacije može doći do razdvajanja obitelji zbog nedostatka smještaja, osigura smještaj u socijalnom stanu ili na drugi način, na naš upit gradovi su uglavnom navodili da nemaju zakonsku niti financijsku obvezu primjenjivati čl. 291. st. 3. ZSS-a, kao i da nisu imali potrebu primjenjivati ju u praksi. Istovremeno, neki gradovi navode kako su u kriznim situacijama pojedince odnosno obitelji s djecom zbrinjavali osiguravajući im financijsku pomoć za podmirenje troškova najma privatnog podstanarskog stana, dok se pojedinac ili obitelj ne snađe, kako ne bi došlo do razdvajanja obitelji.

Neki gradovi navode da uopće nemaju raspoložive stambene jedinice ili da nemaju dostatna financijska sredstava za tu namjenu. Županije su nam većinom navodile da u vlasništvu nemaju raspoložive stambene jedinice niti imaju osigurana sredstva za tu namjenu, a dio ih je naveo da nisu imali zahtjeva za smještaj u kriznim situacijama.

Sve ovo pokazuje da postoji nerazumijevanje ove odredbe od strane onih koji bi ju trebali primjenjivati. Istovremeno, pokazuje i da je ovu obvezu potrebno preciznije propisati kako bi bilo jasno koje su obaveze gradova, a koje županija, tko je primarno odgovoran, što se sve može podrazumijevati pod pojmom „na drugačiji način“ te na koji period se ova podrška osigurava.

Također, nužno je u tu obvezu uključiti i državu, na kojoj je trajna odgovornost zaštite ljudskih prava te koja ima veći fond nekretnina u vlasništvu.

S obzirom na propisom podijeljenu odgovornost između gradova i županija, za potrebe pisanja ovog Izvješća od MRMSOSP-a smo zatražili pojašnjenje što je čija obveza i što se treba smatrati zadovoljenjem obveze iz čl. 291. st. 3. ZSS-a, no pojašnjenje nismo dobili.

„Postovani, ja trebam pomoc i molim Vas da mi netko pomogne KONKRETNO I BRZO. U nastavku proslijedujem prijepis razgovora s Gradskim Uredom za stambeno zbrinjavanje od kojeg 2 godine pokusavam dobiti konkretnu informaciju, barem vremenski rok ili neko drugo rjesenje svoje situacije ali dosla sam do zida i ne vidim izlaz… Obzirom da sam sama s dvoje djece i da sam, njihovih bolesti radi, izolacija, vodenih kozica, prehlada, fizikalnih terapija, pregleda i svega sto uz malu djecu ide, cesto izbivala s posla jer se na bas nikoga ne mogu osloniti niti djecu od 9 godina mogu same ostaviti doma – dobila sam otkaz kao tehnoloski visak…“

Zaprimamo i pritužbe zbog dugotrajnosti stambenog zbrinjavanja. Tako nam se obratila i samohrana majka mlt. djece zbog realizacije dodjele gradskog stana izvan liste reda prvenstva, budući da je podnijela Gradu Zagrebu zamolbu još prije dvije godine, no nije dobila nikakav odgovor. Pritužiteljica je stanovala u podstanarskom stanu u kojemu joj je istjecao ugovor o najmu, a budući da je nezaposlena i korisnica ZMN-a i naknade za ugroženog kupca energenata, pribojavala se gdje će s djecom kada se uskoro bude morala iseliti iz stana jer nije imala drugo stambeno rješenje. Budući da se radilo o dugotrajnom postupanju, obratili smo se Gradu Zagrebu te zatražili obavijest o poduzetom, a Grad Zagreb nas je izvijestio da je obitelji dodijelio stan te je izvršena primopredaja u studenome 2022. godine.

Preporuka 72.
Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, da jasno propiše obveze iz članka 291. stavka 3. Zakona o socijalnoj skrbi koje bi uključile obveze jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te države

Energetsko siromaštvo

„…U očekivanju priključenja, bez električne energije, u Š. smo proveli početak školske godine, Božić, a evo stigla nam je i korizma. Prošli su mjeseci čekanja, a u našem domu još nije proradila struja. 

Zima uz svjetlost baterijskih lampi i punjenja mobitela u automobilu dolazi svome kraju, a ja i moja obitelj i dalje nemamo odgovor na pitanja:

„Imamo li pravo na priključenje na elektroenergetsku mrežu?“

„Kada možemo očekivati priključenje na elektroenergetsku mrežu?“

Pritužbe vezane uz energetsko siromaštvo tijekom 2022. odnosile su se na dostupnost infrastrukture, isključenje struje od strane najmodavca te na otpis potraživanja kupcima na potresom pogođenim područjima, o čemu pišemo u dijelu Utjecaj potresa na ostvarivanje ljudskih prava.

Prema podacima Europskog Vijeća rast cijena energenata započeo je 2021. uslijed pandemije bolesti COVID-19 i povećane međunarodne potražnje, a rat u Ukrajini te nepovoljni klimatski uvjeti dodatno su pogoršali situaciju. Poskupjeli su gotovo svi proizvodi i usluge pa je pitanje cijene i dostupnosti dovoljne količine energenata došlo u fokus cijelog društva, ne samo najsiromašnijih.
RH, kao ni mnoge članice EU, nema jedinstvenu definiciju energetskog siromaštva čije je donošenje bila naša preporuka u Izvješću za 2021. godinu. Prema različitim dokumentima EU, poput Direktive 2019/944 o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU te Preporuke EK 2020/1563 o energetskom siromaštvu, kućanstvo je u riziku od energetskog siromaštva ukoliko troškovi za energiju prelaze 10% njegovih prihoda. Energetsko siromaštvo obuhvaća i energetski neučinkovite građevine, ali i isključenja iz opskrbne mreže, a utječe na fizičko i mentalno zdravlje, može dovesti do društvene marginalizacije, pa čak i gubitka doma. Koliko je težak život u prostoru koji se teško zagrijava i zadržava toplinu zimi, a ljeti jako zagrijava i teško rashlađuje, pokazuju i iskustva stradalnika potresa koji žive u kontejnerima.

Suzbijanju energetskog siromaštva pristupa se međusektorski u okviru politika i propisa o energetici, gradnji i socijalnoj skrbi, što otežava snalaženje čak i onima koji se ovim područjem bave, a naročito građanima. Disperziranost mjera posredno utječe i na ostvarivanje prava. Na to smo ukazali u Izvješću za 2021. i preporučili izradu međusektorske analize postojećih mjera, uspostavu sustava praćenja energetskog siromaštva, kao i izradu vodiča za građane s osnovnim informacijama iz ovog područja (kao što su mogućnosti energetske obnove obiteljskih kuća/višestambenih zgrada, ostvarivanje prava na naknadu za ugroženog kupca energenata tzv. NUKE i naknadu za troškove stanovanja i dr.). Jedinstvene definicije energetskog siromaštva još nema, a nemamo ni službene informacije o izradi predložene međusektorske analize i jedinstvenog priručnika za građane sa svim osnovnim informacijama vezanim uz energetsko siromaštvo iz različitih propisa.

Vlada je u veljači 2022. predstavila 4,8 milijardi kn vrijedan paket mjera za ublažavanje rasta cijene energenata u odnosu na kućanstva, trgovačka društva i poljoprivrednike, kojim su između ostalog snižene i stope poreza na dodanu vrijednost na prirodni plin i toplinsku energiju, što smo još 2018. godine predlagali u postupku donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

Tijekom 2022. povećavan je iznos naknade za ugroženog kupca energenata (NUKE), a posljednjom izmjenom Uredbe o mjesečnom iznosu naknade za ugroženog kupca energenata, načinu sudjelovanja u podmirenju troškova energenata korisnika naknade i postupanju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, koja vrijedi do iznos ove naknade povećan je do najviše 500,00 kn, što vrijedi do 31. ožujka 2023. Novina je da se osim troškova električne energije sufinanciraju i troškovi plina i/ili toplinske energije, što je bila naša preporuka iz Izvješća za 2021. godinu te koje pravo se utvrđuje rješenjem sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi. Međutim, u postupku donošenja Zakona o socijalnoj skrbi nije prihvaćena preporuka o vođenju ovih postupaka i po službenoj dužnosti, iako se često radi o osobama starije životne dobi i bez pristupa internetu koji teže samostalno iniciraju navedene postupke. S obzirom na inflaciju i poremećaje na tržištu preporučamo produžiti razdoblje isplate NUKE u povećanom iznosu. Preporučamo Vladi RH još jednom razmotriti pokretanje postupaka za priznavanje ovog prava po službenoj dužnosti.

Nadalje, Uredbom o izmjenama i dopunama uredbe o kriterijima za stjecanje statusa ugroženih kupaca energije iz umreženih sustava dorađeni su kriteriji za pojedine kategorije korisnika naknade, što je također bila naša preporuka iz Izvješća za 2021. godinu. Njome su sada obuhvaćene i kategorije korisnika nacionalne naknade za starije osobe, novčane naknade za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata te novčane naknade za civilne stradalnike iz Domovinskog rata i članove njihovih kućanstava. Ukazivali smo i da bi pravo na NUKE trebale ostvarivati i kategorije poput umirovljenika s nižim prihodima pa u tom kontekstu možemo promatrati Odluku o isplati jednokratnog novčanog primanja korisnicima mirovine radi ublažavanja posljedica porasta cijena energenata, o čemu više pišemo u dijelu o Mirovinskom osiguranju.

Iz udruge DOOR – Društvo za oblikovanje održivog razvoja ukazuju kako su proveli nekoliko istraživanja vezanih uz energetsko siromaštvo. Podatci iz istraživanja provedenog u drugoj polovici 2021. u Zadarskoj županiji na uzorku od 200 kućanstava, pokazuju da su posebno ranjiva kućanstva samohranih majki, majki višečlanih obitelji te samačka kućanstva. Radi se mahom o ispitanicima sa završenom osnovnom školom i zdravstvenim problemima, koji za grijanje koriste peći na drva, pri čemu radi ušteda griju samo jednu prostoriju. Korisni su i podaci iz istraživanja koje je u razdoblju od rujna do studenoga 2022. provedeno na uzorku od 388 građana, na području Grada Zagreba. Gotovo trećina ispitanika u 2022. imala je troškove za grijanje prošle zime veće od 750 kuna te druga trećina od 451 do 750 kuna.

Preporuka 73.
Vladi Republike Hrvatske, da produži razdoblje isplate NUKE u povećanom iznosu
Preporuka 74.
Vladi Republike Hrvatske, da razmotri pokretanje postupka za priznavanje NUKE po službenoj dužnosti

Njih 15,5% prijavljuje kašnjenje s plaćanjem računa dva ili više puta godišnje, a na pitanja kako će kriza utjecati na grijanje najčešći odgovori su bili da će ili sniziti temperature zagrijavanja prostorija ili će se grijati samo pojedine prostorije. U pripremi je i istraživanje energetskog siromaštva podstanarskih kućanstava.

I JLS su nastavile pomagati građanima u ublažavanju posljedica energetskog siromaštva i to najvećim dijelom financiranjem troškova stanovanja te sufinanciranjem energetske obnove obiteljskih kuća, kao primjerice u Vukovaru, Pazinu i Puli, zatim isplatom jednokratne novčane pomoći građanima kako bi se ublažile posljedice visokih troškova energenata, ali i pojedinačnim akcijama poput kupnje štednjaka.

Vlada RH je u rujnu 2022. predstavila jesenski paket mjera za ublažavanje posljedica rasta cijena energenata, od kojih se prvi dio mjera odnosi na ublažavanje rasta cijene energije (električne energije, plina i toplinske energije).
Slijedom navedenog i u cilju suzbijanja energetskog siromaštva važno je da Vlada RH kontinuirano prati situaciju na tržištu energenata i poduzima mjere potpore građanima.

Za ublažavanje energetskog siromaštva, osim novčanih naknada, potrebno je podizati energetsku učinkovitost objekata. FZOE ima važnu ulogu u financiranju projekata energetske obnove, a korisnici mogu biti i građani. Pritužbe koje smo na FZOE dobivali tijekom protekle godine odnosile su se na problem u komunikaciji s djelatnicima, dok i dalje postupamo po pritužbama vezanim uz pristup sudu i učinkovit pravni lijek u postupcima dodjele sredstava za energetsku obnovu. Već smo u Izvješću za 2020. godinu ukazivali na problem učinkovite zaštite prava građana u aktivnostima sufinanciranja i provođenja programa energetske obnove kuća. Prema najavama iz FZOE trebalo bi doći do poboljšanja oko postupka provedbe javnih poziva te načina i uvjeta obrade prigovora građana.

I dalje zaprimamo pritužbe vezane uz dostupnost elektroenergetske distribucijske mreže, naročito u ruralnim područjima ili nakon Domovinskog rata, o čemu izvještavamo godinama. Tako smo u 2022. postupali po pritužbi na dugotrajnost priključenja na mrežu obiteljske kuće obnovljene sukladno Zakonu o obnovi u selu nedaleko Pakraca. Zbog neusklađenosti podataka i loše komunikacije između SDUOSZ-a i HEP ODS pritužitelj je na kraju sam platio priključenje, iako nije bio u obvezi, no nakon naše preporuke su mu troškovi ipak refundirani. Ukazivali smo i da bi se u osiguranju električne energije u područjima, poput dijelova Like ili Banovine, gdje gradnja klasične infrastrukture nije moguća ili isplativa, trebalo opredijeliti za druge modele poput korištenja obnovljivih izvora energije. No, po podacima FZOE ukupno 11 kućanstava elektrificirano je izvan dosega mreža u 2021. godini, ali nemamo informacija o razlozima radi kojih projekt nije nastavljen.

Što se tiče obustava usluga u kontekstu energetskog siromaštva, podaci HEP Elektre ukazuju na pad broja privremenih obustava isporuke električne energije zbog duga. 2022. godine bilo ih je 22.000 (1,06% mjernih mjesta), tijekom 2021. na 26.200 mjernih mjesta, a 2020. na 27.500. Nemamo informacije ima li ugroženih kupaca u ovoj kategoriji, ali iz Elektre navode kako ne pokreću postupke obustave ukoliko imaju rješenje nadležnog tijela o realiziranom statutu ugroženog kupca.

Pravo na vodu i vodne usluge

„…Svi mi pijemo ne ispitanu vodu iz poljski bunara udaljenih nekoliko kilometara od naše kuće, ti bunari su ne zaštićeni zbog čega se u njima može naći svašta od prašine do uginule životinje a zaštititi ih ne smijemo jer nisu naše vlasništvo već ljudi koji se bave poljoprivredom…“

Pritužbe i postupci koje smo vodili vezano uz pravo na vodu odnosno pristup javnoj vodoopskrbi i odvodnji najvećim su se dijelom odnosili na probleme oko dostupnosti komunalno vodnih građevina te podmirivanje računa za vodu. Bez dostupnih, odnosno cijenom prihvatljivih vodnih usluga nema ni dostojnog stanovanja, mogućnosti za gospodarski napredak i revitalizaciju određenih područja, kao što su otoci ili područja pogođena katastrofalnim potresima 2020. godine. Suočeni smo s klimatskim izazovima, sušama i poplavama, energetskom krizom i inflacijom, što pristup dovoljnoj količini zdravstveno ispravne vode za ljudsku potrošnju stavlja u dodatni fokus, ne samo pojedinaca koji imaju konkretan problem, već i opće javnosti. Stoga ponovno ukazujemo kako bi bilo korisno razmotriti unošenje prava na vodu u Ustav RH. U posebnom poglavlju Utjecaj potresa na ostvarivanje ljudskih prava pišemo i o dostupnosti vode na pogođenim područjima, dok o važnosti očuvanja vodnog okoliša i pitke vode od različitih onečišćenja pišemo u dijelu Pravo na zdrav život i zdrav okoliš.

Po podacima MINGOR-a zaprimljenim tijekom 2022. godine mogućnost priključenja na sustave javne vodoopskrbe ima 94% stanovnika, a ostali se vodom opskrbljuju iz bunara ili lokalnih vodovoda kojih je oko 200 i na koje je priključeno 63.037 stanovnika. Već smo ukazivali da voda iz lokalnih vodovoda predstavlja rizik za zdravlje jer se isporučuje bez obrade i dezinfekcije. U kontekstu zahtjeva EU direktiva, primjerice Okvirne direktive o vodama 2000/60/EZ, nije prihvatljivo da neki vid vodoopskrbe bude izvan kontrole i sustava upravljanja vodoopskrbom pa smo pratili reformu vodnog sektora koja uključuje okrupnjavanje isporučitelja vodnih usluga vodovoda (JIVU) radi što učinkovitije provedbe investicija i ravnomjernog razvoja u vodnim uslugama, odnosno preuzimanje upravljanja lokalnim vodovodima od strane JIVU. Reforma je i uvjet za povlačenje sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026. Njoj se usprotivilo dvadesetak JLS pokrećući postupak ocjene ustavnosti Zakona o vodnim uslugama i Uredbe o uslužnim područjima, reformskim aktima kojima se predviđa okrupnjavanje JIVU, u prosincu 2021. godine.

No Ustavni sud je Rješenjem U-I-7217/2021 i dr. od 19. prosinca 2022. odbio prijedloge za ocjenu ustavnosti Zakona o vodnim uslugama istaknuvši da je politika uskih lokalnih interesa, koja se na nekim područjima RH provodila u proteklom razdoblju, dovela do ogromne razlike između urbanih i ruralnih područja u pogledu standarda vodnih usluga. U nekim područjima, primjerice zaleđu Dalmacije, uopće se ne može govoriti ni o kakvom standardu vodnih usluga jer se javne vodne usluge uopće ne pružaju i stanovništvo samo rješava svoju vodoopskrbu i odvodnju, što se opravdava neisplativošću gradnje sustava javne vodoopskrbe i odvodnje u područjima s malim brojem korisnika.

Nadalje, zakoniti oblik javne vodoopskrbe je i pokretna javna vodoopskrba autocisternom. S obzirom na velike troškove javne vodoopskrbe pokretnim putem, koji u pravilu u cijelosti padaju na krajnjeg korisnika, takav način dopreme vode je rijedak i uglavnom se koristi samo u ljetnom razdoblju kad presuše svi individualni izvori vode. Integracijom JIVU želi se postići ravnomjeran razvoj urbanih i ruralnih područja u smislu dostupnosti dovoljnih količina zdravstveno ispravne vode te osiguranja pristupa vodi za sve kako to nalaže EU Direktiva 2020/2184 o kvaliteti vode za ljudsku potrošnju koja se upravo transponira u hrvatsko zakonodavstvo, navodi Ustavni sud. Iako izvan izvještajnog razdoblja, navodimo da je u veljači 2023. Ustavni sud Odlukom U-II-627/2022 i dr. ukinuo Uredbu o uslužnim područjima jer postupak njezina donošenja nije bio sukladan Ustavu i Kodeksu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata, odnosno nije bilo vidljivo zašto su uslužna područja formirana na način propisan Uredbom, naglašavajući da primarni legitimni cilj koji se Zakonom želi postići (trajno, učinkovito, ekonomično i svrhovito obavljanje djelatnosti vodnih usluga) ne proizlazi iz njezina sadržaja.

No građane, osim dostupnosti, brine i rast cijena vodnih usluga. Prema Izvješću Vijeća za vodne usluge za 2020. pravi problemi financijske stabilnosti mogli bi se očekivati kao posljedica utjecaja porasta cijena energenata na svjetskim i nacionalnom tržištu, a ti troškovi čine u prosjeku između 20% i 25% materijalnih troškova JIVU. Upravo zbog rasta cijene energenata i materijala neki su gradovi poput Karlovca, Rijeke i Pule povećali cijene vode. S obzirom na trenutnu gospodarsku situaciju te važnost vode za ljudski život i zdravlje, nužno je pratiti kretanja i pravodobno reagirati s mjerama pomoći građanima. Treba istaknuti da je Vlada u prosincu 2022., u cilju sprečavanja rasta cijena vode, odgodila primjenu Uredbe o visini naknade za korištenje voda na godinu dana.

Naime, još je 2010. godine JIVU uvedena obveza plaćanja naknade za zahvaćenu količinu vode. Na njihov zahtjev primjena predmetne Uredbe je odgađana u nekoliko navrata kako bi osnovica obračuna i dalje bila isporučena količina vode, a koja uključuje razliku između zahvaćenih količina i gubitaka vode. Prema Hrvatskim vodama prosječni gubici vode iznose oko 50%, a posljedica su dotrajale infrastrukture i neispravnih kućnih instalacija, neovlaštenih priključenja ali i manjka specijaliziranih stručnjaka za rješavanje ovih problema, pa bi JIVU koji imaju velike gubitke u svojim sustavima i veliku potrošnju vode, plaćali veći iznos naknade, što bi u konačnici dovelo do poskupljenja za građane. Stoga je nužno primarno provoditi investicije smanjivanja gubitaka sredstvima Hrvatskih voda ili iz Nacionalnog plana otpornosti i oporavaka. Radi ublažavanja troškova života JLS imaju obvezu podmirivati troškove stanovanja, uključivo i vodnih usluga, sukladno posebnom propisu, a što većina, po dostupnim informacijama, i čini. Postoji i posebna kategorija cijene za socijalno ugrožene građane što nadzire Vijeće za vodne usluge.

Prema podatcima JIVU-a za prvih devet mjeseci 2022. godine postotak gubitaka vode ostaje na istoj razini. No iz Hrvatskih voda primjećuju smanjenje gubitaka na području Sisačko-moslavačke županije zbog sanacije nakon potresa, ali i nešto povećanih gubitaka u Gradu Zagrebu zbog učestalijih puknuća magistralnih cjevovoda u protekloj godini. Kao pozitivno ističu zaustavljanje dugogodišnjeg trenda rasta gubitaka te gotovo u potpunosti realiziranu provedbu Programa smanjenja gubitaka u sustavima javne vodoopskrbe u RH u 2022. godini.

U prosincu 2022. godine sudjelovali smo u javnoj raspravi o Nacrtu prijedloga uredbe o metodologiji izračuna cijene vodnih usluga, ukazujući na potrebu njezina usklađivanja sa Zakonom o otocima vezano uz troškove prijevoza, kao i na potrebu propisivanja socijalne cijene vode i za opskrbu i odvodnju koja se obavlja pokretnim putem, a ne samo putem komunalnih vodnih građevina. Predložili smo i propisivanje upute o pravnom putu/lijeku sastavnim dijelom računa za vodne usluge, kao i jasno definiranje naplaćuje li se i po kojoj tarifi voda isporučena potrošaču prema obvezi iz članka 41. Zakona o vodnim uslugama. Radi se o isporuci minimalne količine vode od 50 litara po članu kućanstva dnevno za vrijeme trajanja ograničenja usluge do kojeg je došlo zbog neplaćanja računa.

U srpnju 2022. godine, u izrazito suhom razdoblju i u vrijeme turističke sezone i povećanja potrošnje vode, Istarska županija proglasila je mjere ograničenja potrošnje pitke vode i restrikcije koje su uključivale zabranu korištenja pitke vode za pranje vozila, javnih površina, zalijevanje privatnih i javnih zelenih površina, sportskih terena i tuširanja na plažama, a JIVU su posljedice suše ublažavali uključivanjem pričuvnih bunara u sustav. Nakon dva tjedna potrošnja se smanjila za 15%, a nakon mjesec dana mjere redukcije su ublažene. Iako je zahvatila veliki broj osoba i to na vrhuncu turističke sezone, pritužbe na nedostupnost vode u tom području nismo zaprimali.

Obratila nam se pritužiteljica iz Imotskog žaleći se na česte prekide opskrbe vodom o kojima, kao ni o lokaciji postavljanja cisterni, stanovnici nisu imali obavijesti. Inicirali smo postupanje DIRH-a koji je nakon provedenog postupka podnio optužni prijedlog protiv JIVU zbog kršenja obveza iz članka 41. Zakona o vodnim uslugama. Radi se o obvezi isporuke vode za ljudsku potrošnju za vrijeme planiranih ili neočekivanih prekida isporuke stanovnicima kojima prijeti opasnost za život i zdravlje ili poslovnim korisnicima kojima prijeti znatnija materijalna šteta, a u slučaju duljih prekida svim stanovnicima, od najmanje 50 litara po članu kućanstva dnevno, u vremenu od najmanje osam sati i na mjestu koje JIVU odredi općim uvjetima isporuke vodnih usluga, vodeći računa o ranjivosti korisnika. U postupku se otvorilo pitanje tumačenja zakonskih pojmova kao što su: opasnosti za život i zdravlje, dulji prekid isporuke, nastanak značajne materijalne štete i slično, te posljedično i različite prakse pa smo od MINGOR-a zatražili očitovanje, no do pisanja ovog Izvješća ono nije zaprimljeno. Stoga MINGOR-u preporučamo donošenje naputka JIVU o postupanju u slučajevima obustave isporuke vodnih usluga, vezan uz obvezu osiguranja minimalne količine vode od 50 litara po članu kućanstva dnevno sukladno čl. 41. Zakona o vodnim uslugama.

I dalje pratimo dostupnost vodno komunalne infrastrukture, posebno u ruralnim sredinama te u pojedinačnim predmetima primjećujemo napredak. Tako u Podolju u Općini Draž neki mještani nisu priključeni na postojeću infrastrukturu pa se za pitku vodu kao i vodu za higijenu snalaze na različite načine, a Općina im je omogućila besplatan i neograničen pristup vodi iz javne slavine. U nekoliko smo navrata kontaktirali JIVU, Hrvatske vode i MINGOR i zagovarali realizaciju projekta izgradnje sustava u Podolju. Prema zadnjim informacijama, radovi su trebali otpočeti u prosincu 2022. godine.

Nakon našeg dugogodišnjeg postupanja došlo je i do pomaka u području Velebitskog primorja, gdje su Hrvatske vode s JIVU sklopile ugovor o sufinanciranju izrade projektne dokumentacija za vodoopskrbu naselja Peice – Josinovac i izradu projektne dokumentacije vodoopskrbe naselja Živi Bunari i Vlaka, a nakon čega je potrebno ishodovanje građevinskih dozvola te javna nabava za izgradnju mreže javne vodoopskrbe u spomenutim naseljima.

Preporuka 75.
Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, da donose naputak javnim isporučiteljima vodnih usluga o postupanju u slučajevima obustave isporuke vodnih usluga, o obvezi osiguranja minimalne količine vode od 50 litara po članu kućanstva dnevno

Primjer dobre prakse reguliranja statusa lokalnih vodovoda bez upravitelja je slučaj iz okolice Gline, u kojemu smo postupali po pritužbi zbog nereguliranog crpljenja vode sa zemljišta u vlasništvu pritužiteljice. Hrvatske vode su nas obavijestile kako će pozvati pritužiteljicu na sklapanje Ugovora o kupoprodaji kako bi se regulirao status i korištenje izvorišta, koji će nakon kupoprodaje postati javno vodno dobro u vlasništvu RH, kojim bi upravljao i održavao ga Vodovod Glina d.o.o.

I protekle se godine ukazivalo na probleme s priključenjem na javnu odvodnju. Po podatcima MINGOR-a oko 43% ukupne populacije nije priključeno na sustave javne odvodnje, već imaju (ili bi trebali imati) individualne sustave ili sabirne jame. Funkcionalan sustav javne odvodnje nužan je za očuvanje zdravlja ljudi i zaštitu okoliša pa bi njegov razvoj, posebno u turističkim područjima, trebao biti prioritetan.

Stambeno zbrinjavanje

Uvod i zakonodavne inicijative iz područja stambenog zbrinjavanja

Zakon o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima ne odnosi se na teritorij cijele RH, već samo potpomognuta područja te područja posebne državne skrbi. Iznimno, samo pojedini korisnici iz ZSZPP-a mogu se stambeno zbrinuti na čitavom teritoriju RH, poput žrtava nasilja u obitelji, kadrova za čijim radom postoji posebna potreba, osobe u objektima organiziranog smještaja, korisnici Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja, a prema još uvijek važećoj Uredbi o utvrđivanju statusa bivših nositelja stanarskih prava i članova njihovih obitelji, te uvjetima i postupku njihovog stambenog zbrinjavanja, i osobe sa statusom bivših nositelja stanarskog prava te članovi njihovih obitelji. Iako je 2021. i 2022. bilo planirano donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, do njega nije došlo pa se donošenje očekuje u 2023. godini.

U e-savjetovanju o prijedlogu Pravilnika o izmjenama i dopuni Pravilnika o najmu stambenih jedinica (Pravilnik/22) prihvaćen je naš prijedlog te se sada otpisuju potraživanja odnosno oslobađa korisnika obveze plaćanja najma kada Povjerenstvo za procjenu stanja stambenog objekta utvrdi da je nužno obnoviti stambenu jedinicu, sve dok se objekt ne sanira, dok je ranije u prijedlogu bilo navedeno tek da se korisnik može osloboditi plaćanja najma. Prihvaćen je i prijedlog da se barem primjerice propiše što ulazi u krug hitnih intervencija i popravaka nužnih za korištenje stambenih jedinica danih u najam. Pozitivno je što je sada najmodavac obvezan, pod uvjetom da korisnik nije prouzročio oštećenja, osigurati hitne intervencije i popravke nužne za korištenje stambenih jedinica (obiteljskih kuća i stanova) danih u najam, dok je ranije bio

Preporuka 76.
Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, da Pravilnikom o najmu stambenih jedinica propiše ovlaštenje Povjerenstva za raspolaganje stambenim jedinicama za utvrđivanje stvarne površine stambenog prostora za koji se plaća najam

dužan samo osigurati novčana sredstva za hitne intervencije i to samo za obiteljske kuće. Iako i dalje zaprimamo pritužbe korisnika stambenog zbrinjavanja u kojima se ukazuje na nepravilno utvrđene stambene površine stambenih jedinica za koje plaćaju najam, nije prihvaćen prijedlog da Povjerenstvo za raspolaganje stambenim jedinicama i dalje bude ovlašteno utvrđivati stvarnu površinu stambenog prostora za koji se plaća najam.

Međuresorna suradnja

„Prema datumima podnošenja zahtjeva za stambeno zbrinjavanje možete primijetiti kako je od prvog datuma do današnjeg dana kada Vam šaljem ovaj e-mail prošlo više od 20 godina iako je sva dokumentacija podnesena pravovremeno te su ispunjeni svi uvjeti koji su zahtijevani od naše obitelji. Prije 2-3 godine dobivamo informaciju da smo napokon došli na sami vrh liste prvenstva, čak su nam bili ponuđeni određeni stanovi od kojih smo neke prihvatili, a neke nismo zbog neadekvatnosti za moju majku koja ima zdravstvene probleme i djelomični invaliditet. Ali svejedno postupak nije otišao dalje i još uvijek nismo stambeno zbrinuti”

Tijekom 2022. su sklopljena dva sporazuma o međusobnim pravima i obvezama u provedbi programa međuresorne suradnje: između SDUOSZ-a i Općine Konavle o izgradnji stambenih jedinica te između SDUOSZ-a i Općine Brinje o uređenju stambenih jedinica za stanovanje.

Međuresornim sporazumom s Općinom Konavle napokon se nakon gotovo 20 godina razrješava stambeno zbrinjavanje šest braniteljskih obitelji s tog područja. Naime, više godina postupamo po pritužbi jednog od stambeno nezbrinutih hrvatskih branitelja, kojemu je još 2010. godine tadašnje Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva izdalo suglasnost za darovanje građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu i građevnog materijala za izgradnju obiteljske kuće, što je zatražio još 2003. godine.

Suglasnosti dane pritužitelju, kao i ostalim navedenim braniteljima, nisu bile provedive u trenutku njihova donošenja zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa. Prema očitovanju SDUOSZ-a, Općina Konavle je napokon 2022. darovala državi građevinsko zemljište za izgradnju šest obiteljskih kuća.

Nastavljena je realizacija međuresornog sporazuma sklopljenog 2020. između SDUOSZ-a i Grada Drniša za izgradnju objekta s 25 stanova. Grad je prenio u vlasništvo RH građevinsko zemljište s osiguranom komunalnom infrastrukturom te se odrekao komunalnog doprinosa, a SDUOSZ financira izvođenje građevinskih radova. Stanovi se grade za korisnike s liste prvenstva, a utvrdit će se i potrebe za stambenim zbrinjavanjem deficitarnih kadrova u Drnišu. Završetak radova očekuje se u drugoj polovici 2023. godine. Nastavljena je i realizacija međuresornih sporazuma sklopljenih s gradovima Novskom, Benkovcem i Kninom te Općinom Topusko.

Sporazum s Općinom Topusko odnosi se na izgradnju dvije zgrade s ukupno 26 stanova, u koje je prvotno bilo planirano stambeno zbrinuti korisnike kroz program stambenog zbrinjavanja, no odlučeno je da će u njih biti smješteni stradalnici potresa. Tijekom 2022. započeti su građevinski radovi koji su 95% financirani bespovratnim sredstvima iz EU fondova.

Preporuka 77. (ponovljena)
Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, da s jedinicama lokalne samouprave inicira sklapanje sporazuma o međusobnim pravima i obvezama u provedbi programa međuresorne suradnje, osobito onima u kojima bivši nositelji stanarskog prava duže vrijeme čekaju dodjelu stambenog objekta

Ovakva suradnja i sporazumi doprinose bržem rješavanju stambenog pitanja korisnika na područjima gdje SDUOSZ ne raspolaže stambenim jedinicama, kao i privlačenju kadrova koji su deficitarni u pojedinim JLS-ima te bi bilo dobro da ih je što više.

Stoga ponavljamo preporuku MPUGDI-u da s JLS-ima inicira sklapanje sporazuma o međusobnim pravima i obvezama u provedbi programa međuresorne suradnje, posebno onima u kojima bivši nositelji stanarskog prava duže vrijeme čekaju dodjelu stambenog objekta.

Tijek stambenog zbrinjavanja i poteškoće prilikom ostvarivanja prava

U području stambenog zbrinjavanja dugotrajnost je već godinama jedan od najvećih problema, a tijekom 2022. dodatno je usporeno zbog značajno povećanog priljeva prijava u odnosu na broj raspoloživih stambenih jedinica te osiguranih financijskih sredstava u Proračunu RH za ove potrebe. PGP-a Sisak također navodi kako su im se građani tijekom 2022. godine mahom obraćale zbog dugotrajnosti u postupku ostvarivanja prava na stambeno zbrinjavanje.

Prema podacima SDUOSZ-a, početkom 2022. bilo je ukupno 11.456 podnesenih prijava po svim modelima stambenog zbrinjavanja iz ZSZPP-a i to kako novih zahtjeva, tako i prenesenih iz ranijeg razdoblja, a što je 44,39% više nego 2021. godine, kada ih je bilo 7.934. Od toga je 5.145 ili 44,91% prijava preneseno s listi prvenstva za 2021. godine, dok je 6.311 ili 55,09% novopodnesenih prijava. Tijekom 2022. riješeno je 349 predmeta, što je 123 manje nego u 2021. godine.

Iako je prema podacima SDUOSZ-a plan donošenja rješenja po svim modelima stambenog zbrinjavanja ispunjen sa 65,23%, jer ih je umjesto planiranih 535 doneseno 349, prava slika dobiva se tek kada se usporedi broj prenesenih predmeta iz ranijih godina i novih podnesenih prijava, s brojem riješenih predmeta. Najviše prijava za stambeno zbrinjavanje, njih 5.199, bilo je po modelu davanja u najam stana u državnom vlasništvu (model C), a riješeno ih je svega 48 ili 0,92%. Slijedi darovanje građevnog materijala za obnovu, dogradnju /nadogradnju i završetak izgradnje obiteljske kuće u vlasništvu korisnika (model E) sa 4.079 prijava, kojih je riješeno 246 ili 6,03%.

Potom najam obiteljske kuće u državnom vlasništvu (model A), za koji je bilo zainteresirano 1.259 podnositelja, a doneseno je svega 4 rješenja ili 0,32%. Prema modelu D, odnosno darovanju građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu i građevnog materijala za izgradnju obiteljske kuće podneseno je 493 prijave, a nije doneseno niti jedno rješenje. Naposljetku po modelu B, odnosno za stambeno zbrinjavanje darovanjem neuseljive obiteljske kuće u državnom vlasništvu i građevnog materijala za njezinu obnovu ili rekonstrukciju također je bilo 426 prijava, a riješeno ih je 51 ili 11,97%.

Dakle, po svim modelima stambenog zbrinjavanja od 11.456 riješeno je samo 349 predmeta (3,05%), značajno manje nego 2021. godine kada je od 7.934 prijava riješeno 472 predmeta (5,95%).

Slijedom toga, ponavljamo raniju preporuku Vladi RH o osiguranju da osiguranju dodatnih sredstava i stambenih jedinica, a prvostupanjskim tijelima da ubrzaju rješavanja prijava za stambeno zbrinjavanje

I dalje su neriješeni problemi bivših nositelja stanarskog prava kojima je pravomoćnim i izvršnim rješenjima priznato pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu na području (najčešće) primorskih županija, koji se nisu mogli provesti u praksi. Prema podacima koje smo zaprimili od SDUOSZ-a, početkom 2022. bilo je ukupno 1.313 bivših nositelja stanarskog prava i to 661 na potpomognutom području, odnosno području posebne državne skrbi, te 652 izvan tih područja kojima je doneseno pravomoćno izvršno rješenje. Od tog broja riješeno je 448 predmeta na potpomognutim područjima/područjima posebne državne skrbi te 353 izvan tih područja, a što znači da je za rješavanje ostalo još 512 predmeta. Pri čemu se napominje da je od toga broja 273 predmeta sporno, jer se korisnici ne odazivaju na preuzimanje dodijeljene stambene jedinice te je općenito otežano stupanje s njima u kontakt. SDUOSZ ukazuje da je u suradnji s APN-om proveo Javni natječaj za kupnju stambenih jedinica sukladno planu potreba za stambeno zbrinjavanje korisnika na tim područjima, ali da ne može utjecati na odaziv pri njihovoj kupnji.

Preporuka 78. (ponovljena)
Vladi Republike Hrvatske, da osigura dodatna sredstva i stambene jedinice za korisnike koji se zbrinjavaju kroz liste prvenstva
Preporuka 79. (ponovljena)
Prvostupanjskim tijelima, da ubrzaju dinamiku rješavanja prijava za stambeno zbrinjavanje

Od tog broja riješeno je 448 predmeta na potpomognutim područjima/područjima posebne državne skrbi te 353 izvan tih područja, a što znači da je za rješavanje ostalo još 512 predmeta. Pri čemu se napominje da je od toga broja 273 predmeta sporno, jer se korisnici ne odazivaju na preuzimanje dodijeljene stambene jedinice te je općenito otežano stupanje s njima u kontakt. SDUOSZ ukazuje da je u suradnji s APN-om proveo Javni natječaj za kupnju stambenih jedinica sukladno planu potreba za stambeno zbrinjavanje korisnika na tim područjima, ali da ne može utjecati na odaziv pri njihovoj kupnji.

Kao i u više prethodnih Izvješća, preporučamo da se korisnicima koji imaju pravomoćna i izvršna rješenja, no još uvijek nisu stambeno zbrinuti, ponudi mogućnost ostvarivanja prava na stambeno zbrinjavanje na drugim dijelovima potpomognutih područja ili izvan njih, odnosno po drugom modelu stambenog zbrinjavanja.

Tijekom izvještajnog razdoblja manje su nam se obraćali građani s pritužbama radi otpisa potraživanja zbog neplaćenih iznosa najamnine. Međutim, ovaj je problem i dalje je aktualan.

Naime, u više prethodnih izvješća, problematizirali smo kako su otpisivana samo potraživanja starija od tri godine koja su, sukladno članku 229. Zakona o obveznim odnosima, ionako zastarjela, dok je zahtijevano retroaktivno podmirenje potraživanja unutar zastarnog roka i time je uvjetovano sklapanje ugovora o najmu. To je u suprotnosti i s člankom 10. stavkom 10. Pravilnika o najmu stambenih jedinica prema kojem najmoprimcu teče obveza od datuma sklapanja ugovora o najmu, bez obzira od kada se stranka nalazi u stambenom objektu. Dosadašnja pogrešna praksa SDUOSZ-a i njegovih pravnih prednika glede nesklapanja ugovora sa svim korisnicima stambenog zbrinjavanja prije ulaska u posjed stambenog objekta, što je pravni temelj za naplatu najamnine, ne bi smjela ići na štetu korisnika.

Stoga se i dalje preporučuje MPUGDI da provodi otpis potraživanja najma stambenih jedinica u vlasništvu RH, bez uvjetovanja retroaktivnog podmirenja najamnine od 1. listopada 2014. do sklapanja ugovora o najmu stana.

Tijekom 2022. godine SDUOSZ je putem Područnih ureda proveo 2.925 terenskih kontrola zakonitosti korištenja stambenih jedinica što je rezultiralo izdavanjem 120 prvih opomena te 74 druge opomene zbog nepravilnog korištenja stambenih jedinica na kojima je ostvareno pravo na stambeno zbrinjavanje. Iako je nesporno da SDUOSZ ima pravo, u skladu s Godišnjim planom kontrole, provoditi kontrole korištenja stambenih jedinica kojima upravlja u ime RH, prema nama dostupnim informacijama neke se korisnike, ujedno pripadnike srpske nacionalne manjine, i više puta godišnje kontrolira u korištenju stambenom jedinicom. To im, kako navode, stvara nelagodu te ih nepotrebno ograničava u Ustavom zajamčenoj slobodi kretanja.

Preporuka 80. (ponovljena)
Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, da se na područjima gdje postoje problemi u provedbi rješenja o pravu na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana ili obiteljske kuće u državnom vlasništvu, korisnicima ponudi ostvarivanje prava na drugim dijelovima potpomognutih područja ili po drugom modelu
Preporuka 81. (ponovljena)
Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, da provodi otpis potraživanja najma stambenih jedinica u vlasništvu države, bez uvjeta retroaktivnog podmirenja najamnina za razdoblje do sklapanja ugovora o najmu stana

Regionalni program stambenog zbrinjavanja
Tijekom 2022. nastavljeno je s projektom Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja (RHP) u okviru kojeg je u RH do sada odobreno devet potprojekata, kao i financijska potpora za sufinanciranje operativnih troškova provedbene strukture za koje je osigurano ukupno 17.123.136,00 eura bespovratnih sredstava. Njima je do kraja godine zbrinuto 382 obitelji koje ispunjavaju RHP-om propisane kriterije socijalne ranjivosti, što je 21 obitelj više nego 2021. godine. Kroz sve odobrene potprojekte RHP-a planira se zbrinuti ukupno 402 obitelji, odnosno još 20 obitelji.

U 2022. godini završena je implementacija dva potprojekta (HR7 i HR8). Potprojektom HR7 (Izgradnja višestambene zgrade u Vukovaru) osigurano je trajno stambeno zbrinjavanje 21 obitelji izbjeglica, bivših nositelja stanarskog prava te povratnika, a potprojektom HR8 (Obnova, rekonstrukcija ili izgradnja 18 obiteljskih kuća) još 18 obitelji čije su kuće uništene tijekom Domovinskog rata. Naposljetku, kroz potprojekt HR9 planirano je kupnjom 38 stanova osigurati trajno stambeno zbrinjavanje najugroženijih obitelji bivših nositelja stanarskog prava i osoba koje se nalaze u objektima organiziranog smještaja. Do kraja 2022. godine, kroz šest javnih poziva kupljeno je 18 stanova za ukupno 55 osoba, a u tijeku je kupnja još jednog stana za dvočlanu obitelj. Sedmi javni poziv za kupnju preostalih 19 stanova planiran je za početak 2023. godine.

Stambeno zbrinjavanje žrtva nasilja u obitelji
Stambeno zbrinjavanje žrtva nasilja u obitelji može ostvariti u razdoblju do dvije godine na čitavom teritoriju RH uz ispunjenje propisanih uvjeta: postojanja pravomoćne sudske presude o počinjenom nasilju u obitelji; neimanja u vlasništvu ili u suvlasništvu druge useljive obiteljske kuće ili stana na području RH; te ukoliko nema dovoljno sredstava za osiguranje stambene jedinice nužne za stanovanje, a ne može ih ostvariti radom, dohotkom od imovine, od obveznika uzdržavanja ili na drugi način, odnosno ukoliko ukupni dohodak i ukupni primici žrtve i punoljetnih članova kućanstva mjesečno ne prelaze po članu kućanstva iznos jedne proračunske osnovice. Dodatno treba priložiti i preporuku nadležnog centra za socijalnu skrb o potrebi stambenog zbrinjavanja.

Postupali smo po pritužbi žene koja je bila žrtva obiteljskog nasilja, što je potvrđeno pravomoćnom prekršajnom presudom protiv njezina supruga. Zbog nasilja je bila prisiljena iseliti iz stambenog objekta u kojemu je zajedno sa suprugom i ostalim članovima obitelji ostvarila pravo na stambeno zbrinjavanje. Naknadno je obitelj izgubila pravo, ali je prilikom terenske provjere na adresi bio suprug, pa je po službenoj dužnosti on i ostvario stambeno zbrinjavanje. S druge strane, ona kao žrtva nasilja je iselila iz objekta, pa nije ostvarila pravo na stambeno zbrinjavanje po toj osnovi.

Posebno je problematično da je u stambenom objektu ostao živjeti počinitelj obiteljskog nasilja, a žrtva je bila prisiljena iseliti i tražiti novo stambeno zbrinjavanje kao žrtva obiteljskog nasilja, koje je privremenog karaktera, a ne kao nositeljica prava na stambeno zbrinjavanje.

Preporuka 82.
Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, da pripremi izmjenu Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima kojom bi se, uz postojeće privremeno, omogućilo i trajno stambeno zbrinjavanje u posebnom objektu žrtava obiteljskog nasilja koje su prethodno ostvarile pravo na stambeno zbrinjavanje

Nakon što je, među inima, i na naš prijedlog podnijela zahtjev za stambeno zbrinjavanje žrtve nasilja u obitelji, to joj je pravo utvrđeno na razdoblje od dvije godine te je dostavljeno SDUOSZ-u na izvršenje.

No s obzirom da je izvjesno da žrtve obiteljskog nasilja često niti nakon dvije godine neće uspjeti trajno riješiti stambeno pitanje, SDUOSZ-u smo preporučili da se u okviru narednih izmjena i dopuna ZSZPP-a uz ostvarivanje prava na privremeni smještaj žrtava obiteljskog nasilja regulira njihovo trajno stambeno zbrinjavanje u posebnom objektu kad su već prethodno ostvarile pravo na stambeno zbrinjavanje.

Slijedom navedenog, preporuča se MPUGDI-u da u okviru narednih izmjena i dopuna Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima uz ostvarivanje prava na privremeno stambeno zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji, propiše i mogućnost njihovog trajnog stambenog zbrinjavanja.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2022.:

Utjecaj potresa na ostvarivanje ljudskih prava, Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava, Prava starijih osoba”, Mladi, Pravo na obrazovanje i diskriminacija temeljem obrazovanja, Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla, Prava raseljenih osoba iz Ukrajine, Graditeljstvo, Imovinskopravni odnosi, Prava hrvatskih branitelja i civilnih stradalnika iz Domovinskog rata, Pravosuđe, Policijski sustav i Pravo na čist, zdrav i održiv okoliš.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2022. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.