Nakon brzog uspostavljanja sustava za prihvat i pomoć izbjeglicama iz Ukrajine, drugi korak je osigurati im prava.

Neka od prava koja je izbjeglicama iz Ukrajine kao osobama pod privremenom zaštitom potrebno osigurati temeljem prava EU su: pristup smještaju ili stanovanju; pristup zapošljavanju, potrebnu pomoć u smislu sredstava za život; zdravstvenu zaštitu koja uključuje barem hitnu pomoć i osnovno liječenje bolesti; kao i pristup obrazovanju za mlađe od 18 godina.

Nakon strahota rata iz kojeg su pobjegli potrebno je pružiti im sigurnost i zaštitu u Hrvatskoj, a važno je da od početka imaju osigurana potrebna prava, kao i da provedba tih prava doista funkcionira u praksi.

Pri tom je posebnu pozornost potrebno posvetiti ranjivim skupinama – djeci, djeci bez pratnje, teško bolesnima, starijim i nemoćnima, izbjeglicama s invaliditetom, trudnicama, samohranim roditeljima s maloljetnom djecom, žrtvama trgovanja ljudima i drugima[1].

 

Pravo na zdravstvenu zaštitu

Sve osobe pod privremenom zaštitom trebale bi u najmanju ruku imati pravo na hitnu pomoć i osnovno liječenje bolesti, a predlažemo i više od tog minimuma, odnosno zakonske izmjene koje bi to omogućile.

Također bi radi lakšeg ostvarenja prava, odnosno izbjegavanja problema u provedbi, bilo korisno:

  • upisati sve osobe pod privremenom zaštitom u Centralni zdravstveni informacijski sustav Republike Hrvatske

Time bi se izbjegli problemi u praksi s kojima se susreću azilanti i stranci pod supsidijarnom zaštitom – liječnici često nisu upoznati s načinom financiranja troškova za ove osobe, zbog čega im katkada odbijaju pružiti liječničku pomoć. U Centralni zdravstveni informacijski sustav zato je, uz osobe pod privremenom zaštitom, korisno upisati i azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom.

  • osigurati prevođenje

Nepoznavanje jezika može dovesti do problema u komunikaciji, a onda  i nemogućnosti pružanja adekvatne liječničke ili druge vrste pomoći, što se u ostvarivanju ovog i drugih prava događa azilantima i strancima pod međunarodnom zaštitom u Hrvatskoj. Zato ga je potrebno pravovremeno osigurati za osobe koje će u bijegu iz Ukrajine potražiti privremenu zaštitu u Hrvatskoj. Ako nije moguće putem prevoditelja onda putem servisa koji bi omogućio video/audio prevođenje (kako za ukrajinski, tako i za ostale jezike kojima govore).

 

Pravo na obrazovanje (i priznavanje inozemnih obrazovnih i stručnih kvalifikacija)

Osim osnovnog i srednjoškolskog, dobro je osigurati i mogućnost visokog obrazovanja. Pri tome, izbjeglicama iz Ukrajine je potrebno osigurati priznavanje inozemnih obrazovnih i stručnih kvalifikacija,  na isti način kako je to uređeno i za azilante i osobe pod supsidijarnom zaštitom.

 

Pravo na rad

Mogućnost zapošljavanja za izbjeglice pod privremenom zaštitom u Hrvatskoj višestruko je važna i korisna: zapošljavanje donosi i prava koji proizlaze iz radnog odnosa, a ujedno prevenira dugotrajnije oslanjanje na sustav socijalne skrbi i omogućava redovne kontakte s drugim članovima društva, kao važan uvjet uspješne integracije.

Također, zapošljavanje, prema kvalifikacijama koje posjeduju, nakon rata će izbjeglicama olakšati povratak u život kakav su imali prije nego su bili prisiljeni pobjeći. Istovremeno, naše će tržište rada biti nadopunjeno radnim iskustvom i vještinama koje su stekli u svojoj zemlji. Preduvjet za to je da uistinu imaju mogućnost raditi, odnosno da za njih ima posla, kao i da roditelji među njima imaju mogućnost upisati djecu u vrtić.

 

Pravo na osnovna sredstva za život i smještaj

Izbjeglicama koje će u Hrvatskoj potražiti privremenu zaštitu, a ne mogu se uključiti u tržište rada ili u razdoblju dok to ne uspiju, potrebno je osigurati naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi, što predlažemo da bude pod uvjetima pod kojima se odobrava strancima pod supsidijarnom zaštitom i azilantima te članovima njihove obitelji.

Naime, sada osobe pod privremenom zaštitom (prema Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti) imaju pravo na osnovna sredstva za život i pravo na odgovarajući smještaj (ako ne posjeduju vlastita novčana sredstva), no nije jasno što to znači za njih u praksi. Zato treba preciznije definirati o kojem odgovarajućem smještaju se radi, o kolikim vlastitim novčanim sredstvima, kao i što su osnovna sredstva za život.

Prema Zakonu o socijalnoj skrbi, imali bi pravo na jednokratnu naknadu (od 2,500 do 3,500 kuna na godinu) i pravo na uslugu smještaja, ali ne, primjerice, i na zajamčenu minimalnu naknadu, kao niti druge socijalne naknade i usluge.

 

Konačno, osnova odgovora leži u solidarnosti i podršci, a osnova dobre pripreme države leži u suradnji, svakako svih resora državne uprave međusobno, kao i suradnji s neovisnim institucijama, među kojima je i naša institucija i institucije posebnih pravobraniteljica, i sa jedinicama lokalne i regionalne samouprave, poslovnim sektorom i organizacijama civilnog društva.

——–

[1] Prema Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ranjive skupine su osobe lišene poslovne sposobnosti, djeca, djeca bez pratnje, starije i nemoćne osobe, teško bolesne osobe, osobe s invaliditetom, trudnice, samohrani roditelji s maloljetnom djecom, osobe s duševnim smetnjama te žrtve trgovanja ljudima, žrtve mučenja, silovanja ili drugog psihičkog, fizičkog i spolnog nasilja, kao što su žrtve sakaćenja ženskih spolnih organa.