U kontekstu aktualnih događaja glede cenzure medijskog izvještavanja korištenjem instrumenta privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, ovih je dana fokus javnosti s pravom intenzivnije stavljen na slobodu izražavanja i odnos ovog s drugim pravima.

Ne ulazeći u pojedinačne nepravomoćne sudske postupke glede ove teme, nužno je podsjetiti  da je u zemljama razvijene demokratske kulture kakvoj pripada i Hrvatska, dopušteno  da različiti dionici oko iste teme imaju različit stav, moguće se nekom izjavom, objavom ili člankom osjećati pogođenim, uznemirenim, a moguće je i smatrati takav sadržaj povredom časti i ugleda kako to predviđa kazneno pravo.

Međutim, situacije u kojima su suprotstavljena dva prava – pravo na slobodu izražavanja s jedne strane te pravo na zaštitu od zloupotrebe izražavanja (koja dovodi do nekog oblika povrede), s druge strane, rezultirale su u pravnoj praksi potrebom razvoja alata koji olakšavaju procjenu koje od navedenih prava preteže nad drugim.

Drugim riječima, pravna praksa razvila je standarde kojima se dokida diskrecijsko odlučivanje u pojedinoj pravoj stvari gdje sukobljena prava uživaju jednaku zaštitu, već se ocjena balansa između njih provodi dosljedno, primjenjujući šestorazinski test proizašao iz predmeta Axel Springer AT vs. Njemačka o kojem je odlučivao Europski sud za ljudska prava. U tom predmetu, ESLJP navodi okolnosti temeljem kojih procjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta ravnoteža suprotstavljenih prava, a one su a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj je mjeri osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect).

Upravo je ozbiljnost utjecaja eventualne sankcije po slobodu izražavanja nužno razmotriti prilikom odlučivanja o miješanju u to pravo, odnosno nametnuta sankcija ne smije biti prekomjerna već razmjerna cilju koji se želi postići. Pritom očuvanje načela pravne sigurnosti također podrazumijeva primjenu adekvatnih pravnih instrumenata za zaštitu prava, kako onog na slobodu izražavanja, tako i prava na zaštitu od zloupotrebe izražavanja, koja odgovornost je na nositeljima prava kao i na onima koji o tome odlučuju.

Poštujući načelo neovisnosti i samostalnosti sudbene vlasti, pučka pravobraniteljica je u cilju praćenja primjene navedenih standarda u sudskoj praksi, zatražila statističke informacije, odnosno podatak o broju predmeta u kojima je zatražena privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine predviđena člankom 346. st. 1. u vezi. članka 347.st. 2. Ovršnog zakona, a kojom se protivniku osiguranja zabranjuje objavljivanje programskih sadržaja svih vrsta kojima se koristi (elektroničke publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodičkog objavljivanja urednički oblikovanih programskih sadržaja prijenosom zvuka i slike), a u kojima se iznose informacije koje se odnose na dostojanstvo, profesionalni radi i profesionalna dostignuća predlagatelja osiguranja.

S obzirom da se u zakonskoj proceduri trenutno nalazi Konačni prijedlog Zakona o elektroničkim medijima kojim se, kao i Ustavom te međunarodnim ugovorima, jamči sloboda izražavanja i puna programska sloboda elektroničkih medija, pučka pravobraniteljica ukazuje kako su zatraženi podaci  nužni u sagledavanju i ocjeni stanja medijskih sloboda u Republici Hrvatskoj.

Takve podatke, u kontekstu medijskih sloboda, cenzure te drugih ograničenja slobode izražavanja smatramo važnim razmotriti iz perspektive nastupanja i stvarne opasnosti od tzv. nenadoknadive štete uzimajući u obzir mogućnost korištenja drugih mehanizama zaštite, poput zahtjeva za naknadu neimovinske štete prema pravilima iz obveznog prava.