Zamjenica pučke pravobraniteljice Tatjana Vlašić sudjelovala je 1.7.2024. godine na 141. zasjedanju Odbora za ljudska prava UN-a u Ženevi. Među temama je bilo i Četvrto periodično izvješće Republike Hrvatske o provedbi Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

Zamjenica Vlašić na sjednici je predstavila osnovne informacije o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj i odgovarala na pitanja članova Odbora. Temelj izlaganja bilo je paralelno izvješće Odboru koje je pučka pravobraniteljica u suradnji s posebnim pravobraniteljstvima podnijela u lipnju, a čija izrada je obveza pučke pravobraniteljice kao hrvatske nacionalne institucije za ljudska prava (NHRI) sa Statusom A.

Izvješće se temelji na radu po pritužbama građana, terenskom radu, istraživanjima, kao i podacima prikupljenim od različitih dionika: tijela javne vlasti, organizacija civilnog društva, sindikata, poslodavaca, sveučilišta i mnogih drugih. Sadrži cijeli niz tema koje se odnose na građanska i politička prava, a koja su ujedno odgovor i na pitanja upućena državi od strane Odbora za ljudska prava.

Pozitivni pomaci, ali problema ima i dalje

U izvješću je ukazano da je, od donošenja prethodnih zaključnih razmatranja o Republici Hrvatskoj 2015. godine, donesen niz strateških dokumenata i zakonodavnih izmjena koji se odnose na promicanje i zaštitu ljudskih prava. Tako je u ožujku 2023. Vlada donijela Nacionalni plan za zaštitu i promicanje ljudskih prava i suzbijanje diskriminacije 2023. – 2027. i dva prateća akcijska plana za 2023. godinu, što je pozitivno.

No, isto tako i da i dalje nedostaju konkretne mjere i aktivnosti kojima bi se u dovoljnoj mjeri riješile sve identificirane potrebe i problemi, pri čemu još uvijek nisu doneseni akcijski planovi za razdoblje 2024.-2025. Također, još uvijek nije donesen nacionalni plan stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva, pri čemu je prethodni strateški dokument iz ovoga područja istekao još 2016. godine.

U području borbe protiv korupcije u izvješću se ukazuje da su prisutni izazovi u radu povjerljivih osoba poslodavaca u području prijavljivanja nepravilnosti i zaštite prijavitelja (tzv. zviždača), dok su sami prijavitelji nedovoljno upoznati sa zaštitom koju im pruža Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Sudska praksa u ovom području još je malobrojna, postupanja nižih sudova neujednačena, a postupci se ne tretiraju uvijek kao žurni, što umanjuje učinkovitost zaštite prijavitelja nepravilnosti, a time i motivaciju za prijavljivanje.

Izvješće, između ostalog, donosi i pregled stanja vezano za diskriminaciju, temeljem rasnog ili etničkog podrijetla, vezano uz iznimno težak položaj u kojem živi velik broj Roma, kao i poteškoće s kojima se suočavaju pripadnici srpske nacionalne manjine, a među temama su i sloboda vjeroispovijedi i diskriminacija na temelju vjere. Sadrži i probleme vezane uz slobodu izražavanja i govor mržnje, kao i zločine iz mržnje. U izvješću se navode poteškoće s kojima se susreću tražitelji međunarodne zaštite i iregularni migranti te iznosi i situaciju u području sprječavanja mučenja i nečovječnog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, kao i pregled postupanja s osobama lišenima slobode, primjerice u zatvorskom sustavu te probleme vezane uz pravosuđe.

U nastavku zasjedanja, na temu stanja zaštite građanskih i političkih prava u Hrvatskoj govorili su govorili predstavnici Vlade Republike Hrvatske te predstavnici organizacija civilnog društva.

  1. zasjedanje Odbora za ljudska prava trajalo je od 1. do 23.7.2024., a na dnevnom redu bila su i izvješća Hondurasa, Indije, Maldiva, Malte, Surinama i Sirije.

 

Završno mišljenje i preporuke Odbora

U svom završnom izvještaju od 11. rujna 2024. Odbor za ljudska prava UN-a istaknuo je pozitivne pomake u proteklom razdoblju, ali i uočene ključne izazove na čijem je rješavanju potrebno nastaviti raditi zbog čega je Hrvatskoj uputio i niz preporuka, i to u različitim područjima.

Prije svega, Odbor je iskazao zabrinutost zbog nepostojanja nacionalnog mehanizma koordinacije i praćenja sustavne primjene upućenih preporuka usmjerenih na rješavanja uočenih problema kojeg bi svakako trebalo uspostaviti.

O samom Paktu i opcionalnim Protokolima važno je dodatno educirati pravosudne i policijske službenike, ali i podići svijest o njima u široj javnosti. Nužno je unaprijediti i ubrzati borbu protiv korupcije, a u području pravosuđa osigurati najviši stupanj transparentnosti, neovisnosti i učinkovitosti, kao i pristupa pravdi građanima.

Potrebno je pojačati napore vezano za desegregaciju i općenito suzbijanje diskriminacije Roma u društvu, ali i pripadnicima svih nacionalnih manjina omogućiti zakonom previđena prava, primjerice, pravo učinkovitog korištenja vlastitog jezika i pisma ili bolju zastupljenost u državnoj i javnoj upravi, pravosuđu, policiji.

Posebno je važno učinkovito suzbijati i govor i zločine iz mržnje prema pripadnicima nacionalnih manjina, posebno srpske i romske, ali i pripadnicima, primjerice, drugih vjeroispovijesti ili seksualnih manjina, a antidiskriminacijske politike, strategije i planovi moraju uključivati i aktivnosti usmjerene i na snažniju zaštitu LGBTQ+ osoba.

Država mora snažnije djelovati i na smanjenju rodnih stereotipa vezano za uloge i položaj žena i muškaraca u društvu, sustavnije suzbijati nasilje nad ženama uz potpuno poštivanje njihovih reproduktivnih prava, uključujući i neometan i siguran pristup prekidu trudnoće ukoliko se na njega odluče.

Važno je omogućiti i primjerene uvjete boravka u pritvoru i zatvoru, u skladu s međunarodnim standardima, riješiti problem prenapučenosti, između ostalog, korištenjem alternativnih mjera pritvora, omogućiti adekvatan pristup zdravstvenim uslugama osobama lišenim slobode, kao i suzbijati međuzatvoreničko nasilje.

S ciljem učinkovitijeg suzbijanja trgovine ljudima, posebno ugroženih skupina poput djece bez pratnje, migranata, izbjeglica i tražitelja azila, potrebno je nastaviti s edukacijom policijskih i pravosudnih djelatnika, provoditi temeljite i učinkovite istrage, pružiti podršku žrtvama i nastaviti s podizanjem javne svijesti o ovom problemu. U kontekstu zaštite migranata i tražitelja međunarodne zaštite, nužno je spriječiti nezakonite pushback-ove na granici i eventualnu prekomjernu uporabu sile od strane policijskih službenika te omogućiti pristup međunarodnoj zaštiti i azilu svim osobama koje to zatraže.

U području slobode izražavanja, nužno je i sve novinare zaštititi od zastrašivanja, prijetnji i napada, ali i strateških, tzv. SLAPP tužbi usmjerenih na njihovo „ušutkavanje“ i omogućiti im potpunu slobodu i sigurnost u obavljanju posla. Isto tako, legislativu u ovom području potrebno je urediti na način koji neće onemogućavati izvještavanje o temama od javnog interesa, ne samo zbog zaštite novinara, već i prijavitelja nepravilnosti, tzv. zviždača.

Odbor za ljudska prava UN-a tijelo je neovisnih stručnjaka koje prati implementaciju Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Pakt je usvojila Opća skupština UN-a 1966. godine, a riječ je o povijesno značajnom i pravno obvezujućem dokumentu, koji obvezuje države stranke da poštuju, štite i sustavno poduzimaju aktivnosti u cilju ostvarivanja ljudskih prava. Republika Hrvatska stranka je Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima od 1991. godine.