Ministarstvo zdravstva žurno treba izmijeniti Zakon o zdravstvenoj zaštiti, kako liječnici ili drugi zdravstveni djelatnici, optuženi ili osuđeni za počinjenje određenih kaznenih djela ne bi mogli nastaviti raditi u bolnicama i drugim zdravstvenim ustanovama.

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter na to je više puta upozorila Ministarstvo zdravstva – u svibnju povodom slučaja liječnika u Osijeku, i početkom listopada povodom drugog slučaja, liječnika koji i dalje radi u bolnici iako je osuđen za kaznena djela protiv spolne slobode. Riječ je o specijalistu opće krirugije u Nacionalnoj memorijalnoj bolnici „Dr. Juraj Njavro“ u Vukovaru, koji je osuđen za kaznena djela protiv spolne slobode.

Ovaj slučaj, o kojem je informacije dostavio Centar za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka, još jednom je pokazao manjkavost zakonodavstva. Cilj tih izmjena bila bi veća sigurnost pacijenata, a time i povjerenje u liječnike i zdravstvo.

Naime, trenutno ne postoji jasno propisana obveza odgovorne osobe u zdravstvenim ustanovama da poduzima bilo kakve radnje kada neki zdravstveni radnik bude optužen ili osuđen za kaznena djela koja bi trebala biti nespojiva s obavljanjem zdravstvene djelatnosti.

Zato je, smatra pučka pravobraniteljica, potrebno doraditi članak 156. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, odnosno propisati:

  • da se u niti jednoj zdravstvenoj djelatnosti u radni odnos ne može primiti zdravstveni djelatnik koji je osuđen za počinjenje (minimalno) kaznenih djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, kaznenih djela protiv spolne slobode, kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta te kaznenih djela protiv zdravlja ljudi iz Kaznenog zakona
  • dužnost ravnatelja zdravstvene ustanove da udalji osobu s radnog mjesta u slučaju kada je protiv nje pokrenut i vodi se kazneni postupak za počinjenje jednog od već spomenutih kaznenih djela
  • otkaz ugovora o radu djelatniku ako bude pravomoćno osuđen za počinjenje nekog od kaznenih djela koja su zapreka za primanje u radni odnos

Uz ova kaznena djela, Ministarstvo zdravstva bi u suradnji sa strukovnim udrugama i drugim stručnjacima bilo dobro definirati i druga kaznena djela koja je eventualno potrebno uključiti.

Provedba ovih preporuka pučke pravobraniteljice osigurala bi da zdravstveni djelatnik koji je počinio navedena kaznena djela ne može raditi s pacijentima. Na svom radnom mjestu liječnici i drugi zdravstveni djelatnici su u poziciji moći jer su pacijenti izuzetno ranjivi i ovise o njima, zbog čega lakše mogu i postati žrtve. Pravo na zdravlje temeljno je ljudsko pravo, a bolnice i druge zdravstvene ustanove bi trebale biti sigurna mjesta za pacijente – posebno jer je povjerenje između pacijenata i zdravstvenih djelatnika često ključno za liječenje.

Pri tom, ove izmjene ne bi bile dodatni napor države u zaštiti pacijenata, već osnovni preduvjet za to – država ima obavezu napraviti sve da građani budu sigurni u institucijama i da u njih i ljude koji u njima rade imaju povjerenje, a osobito je to važno za sustav poput zdravstva.

Podsjećamo, iste preporuke pučka pravobraniteljica dala je Ministarstvu zdravstva još u svibnju, reagiravši na činjenicu da je u tom trenutku u KBC-u Osijek kao ginekolog radio liječnik koji je nepravomoćno osuđen za silovanje pacijentice u bolnici. Informaciju o ovom slučaju također je, kao i u slučaju vukovarskog liječnika, pučkoj pravobraniteljici dostavio Centar za mir, nenasilje i ljudska prava.

Iako su imali sve potrebne informacije još od svibnja, Ministarstvo je konkretne korake poduzelo tek kada je ovaj slučaj u kolovozu odjeknuo u javnosti. U očitovanju pučkoj pravobraniteljici iz sredine rujna Ministarstvo je navelo kako je započelo s aktivnostima vezanima uz izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a te je aktivnosti potrebno ubrzati.

Uz ponovljene preporuke, pučka pravobraniteljica od Ministarstva zdravstva također je tražila očitovanje o tome koje radnje su poduzeli u novom slučaju iz vukovarske bolnice.