Obnovu nakon potresa je potrebno značajno ubrzati, a prvi korak prema tom cilju su izmjene i dopune Zakona o obnovi.

Stradalnici, ali i organizacije koje im pomažu, opravdano imaju velika očekivanja od najavljenih promjena koje bi, kroz izmjene i dopune Zakona o obnovi, trebale osigurati brzu obnovu, adekvatan privremeni smještaj za stradalnike i bolju dostupnost informacija.

Naime, iako je prošlo tri godine od tzv. zagrebačkog i dvije godine od tzv. petrinjskog potresa, gotovo da nema vidljivih pomaka u obnovi oštećenih kuća, zgrada i drugih objekata, a brojni stradalnici još uvijek žive u kontejnerima ili u drugim neprimjerenim uvjetima.

Prvi korak prema nužnim promjenama su zakonske izmjene. Zato je krajem siječnja provedeno javno savjetovanje na Nacrt prijedloga zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije, s Konačnim prijedlogom Zakona.

U javno savjetovanje smo se uključili komentarima i preporukama, s fokusom na građane koji i dalje žive uz posljedice potresa, a temeljem onoga što smo uočili postupajući po pritužbama građana, u komunikaciji sa različitim dionicima kao što su humanitarne udruge na terenu, ali i tijekom obilazaka pogođenih područja poput Medvedskog brega u Zagrebu ili niza sela u okolici Gline, kao i mjestima privremenog smještaja stradalnika, odnosno kontejnerskih naselja u Petrinji, Glini i Hostelu Arena u Zagrebu.

 

Što su do sada sve bili problem na koje ovaj Zakon treba odgovoriti?

Osnovni problem su do sada bili vrlo složena zakonska rješenja i zahtjevna procedura, kao i nedostatak kapaciteta za obnovu. Također, značajan problem je i što se smještaj u kontejnerima iz privremenog pretvorio u dugotrajni, iako ne omogućava zadovoljavajuće uvjete života, posebno tijekom hladnog i vlažnog razdoblja. Nedavna smrt malog djeteta u kontejnerskom naselju je najbolniji mogući podsjetnik nužnosti zbrinjavanja  stradalnika na kvalitetniji i humaniji način.

Problem je bila i komunikacija različitih dionika sa stradalnicima zbog čega su oni dodatno izgubili povjerenje u institucije, navode da se osjećaju zaboravljenima, da im nedostaju kvalitetne, stručne, provjerene, ali i personalizirane informacije vezane uz obnovu njihovih domova i stambeno zbrinjavanje. Primjeri su pitanja poput tko će, po kojim kriterijima i kada dobiti stanove u zgradama koje država gradi, u kojoj je fazi rješavanje njihovih zahtjeva za obnovu, mogu li promijeniti zahtjev za obnovu, uložiti žalbu na nalaz postojećeg stanja i drugo.

Zato podržavamo svako nastojanje da se ovi procesi ubrzaju, čemu mogu pomoći i naši komentari i preporuke na izmjene i dopune ovog Zakona. Oni polaze od pretpostavke kako je reakcija države (svih razina vlasti, kao i institucija) na katastrofe poput potresa – pitanje zaštite ljudskih prava. To se prvenstveno odnosi na pravo na dom odnosno na dostojno stanovanje, ali i na sigurnost, na zdravstvenu zaštitu, na rad, na vodu, i druga.

Potrebno je i da Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u procesu donošenja ovog Zakona u obzir uzme primjedbe struke, ali i dosadašnja iskustva  i kritike građana koji su već uključeni ili izgubljeni u postojećim procesima, kao i organizacija poput humanitaraca s terena i njihove primjedbe i iskustva. To je potrebno kako bi konačno rješenje bilo što kvalitetnije, što je posebno važno s obzirom na dosadašnju dinamiku obnove.

 

Jasnoća informacija

Jedna od osnovnih zadaća ovih izmjena trebala bi biti što jednostavniji i pregledniji Zakon.

Međutim, ni novi Zakon nije ni jednostavan, ni pregledan.

Zato smo predložili da se:

  • jasnije propišu i razgraniče procesne od materijalno-pravnih odredbi (ovlaštenici, prava i obveze, uključivo i radi li se o prenosivom pravu na nasljednike, nadležnosti tijela odnosno sudionika obnove i sl.).
  • u posebnoj glavi propišu procesne odredbe, i to na način da slijede jedna iza druge regulirajući tijek postupka – od trenutka podnošenja zahtjeva pa do donošenja akta odnosno izvršenja obnove – kao i da uključuju i odredbe o rokovima i o potrebnoj dokumentaciji za vođenje postupka
  • u posebnoj glavi propiše stambeno zbrinjavanje odnosno privremeni smještaj (materijalna prava, ovlaštenici i proces)
  • jasno propiše u kojem trenutku i na koji akt ovlaštenici obnove imaju pravo na pravni lijek te tko o istome odlučuje, kao i koji su njegovi učinci na postupak obnove
  • izričito propiše mogućnost promjene zahtjeva za obnovu iz, primjerice, organizirane u samoorganiziranu, rokove za odustajanje od zahtjeva i način rješavanja kada je za istu zgradu podneseno više različitih zahtjeva

Također, Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine smo u ovom javnom savjetovanju dali i dvije preporuke koje nisu uobičajene u mišljenjima na prijedloge zakona, ali dane su imajući na umu građane stradalnike potresa i probleme koji su se javljali ranije. Prva je da se u suradnji s Ministarstvom pravosuđa i uprave i Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova EU razmotre mogućnosti za dodatnim financiranjem udruga koje se bave besplatnom pravnom pomoći kako bi građanima osigurali toliko potrebnu pravnu podršku u zahtjevnim procesima obnove, osobito onima kojima je takav tip pomoći najpotrebniji.

Druga preporuka je da nakon usvajanja Zakona, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine izradi infografiku koja će dati opis procedure obnove, kao i da izradi letke s uputama o koracima, rokovima, potrebnoj dokumentaciji i načinima korištenja pravnih lijekova. Ove što jasnije informacije o potrebnim koracima za ostvarivanje prava bi građanima trebale biti što šire dostupne – primjerice, na web stranicama, ali i putem letaka u prostorijama u kojima se primaju građani. Komunikacija s građanima treba biti jasna, a i prilagođena različitoj dobi, obrazovanju i imovnom statusu koji može biti prepreka za pristup elektroničkoj komunikaciji. Potrebu za time pokazuje i anketa koju je provela Koordinacija humanitaraca Sisačko-moslavačke županije, a koja je pokazala da je preko 70% ispitanika smatralo da im informacije nisu bile dostupne na pravi način.

Ostale komentare dajemo prema predloženim člancima iz Nacrta prijedloga zakona.

 

Javna objava programa mjera obnove

Kako se obnova prema članku 9. Nacrta prijedloga provodi na način i u skladu sa programima mjera koje donosi Vlada Republike Hrvatske i koji imaju snagu podzakonskog propisa, predložili smo da se propiše obveza njihovog javnog objavljivanja. To je, osim u Narodnim novinama, potrebno činiti i kroz lokalne medije radi što obuhvatnijeg, kvalitetnijeg i pouzdanijeg informiranja građana. Naime, često primamo pritužbe građana kako informacije koje dobivaju nisu pouzdane ni točne.

 

Najviše cijene i isplata novčane pomoći

Propisuju se i najviše cijene usluga, radova i građevnih proizvoda koje se mogu prihvatiti pri odabiru sudionika u gradnji i drugih sudionika na obnovi zgrada, uklanjanju zgrada i gradnji zamjenskih obiteljskih kuća, sukladno kretanjima tržišta usluga, građevinskog materijala, proizvoda i rada koje će odlukom odrediti Vlada Republike Hrvatske i koje se objavljuju na službenoj mrežnoj stranici Ministarstva. U ovaj popis smo predložili uvrstiti i predstavnike stručnih udruženja iz područja graditeljstva odnosno poslovnog sektora.

Propisuje se i isplata novčane pomoći za koordinaciju samoobnove vlasnicima koji sami obnavljaju oštećenu zgradu. No treba navesti što ta aktivnost podrazumijeva i tko ju obavlja, kao i navesti sve sudionike u obnovi i njihove obveze.

 

Gradnja i rekonstrukcija infrastrukture

Nacrtom prijedloga zakona propisuje se gradnja i rekonstrukcija infrastrukture u svrhu revitalizacije pogođenih područja i obnove zgrada. Jasno je kako ostvarivanje mnogih prava i mogućnosti korištenja javnih usluga (kao što je pravo na vodu i pristup zdravstveno ispravnoj vodi za ljudsku potrošnju, razna socijalna, zdravstvena, kulturna, obrazovna i dr. prava) ovise i o dostupnosti infrastrukture zbog čega smo podržali ovu odredbu. No, potrebno ju je konkretizirati i dodatno razraditi ili u najmanju ruku u Obrazloženju Prijedloga zakona navesti što se točno pod ovim podrazumijeva.

 

Obnova objekata u suvlasništvu

U dijelu o obnovi objekata u suvlasništvu, propisano je da se popravak nekonstrukcijskih elemenata, uklanjanja zgrade, popravak konstrukcije, pojačanje konstrukcije, cjelovita obnova konstrukcije i cjelovita obnova zgrade na temelju ovoga Zakona, u smislu propisa o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, smatra poslom redovite uprave.

Članak nadalje propisuje da, ako se ne može postići većina oko popravka nekonstrukcijskih elemenata, uklanjanja zgrade, popravak konstrukcije, pojačanje konstrukcije, cjelovita obnova konstrukcije i cjelovita obnova zgrade, odluku donosi sud. Pri tom, građani često ukazuju kako pojedini suvlasnici blokiraju obnovu, neki i radi vlastitih interesa, ali i država kao suvlasnik često odugovlači s davanjem različitih suglasnosti. Stoga se nameće pitanje je li ovo rješenje najbrže i najpraktičnije u obnovi nakon potresa, imajući u vidu moguću dugotrajnost, troškove i neizvjesnost sudskih postupaka. No, ako se ovo rješenje ipak zadrži, predlažemo  propisati žurnost sudskih postupaka u toj vrsti predmeta.

Također, kada se radi o pitanjima obnove zgrada u suvlasništvu Republike Hrvatske i drugih osoba javnog prava, predložili smo da se pozitivna suglasnost za obnovu propiše kao zakonska presumpcija. Potrebno je i razmotriti propisivanje obveze obnove svih zgrada koje trebaju obnovu konstrukcije, odnosno koje su preliminarnim pregledima označene kao zgrade opasne za život, neovisno o odluci suvlasnika.

Konačno, vezano uz zgrade u suvlasništvu, podsjetili smo i na česte pritužbe na obvezu plaćanja pričuve za zgrade koje su zbog oštećenja opasne za život i neuporabljive, dok njihovi stanari žive u zamjenskom smještaju. Mnogi stradalnici su u izrazito lošoj financijskoj situaciji, posebice na Banovini, neki otplaćuju kredite za oštećene nekretnine u kojima ne žive, a zbog neplaćanja pričuve prijete im i ovrhe. Ni predstavnici stanara ni upravitelji ne znaju kako premostiti ovaj problem, a ni važeći propisi ne prepoznaju ovu izvanrednu situaciju. Zato smo predložili da se razmotri iznimke i mogućnosti propisivanja počeka plaćanja pričuve, poglavito u slučaju organizirane obnove, ukoliko to ne bi opteretilo prava trećih osoba, odnosno moratorij na pokretanje ovršnih postupaka zbog neplaćanja pričuve.

 

Uklanjanje ruševina

Tijekom 2016. i 2017. godine na području Grada Pakraca Hrvatska vojska uklonila je 50 ratnih ruševina, odnosno privatnih i javnih objekata. Zato smo predložili da se propiše mogućnost uključenja vojne inženjerije u postupke uklanjanja uništenih zgrada, posebno onih iz članka 24. stavka 2. (slobodnostojeće obiteljske kuće i pomoćne građevine za koje se ne izrađuje projekt uklanjanja) i članka 25. (uklanjanje zgrada čiji ostaci neposredno prijete sigurnosti i zdravlju ljudi), naročito kada se nalaze u istoj JLS odnosno geografskoj cjelini ili bloku.

 

Novčana pomoć

Građani su  nam se često prituživali na nejednakost u isplati predujma kod samoobnove, odnosno isplate novčane pomoći vlasnicima obiteljskih kuća u odnosu na stanare u stambenim zgradama. Naime, važećim Programom mjera je propisano da vlasnici obiteljskih kuća mogu dobiti predujam za izradu projekta do najviše 15.000,00 kuna odnosno 1.990,84 EUR, predujam za izvođenje radova u iznosu do 25% i naknadu troškova koordinacije u iznosu do 25.000 kuna odnosno 3.31807 EUR, dok je za višestambene zgrade predviđena isplata u ukupnom iznosu na račun pričuve.

No, pojedini vlasnici obiteljskih kuća ukazuju kako nemaju pouzdanu informaciju na koliko sredstava doista mogu računati što, posebno primjerice umirovljenicima, predstavlja problem prilikom podizanja kredita, pri čemu opet nije jasno kako se procjenjuje iznos sredstava prije početka obnove. Zato smo predložili da se jasno u samom Nacrtu prijedloga propišu novčani iznosi i/ili postotci za obje kategorije.

 

Odlučivanje o obnovi

Zbog pravne sigurnosti nužno je pojasniti trenutak u kojem se donosi rješenje  o zahtjevu za obnovu, odnosno tijek samog postupka na način da se jasno odredi donosi li se prvo odluka o zahtjevu kao privremeni akt ili ne, te postoji li mogućnost ulaganja pravnog lijeka na isti te tko o njemu odlučuje i u kojem roku.

Vezano uz stavak 15. – rješenje o novčanoj pomoći odnosno rješenje o obnovi višestambene, stambeno-poslovne zgrade i poslovne zgrade – ono se dostavlja svim vlasnicima posebnih dijelova nekretnine putem upravitelja zgrade ili predstavnika suvlasnika. No, bilo bi učinkovitije da se ona odvija putem Ministarstva izravno suvlasnicima, a ne putem upravitelja ili predstavnika suvlasnika. Naime, građani su nam se prituživali da upravo od upravitelja i predstavnika ne dobivaju relevantne informacije o obnovi, niti nakon višekratnih traženja, a što je osobito važno zbog mogućnosti ulaganja pravnih lijekova.

 

Veličina zamjenske obiteljske kuće/određivanje odgovarajuće veličine stana

Nacrtom prijedloga zakona različito je propisana kvadratura na koju imaju pravo osobe pogođene potresom. Tako je za zamjensku obiteljsku kuću to do 55,00 m2 za jednu ili dvije osobe, a do 70,00 m2 za tri ili četiri osobe te 85,00 m2 za pet i više osoba, dok je istovremeno za odgovarajuću veličinu stana u postupku stambenog zbrinjavanja to za jednu osobu stan veličine oko 35 m2, odnosno za svaku daljnju osobu još oko 10 m2, ali ne veći od stana koji se uklanja. Ova razlika nije pojašnjena pa smo predložili ili ujednačiti kvadraturu ili, ukoliko postoji razumno opravdanje za razlikovanje, dodatno ga pojasniti u obrazloženju.

Također treba urediti što se smatra stambenom površinom zamjenske obiteljske kuće, a kako bi se izbjegla različita tumačenja u praksi.

 

Stambeno zbrinjavanje osoba pogođenih potresom i smještaj državnih tijela

S obzirom na to da se veliki broj građana nalazi izvan svojih potresom oštećenih objekata i kako je vjerojatno da će tamo boraviti još neko vrijeme, potrebno je jasnije propisati i definirati modele stambenog zbrinjavanja koji sada uključuju i zamjenu prava vlasništva i davanje u vlasništvo stana odgovarajuće veličine, a ne samo najam, kao i propisati najdulje trajanje privremenog smještaja.

Osim toga, za neke oblike stambenog zbrinjavanja se donosi rješenje i predviđa podnošenje žalbe Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, dok se za stambeno zbrinjavanje davanjem stana u vlasništvo donosi odluka koja nije upravni akt.

Kako je pravna nesigurnost stranaka kod donošenja takvih odluka više nego izvjesna, potrebno je propisati pravni lijek na takve odluke, s naznakom u kojem roku se može koristiti. To je potrebno kako bi se omogućilo Ustavom zajamčeno pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili ovlaštenim tijelom, a koje može biti iznimno isključeno u slučajevima određenim zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita. (članak 18. Ustava). Također se time treba omogućiti i Ustavom zajamčena sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koje imaju pravne ovlasti (članak 19. stavak 2. Ustava RH).

 

Hitna gradnja zgrada za privremeni smještaj

Predložili smo i da se u okviru članka 62. definira tko utvrđuje potrebu za gradnjom zgrada za privremeni smještaj, primjerice ministarstvo u suradnji s jedinicama lokalne samouprave, kao i obvezu da se pri tome osobito vodi računa o ranjivim skupinama.

 

Privremeno stambeno zbrinjavanje u privremenim, pokretnim i  montažnim objektima

Potrebno je propisati i da privremeno zbrinjavanje u montažne objekte podrazumijeva i njihovo priključivanja na energetsku mrežu i vodnokomunalnu infrastrukturu,  neovisno o tome radi li se o organiziranom ili pojedinačnom smještaju. Također smo predložili obvezu jedinica lokalne i područne samouprave da prilikom određivanja kriterija za smještaj vode računa o ranjivim skupinama kao što su djeca, osobe starije životne dobi, osobe s invaliditetom, osobe teško ugroženog zdravlja i dr.

Potrebno je i jasno propisati predstavlja li smještaj u montažne kuće odgovarajuće energetske učinkovitosti ujedno i konzumaciju prava na obnovu i pod kojim uvjetima. Korisno bi bilo propisati i kako sukladno posebnim propisima korisnici sustava socijalne skrbi nisu dužni snositi troškove stanovanja, odnosno koje su režijske troškove dužni snositi ovlaštenici prava na stambeno zbrinjavanje, odnosno privremeni smještaj, budući je i glede toga bilo dosta upita na terenu.

 

Odluka o privremenom smještaju

Predložili smo jasno propisati obveze formiranja i najmanje jednom mjesečno ažuriranja popisa građana koji su u potrebi za nekom vrstom smještaja, potom broja i vrste objekata podobnih za različite kategorije stambenog zbrinjavanja, koji će biti dostupni nadležnim tijelima uključenim u obnovu.

Konačno, u Obrazloženju Nacrta prijedloga navodi se kako se ovim odredbama uređuje pitanje započetih postupaka i to s povratnim djelovanjem, odnosno propisivanjem da će započeti postupci biti dovršeni na temelju ovoga Zakona ako je to povoljnije za stranku. Namjera je nastavak započetog procesa i zadržavanje kontinuiteta uz odgovarajuće izmjene u svrhu postizanja njegove veće učinkovitosti.

No, kako određeni broj građana još uvijek nije podnio zahtjev zbog složene procedure i sporosti sustava, predložili smo da se jasnije propiše pod kojim uvjetima svi stradali imaju pravo na obnovu odnosno njezin dovršetak, posebno u smislu povrata uloženih sredstava i to neovisno o stupnju oštećenja.

 

Naši detaljni komentari i preporuke dostupni su i ovdje.