Dostupnost kvalitetnih zdravstvenih usluga usklađenih sa suvremenim medicinskim standardima polazište je socijalno osjetljivog sustava zdravstva koji brine o dobrobiti svih pacijenata. Iako je u RH pristup zdravstvenoj zaštiti uglavnom zadovoljavajući i s niskom stopom nezadovoljenih potreba, postoje razlike među pojedinim dobnim, spolnim ili dohodovnim skupinama, što ukazuje i na moguću diskriminaciju u području zdravlja. Uz problem izravnog pristupa liječnicima specijalistima, istraživanje Europskog zdravstvenog potrošačkog indeksa navodi kako je u RH, za o sobe starije od 65 godina, stopa nezadovoljenih potreba u zdravstvu među najvišima u EU.
Tome je zasigurno jedan od vodećih uzroka nejednaka teritorijalna raspoređenost zdravstvene infrastrukture i ljudskih resursa – prema podatcima HZZO, u samo dvije županije nema nedostatka liječnika obiteljske medicine, a nedostatak timova u odnosu na broj utvrđen Mrežom javne zdravstvene službe zabilježen je i u ostalim djelatnostima primarne zdravstvene zaštite, o čemu više pišemo u prethodnom poglavlju.
Sukladno Izvješću EK „Pregled stanja zdravlja i zdravstvene zaštite 2019.“ neučinkovit zdravstveni sustav izravno utječe na duljinu očekivanog trajanja zdravog ili života uopće, po čemu RH zaostaje za prosjekom EU za 2,9 godina. Nedostatci u mjerama zaštite javnog zdravlja i pružanja zdravstvene pomoći, s druge strane, utječu na porast smrtnosti od bolesti koje se mogu uspješno liječiti. Čak 60% građana starije životne dobi boluje od barem jedne kronične bolesti, zbog čega 70% života nakon 65. godine provode sa zdravstvenim problemima koji izravno utječu na kvalitetu života.
Na ishode liječenja utječu i duge liste čekanja, pri čemu razlozi njihovog formiranja nisu uvijek jasni. Primjerice, prema podatcima HZZO-a najdulja lista čekanja je za MR kolonoskopiju, čak 467 dana, iako su za navedeni pregled registrirane svega dvije narudžbe. Na popisu 50 najduljih lista čekanja desetak je postupaka na koje manje od pet naručenih osoba čeka više od 300 dana, kao i oni za čije je obavljanje u istom roku naručeno 33.112 pacijenata, što otvara pitanje načina njihovog formiranja i vođenja. Novouvedene, tzv. prioritetne liste, uspješno rješavaju samo dio problema, u odnosu na najteža zdravstvena stanja, no svim drugim pacijentima, ukoliko se zbog imovnog stanja, slabe pokretljivosti, dostupne infrastrukture ili drugih razloga ne mogu preusmjeriti privatnom liječniku, i dalje je onemogućeno specijalističko ili bolničko liječenje u medicinski prihvatljivom vremenu. Primjerice, pacijenti koji jednom godišnje imaju pravo na rehabilitaciju u bolnici, ne ostvaruju ga zbog liste čekanja dulje od godinu dana.
Po lošim životnim navikama, poput nezdrave prehrane, pušenja, prekomjerne konzumacije alkohola i niske tjelesne aktivnosti, također premašujemo prosjek EU, pri čemu su značajne razlike između osoba nižeg i višeg stupnja obrazovanja i dohodovnog cenzusa. Primjerice, 22% osoba s niskim stupnjem sekundarnog obrazovanja, u odnosu na 12% onih sa sveučilišnim obrazovanjem, vjerojatno će biti pretile, a slično je i s pušenjem, što ukazuje na ispreplitanje karakteristika poput zdravstvenog stanja, imovnog stanja i obrazovanja, a osobito zabrinjava što je zdravlje, odnosno prevencija bolesti, a onda i liječenje, još jedno područje u kojem nemaju svi jednake mogućnosti.
Pritužbama se ukazuje na pretjerano birokratizirani postupak podnošenja zahtjeva za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad koje se ostvaruje temeljem Izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad, čiji je original potrebno dostaviti u HZZO. Osobni dolazak pacijenta u HZZO može negativno utjecati na zdravstveno stanje, a radno vrijeme HZZO-a otežava pomoć zaposlenih članova obitelji pa smo predložili pojednostavljenje tog postupka, uz eventualnu službenu razmjenu podataka i korištenje elektroničkih medija.
Na diskriminaciju temeljem zdravstvenog stanja ukazuju i sindikati koji ističu zlouporabu neoporezivih nagrada radnicima, koje neki poslodavci isplaćuju samo onima koji nisu bili na bolovanju, o čemu više pišemo u poglavlju o diskriminaciji u području rada i zapošljavanja.
Osnovana sumnja na diskriminaciju temeljem zdravstvenog stanja vidljiva je i u pritužbama starijih radnika narušenog zdravlja koji nakon restrukturiranja trgovačkih društava postaju tehnološki višak. U nemogućnosti da se ponovo zaposle, oni s prvim uvjetima odlaze u prijevremenu mirovinu koja je, zbog trajno umanjenog polaznog faktora izračuna, niža od pune mirovine. Iako MRMS ističe kako je smanjen iznos penalizacije uslijed prijevremenog umirovljenja, iz perspektive starijih radnika i dalje je riječ o nepravdi prema onima koji se zbog narušenog zdravlja ili dobi ne mogu više uključiti u svijet rada. Kao rješenje problema nedostatnih mirovina, MRMS je istaknulo mogućnost ponovnog zapošljavanja umirovljenika do pola radnog vremena i bez gubitka mirovine, pri čemu se zanemaruje zdravstveno stanje velikog broja nisko kvalificiranih radnika koji su radili najteže i najslabije plaćene poslove i koji u praksi nemaju mogućnost ponovnog zapošljavanja, o čemu također više pišemo u poglavlju o diskriminaciji u području rada i zapošljavanja. No, kako pitanje dopuštenosti ponovnog angažiranja umirovljenih radnika kod poslodavca koji ga je otpustio kao tehnološki višak nije uređeno, a službeno se ne prate niti podatci o tako angažiranim umirovljenicima, vrsti njihove mirovine, dobi, spolu, razini obrazovanja ili vrsti djelatnosti u kojoj su se ponovo zaposlili, nepoznati su stvarni učinci ove mjere, kao i pokazatelji mogućih zlouporaba.
U zdravstvenom sustavu i dalje nije riješen problem diskriminacije oko 2.000 magistara sestrinstva, jer im visokoškolsko obrazovanje nije priznato Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ni drugim propisima. Primjerice, iako visokoobrazovane sestre rade u dječjim vrtićima Grada Zagreba, Kolektivnim ugovorom za zaposlene u predškolskim ustanovama Grada Zagreba nije im određen koeficijent složenosti poslova.
Stupanjem na snagu novog ZZZ-a ponovo se intenzivirao problem plaća nezdravstvenih radnika u zdravstvu te smo zaprimali veliki broj pritužbi zaposlenika nezdravstvene struke koji smatraju da su diskriminirani temeljem svog obrazovanja jer su i dalje slabije plaćeni od kolega zdravstvene struke, iako rade iste poslove. Iako smo na navedeni problem ukazivali nadležnim tijelima u više navrata, još nismo zaprimili informaciju o njegovu rješavanju.
Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata Grada Zagreba ukazuje na diskriminatorno postupanje prema pacijentima s psihičkim bolestima koje liječnici u bolnicama „kažnjavaju“, primjerice zabranom izlaska u bolničko dvorište. Osnovanu sumnju na diskriminaciju osoba s psihičkim oboljenjem utvrdili smo i u postupanju CZSS u postupku odlučivanja o skrbništvu nad djetetom. Iako je utvrdio adekvatnu brigu oboljelog roditelja o djetetu, njegovu spremnost na suradnju i dogovor o skrbništvu koje je u najboljem interesu djeteta te unatoč pozitivnom mišljenju liječnice, CZSS je predložio da se skrbništvo dodijeli roditelju koji nema povijest liječenja u psihijatrijskoj ustanovi.
Tijekom 2019. zaprimili smo i nekoliko pritužbi u kojima HIV pozitivni pacijenti navode da su ih zdravstvene ustanove odbile primiti na liječenje. Iako je u Izvješću o provedbi Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije istaknuta provedba aktivnosti suzbijanja diskriminacije sukladno Hrvatskom nacionalnom programu za prevenciju HIV/AIDS, upozorili smo na povredu prava na privatnost HIV pozitivnih pacijenata s čijom su dijagnozom u zdravstvenoj ustanovi bili upoznati svi drugi pacijenti te sve zdravstveno i nezdravstveno osoblje te preporučili edukacije zdravstvenih radnika o mjerama zaštite od HIV infekcije i diskriminaciji.
Tijekom 2019. na tržište rada su ušli prvi mladi liječnici kojima je ukinuto obavezno stažiranje. Njihov status nepotpuno je reguliran uvođenjem nedovoljno strukturiranog rada pod nadzorom o čemu, procjenjujući svoju spremnost za samostalan rad, samostalno odlučuje mladi liječnik, što može imati neželjeni učinak na kvalitetu zdravstvene zaštite i ishode liječenja svakog pojedinog pacijenta. U Pravilniku o načinu provođenja rada pod nadzorom doktora medicine ostala su otvorena i druga važna pitanja koja se odnose na organizaciju i način rada ili učinak negativne ocjene mentora o sposobnosti mladog liječnika za samostalni rad, što bi radi zaštite njihovih prava, ali i prava pacijenata, svakako trebalo naknadno urediti.
PREPORUKE:
1. Ministarstvu zdravstva, da poduzme mjere i provede edukacije kako bi se HIV pozitivnim pacijentima osiguralo pravo na privatnost i jednaka zdravstvena zaštita kao i drugim pacijentima;
2. Ministarstvu zdravstva, da dodatno uredi institut rada mladih liječnika pod nadzorom, s posebnim naglaskom na učinak ocjene mentora na njihova prava i obveze.
Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2019. pronađite ovdje, a više informacija o povezanim temama o kojima u njemu pišemo pronađite klikom na neku od poveznica niže.
Diskriminacija u području rada i zapošljavanja
Osobe s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja
Nejednak regionalni razvoj s posebnim osvrtom na ruralna područja
Novosti
- Obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje
- Sastanak Mreže neovisnih institucija nadležnih za pritužbe na policiju
- Rasprava o važnosti antikorupcijskih politika
- Direktiva EU o održivom poslovanju – uloga poslovne zajednice u zaštiti ljudskih prava i okoliša
- Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti
- Javni natječaj za prijam u državnu službu na neodređeno vrijeme u Ured pučke pravobraniteljice