*Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020., koje je predano Hrvatskom saboru u veljači 2021. Više o problemima iz ovog područja možete doznati i u poglavlju „Obrazovanje“.

Kao i brojna druga područja društvenog života, obrazovanje je u doba epidemije bilo u velikim izazovima. Zbog zatvaranja obrazovnih institucija u svijetu je čak milijarda i pol djece i mladih pretrpjelo drastične promjene u načinu i dostupnosti školovanja, čime su posebno pogođeni pripadnici najranjivijih skupina koji nemaju pristup internetu ili odgovarajuću informatičku opremu, a i izostanak uobičajene podrške u okviru obrazovne ustanove dodatno povećava rizik od napuštanja obrazovanja. Istovremeno, prema istraživanju Agencije za znanost i visoko obrazovanje, online nastava pogodovala je zaposlenim studentima, onima s obiteljskim obavezama, kao i studentima sa zdravstvenim teškoćama.

Učenici završnih razreda srednje škole do zadnjeg trenutka nisu znali kako će polagati državnu maturu i koje predmete, na što se odnosio i dio pritužbi. Uobičajeno je da veliki broj maturanata ima potrebu za organiziranim pripremama za polaganje državne mature. Međutim, epidemiološke mjere utjecale su na dostupnost besplatnih priprema u školama, što ima utjecaj na jednakost obrazovnih mogućnosti učenika strukovnih škola i nižeg ekonomskog statusa, koji se na njih oslanjaju. Pohađanje naplatnih tečajeva privatnih tvrtki vezano je uz materijalno stanje obitelji i u njima sudjeluje 21,4% učenika čiji prihodi kućanstva ne prelaze 5.000 i 49,4% onih s prihodima iznad 15.000 kn, tako da učenici istog školskog uspjeha iz različitog ekonomskog okruženja u stvarnosti nisu imali jednake mogućnosti pohađati pripreme koje olakšavaju upis na studij.

Visoko obrazovanje je s godinama postalo dostupnije većem broju pojedinaca. Smanjivši time
njegovu ekskluzivnost, horizontalne razlike između pojedinih skupina ogledaju se kroz vrstu studija
(sveučilišni ili stručni studij), odabrana znanstvena područja i mjesto studiranja. Iako, prema nekim
istraživanjima, studiranje u inozemstvu pozitivno utječe na osobni razvoj, akademska postignuća,
jezične i interkulturne kompetencije te na zapošljavanje, glavna prepreka međunarodnoj mobilnosti
studenata su s time povezani dodatni troškovi koje mogu pokriti bogatija djeca visokoobrazovanih
roditelja koja, prema podatcima Instituta za društvena istraživanja, češće izražavaju aspiracije za
studiranjem u inozemstvu.

Jednak pristup visokom obrazovanju podrazumijeva mogućnost da svatko pod jednakim uvjetima i
kriterijima nastavi obrazovanje, neovisno o socijalnom podrijetlu, ekonomskom statusu ili drugim
okolnostima. Međutim, prema istraživanju Instituta za društvena istraživanja o perspektivama
ravnatelja srednjih škola o modelu državne mature te jednakosti i pravičnosti u mogućnosti pristupa
visokom obrazovanju za učenike strukovnih škola i gimnazija, gimnazijalcima je, kroz mogućnost
odabira niže razine državne mature, omogućen završetak srednje škole koji je opsegom i sadržajem
manji od onoga što su trebali naučiti tijekom gimnazijskog obrazovanja. S druge strane, učenici
strukovnih programa, s obzirom na sadržaje koji se u tim školama obrađuju, i za nižu razinu moraju
uložiti dodatne napore. Državna matura je tako uglavnom prilagođena gimnazijalcima, ne
vrednujući posebna znanja i vještine koje se stječu tijekom strukovnog obrazovanja, ali i
zanemarujući da na odabir srednjoškolskog obrazovanja često utječu i faktori koji nisu vezani uz
trud i sposobnosti, već uz druge karakteristike na koje učenik nema utjecaja.

Na neprepoznavanje i sporo uklanjanje prepreka koje studentima otežavaju put prema diplomi
ukazuje pritužitelj koji je s ostvarenih 127 ECTS bodova, zbog teških materijalnih prilika morao
prekinuti studij, a nakon toga ga, zbog pravila fakulteta, nije mogao nastaviti u statusu izvanrednog
studenta. Utvrđujući samostalno pravila studiranja, visoka učilišta bez obrazloženja onemogućavaju
studentima ponovni upis istog studijskog programa, čime su posebno teško pogođeni studenti
slabijeg imovnog stanja, kojima je ionako otežan pristup visokom obrazovanju.

Zbog zastoja u provedbi mjera za poticanje zapošljavanja mladih, pojavom epidemije dodatno su
pogođeni oni u reguliranim profesijama, kojima je znatno otežan pristup tržištu rada. Primjerice,
zbog neprovođenja mjere „Pripravništvo“ veliki broj njih u području obrazovanja, socijalne skrbi i
zdravstva, ostalo je u evidenciji nezaposlenih HZZ-a te im je, uz ograničenja zapošljavanja u javnim
službama, onemogućeno uključivanje u tržište rada. To je gotovo apsurdno u djelatnostima u
zdravstvu, s obzirom na povećanu potrebu za zdravstvenim djelatnicima tijekom epidemije.

ZZZ-om je status zdravstvenog radnika dodijeljen velikom broju visokoobrazovanih nezdravstvenih
stručnjaka koji obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja, no njihovo
obrazovanje još nije na adekvatan način vrednovano Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, pa se njihove plaće i dalje obračunavaju po nižim koeficijentima, određenima za nezdravstvene djelatnike u zdravstvu, neovisno o vrsti i razini obrazovanja.

Odluka Općine Drnje o jednokratnoj novčanoj potpori povodom rođenja djeteta, kojom je propisano da ju
ostvaruju samo roditelji koji imaju završenu najmanje osnovnu školu, ekstremni je primjer diskriminacije temeljem
obrazovanja. No Rome, kojih je u općini značajan broj, a u iznadprosječnom postotku nemaju završenu osnovnu školu, time se neizravno diskriminira i temeljem etniciteta.

Diskriminaciju temeljem obrazovanja smo utvrdili u postupku izdavanja licence za rad iz nadležnosti strukovne komore, koja se mimo zakonskih ovlasti upustila u procjenu verificiranog programa prekvalifikacije i na njemu stečene kvalifikacije. Zbog propitivanja prihvatljivosti obrazovanja koje je verificirano javnom ispravom (svjedodžba o završenom obrazovanju u programu obrazovanja odraslih),
pritužitelju je duže vremena uskraćivana licenca za rad zbog vrste završenog obrazovnog programa,
što predstavlja, uz prekoračenje dodijeljene javne ovlasti, i diskriminaciju temeljem obrazovanja.

Propisi u brojnim slučajevima onemogućavaju upis u strukovne komore diplomantima stručnih
studija što, ukoliko nije opravdano legitimnim ciljem, predstavlja sustavnu diskriminaciju temeljem
obrazovanja. Primjerice, Zakon o Hrvatskoj komori inženjera tehnologije prometa i transporta kao
inženjera definira samo osobu koja je završila sveučilišni studij, čime ne dopušta izdavanje licence
onima koji su završili stručni studij. Unatoč obećanju da će se to ispraviti u što kraćem roku, ovo još
jednom potvrđuje kako su studenti stručnih studija često u nepovoljnijem položaju na tržištu rada.
Ekstremni primjer diskriminacije temeljem obrazovanja, ali i višestruke diskriminacije, predstavlja
Odluka Općine Drnje o jednokratnoj novčanoj potpori povodom rođenja djeteta. Kako je njome
propisano, ovo pravo ostvaruju roditelji s prebivalištem u Općini, koji nisu kažnjavani niti se protiv
njih vodi kazneni postupak, uz uvjet završene najmanje osnovne škole. Onemogućujući ostvarivanje
prava ovu pomoć osobama koji nemaju završenu osnovnu školu, izravno ih se diskriminira temeljem
obrazovanja. Međutim, riječ o općini sa značajnim brojem Roma koji u iznadprosječnom postotku
nemaju završenu osnovnu školu pa ih se ovime neizravno diskriminira i temeljem etniciteta.

 

Preporuke:

106. Ministarstvu zdravstva i MZO-u, da u suradnji sa strukovnim komorama predlože i provedu
potrebna poboljšanja propisa u cilju učinkovitog vršenja javnih ovlasti strukovnih komora;

107. HZZ-u, da osigura provedbu mjera za poticanje zapošljavanja mladih, posebice u reguliranim
profesijama, kako bi se osiguralo njihovo pravovremeno uključivanje u tržište rada;

108. Ministarstvu zdravstva, da predloži izmjenu propisa kako bi se nezdravstvenim radnicima
zaposlenim u sustavu zdravstva osigurala plaća jednaka onoj zdravstvenih radnika;

 

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2020. pronađite ovdje.