* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2022., koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2023. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji. Više o temama vezanima uz starije i mlade osobe možete doznati i u drugim poglavljima Izvješća, u popisu na dnu ove stranice.

Iako Istraživanje pučke pravobraniteljice o stavovima i razini svijesti o diskriminaciji i pojavnim oblicima diskriminacije iz 2022. pokazuje da su se predrasude prema starijima smanjile u odnosu na 2016. godinu, one su u društvu i dalje prisutne.

Povećani troškovi života, visoka stopa inflacije, nedostatni kapaciteti za dugotrajnu institucionalnu skrb i manjak izvaninstitucionalnih usluga za osobe starije životne dobi, kao i nedostatak adekvatnih mjera za pomirenje obiteljskog i profesionalnog života koji bi članovima obitelji omogućio brigu o svojim starima, uz otežani pristup zdravstvenoj zaštiti koja je osobito potrebna u starijoj dobi, predstavljaju značajne izazove kada govorimo o brizi za osobe starije životne dobi.

Popis stanovništva pokazao je da je RH suočena s trendom starenja stanovništva koji zahtjeva i odgovarajuću reakciju. Osobe starije životne dobi, posebno koje žive u ruralnim krajevima, često ostaju same, društveno i prometno izolirane, bez podrške i novca za osnovne životne potrebe, a pristup zdravstvenim ili socijalnim uslugama im je značajno otežan.

Na teške životne uvjete osoba starije životne dobi koje žive u prometno nepovezanim krajevima, ukazuju i OCD-i, ali i JLP(R)S-i. Stoga su izuzetno vrijedne inicijative JLS-a koje svojim umirovljenicima odnosno osobama starijim od 65 godina osiguravaju besplatan prijevoz, uključujući i sufinanciranje putnih troškova na liječenje u veća gradska središta, kao što je to slučaj Grada Požege.

Starijim osobama koje ostaju živjeti u svojim domovima ali trebaju pomoć, važno je osigurati potrebnu pomoć i podršku poput socijalne usluge pomoći u kući iz ZSS-a ili projekta Zaželi. HCK navodi kako su uvjeti za ostvarivanje pomoći u kući iz ZSS-a izrazito strogi, što rezultira manjim brojem korisnika koji udovoljavaju kriterijima. Stoga ukazuju da bi kriterije za ostvarivanje prava na pomoć u kući trebalo korigirati. Projekt Zaželi, koji također osigurava podršku starijim osobama koje ostaju u svojim kućanstvima, provodi se projektno pa potrebna usluga nije kontinuirano dostupna.

Stoga, u uvjetima kada se potrebna pomoć u kući osigurava samo dijelu onih kojima je potrebna, dok značajan broj starih i nemoćnih žive sami i bez podrške, treba ukazati na nedostatan broj mjesta u institucionalnoj skrbi. U kombinaciji s nedostatkom odgovarajućih socijalnih usluga otvaraju se mogućnosti zloupotreba koje stare dovode u ranjiv položaj. Iako Ustav RH propisuje da su djeca dužna brinuti o starim i nemoćnim roditeljima, propisi i dalje ne omogućavaju ostvarivanje prava na bolovanje za brigu o oboljelim roditeljima ili djedovima i bakama, kao što ne omogućavaju niti stjecanje statusa njegovatelja u takvim slučajevima. Pozitive su izmjene ZOR-a kojima je osigurano pravo radnika na neplaćeni dopust u ukupnom trajanju od pet radnih dana godišnje za pružanje osobne skrbi.

No, isto ne omogućava odgovarajuću brigu o starim, teško oboljelim i nemoćnim članovima obitelji. Dobrodošla novina je i mogućnost da radnik zatraži od poslodavca rad na izdvojenom mjestu rada zbog usklađivanja radnih i obiteljskih obveza te osobnih potreba koje uključuju i pružanje osobne skrbi koja je, zbog ozbiljnog zdravstvenog razloga, potrebna članu uže obitelji ili osobi koja s radnikom živi u istom kućanstvu. Međutim, to nije primjenjivo u brojnim djelatnostima gdje je nužna fizička prisutnost na radnom mjestu.

Nedostatni kapaciteti domova za dugotrajnu institucionalnu skrb i dalje utječu na kvalitetu skrbi koja se osigurava osobama starije životne dobi. Posebno je vidljiv problem žurnog smještaja oboljelih nakon moždanog udara ili drugih bolesti koje utječu na potencijalnog korisnika i njegovu obitelj. Liste čekanja za institucionalnu skrb su jako duge, dijelom i zbog načina na koji se vode. Ohrabruju primjeri poput onog iz Šibensko-kninske županije gdje se za smještaj čeka između tri mjeseca i godinu dana. Stoga je nužno žurno osmisliti novi i transparentan način vođenja listi čekanja, a ustanove dugotrajne institucionalne skrbi je potrebno osnažiti i osiguravanjem dostatnog broja zaposlenika.

Pritužbe koje dobivamo i naš terenski rad pokazuju da domovi za stare i nemoćne nemaju dovoljno medicinskog osoblja pa o korisnicima tijekom noći brinu njegovatelji. Primjerice, u jednom od domova koji smo obišli na dežurstvu u noćnoj smjeni gotovo nikada nije raspoređena medicinska sestra i prema dostupnim evidencijama korisnici su tijekom 2022. čak 200 noći bili prepušteni skrbi isključivo njegovatelja, bez medicinskog osoblja.

Ne smije se zanemariti niti povezanost nedostatnih usluga i kapaciteta za skrb o osobama starije životne dobi sa slučajevima nasilja nad njima te s brojem ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, o čemu pišemo u zasebnom poglavlju.

Preporuka 49.
Vladi Republike Hrvatske, da osigura novčanu podršku i umirovljenicima koji su u riziku od siromaštva, a ostvarili su mirovinu u inozemstvu 

Unatoč jednokratnim novčanim potporama koje su umirovljenicima isplaćivane u nekoliko krugova zbog poskupljenja troškova života, materijalni položaj ostao je jedan od najvećih problema za osobe starije životne dobi, odnosno umirovljenike. Prema kriterijima propisanima za jednokratne novčane isplate umirovljenici koji su državljani i imaju prebivalište u RH ne zadovoljavaju uvjete za njihovu isplatu, čak i kad imaju izuzetno niske mirovine, samo zato jer nisu osiguranici HZMO-a, nego su mirovinu ostvarili u inozemstvu.

Tijekom 2022. godine zaprimili smo brojne pritužbe kojima su umirovljenici, posebice oni koji su mirovinu ostvarili u bivšim državama SFRJ, ukazivali na nepravednost takvih kriterija. Imajući u vidu odredbu članaka 3. i 58. Ustava RH, nadležnim smo tijelima uputili preporuku za osmišljavanje mjera koje će svim umirovljenicima koji zbog visine mirovine žive u riziku od siromaštva, osigurati financijsku potporu, neovisno gdje su ostvarili mirovinu.

„Ja kao državljanin Republike Hrvatske, gdje mi je i prebivalište i stalno boravište budući primam samo mirovinu iz BiH ne mogu ostvariti pravo na isplatu energetskog dodatka jer nisam mirovinu ostvario u Republici Hrvatskoj. Znači ja samo iz razloga što nemam mirovinu i u Republici Hrvatskoj, a tu živim,ne mogu ostvariti pravo na zaštitu od udara cijena…mojoj supruzi se prigodom utvrđivanja osnovice za isplatu energetskog dodatka na mirovinu ostvarenu u Hrvatskoj dodaje i mirovina koju prima iz BiH i time joj se umanjuje pripadajući energetski dodatak koji bi imala samo osnovom isplate Hrvatske mirovine. Znači mirovina ostvarena u BiH u takvom slučaju vrijedi, a u mom slučaju ne vrijedi, iako i mene kao Hrvatskog državljanina, sa prebivalištem u Hrvatskoj, jednako pogađa cjenovni udar.“

U postupku koji smo vodili temeljem pritužbe SUH-a otvorilo se i pitanje provjere službenih podataka koji su kriterij za isplate različitih novčanih potpora umirovljenicima. Pravo na isplatu tzv. COVID dodatka nije ostvarila 94 godine stara, nepismena umirovljenica s mirovinom od 1.200,00 kn, koja je od 1987. živjela na adresi na koju joj je izdana i osobna iskaznica s trajnim rokom važenja, i na koju joj je putem pošte do smrti dostavljana mirovina, jer nije imala regulirano prebivalište, što ona nije ni znala. Naime, prebivalište joj je bilo odjavljeno po službenoj dužnosti 2014. godine pa na dan stupanja na snagu Odluke o COVID dodatku niti na dan obrade podataka za isplatu navedenog primanja, nije ispunjavala uvjet prebivališta. Zbog toga joj, prema HZMO-ovom tumačenju Odluke nije mogao biti isplaćen COVID dodatak.

Međutim, MUP je naveo da neregulirano prebivalište ne znači da pojedini građani nisu u određenom mjestu i živjeli, ukazujući da se neprekidno življenje na određenoj adresi može dokazivati i drugim dokaznim sredstvima podesnim za utvrđivanje činjeničnog stanja sukladno ZUP-u, a ne isključivo uvjerenjem o prebivalištu.

Ukazali smo da je navedenu situaciju moguće gledati kao neizravnu diskriminaciju i to intersekcijsku, pri čemu određene kategorije građana zbog nekih svojih karakteristika nisu u jednakoj poziciji. Zbog gramatičkog umjesto teleološkog tumačenja uvjeta navedenih u propisu, u kombinaciji s osobnim karakteristikama navedene žene, odnosno njene razine obrazovanja, zdravstvenog stanja i životne dobi, ona nije dobila COVID dodatak, iako je cilj njegovog uvođenja bio pomoći upravo građanima slabijeg imovnog stanja, što je bio slučaj s dotičnom.

Ukazali smo i na diskriminatorni učinak članka 50. ZOZO-a, kojim je propisano da osiguranik koji je navršio 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža osiguranja na temelju nesamostalnog ili samostalnog rada, nema pravo na naknadu plaće na teret HZZO-a za vrijeme bolovanja, već mu se ona isplaćuje na teret poslodavca, odnosno njega samog ukoliko je on obveznik uplate doprinosa. Izmjenama ZOZO-a početkom 2023. godine dobna granica samo je pomaknuta na 70 godina života, čime nije otklonjen diskriminatorni učinak.

Tijekom 2022. godine zaprimali smo i pritužbe kojima se ukazuje na uskraćivanje zdravstvene zaštite osobama starije životne dobi. Tako je pritužiteljica, koja naknadno ipak nije željela vođenje postupka, navela da liječnica Hitne pomoći tijekom intervencije nije željela saslušati ni pacijenta ni članove njegove obitelji te je, postavivši krivu dijagnozu, odbila prevesti pacijenta u bolnicu iako je imao hitnu uputnicu. Pritužiteljica je smatrala da je dob njenog oca bila razlog uskraćivanja zdravstvene zaštite, pri čemu je zaključila da „kada imaš 76 godina u očima zdravstvenog sustava si samo starac“.

Sličnu pritužbu zaprimili smo o starijem pacijentu čije se stanje danima pogoršavalo, a na kraju je došlo do puknuća neprepoznate aneurizme. Liječnici koji su ga pregledavali nisu napravili niti jedan laboratorijski nalaz, a pretrage su napravljene tek po dolasku u drugu, veću bolnicu. Na olako zanemarivanje zdravstvenih teškoća starijih pacijenata ukazuje i Udruga „starKa!, u čijem se očitovanju navodi da se u zdravstvenim ustanovama često mogu čuti komentari o životnoj dobi pacijenata uz napomenu da je „sretan što je uopće živ“.

Zaprimili smo i pritužbu u kojoj se navodi da je kao kriterij za odabir projekata namijenjenih malim poljoprivrednim gospodarstvima određena i životna dob nositelja projekta. S ciljem povećanja broja mladih poljoprivrednika kao nositelja poljoprivrednih gospodarstava kriteriji vezani za dob nositelja projekta bili su postavljeni tako da starije osobe mogu ostvariti znatno manji broj bodova čime im se smanjuju šanse za potporu. Kako se istovremeno u tom Programu nalazi i tip operacije „Potpora mladim poljoprivrednicima“, usmjerene upravo na mlade, ukazali smo da uvođenje dobnog kriterija koji ima preotegotni učinak na starije nositelje projekta u tipovima operacija koje nisu specifično namijenjene mladima, može predstavljati kršenje odredaba ZSD-a.

Digitalizacija pristupa uslugama i javnim servisima također ima veliki utjecaj na uključenost starijih osoba. Prema istraživanju koje je u Gradu Zagrebu te u Varaždinskoj i Primorsko-goranskoj županiji proveo Fakultet organizacije i informatike, o informatičkoj pismenosti osoba s invaliditetom, umirovljenika i stanovnika ruralnih sredina i otoka, čak ih 54,1% (od ukupno 540 ispitanika od kojih je 57,2% bilo starije od 55 godina života) ne koriste digitalne servise niti imaju potrebu za time. 35,6% ispitanika ne smatra nužnim korištenje digitalnog servisa e-građani, velikim dijelom jer trebaju pomoć za njegovo korištenje, što su podatci koje svakako treba imati na umu pri mjerama koje se provode u cilju digitalizacije javne uprave. Stoga ponovno ukazujemo kako je osim informacija o ostvarivanju prava na mrežnim stranicama, nužno osigurati istu i u fizičkom obliku i kroz direktan kontakt s građanima, dok istovremeno treba podržavati i poticati kompjutersko opismenjavanje starijih osoba, kako ne bi bili isključeni iz novog digitalnog svijeta.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2022.:

Utjecaj potresa na ostvarivanje ljudskih prava, Prava starijih osoba, Mladi, Pravo na zdravlje, Pravo na rad, Diskriminacija pri zapošljavanju i na radu, Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla, Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava, Pravo na adekvatno stanovanje, Percepcija diskriminacije, osobno iskustvo i neprijavljivanje, Pravo na obrazovanje i diskriminacija temeljem obrazovanja i Policijski sustav.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2022. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.