Diskriminacija temeljem dobi

* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2023. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2024. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji.

Više o povezanim temama možete doznati i u drugim poglavljima Izvješća, u popisu na dnu ove stranice.

Dio navedenoga u poglavlju Prava starijih osoba može se dakako razmatrati i iz perspektive diskriminacije starijih osoba temeljem dobi. Pri tome su problemi starijih osoba u tom poglavlju primarno sagledavani iz perspektive ombudsmanske institucije i nacionalne institucije za ljudska prava.

U ovom poglavlju se fokus, iz perspektive tijela za jednakost, stavlja na dobnu diskriminaciju, kako prikazivanjem pojedinačnih slučajeva, tako i ukazivanjem na poziciju starijih osoba kao skupine u društvu. Pri tome je potrebno razumijevanje da je riječ o heterogenoj skupini odnosno da sve starije osobe nemaju niti iste karakteristike i potrebe, no da je radi razvoja politika i propisa, osobito imajući u vidu starenje stanovništva, itekako potrebno sagledavati dobnu perspektivu.

Svjetska zdravstvena organizacija prepoznaje da je dob jedna od prvih stvari koje primijetimo kod drugih ljudi te se često koristi za kategorizaciju i podjelu ljudi, te ukazuje kako ageizam ima ozbiljne posljedice. Stereotipi i predrasude prema osobama starije životne dobi dovode i do diskriminacije, što utječe i na tjelesno i mentalno zdravlje te dovodi do povećane društvene izolacije i usamljenosti, veće financijske nesigurnosti i smanjuje kvalitetu života starijih osoba.

Glas starijih osoba često se ne čuje, a njihove potrebe nisu u dovoljnoj mjeri prepoznate. Da bi se to promijenilo neke su županije, primjerice Krapinsko-zagorska ili Vukovarsko-srijemska, osnovale Savjet umirovljenika ili županijski odbor za treću životnu dob, a na nacionalnoj razini djeluje Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe s ciljem uspostavljanja socijalnog dijaloga kako bi se poboljšali sustavi koji se bave starijim osobama.

Prema dostupnim podacima, diskriminacija starijih osoba prisutna je na tržištu rada, u zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi, u pristupu dobrima i uslugama. Prema podacima Posebnog Eurobarometra 535 o diskriminaciji u EU, 34% ispitanika smatra da je diskriminacija temeljem dobi u RH raširena. Pri tome, čak 67% ispitanika iz RH smatra da lokalne vlasti ne čine dovoljno na promicanju raznolikosti, 12% osjećalo bi se neugodno da starija osoba bude izabrana na najvišu političku funkciju u zemlji, a 39% bi se osjećalo neugodno ako bi njihovo dijete bilo u ljubavnoj vezi sa starijom osobom.

Prema istom izvoru, 34% ispitanika iz RH smatra da godine života negativno utječu na odluku o nečijem zapošljavanju. Pri tome, stariji radnici nerijetko nastavljaju raditi i nakon umirovljenja, kada se zapošljavaju na pola radnog vremena bez gubitka prava na isplatu mirovine. Prema podacima HZMO-a na dan 31. prosinca 2023. godine bilo je zaposleno 27.236 umirovljenika, većina u djelatnosti trgovine, potom stručne znanstvene i tehničke znanosti, prerađivačkoj industriji, administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnosti i građevinarstvu. Najviše umirovljenika radilo je u Gradu Zagrebu, potom Splitsko-dalmatinskoj županiji, Primorsko-goranskoj županiji, Istarskoj i Zagrebačkoj županiji.

Starije osobe su često suočene s problemima dostupnosti smještaja u institucijama dugotrajne skrbi, a liste čekanja u nekim domovima su dulje od deset godina. Dodatni problem je povećanje cijena smještaja što velikom broju potencijalnih korisnika predstavlja nepremostivu prepreku. Stoga su pohvalne prakse nekih županija koje sufinanciraju i smještaj u privatnim domovima za starije kao odgovor na sufinanciranje smještaja samo u decentraliziranim domovima.

Istovremeno, neke županije pojačale su financijska izdvajanja za domove. Pritužbe ukazuju i na netransparentnost lista čekanja, kao i odbijanje zahtjeva za smještaj zbog zdravstvenog stanja potencijalnog korisnika. S obzirom da je u posljednjem popisu stanovništva RH registrirano 27,8% samačkih kućanstava, što je 11% više nego pri prethodnom popisu, važno je osmisliti mjere kako bi se skratile liste čekanja.

U domovima za starije sve je vidljiviji manjak radne snage, posebice njegovatelja i medicinskog osoblja te je sve izvjesnija potreba većeg zapošljavanja stranih radnika u domovima, čemu trenutno prepreku predstavljaju i duljina trajanja postupka priznavanja stranih kvalifikacija te poznavanje jezika.

S druge strane, propisi trenutno ne prepoznaju dovoljno potrebe obitelji koje same brinu o svojim roditeljima, djedovima i bakama ili drugim bliskim osobama članovima kućanstva kojima je potrebna dugotrajna i kontinuirana skrb. Naime, propisi i dalje ne omogućavaju ostvarivanje prava na bolovanje radi brige o oboljelim roditeljima ili djedovima i bakama, kao što ne omogućavaju niti stjecanje statusa njegovatelja u takvim slučajevima.

Pozitive su izmjene ZOR-a kojima je osigurano pravo radnika na neplaćeni dopust u ukupnom trajanju od pet radnih dana godišnje za pružanje osobne skrbi. No, isto ne omogućava odgovarajuću brigu o starim, teško oboljelim i nemoćnim članovima obitelji. Stoga preporučamo da se dodatno razmotri mogućnost rješavanja navedenog problema, što uključuje i omogućavanje korištenja instituta privremene nesposobnosti za rad ili na drugi način, poput neplaćenog dopusta duljeg od pet dana, mirovanja staža i slično.

Dodatno, prema očitovanju Caritasa osobe starije životne dobi koje imaju vlastitu djecu često ne mogu ostvariti određena socijalna prava iako njihova djeca, kao obveznici uzdržavanja, nisu voljna ili često nisu u mogućnosti pomagati roditelje.

Kada je riječ o zdravstvenoj zaštiti, o čemu više pišemo u zasebnom poglavlju o pravu na zdravlje, i dalje zaprimamo pritužbe u kojima se ukazuje na uskraćivanje ili nejednako pružanje zdravstvene zaštite starijima, a pritužitelji su dojma da se prema pacijentima postupalo drugačije upravo zbog njihove životne dobi. Pri posjeti liječniku zdravstveni problemi starijih osoba ponekad se umanjuju ili ignoriraju, što može rezultirati slabijom kvalitetom zdravstvene zaštite starijim sugrađanima.

Na ovaj problem ukazuju i pojedina Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata, pa je tako primjerice Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata Krapinsko-zagorske županije zaprimilo  pritužbu na liječnicu obiteljske medicine koja pacijenta visoke životne dobi ne šalje na pretrage ili liječničke kontrole, ne prilagođava doze ordiniranih lijekova i ne reagira na njegove zdravstvene tegobe.

Prometna odsječenost ruralnih krajeva dodatno utječe na nedostupnost zdravstvenih i socijalnih usluga, kao i na nemogućnost dolaska starijih osoba u tijela lokalne samouprave ili državne uprave, na što ukazuje i PGP Sisak. Najviše su pogođeni stariji koji u ruralnim krajevima žive sami te nemaju nikog tko bi ih obilazio i osigurao im nužnu pomoć. Financiranje autobusnog prijevoza za osobe treće životne dobi i umirovljenike olakšava mobilnost, no zbog pomanjkanja redovitih linija i prometne izoliranosti pojedinih područja time se ne rješava problem.

Kako bi se umirovljenicima olakšala situacija zbog inflacije i ubrzanog rasta troškova života, tijekom 2023. godine su im u nekoliko navrata  isplaćene jednokratne novčane potpore. Upravo na temelju naše preporuke da se novčana podrška osigura svim umirovljenicima u riziku od siromaštva, isplata dodatka omogućena je i onim korisnicima koji su mirovinu ostvarili u državama s kojima RH ima međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju i državama koje primjenjuju uredbe EU o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti. Jednokratne novčane potpore najsiromašnijim umirovljenicima osiguravaju i neke županije.

Primjer dobre prakse je osnivanje Mirovinskih informativnih centara HZMO-a čije radno vrijeme omogućava cjelodnevnu dostupnost informacija. Stalni porast broja korisnika tih centara potvrđuje potrebu njihovog osnivanja.

S obzirom na uvođenje novih tehnologija i digitalizaciju svih segmenata javnog života potrebno je posvetiti posebnu pozornost poziciji osoba starije životne dobi. Iako neke starije osobe itekako imaju sve potrebne digitalne vještine, potrebno je poticati digitalno opismenjavanje onih koji ih nemaju. Međutim, imajući u vidu realnu situaciju dijela starijih osoba u RH, primjerice osoba koje žive same u ruralnim područjima s izrazito malo sredstava te niti nemaju uređaj pomoću kojeg bi pristupale Internetu, potrebno je i nadalje osiguravati dostupnost javnih usluga i u tradicionalnom obliku.

Prema podacima Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva 19,6% korisnika sustava e-građani su tijekom 2023. godine bile osobe starije od 65 godina. No unatoč tome neke starije osobe, osobito slabijeg imovinskog stanja, mogu se suočiti sa značajnim problemima pri korištenju informatičkih sustava kako zbog slabe informatičke pismenosti, tako i zbog nedostupnosti opreme ili pristupa Internetu.

Istraživanje Agencije EU za temeljna prava pokazalo je kako su u današnje vrijeme digitalne vještine i suvremeni tehnološki alati ključni za sudjelovanje u javnom životu. Istovremeno, samo jedna od četiri osobe u dobi od 65 do 74 godine u 27 država članica EU-a ima barem osnovne digitalne vještine. Pri tome se primjerice javna savjetovanja o zakonodavnim prijedlozima kao i prijedlozima  javnih politika sve se češće provode primarno na Internetu, pa su neke starije osobe onemogućene u ostvarivanja svojih građanskih prava. Za njih je cijeli spektar on-line usluga nedostupan te i dalje ovise o dostupnosti usluga u tradicionalnim oblicima.

Za pomoć nam se obratila starija građanka koja je ukazivala na komunikaciju HEP-a d.d. neprilagođenu potrebama građana starije životne dobi. S obzirom da se ne koristi Internetom niti digitalnom tehnologijom, a zbog ozbiljno narušenog zdravlja ne može ni pisati, osuđena je na komunikaciju telefonom, koja je gotovo onemogućena. Prema njezinim riječima na telefon se, nakon dugotrajnog čekanja koje ponekad traje i više od sata, javljaju automati koji ju upućuju da se obrati e-mailom, a unaprijed snimljeni odgovori ne odgovaraju na specifična pitanja.

Zbog nemogućnosti stupanja u kontakt sa zaposlenicima HEP-a kako bi riješila svoje probleme, osjećala se uznemirenom i diskriminatornom zbog životne dobi, ali i zdravstvenog stanja, invaliditeta, obrazovanja i imovnog stanja. Iako smo još u listopadu 2023. godine zatražili odgovor HEP-a na koji je način osobama koje se ne koriste digitalnim tehnologijama i ne mogu ili ne znaju pisati osigurana dostupnost informacija, nismo ga dobili niti nakon dviju požurnica.

Ističemo dobru praksu MUP-a čiji službenici izlaze na adresu prebivališta teško pokretnih starijih osoba, osoba s invaliditetom, bolesnih i nepokretnih osoba koje ne mogu osobno predati zahtjev za izdavanje osobne iskaznice u službenim prostorijama, i zaprimaju zahtjev. Novu osobnu iskaznicu mogu, uz prethodnu suglasnost podnositelja, preuzeti članovi obitelji ili im se ona uručuje osobno, na adresi prebivališta. Izlaskom na teren mogu se zaprimiti i zahtjevi za promjenu prebivališta odnosno boravišta te za izradu putovnice.

S druge strane, pritužbe ukazuju na prakse banaka koje inzistiraju na osobnom dolasku klijenata u poslovnice radi ažuriranja osobnih podataka temeljem Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Tako je polupokretna, 93-godišnja osoba pozvana da osobno dođe u poslovnicu banke radi provjere identifikacijskih podataka, kako bi se u sklopu provedbe dubinske analize stranke provjerili i ažurirali njeni identifikacijski podaci i podaci o namjeni i opsegu poslovanja.

Prema informacijama koje je pritužiteljica imala, u slučaju nemogućnosti dolaska mogla je punomoći ovjerenom kod javnog bilježnika ovlastiti drugu osobu da u banci ažurira njene podatke. Banka je u odgovoru navela da se obveza ažuriranja podataka odnosi na sve, no ipak ukazala i da klijent može poštom dostaviti popunjeni i vlastoručno potpisani obrazac Know Your Customer  „KYC upitnika“. No  ta informacija nije javno dostupna pa klijenti i članovi njihovih obitelji često nisu upoznati s tom mogućnošću.

Zaključno ukazujemo i da pristup pravima u javnom sektoru i pristup dobrima i uslugama u privatnom sektoru treba biti omogućen svima, bez dobne diskriminacije. Stoga je poželjno razvijati postupanja i prakse koje su uključive i dobno osjetljive. Informacije, uključujući objašnjenja kako pojedina prava i usluge ostvariti te kako se zaštiti u slučaju njihova kršenja, trebaju biti dostupne i napisane jasnim i razumljivim jezikom te ne bi smjele biti dostupne isključivo na Internetu, već i u tradicionalnom obliku.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2023. godinu:

Prava starijih osoba, Pravo na zdravlje, Pravo na rad, Diskriminacija pri zapošljavanju i na radu, Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava i Pravo na dobro upravljanje.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2023. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.