Ovogodišnji, osmi po redu Europski dan prava pacijenata obilježava se, kao i svake godine, 18. travnja i posvećen je ulozi udruga građana u osnaživanju bolesnika s kroničnim bolestima koji zahtijevaju specifičan pristup, razumijevanje problema te edukaciju njihovih obitelji i rodbine.

Suočavaju se s emocionalnom i fizičkom boli, poremećajem u funkcioniranju u svakodnevnim životnim aktivnostima, neizvjesnošću trajanja patnje, sumnjama u ishod liječenja, a često i s primjenom agresivnih dijagnostičkih i terapijskih metoda. Stoga se, različitim akcijama, žele potaknuti udruge kroničnih bolesnika da aktivno sudjeluju u kreiranju zdravstvene politike kako na nacionalnoj, tako i na razini Europske unije.

Obilježavanje Europskog dana prava pacijenata pokrenula je 2003. godine međunarodna udruga Mreža aktivnih građana, koja je godinu dana ranije, u suradnji s petnaest različitih udruga iz zemalja EU, donijela u Rimu Europsku povelju o pravima pacijenata, postavivši temeljna prava i vrijednosti koje proizlaze iz međunarodnih dokumenata i deklaracija, u prvom redu Svjetske zdravstvene organizacije i Vijeća Europe. Četrnaest utvrđenih prava zajedno jamče zaštitu ljudskog zdravlja i kvalitetu zdravstvenih usluga, pa Rimska povelja u sve većoj mjeri postaje osnova za reforme sustava zdravstvene zaštite u zemljama EU.

U Izvješću pučke pravobraniteljice za 2013. godinu ostvarenje prava na zdravlje, pokazalo se kao kritična točka društva koju građani kao takvu prepoznaju, upućujući sve više pritužbi iz ovoga područja.

Upozoravali smo stoga na problem nesustavnog pristupa i nedovoljnih kapaciteta sustava palijativne skrbi, nejednakog pristupa informacijama o zdravstvenim uslugama za starije i osobe koje se ne služe internetom, problema učinkovite liječničke dijagnostike i odgađanja adekvatnog liječenja zbog prevelikih lista čekanja na specijalističke preglede, problem reguliranja prava na priziv savjesti zdravstvenih djelatnika uz istovremenu zaštitu pacijenata te potrebu snažnije zaštite prava s obzirom na sadržaj, kvalitetu i vrstu pružene zdravstvene usluge. Osobe oboljele od vrlo teških i kroničnih bolesti upozoravale su pak na dugotrajan postupak odobravanja lijekova.

U situaciji u kojoj se zbog ušteda u sektoru javnoga zdravstva ograničavaju ili ukidaju zdravstvene usluge građanima, što izravno ili neizravno – djeluje na prava pacijenata, važno je upravo na ovaj dan podsjetiti na četrnaest prava propisanih Europskom poveljom:

1. Pravo na preventivne mjere
Svatko ima pravo na odgovarajuću uslugu u svrhu prevencije bolesti.
2. Pravo na dostupnost
Svatko ima pravo na dostupnost zdravstvenih usluga u skladu sa svojim zdravstvenim potrebama.
Svima se jamči jednak pristup zdravstvenim uslugama, bez diskriminacije po imovnom stanju, mjestu prebivališta, vrsti bolesti ili vremenu potrebnom za pristup zdravstvenim uslugama.
3. Pravo na informaciju
Svatko ima pravo na pristup svim informacijama koje se odnose na: njegovo zdravstveno stanje, zdravstvene usluge i način njihova korištenja te mogućnosti koje pružaju znanstvena istraživanja i nove tehnologije.
4. Pravo na pristanak
Svatko ima pravo na sve informacije koje mu omogućavaju aktivno sudjelovanje u odlučivanju o vlastitom zdravlju. Takve informacije su uvjet za svaki postupak i zahvat u svrhu liječenja, kao i za sudjelovanje u znanstvenim istraživanjima.
5. Pravo na slobodan izbor
Svatko na temelju dostupnih informacija ima pravo na slobodan izbor između različitih postupaka i zahvata te između pružatelja zdravstvenih usluga.
6. Pravo na privatnost i povjerljivost
Svatko ima pravo na povjerljivost vlastitih podataka, uključujući one o zdravstvenom stanju i mogućim dijagnostičkim ili terapijskim postupcima, kao i na zaštitu privatnosti tijekom pregleda, specijalističkih obrada i liječničko-kirurških zahvata općenito.
7. Pravo na poštivanje pacijentovog vremena
Svatko ima pravo na ostvarivanje potrebne zdravstvene usluge unutar najskorijeg mogućeg i unaprijed zakazanog vremenskog termina. Ovo se pravo odnosi na svaki dio medicinskog postupka.
8. Pravo na nadzor standarda kvalitete
Svatko ima pravo na visokokvalitetnu zdravstvenu uslugu, vrednovanu prema jasno utvrđenim standardima.
9. Pravo na sigurnost
Svatko ima pravo na sigurnost od štete prouzročene slabom organizacijom zdravstvenih usluga, stručnim nemarom i pogreškom, kao i pravo na dostupnost visokih sigurnosnih standarda.
10. Pravo na inovacije
Svatko ima pravo pristupa inovativnim postupcima, uključujući dijagnostičke postupke sukladno međunarodnim standardima, neovisno o ekonomskim ili financijskim okolnostima.
11. Pravo na izbjegavanje nepotrebne patnje i boli
Svatko ima pravo biti sačuvan od patnje i boli, koliko god je to moguće, u svakoj fazi svoje bolesti.
12. Pravo na individualni pristup
Svatko ima pravo na individualno prilagođen dijagnostički ili terapijski postupak koji je u najvećoj mogućoj mjeri prilagođen osobnim potrebama.
13. Pravo na pritužbu
Svatko ima pravo na pritužbu u slučaju povrede prava te pravo dobiti odgovor ili drugu povratnu reakciju na svoju pritužbu.
14. Pravo na obeštećenje
Svatko ima pravo u razumnom roku na dostatno obeštećenje u slučaju pretrpljene fizičke, etičke ili psihičke povrede uzrokovane zdravstvenom uslugom