U okviru Twinning projekta „Poboljšanje sustava ovrhe u Republici Hrvatskoj“, koji zajednički provode ministarstva pravosuđa iz Hrvatske, Španjolske i Mađarske, a financira Europska unija, u Zagrebu je 18. veljače održan posljednji u nizu okruglih stolova na ovu temu. Cilj je bio prikupiti iskustva i mišljenja iz svih većih hrvatskih gradova. Na okruglim stolovima su sudjelovali suci općinskih i županijskih sudova, predstavnici Ministarstva financija – Porezne uprave, Ministarstva unutarnjih poslova, FINA-e, javni bilježnici, odvjetnici, predstavnici udruženja za zaštitu potrošača te drugih udruženja, te savjetnica pučke pravobraniteljice.

Raspravu su kratkim uvodnim izlaganjima započeli predstavnici triju ministarstava pravosuđa, nositelja ovog projekta, a čiji rezultati bi trebali dati prijedloge za poboljšanje ovršnog sustava u RH. Uža tema bila je komunikacija s građanima u cilju podizanja svijesti i upoznatosti javnosti s ovršnim sustavom. Iskustvo Mađarske, primjerice, pokazuje manju učinkovitost u komunikaciji putem okruglih stolova, seminara i sl., jer daju preopćenite informacije o ovrsi, dok građane zanimaju konkretni odgovori na njihove pojedinačne probleme. Naveo je to predstavnik mađarskog Ministarstva pravosuđa i dodao kako su se dobrom praksom pokazala tzv. „otvorena vrata“ – koristili su glazbene festivale koji se u Mađarskoj održavaju u ljetnom periodu te su na mjestima njihova održavanja postavljali svoje štandove na koje su građani mogli slobodno doći i postavljati pitanja. Na taj način su ih informirali o svom radu, funkcioniranju sustava ovrha, ali im davali i odgovore u njihovim konkretnim slučajevima. Letke i brošure je ocijenio neprikladnima zbog prečestih izmjena zakona, što je problem ne samo u Mađarskoj, već i u Hrvatskoj.

Predstavnice Općinskog građanskog suda u Zagrebu iznijele su kako mjesečno zaprimaju tri do četiri tisuće ovršnih predmeta. One su istaknule probleme prekompliciranog i sporog ovršnog postupka te smatraju kako treba utjecati na promjenu svijesti javnosti isticanjem neprihvatljivosti izbjegavanja plaćanja dugova.

Predstavnik udruženja potrošača rekao je kako su iz njihovog iskustva pristupi „otvorenih vrata“ i razgovora „licem u lice“ najbolji načini informiranja građana. Naglasio je kako treba potaknuti kampanju za podizanje razine financijske pismenosti građana te provesti istraživanje o utjecaju ovrhe i stečaja na zdravlje građana, broj smrti i samoubojstava, razaranje obitelji i sl. Također je iznio potrebu da se kod otvaranja tekućeg i žiro računa radi isplate primanja istovremeno otvara i zaštićeni račun, opreza radi.

Posebno se u raspravi govorilo o potrebi pravne pomoći, odnosno činjenici da dužnici/ovršenici često zbog nepoznavanja procesnih pravila gube mogućnost zaštite svojih prava. Zbog osiguravanja jednakog pristupa pravdi svima, trebalo bi poboljšati sustav besplatne pravne pomoći, koji trenutno ne funkcionira na zadovoljavajući način. Također je naglašeno i kako treba pojednostavniti sam postupak ostvarivanja prava na besplatnu pravnu pomoć, jer građani, zbog kratkih rokova u ovršnom postupku, često nemaju vremena čekati da im se odobri zahtjev. Kao dobar model iznesen je američki u kojem postoje cijela odvjetnička društva, koja se isključivo bave besplatnom pravnom pomoći. Također, spomenuto je kako bi trebalo vratiti mogućnost da se građani za besplatnu pravnu pomoć obraćaju sudovima.

Na kraju se kratko dotaklo i pitanje novog Zakona o stečaju potrošača u svezi s percepcijom koju javnost o njemu ima. Sudionici su iznijeli kako građani u osobnom bankrotu uglavnom vide način za izbjegavanje plaćanja dugova te da im se mora naglasiti kako on podrazumijeva prodaju imovine i namirenje vjerovnika te da jedino za one koji su prezaduženi, a baš ništa nemaju od imovine, može predstavljati brzo rješenje i „bezbolno“ oslobođenje od dugova.

Okvirni zaključak okruglog stola bio je kako treba podizati svijest građana o tome da se dugovi moraju plaćati, podizati financijsku pismenost, ali im ponuditi i pomoć pravnim savjetima, posebno u svezi s postupovnim pravilima u ovršnom postupku. Tko i kojim komunikacijskim kanalima to treba činiti, ostaje vidjeti u zaključcima završnog izvješća koje će biti prezentirano po dovršetku ovog projekta.

 

Institut za migracije i narodnosti u suradnji s Francuskim institutom, Goethe Institutom i Austrijskim kulturnim forumom organizirao je 15. veljače 2016. godine u Zagrebu znanstveni simpozij o pitanjima integracije (i)migranata u europskim društvima, koje postaje ključno društveno pitanje današnjice, osobito u odnosu društva primitka i pripadnika useljenih skupina.

Cilj simpozija, na kojem su sudjelovali predstavnici mnogih nevladinih udruga te stručnjaci, sociolozi i pravnici s područja migracija i integracije te savjetnica pučke pravobraniteljice, bio je otvoriti kritičku raspravu o definicijama, teorijskim implikacijama i ograničenjima koncepata integracije i drugih srodnih koncepata te usporediti iskustva zemalja EU (Njemačka, Francuska, Austrija, Slovenija i Hrvatska) kako bi se potakla šira stručna i javna rasprava o aktualnim migracijskim tokovima, obrascima i iskustvima integracije, te kako bi se pridonijelo konstruktivnim načinima rješavanja postojećih izazova.

Simpozij je zaokružen održavanjem okruglog stola o stanju i perspektivama integracijskih politika i praksi u Republici Hrvatskoj, čiji su sudionici (Društvo Afrikanaca u Hrvatskoj, Hrvatski crveni križ, Centar za mirovne studije, Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj) uglavnom bili suglasni pri ocjeni kako su integracijske politike i prakse u Hrvatskoj u velikoj mjeri nerazvijene, površne i nedovoljne, a povrh svega nedostaje vizija o integraciji – kako je želimo provoditi i što njome želimo postići. Nažalost, najavljeno sudjelovanje predstavnika tijela koja su zadužena za provođenje integracijskih procesa u Republici Hrvatskoj je izostalo.

Kako prepoznati žrtvu trgovanja ljudima i kako joj pružiti zaštitu – odgovori na ta pitanja bili su u fokusu treninga „Ostvarimo prava! Rana pravna intervencija za žrtve trgovanja ljudima“, koji je 29. siječnja 2016. u Zagrebu organizirao Centar za žene žrtve rata ROSA u suradnji s Udrugom sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mlade. Trening je bio namijenjen državnim službenicima, volonterima i drugim osobama koje dolaze u kontakt onima koji bi potencijalno mogli biti žrtve trgovanja ljudima, a jedan je u nizu edukacija o modelu rane pravne intervencije u sklopu višegodišnjeg projekta.

Sudionicima, među kojima je bila i savjetnica pučke pravobraniteljice, je predstavljen pregled međunarodnog pravnog okvira kojim se regulira trgovanje ljudima, a potom i hrvatski zakonodavni okvir, s naglaskom na kazneno djelo trgovanja ljudima iz članka 106. Kaznenog zakona. Također, predstavljeni su i konkretni slučajevi za koje su sudionici morali ocijeniti radi li se o trgovanju ljudima ili ne, nakon čega su navedene najčešće zablude o ovom problemu, poput one da se žrtvu ne može sresti u javnosti jer je zatočena u zatvorenom prostoru.

Trening su održale Lana Peto Kujundžić, sutkinja za mladež zagrebačkog Županijskog suda, i Đurđica Kolarec, iz Centra za žene žrtve rata Rosa. Istaknule su kako je razina svijesti o tome kako prepoznati i zaštiti žrtve trgovanja ljudima i dalje alarmantno niska. Stoga je važno razgovarati o indikatorima za identifikaciju žrtava, poput nepovjerljivosti prema institucijama, nedostatka osobnih dokumenata, neznanja o mjestu stanovanja i/ili rada. Problem je, naglasile su, što većina indikatora postaje vidljivima prekasno i nisu od pomoći kod rane identifikacije.

Zaključeno je kako je nužno implementirati pravilnu primjenu načela nekažnjavanja žrtava, propisanu člankom 8. Direktive o suzbijanju trgovanja ljudima 2011/36, kao i prava žrtava na kompenzaciju te specifična prava žrtava djece.

Sudionicima je podijeljen niz materijala u kojima se može detaljnije pročitati o indikatorima, a osobito u publikaciji Centra „Trgovanje ženama – vodič za prepoznavanje“.

 

 

Ostale novosti

  • 1