Mišljenje na Prijedlog Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama

Pučka pravobraniteljica je, sukladno ovlasti iz čl. 17. Zakona o pučkom pravobranitelju, dostavila Hrvatskom saboru prijedloge i mišljenje na Prijedlog Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama te je aktivno sudjelovala na raspravama na sjednicama Odbora za pravosuđe, Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku te Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

Predložene novine na području prisilne hospitalizacije osoba s duševnim smetnjama, podržavamo, budući da ovako koncipiran Prijedlog Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama sadrži, u odnosu na postojeći Zakon, snažnije kontrolne mehanizme od kojih očekujemo da u značajnoj mjeri smanje mogućnost zloporabe instituta prisilnog smještaja.

Uvažavajući postojanje prijepora oko primjene postupka elektrokonvulzivnog liječenja, posebna pozornost  posvećena je prijedlozima koji uređuju pretpostavke za primjenu ove terapijske metode. Podržavamo predloženo rješenje prema kojem je elektrokonvulzivno liječenje dopustivo samo na temelju pisanog pristanka osobe s duševnim smetnjama kada su iscrpljene sve ostale metode liječenja, kada se očekuje da će primjena biti od koristi za osobu s duševnim smetnjama i bez štetnih popratnih posljedica te kada je etičko povjerenstvo dalo pozitivno mišljenje, a isključena je mogućnost da pristanak, umjesto osobe s duševnim smetnjama, da njen zakonski zastupnik.

Što se tiče prijedloga za daljnje unaprijeđenje ovog Prijedloga Zakona, smatramo kako je u glavi VIII. Mjere prisile prema osobi s težim duševnim smetnjama nužno propisati vrste, svrhu i uvjete primjene mjera prisile prema osobama s težim duševnim smetnjama koje su smještene u psihijatrijsku ustanovu, kao i eventualna ograničenja primjene mjera prisile prema, primjerice, određenim kategorijama osoba s duševnim smetnjama (djeci, trudnicama i sl.), a sam način primjene se može propisati pravilnikom. Naime, podzakonskim aktom ne bi trebalo propisivati vrste mjera prisile, jer se pravilnicima ne uređuju odnosi već samo detaljnije razrađuju pojedine odredbe zakona radi njihove primjene. Uređivanje te materije zakonom u skladu je s načelom pravne sigurnosti i snažnijom zaštitom ljudskih prava osoba s duševnim smetnjama.

Nadalje, primjenu Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, pored osoba s duševnim smetnjama koje se nalaze na izdržavanju kazne zatvora, trebalo bi proširiti i na osobe s duševnim smetnjama kojima je određen istražni zatvor. Naime, pojam „osobe koje se nalaze na izdržavanju kazne zatvora" ne obuhvaća sve osobe lišene slobode, odnosno osobe kojima je određen istražni zatvor. Pri tome, nije odlučno je li osoba u vrijeme ostvarenja zakonskih obilježja kažnjivog djela bila ubrojiva ili ne, već se radi o osobama kojima je izrečen istražni zatvor, a mogu ujedno imati duševne smetnje.

Također, važećim Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama propisano je da kada, u uvjetima propisanim Zakonom, policija pruža odgovarajuću pomoć zdravstvenim djelatnicima koristi sredstva sukladno propisima o unutarnjim poslovima. U ovom Prijedlogu Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ova odredba je ispuštena, uz obrazloženje da policija primjenjujući sredstva prisile postupa sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima te da ista ne primjenjuje mjere prisile propisane zakonom koji uređuje zaštitu osoba s duševnim smetnjama. Mišljenja smo da je članak 65. Prijedloga Zakona, bez određivanja koja sredstva koristi policija, nedovoljno precizan.

Smatramo i kako je potrebno propisati kako je psihijatrijska ustanova obvezna o primjeni mjere prisile obavijestiti nadležni sud ako to i usmeno, a ne samo pisano zatraži osoba s duševnim smetnjama, jer se može očekivati da će u određenom broju situacija, baš zbog primjene mjera prisile, pisana komunikacija biti značajno otežana osobi s duševnim smetnjama. Također, kako je člankom 64. stavkom 3. Prijedloga Zakona propisano da će o primjeni mjera prisile psihijatrijska ustanova obavijestiti osobu od povjerenja i zakonskog zastupnika, predlažemo da i te osobe također mogu, pisanim putem, zatražiti da se o primjeni mjera prisile obavijesti nadležni sud. Radi učinkovitosti sudske zaštite, potrebno je navesti rok u kojem će sud, nakon ispitivanja opravdanosti, intenziteta i trajanja mjera prisile, donijeti odluke potrebne za zaštitu osobe s duševnim smetnjama.

Zaključno, još jednom izražavamo podršku Prijedlogu Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama i nadamo se da će naši prijedlozi biti uvršteni u tekst Konačnog prijedloga Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

 

Ostale novosti

  • 1