• Domovi za starije: naplata dodatnih usluga i zaštita zdravlja tijekom ljetnih mjeseci

    Više od 11 tisuća osoba u Hrvatskoj živi u javnim domovima za starije i nemoćne, točnije u 45 decentraliziranih te tri državna doma. To je otprilike dva posto starijih osoba u zemlji, a na listama čekanja ih je znatno više, iako točan broj, zbog načina izrade listi čekanja prema kojem se jedna osoba može prijaviti na više mjesta, nije poznat.

    Cijene smještaja u javnim domovima nisu ekonomske jer ih država i županije, odnosno Grad Zagreb, subvencioniraju, pa su gotovo 50 posto jeftinije od smještaja u privatnim domovima. Ako imamo na umu tešku financijsku situaciju mnogih starijih osoba u Hrvatskoj, jasno je kako im povećanje troškova i za najmanji iznos može biti nesavladiva prepreka. Takva informacija sve je češća u njihovim pritužbama, kada navode kako im je na kraju mjeseca smještaj u javnom domu skuplji od očekivanog, zbog dodatnih, ponekad i skrivenih troškova, s kojima se u pravilu ne susreću korisnici privatnih domova.

  • Cijena i dostupnost vode ovise o mjestu stanovanja

    U obraćanjima pučkoj pravobraniteljici građani se sve češće pozivaju na pravo na vodu, na europskoj i svjetskoj razini poduzimaju se aktivnosti za podizanje svijesti o ovom pravu, a njime se bavi i sve veći broj međunarodnih dokumenata. Međutim, do danas nije usvojena univerzalna definicija prava na vodu, niti ono egzistira kao samostalno ljudsko pravo. Ipak, Odbor za gospodarska, socijalna i kulturna prava UN-a u Općem komentaru br. 15. o pravu na vodu navodi kako je ono nužni preduvjet za ostvarenje prava na uživanje najvišeg mogućeg standarda tjelesnog i duševnog zdravlja, a tumači ga kao ljudsko pravo koje ovlašćuje svakoga na dostatnu, ispravnu, sigurnu, fizički dostupnu, financijski pristupačnu i prihvatljivu vodu za osobne potrebe i potrebe kućanstva, bez ikakve diskriminacije. Pritom se ono ne bi smjelo tumačiti kao pravo na neograničenu količinu besplatne vode.

  • Pravna praznina vozačima može uzrokovati nepotrebne troškove

    Problemi s vidom jedan su od razloga ograničenja trajanja valjanosti vozačke dozvole, zbog čega dio vozača mora periodično, primjerice svakih 5 ili 10 godina, odlaziti na nadzorne liječničke preglede. Tada je, prema Pravilniku o zdravstvenim pregledima vozača i kandidata za vozače, obavezan pregled specijalista medicine rada/sporta ili izabranog doktora te specijalistički pregled, ovisno o uzroku ograničenja. Zbog problema s vidom na nadzorni pregled došao je i građanin koji se kasnije pritužio pučkoj pravobraniteljici jer ga je liječnica medicine rada uputila na cjelovitu obradu, što je platio više stotina kuna, a uključivala je i posjet psihologu. Razlog psihologijskog testiranja mu nije bio pojašnjen, zbog čega se osjećao i poniženo.

  • Online tečaj Vijeća Europe za pravne stručnjake „Borba protiv rasizma, ksenofobije, homofobije/transfobije“

    Odlučna borba protiv diskriminacije nije moguća bez jačanja kapaciteta onih koji tu borbu predvode. Stoga je Vijeće Europe pripremilo prvi besplatni online tečaj u sklopu „HELP in the 28“, europskog programa namijenjenog edukaciji sudaca, tužitelja i odvjetnika o ljudskim pravima, pod nazivom „Borba protiv rasizma, ksenofobije, homofobije/transfobije“.

  • Nacionalne institucije za ljudska prava ključne u zaštiti građana, ali trebaju biti proaktivne

    Nacionalne institucije za ljudska prava (NHRI) predvodnici su u zaštiti ljudskih prava, a u svom radu bi trebale biti proaktivne te prikupljati informacije o stanju ljudskih prava i na terenu, složile su se pučka pravobraniteljica i predsjedavajuća Europske mreže nacionalnih institucija za ljudska prava (ENNHRI) Lora Vidović i zamjenica visokog povjerenika za ljudska prava UN-a Kate Gilmore, na sastanku održanom 21. lipnja 2016., tijekom Foruma o temeljnim pravima u Beču.