U 2013. godini, prilikom rasprave o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi, ukazali smo Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora na neprimjerena zakonska rješenja i nepravilnosti u radu nadležnih tijela koja rješavaju o zahtjevima korisnika stambenog zbrinjavanja, kao i vlasnika čija je imovina bila predmetom privremenog preuzimanja kako na područjima posebne državne skrbi, tako i izvan njih. U Izvješću za 2012. godinu, preporučili smo da se cijeli sustav propisa o stambenom zbrinjavanju uredi jednim propisom za sve podnositelje, bez obzira radi li se o područjima posebne državne skrbi ili ne, što je ovim Prijedlogom Zakona i učinjeno. Međutim, ukazali smo kako Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi ne udovoljava u potpunosti cilju zbog kojega se pristupilo izradi Zakona, a to je ispunjavanje obveza koje je RH preuzela prigodom zatvaranja Poglavlja 23. i pregovora o pristupanju Europskoj uniji: nastavak rješavanja pitanja povratka izbjeglica, osobito kroz provedbu programa stambenog zbrinjavanja radi povratka izbjeglica i na rješavanje preostalih slučajeva neovlaštenih ulaganja privremenih korisnika. 
Na Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti uputili smo dva amandmana Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava i Odboru za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo Hrvatskog sabora. Predložili smo da se zadrži pravo korisnika na produženje novčane naknade, dok je prijedlog Zakona predviđao ukidanje toga prava uz obrazloženje MRMS da primjena toga prava nije ostvarila očekivane i svrsishodne učinke te da produženje prava ima narav socijalnog davanja koje bi trebalo regulirati u okviru sustava socijalne skrbi.

Temeljem dugogodišnjeg praćenja primjene Zakona o strancima kroz rad na pritužbama građana, u izvještajnom smo razdoblju sudjelovali u postupku izmjena i dopuna Zakona o strancima. Naime, tijekom godina su nam se obraćali građani koji imaju reguliran privremeni boravak, a koji su u RH rođeni i od rođenja žive u njoj, tražeći pomoć pri reguliranju stalnog boravka kao zakonske pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva. Njihovi primjeri 173 ukazivali su da postoje životne situacije koje Zakon o strancima nije vrednovao olakotno, a koje su nastupile iz razloga na koje te osobe nisu mogle utjecati i zbog kojih ranije nisu bile u mogućnosti regulirati svoj boravak ili steći hrvatsko državljanstvo. Njima se, unatoč činjenici rođenja i življenja u RH, prema odredbama Zakona o strancima, odobravao tek prvi privremeni boravak iz humanitarnih razloga ili zbog spajanja obitelji, čime im se tek nakon daljnjih pet godina reguliranog privremenog boravka otvarala mogućnost za podnošenje zahtjeva za odobrenje stalnog boravka u RH. Smatrali smo neopravdanim da su osobe, koje su nedvojbeno dio hrvatskog društva, koje su rođene i žive u RH od svog rođenja, ali zbog postojanja različitih okolnosti i razloga na koje  objektivno same nisu mogle utjecati ili koje su se zbile čak i krivnjom drugih, nisu imale regulirani boravak u RH, sukladno Zakonu o strancima mogle zatražiti odobravanje tek privremenog boravka.

Ostale Novosti

  • 1