Postupanje prema pacijenticama na ginekološkim odjelima

Saborska zastupnica Ivana Ninčević Lesandrić javno je progovorila o svom iznimno bolnom iskustvu tijekom ginekološkog zahvata i time potaknula val novih svjedočanstava žena o neprimjerenim i nedopustivim postupcima prema pacijenticama na ginekološkim odjelima u hrvatskim bolnicama. Tako ih je, primjerice, udruga Roda u sklopu akcije #Prekinimošutnju prikupila više od tisuću, opisujući ih kao traumatična, nepotrebno bolna, nasilna i ponižavajuća iskustva tijekom različitih medicinskih postupaka iz područja skrbi za reproduktivno zdravlje.

Time je nanovo otvoreno pitanje mogućih sustavnih i ozbiljnih propusta u području zdravstvene zaštite žena i skrbi o njihovom reproduktivnom zdravlju koji se, upravo zbog toga što je riječ o ženama, i prešutno toleriraju. Naime, da problem nije nov, ukazuje i činjenica da je temeljem sličnih svjedočanstava još 2014. proveden inspekcijski nadzor u bolnicama diljem Hrvatske. Međutim, kako se navodi u medijima, rezultati toga nadzora proglašeni su službenom tajnom, tako da nisu dostupni cjeloviti podaci o tome što je utvrđeno te koje su mjere tada izrečene i provedene u cilju saniranja neželjenog stanja. 

Pučka pravobraniteljica Lora Vidović je u listopadu 2018. od Ministarstva zdravstva tražila da hitno i dubinski istraži postupanja prema pacijenticama na ginekološkim odjelima hrvatskih bolnica. Također je pozvala Ministarstvo da poduzme sve radnje iz svoje nadležnosti kako bi protuzakonita i neetična postupanja bila sankcionirana, a ženama osigurana zakonita i primjerena zdravstvena zaštita njihovog reproduktivnog zdravlja. Osim rezultata posljednjih inspekcijskih nadzora, pravobraniteljica od Ministarstva zatražila i cjeloviti nalaz o nadzoru iz 2014., uključujući i informaciju o provedbi mjera koje su nakon njega izrečene svakoj zdravstvenoj ustanovi.

Hrvatska je još 1992. ratificirala UN-ovu Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, koja govori i o zdravstvenoj zaštiti, točnije o potrebi država da ženama osiguraju odgovarajuće zdravstvene usluge u vezi s trudnoćom, porođajem i razdobljem poslije porođaja. Dodatno, 2015. godine je UN-ov Odbor za uklanjanje diskriminacije žena naveo kako bi Hrvatska trebala osigurati da medicinski postupci vezani uz porođaj budu predmetom objektivne procjene nužnosti te provedeni uz odgovarajuće standarde skrbi, poštivanje autonomije žena te potrebe za informiranim pristankom. Također, jedno od načela Europske povelje o pravima pacijenata ističe da svatko ima pravo biti sačuvan od patnje i boli u svakoj fazi bolesti, koliko god je to moguće, a sukladno Zakonu o liječništvu, svi postupci medicinske prevencije, dijagnostike i liječenja moraju se planirati i provoditi tako da se očuva ljudsko dostojanstvo, integritet osobe i prava pacijenata. Liječnik je dužan prema pacijentima postupati primjenjujući i poštujući odredbe zakona koji reguliraju prava pacijenata i odredbe Kodeksa medicinske etike i deontologije te je i on odgovoran za njihovu povredu.

Ukoliko postoje pokazatelji da su takve povrede sustavne i češće prema pripadnicima određenih, posebno ranjivih skupina, problem se tretira i kao povreda Zakona o suzbijanju diskriminacije kao krovnog anti-diskriminacijskog zakona, a u konkretnom slučaju i Zakona o ravnopravnosti spolova, što širi odgovornost i za zakonom zabranjenu diskriminaciju.

I iako je u konkretnoj temi primarno riječ o nadležnosti pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, pučka pravobraniteljica se u problem uključila kao središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije, ali i kao neovisna nacionalna institucija za ljudska prava, s obzirom da je riječ o jednom od temeljnih ljudskih prava – na zdravlje. To je nužno kako bi mogla pratiti daljnji razvoj rješavanja problema i na njega utjecati, u skladu sa svojim nadležnostima, a o svim saznanjima i zaključcima informirat će Hrvatski sabor i javnost u Izvješću za 2018. godinu, koje će objaviti do kraja ožujka 2019.