Kad sloboda govora (ne) prelazi granicu

Pritužbu građana na tekst objavljen pod naslovom „Mrtvaci uživo: Katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT“ nužno je analizirati kroz pravo na zaštitu od diskriminacije po osnovi vjere ili uvjerenja, s jedne strane i prava na slobodu govora s druge strane, koristeći domaću sudsku praksu, praksu Europskog suda za ljudska prava, Suda EU i relevantne međunarodne dokumente.

Kad je u pitanju diskriminacija, za njezino postojanje potrebno je stavljanje osobe u nepovoljan položaj na jednoj od 17 osnova koje su određene u Zakonu o suzbijanju diskriminacije, a među kojima su i vjera i vjersko uvjerenje. Moguće ju je počiniti i javnom izjavom, a dosadašnja praksa Suda Europske unije i Vrhovnog suda Republike Hrvatske govori da je to, u pogledu izravne diskriminacije, slučaj samo ako dođe do posljedica, primjerice (ne)mogućnosti zapošljavanja kod određenog poslodavca. Izjavom se može, kada je riječ o najekstremnijim diskriminatornim izjavama, poticanjem na nasilje i mržnju počiniti i kazneno djelo.

Sloboda mišljenja i izražavanja, jednako kao i sloboda savjesti i vjeroispovijedi, zagarantirani su brojnim dokumentima, između ostalih i Ustavom RH te Konvencijom za zaštitu ljudskih prava. One predstavljaju temeljne ljudske slobode i osnove demokracije. I dok je sloboda mišljenja i izražavanja ograničena govorom mržnje, sloboda savjesti i vjeroispovijedi u demokratskom društvu mora dopustiti otvorenu debatu o vjeri i s vjerom povezanim temama.

Prema Europskom sudu za ljudska prava, nužno je uspostaviti osjetljivu ravnotežu između širokog tumačenja slobode izražavanja i načina na koji ekstreman govor ili govor mržnje predstavlja narušavanje prava drugih, pri čemu treba razlikovati stvarno i ozbiljno poticanje na ekstremizam i nasilje od prava pojedinaca da slobodno izraze svoj stav, pa čak i ako time vrijeđaju, šokiraju i uznemiruju.

Vijeće Europe stava je da se sloboda izražavanja primjenjuje i na ideje i informacije koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju. Ističu kako kritička rasprava, satira, humor i umjetničko izražavanje trebaju uživati širi stupanj slobode govora, pa da i eventualno pretjerivanje ne bi trebalo biti cijenjeno kao provokacija. Tako su u Preporuci iz 2007. naveli da su vjerske zajednice, kao i bilo koje druge društvene grupe, podložne javnoj kritici i raspravi o njihovim aktivnostima, učenjima i uvjerenjima, naravno, ukoliko takva kritika ne čini namjernu uvredu ili govor mržnje i ne sadrži poticanje na nasilje ili diskriminaciju protiv pripadnika određene vjerske grupacije.

Različitost stavova predstavlja karakteristiku demokratskih društava, a tolerancija u dijalogu podrazumijeva podnošenje tuđih stavova i kada su potpuno u suprotnosti s našim vlastitim. Nitko, a posebno novinar ni umjetnik, ne smije biti sputan u izražavanju mišljenja koje nije činjenica. Može se utvrđivati istinitost ili neistinitost činjenica, ali ne i mišljenja. Pri tome novinarska sloboda podrazumijeva i pretjerivanja, pa čak i provokaciju.

Provokativnim, ali i uvredljivim rječnikom korištenim u tekstu, autor skreće pažnju javnosti na svoje viđenje položaja crkve i vjere u društvu, pri čemu je prešao granicu uvažavajuće i tolerantne komunikacije. No, za postojanje kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju, prema dostupnoj sudskoj praksi, nije dovoljno da pojedinac priopći svoje mišljenje i stavove o skupini ili njenom pripadniku, nego je potrebno da aktivno nastoji druge potaknuti da prema skupini/pripadniku izražavaju i osjećaju mržnju ili čine nasilje, motivirano upravo takvom pripadnošću. Osim toga, kod kaznenog djela riječ je o izjavi podobnoj da upućuje, ohrabruje ili poziva na nasilje prema skupini ili njezinom pripadniku, odnosno da utječe na javni red i mir, stvarajući atmosferu u kojoj je opasnost od nasilja prema zaštićenoj skupini latentna.

Sud je jedini koji može dati konačnu ocjenu radi li se o diskriminaciji temeljem ZSD-a, no smatramo kako pokretanje represivnog aparata u ovom slučaju nije osnovano jer osobni stav nije doveo do uskrate određenih prava, niti je, s obzirom na činjenicu da se većina stanovnika izjašnjava kao katolici, kao posljedicu mogao uzrokovati strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. No, ostaje činjenica da se dio građana osjeća povrijeđeno, kao i da zasigurno postoje produktivniji načini za raspravu o ulozi vjere u našem društvu, zbog čega smo pritužbu proslijedili tijelima nadležnima za novinarsku struku - Novinarskom vijeću časti i Vijeću za elektroničke medije, dok sudski postupak, ukoliko ga smatraju opravdanim, mogu pokrenuti i građani.

S druge strane, na upit novinara Novog lista razmatran je dio propovjedi svećenika na misi, koja je prenošena uživo na javnoj televiziji, u kojoj je rečeno: "Uskratiti svome djetetu krštenje i odgoj u bogatstvu vjere, značilo bi ostaviti dijete bez hrane i odjeće, bez zraka i materinskoga jezika, značilo bi prepustiti svoje čedo na milost i nemilost hladnoj logici grobnoga kamena". Novinara je zanimalo diskriminira li ta rečenica obitelji koje nisu krštene u katoličkoj vjeri, i koje ne krste svoju djecu te kakvu poruku ta rečenica šalje roditeljima koji ne žele krstiti svoju djecu, i koji, iz bilo kojeg razloga, nisu katolici?

Zbog prijenosa na javnoj televiziji, kao i činjenice da su propovijed prenijeli brojni mediji, rečenica može biti uvredljiva prema građanima koji zbog svojih uvjerenja djecu ne krste kršćanskim obredima, te im se na taj način šalje poruka da su loši roditelji.

No, ocijenjeno je kako u ovom slučaju ona nije prisutna na način na koji to Zakon o suzbijanju diskriminacije propisuje. Naime, u njemu se kao iznimke od zabrane diskriminacije, između ostalog, navodi i djelovanje koje je u skladu s naukom i poslanjem crkve i vjerske zajednice upisane u Evidenciju vjerskih zajednica u RH, ako tako zahtijevaju vjerska doktrina ili uvjerenja.

Ova dva primjera, od kojih je jedan bio razmatran u sklopu ispitnog postupka nakon pritužbe građana, a drugi nakon medijskog upita, daju dobar uvid u nacionalno zakonodavstvo, međunarodne standardne i domaću i europsku sudsku praksu, koji govore o granicama prihvatljivog javnog izražavanja.

 

Ostale novosti

  • 1