Analiza: sudska praksa i propisi nedvosmisleno o pozdravu "Za dom spremni"

Analiza je objavljena u veljači 2017.

Pozdrav ustaškog pokreta i Nezavisne države Hrvatske “Za dom spremni“ prisutan je na društvenim mrežama, spomen obilježjima, koncertima, prosvjedima i drugim skupovima, učestalo se izvikuje na sportskim natjecanjima, a koriste ga i pojedine političke stranke i braniteljske udruge. Unatoč brojnim osudama od strane dijela povjesničara, političara i javnosti te neovisno o postojećoj sudskoj praksi, u nekim krugovima i dalje se prikazuje domoljubnim i neutralnim, povijesnim hrvatskih pozdravom.

Iako je korišten kao službeni pozdrav kolaboracionističkog ustaškog režima, umanjuje se njegova poveznica s NDH i njezinom rasističkom ideologijom i postupanjima, a na porast ovakve ikonografije, što može služiti samo kao mučni podsjetnik pripadnicima nacionalnih manjina, ukazao je i Savjetodavni odbor Vijeća Europe o provedbi Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina 2015. godine.

O karakteru, politici i zakonodavstvu NDH, negirajući njezine postulate, prije svih odredio se ustavotvorac u Izvorišnim osnovama Ustava RH, a fašistički i protumanjinski pozdrav „Za dom spremni“, koji je ukorijenjen kao simbol rasističke ideologije, u suprotnosti je i s postulatima Konvencije Ujedinjenih naroda o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (CERD), Europske konvencije o ljudskim pravima, Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina te preporuka Europskog odbora protiv rasizma i netolerancije (ECRI). Naime, CERD obvezuje svaku državu stranku da, svim odgovarajućim sredstvima, zabrani i okonča rasnu diskriminaciju koju provode osobe, skupine ili organizacije. Europska konvencija nalaže da uživanje svih prava utvrđenih zakonom treba biti osigurano bez diskriminacije po bilo kojem osnovu, a Europski sud za ljudska prava u Odluci Sugg and Dobbs protiv Švedske, naglašava kako je zabrana rasističkog govora od temeljne važnosti u demokratkom društvu. ECRI je objavio preporuke za prevenciju govora mržnje te pružanje podrške onima prema kojima je on usmjeren, dok Okvirna konvencija obvezuje države stranke na zaštitu od prijetnji, diskriminacije, neprijateljstava ili nasilja zbog etničke, kulturne, jezične ili vjerske pripadnosti.

Institucijama, a poglavito sudovima, na raspolaganju su razni propisi temeljem kojih je korištenje pozdrava „Za dom spremni“, nošenje majica, zastava ili isticanja simbola NDH kažnjivo: Zakon o javnom okupljanju, Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira te Zakon o suzbijanju diskriminacije. Primjena ovih propisa, iz dostupne sudske prakse, rezultira osuđujućim presudama i novčanim sankcijama, a jedan je počinitelj kažnjen uvjetnom zatvorskom kaznom. Tako je, primjerice, sud prvog stupnja, u odluci koja je kasnije potvrđena od strane Visokog prekršajnog suda, a koju je razmatrao i Ustavni sud, naveo: „da je okrivljenik upućivao poruke čiji sadržaj potiče mržnju na temelju rasne, nacionalne, regionalne ili vjerske pripadnosti, budući se uzvik, odnosno, pozdrav 'Za dom' uz odzdrav 'spremni' koristio kao službeni pozdrav totalitarnog režima Nezavisne države Hrvatske, te je kao takav ukorijenjen kao simbol rasističke ideologije, uz izraženi prezir prema drugim ljudima, zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti, te trivijaliziranja žrtava protiv čovječnosti.“ Iako postoji i nekoliko oslobađajućih odluka vezanih uz ovu temu, stavovi sudova o karakteru pozdrava u NDH u njima nisu meritorno drugačiji, već su takve odluke donesene zbog specifičnih okolnosti u tim postupcima, kao što je primjerice imunitet vijećnika koji upitnim čini njegovu odgovornost i sl.*

Konačno, Visoki prekršajni sud, ali i Ustavni sud RH, svojim su odlukama ujednačili i usmjerili daljnji razvoj sudske prakse. Naime, Visoki je prekršajni sud, ocjenjujući karakter pozdrava „Za dom spremni“ u presudi od 27. siječnja 2016. godine, istaknuo kako je „nesporna činjenica da je navedeni uzvik bez obzira na njegov prvotni hrvatski književni i pjesnički značaj korišten i kao službeni pozdrav ustaškog pokreta i totalitarnog režima NDH koji se nalazio i na svim službenim dokumentima koji je iznikao iz fašizma, temeljenog između ostalog i na rasizmu pri tome simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije, kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti.“

Ustavni je pak sud, Odlukom od 8. studenoga 2016. godine, o pozdravu „Za dom spremni“ u kontekstu prava na slobodu izražavanja, istaknuo kako je ona važna za demokraciju, društvo i pojedinca, no kako nosi odgovornosti te može biti ograničena. Prekršajno kažnjavanje zbog izražavanja jest miješanje u pravo slobode izražavanja, međutim, to je miješanje utemeljeno na zakonu i imalo je legitiman cilj kažnjavanja ponašanja kojima se iskazuje ili potiče mržnja na temelju rasne ili druge pripadnosti na športskim natjecanjima, a to je zaštita dostojanstva drugih, ali i temeljnih vrijednosti demokratskog društva.

Nedvojbeno je, dakle, kako propisi i sudska praksa za rješavanje ovog problema postoje, no očito je da su nedostatni i nedovoljno jasni, pa i nepoznati širokoj javnosti, što predstavlja zasebno pitanje, na kojem očigledno treba i dalje raditi. Osim toga, i same institucije, ponajprije one izvršne vlasti, bi svakako trebale puno više pažnje obratiti postojećoj sudskoj praksi, osobito onoj Ustavnog suda, a vrlo je važan i stav svih koji obavljanjem svojih poslova i dužnosti pridonose formiranju javnih praksi i stava prema pozdravu „Za dom spremni“, NDH i njenoj rasističkoj ideologiji i postupanju, poput onog koji je zauzeo Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskog sabora, istaknuvši kako postavljanje Spomen ploče poginulim hrvatskim braniteljima, pripadnicima HOS-a u Jasenovcu, s predmetnim pozdravom u grbu Udruge, vrijeđa žrtve ustaškog logora i sve žrtve ustaškog režima.

Istovremeno, nužno je reagirati sustavno i dosljedno: političari javnim istupima i osudom ekstremističke politike, a institucije postupcima u okviru svojih nadležnosti. Dodatno bi morale o ovako važnim pitanjima građanima slati jasne i nedvosmislene poruke, utemeljene na ustavnim vrednotama i načelima, uvažavajući trodiobu vlasti te međusobno surađivati, kako bi se izbjeglo nejednako postupanje u kojem, primjerice, policija pokreće postupak, a sud kažnjava zbog nošenja zastave HOS-a na kojoj se nalazi grb s pozdravom „Za dom spremni“, dok ured državne uprave istu zastavu i grb ne smatra problematičnima. Na kraju, nužna je i široka i sveobuhvatna edukacija, počevši od najmlađih generacija kao nositelja razvoja našeg društva u budućnosti, o temeljnim vrijednostima koje je Hrvatska definirala nakon uspostavljanja neovisnosti, čije ugrožavanje institucije Republike Hrvatske trebaju štititi na temelju domaćih i međunarodnih propisa i sudske prakse.

 

*Analiza je pripremljena na temelju dostupne sudske prakse koju čini ukupno 32 sudske presude. Naime, sudovi nemaju zakonsku obvezu pučkoj pravobraniteljici dostavljati svoje odluke, već to čine na njen poziv, ali ne svi i ne redovito. Tri dostavljene presude nisu bile osuđujuće: jedna jer se okrivljenik pozvao na imunitet vijećnika, druga je ukinuta zbog neutvrđenog činjeničnog stanja, a treći je postupak obustavljen.

Ostale novosti

  • 1