Obilježeno deset godina primjene Zakona o suzbijanju diskriminacije

Suradnja s lokalnim zajednicama te organizacijama civilnog društva, ključna je za osvještavanje građana o diskriminaciji i pravu da se od nje zaštite, istaknuto je na Konferenciji „10 godina primjene Zakona o suzbijanju diskriminacije“ održanoj u četvrtak 25. travnja u organizaciji pučke pravobraniteljice i Kuće ljudskih prava, koja se održala u Kući Europe u Zagrebu.

- Lokalne jedinice imaju neposredan kontakt sa svojim mještanima te najbolje poznaju lokalne potrebe i izazove. Upravo tu leži prilika za unaprijediti sustav zaštite od diskriminacije: suradnja, međusobna razmjena informacija, iskustva i edukacija državnih i lokalnih aktera ključni su, ne samo za provedbu Zakona, nego i izravno doprinose poboljšanju kvalitete života svih građana – rekla je pučka pravobraniteljica Lora Vidović.

Programski direktor Kuće ljudskih prava Ivan Novosel izdvojio je sporost pravosuđa kao najveći problem u suzbijanju diskriminacije.

- Ovo je dobra prilika za sagledavanje kako poboljšati Zakon i njegovu primjenu. Najveći problem koji nas danas prati je sporost sudskih postupaka u vezi diskriminacije, posebice obzirom na to da bi se trebali voditi po hitnom postupku.

Važnost medija u promicanju informacija o suzbijanju diskriminacije naglasila je i bivša predsjednica Vlade Jadranka Kosor, a na samom početku nazočnima su se obratili i Anne Gaspard, izvršna direktorica Equineta, Europske mreže tijela za jednakost te Alen Tahiri, ravnatelj Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH.

Nakon pozdravnih govora, uslijedio je panel „Uloga pravobraniteljskih institucija u primjeni ZSD-a. Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, gđa Anka Slonjšak, ukazala je na problem izostanka razumne prilagodbe, što je i najčešća tema njoj upućenih pritužbi. To izravno dovodi do diskriminacije jer stvara prepreku u korištenju preostalih sposobnosti, ali i onemogućava uključivanje osoba s invaliditetom u društvenu zajednicu.

Predstavnica pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Mladenka Morović istaknula je kako se najveći broj pritužbi odnosi na izravnu diskriminaciju, pa se čini kako neizravnu diskriminaciju žrtve ne prepoznaju, dok je pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević navela kako posljednjih godina bilježi porast broja pritužbi koja se odnose na moguću diskriminaciju djece u području obrazovanja, socijalne skrbi, pristupa dobrima i uslugama, sporta i zdravstvene zaštite.

Zamjenica pučke pravobraniteljice, gđa Tena Šimonović Einwalter, ukratko je pojasnila cjelokupni djelokrug rada pučke pravobraniteljice, fokusirajući se potom na ulogu središnjeg tijela nadležnog za suzbijanje diskriminacije. Iako je broj pritužbi kroz sve godine primjene ZSD-a u blagom porastu, poseban izazov predstavlja približavanje institucije posebno osjetljivim skupinama koje najčešće nisu upoznate sa sustavom zaštite od diskriminacije. Stoga se osmišljavaju novi načini zaprimanja pritužbi, otvoreni su regionalni uredi, a radi približavanja građanima organiziraju se i terenske posjete. Isto tako, uspostavljena je bliska suradnja s nevladinim udrugama kao anti-diskriminacijskim kontakt točkama. Provedba, odnosno praćenje provedbe pravno neobvezujućih mjera koje je pučka pravobraniteljica ovlaštena izricati, također je među izazovima koji proizlaze iz zakonodavnog okvira.

O primjeni Zakona o suzbijanju diskriminacije na sudovima govorili su Goran Selanec, sudac Ustavnog suda, Gorana Barać Ručević, sutkinja Vrhovnog suda, Snježana Horvat-Paliska, sutkinja Upravnog suda u Rijeci te odvjetnica Natalija Labavić.

Goran Selanec pojasnio je kako Ustavni sud ne raspravlja povodom ustavne tužbe u kojoj se ističu navodi o diskriminaciji, ukoliko nisu korišteni mehanizmi zaštite koje propisuje ZSD.Da bi Ustavni sud odlučivao po pitanju diskriminacije, potrebno je zadovoljiti tri kriterija: nepovoljno postupanje, uvjetovanost nekom od osnova, te sustavnost. Goranka Barać Ručević osvrnula se na iskustva i izazove u primjeni ZSD-a na Vrhovnom sudu te je istaknula kako su najčešći postupci radi diskriminacije pokretani u području rada i zapošljavanja te naknade štete. Problem je uočen u različitoj praksi sudova u trenutku prebacivanja tereta dokazivanja, što dovodi do različitih sudskih odluka.

Sutkinja Upravnog suda u Rijeci Snježana Horvat-Paliska istaknula je kako u praksi isključivo primjenjuju članak 16. ZSD-a te je najveći broj tužbi zaprimljen u području službeničkih odnosa kao specifičnog područja rada i zapošljavanja, dok je odvjetnica Natalija Labavić pojasnila kako je broj sudskih postupaka puno manji od savjetovanja žrtava diskriminacije, a najčešći razlog za odustanak od pokretanja postupka upravo je rizik snošenja troškova, ukoliko se diskriminacija ne dokaže.

U trećem panelu naziva „Iskustva u primjeni zakona o suzbijanju diskriminacije u Republici Hrvatskoj“, koji je moderirala novinarka i članica Savjeta za ljudska prava pučke pravobraniteljice Barbara Vid, sudionici su izložili svoja viđenja diskriminacije i njenog značenja, kao i budućnosti koju predviđaju ZSD-u i pojavama diskriminacije u RH općenito. Sara Lalić iz Centra za mirovne studije, predstavivši opsežne, dugogodišnje i usmjerene napore CMS-a vezane uz suzbijanje diskriminacije u RH, istaknula je kako u kontekstu suzbijanja diskriminacije izuzetno važnim drži suradnju unutar civilnog društva, kao i civilnog društva s institucijama. Smatra da je, radi prevencije diskriminacije, potrebno konačno uvesti građanski odgoj kao dugotrajnu i dalekosežnu mjeru, čiji će rezultati biti vidljivi za 10-15 godina, kao i osnažiti sustav besplatne pravne pomoći.

Kristijan Kevešević, savjetnik u Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH, smatra da građani nisu dovoljno upoznati sa diskriminacijom, njenim značenjem i suzbijanjem, pa je i iz tog razloga važna primjena Nacionalnog i Akcijskog plana za njeno suzbijanje, kao i samog ZSD-a, kao propisa koji ima važnu preventivnu funkciju, no čiji je represivni potencijal ograničen.

Novinar Tihomir Ponoš ističe kako je stupanjem na snagu ZSD-a, koji je vrlo široko postavljen, došlo i do napretka u shvaćanju diskriminacije kao pojma i pojave. Istodobno, postignuti je napredak vrlo krhak, tim više što je atmosfera u društvu lošija nego je bila pred 10 godina, kada je ZSD usvajan. Sunčica Brnardić, savjetnica za radno i socijalno pravo SSSH, smatra da bi za bolju primjenu ZSD-a u budućnosti važno bilo opredjeljenje društva za vrijednosti zaštićene propisima kao i bolje razumijevanje javnih politika, procesa njihova donošenja te zagovaranje i sudjelovanje u njihovu donošenju.

U posljednjem, četvrtom, panelu o suzbijanju diskriminacije na regionalnoj i lokalnoj razini, predstavnici gradova Beča i Graza, Shams Asadi, Daniela Grabovac i Hans Putzer, podijelili su iskustva dobre prakse zbog kojih ovi gradovi imaju titulu „Gradova ljudskih prava“, dok je Lana Golob govorila o primjeru Grada Rijeke te istaknula kako je uvođenje građanskog odgoja u školski program korak prema prekidanju začaranog kruga isključivosti u vrijednosnim stavovima.

Niall Crowley je kao nezavisni stručnjak za jednakost govorio o važnosti prevencije diskriminacije, a Klara Horvat je zaključno ispred Kuće ljudskih prava predstavila iskustva na projektu „Mreža gradova i civilnog društva za suzbijanje rasizma i diskriminacije u Hrvatskoj“ u kojem je šest hrvatskih gradova međusobno razmjenjivalo dobre prakse, te je unaprijedilo suradnju s organizacijama civilnog društva na području promicanja jednakosti i poštivanja ljudskih prava.

Konferenciju su završnim riječima zaključili Ivan Novosel i Tena Šimonović Einwalter. Ivan Novosel je istaknuo važnost gradova i lokalne razine te ključnu ulogu organizacija civilnog društva, kao i suradnje s tijelima javne vlasti na postizanju što boljih rezultata u primjeni Zakona o suzbijanju diskriminacije u praksi. Tena Šimonović Einwalter osvrnula se na izazove s kojima se susreću osobe koje rade u području zaštite i promicanja ljudskih prava, mehanizme kojima se može unaprijediti suzbijanje diskriminacije na lokalnoj i regionalnoj razini te u konačnici, do svih građana. Veoma je važna međusobna suradnja svih dionika s područja ljudskih prava, posebice rad sa donosiocima odluka koji su u poziciji načelo jednakosti implementirati u sva područja iz svoje nadležnosti.